Rusija
Od kriminalca do
zaštitnika zakona: put koji mora da proðe svaki ruski
policajac u vreme reforme ministarstva unutrašnjih poslova?
Lepša uniforma za lepše mito
Predsednik Rusije Dmitrij
Medvedev postavio je pred èuvare reda i zakona
plemeniti cilj. On želi da natera policajce da
iz svojih redova proteraju one koji uzimaju mito, kako bi umesto da rade za
svoj džep, štitili interese graðana i borili se protiv kriminala i prestupnika. Skeptici kažu da od toga ništa neæe biti, da reforma neæe promeniti kriminogenu situaciju. A kako razmišljaju obièni graðani? O tome piše naš dopisnik Viktor Hlistun
Viktor Hlistun
dopisnik iz Moskve
Rusi se boje policajaca! Paradoksalno, ali to je èinjenica.
Taj strah se relativno skoro javio. Sve je poèelo kada je èuvena
perestrojka omoguæila slobodno kapitalistièko preduzetništvo.
Jednom reèju, država se okrenula tržištu. Po mišljenju organizatora reformi, upravo je tržište
trebalo da uvede red u zemlju. Nažalost, zaboravilo se na
glavnu stvar: tržišni odnosi ne treba da se tièu organa reda i zakona - armije,
policije, državne službe bezbednosti, suda i tužilaštva. Oni su bili obavezni
da uspostave red i primenu zakona.
Ali, dogodilo se nešto sasvim drugo: rad u policiji se od službe za
održavanje reda i poretka u društvu pretvorio u svojevrsni biznis. Policajac
je, stupajuæi na dužnost, poèeo da razmišlja ne o tome kako da uhvati prestupnike, veæ kako da što
više novca stavi u svoj džep. Potpuno nebitno je postalo da li æe
prestupnik biti kažnjen; glavno je bilo da on plati za svoj prestup - za saobraæajni
prekršaj, za kraðu u kojoj je uhvaæen, za to što je obmanuo graðane, državu. Takvo ponašanje je podsticala opšta konfuzija, bezakonje i delovanje bivših komunistièkih
èinovnika. Upravo su oni na razlièite naèine
prisvojili bogatstvo koje je pripadalo ruskom naro0du, oživljavajuæi
zaboravljenu revolucionarnu parolu iz 1917. godine - "Kraða
ukradenog".
I krali su! Policajci, radnici Federalne službe bezbednosti,
sudova, tužilaštva, pretvarali su se u prestupnike. Ali, bili su zaštiæeni
svojim specijalnim statusom. Reklo bi se, demokratska terevenka. Mogao bih da
navedem veliki broj primera prestupnièkih akcija policajaca, ali æu
istaæi tri važna momenta.
Koliko
košta èin
1. Organi policije su odmah usvojili korupcionaški sistem organizacije
svoje službe. Oni koji imaju niže èinove uzimaju mito, nešto
ostavljaju za sebe, a veæi deo predaju naèelnicima. I tako, do samog vrha. Što viši èin,
to više novca. Zato su èinovi poèeli da se prodaju. Da biste postali, na primer, naèelnik
rejonskog odeljenja policije, bilo je potrebno da izdvojite do 100 hiljada, pa
i više, dolara. Za veæe dužnosti se plaæalo i po milion dolara.
Dobivši tako funkciju, èovek je bio obavezan da vrati dug onome ko ga je postavio na nju. To je
poprimilo prilièno ružne oblike. Primera je mnogo. Tako je, poèetkom ove godine u
Volgogradskoj oblasti otkrivena banda radnika saobraæajne
policije koja se nije bavila vozaèima, veæ
svojim potèinjenim kolegama. Komandir bataljona Oleg Kirpa, na primer, sistematski
je uzimao novac od svakog policajca u svom odeljenju i za godinu dana je postao
bogatiji za tri miliona rubalja. Zajedno s njim radili su naèelnici
kontrolnih punktova saobraæajne policije Evgenij Pereplica i
Aleksandar Karasajev, a takoðe i komandiri vodova Sergej
Novak i Aleksandar Bondarenko. Komandir bataljona organizovao je korupcionašku
vertikalu. Ona je funkcionisala na sledeæi naèin:
naèelnici punktova i komandiri vodova su svakog meseca od svojih inspektora
(120 ljudi) uzimali "danak" koji je iznosio i do 300 hiljada rubalja. Onima koji su odbijali da plate
preæeno je otkazom ili su imali problema na poslu. Neverovatno je to što
je ovo odeljenje, do dolaska novog naèelnika, pomenutog Olega
Kirpe, bilo na dobrom glasu, saobraæajci su èak
i nagraðivani za poštenje. U oktobru 2009. godine (kada je postavljen Kirpa) saobraæajci
su zaustavili na putu Volgograd-Moskva kamion iz Kabardino-Balkarije sa teretom
falsifikovane votke. Vozaè je svakom saobraæajcu ponudio po 100 hiljada rubalja, ali su oni to odbili i priveli su ga.
Za ovo delo su pohvaljeni, dobili su diplome i po pet hiljada rubalja. Ovde se
još jednom potvrdila izreka da "riba od glave smrdi".
2. Takoðe, vrlo brzo je došlo do saradnje kriminalnih grupa sa policijskim strukturama. I više
od toga: u policijske redove su poèeli da primaju prestupnike!
To je dostiglo razmere bez presedana. Od obiènog mita koje su policajci
uzimali od graðana prešlo se na "ozbiljnije" metode. Kao pravi prestupnici i kriminalci poèeli
su da kradu, ubijaju, siluju itd.
3. Neki policajci sa èinovima su i sami postali organizatori bandi i kriminalnih grupa. Tako je u
martu na optuženièku klupu u Saratovu selo 20 prestupnika koji su izvršili
200 prestupa kao što su ubistva, kraðe, otimaèine, otmice ljudi, razbojnièki napadi. Tužno
je to što su bandom, èiji su èlanovi bili ljudi koji su veæ imali kriminalne dosijee,
rukovodili oficiri specijalnih policijskih odeljenja: bivši
radnik policije Andrej Hrizanoviè i u tom trenutku još
uvek aktivni radnik na poslovima unutrašnje kontrole Glavne uprave
unutrašnjih poslova Saratovske oblasti major Vladimir Volkov. Voðe
bande su vrlo pažljivo birali èlanove. Na primer, jednog od èlanova koji je bio osuðen
i izdržao kaznu, presreli su na samom izlasku iz zatvora. Kroz nekoliko dana on je
veæ uèestvovao u "akciji"...
U Ministarstvu unutrašnjih poslova kriminalne prestupe policijaca nazivaju blažom
reèju: prekršaj. Zvaniène statistike, naravno, nema, ali èak i ministar Rašid Nurgalijev priznaje da u njegovom ministarstvu
nije sve u redu kada je o kriminalnim prestupima reè.
Nedavno je saopštio da je za 10 meseci prošle godine unutrašnja
kontrola otkrila 85 hiljada prekršaja koje su izvršili
policajci. Protiv 3141 radnika vodi se krivièni postupak. Za korupciju
je podignuta krivièna prijava protiv skoro dve hiljade radnika, sada veæ
bivših. Da budemo precizni, to je samo mali deo prekršaja koje su uradili ljudi
u uniformama. Prvo, zato što su mnogi prekršioci zakona u uniformama
retroaktivno otpušteni iz policije, pa ispada da u trenutku izvršenja prestupa
nisu više bili u službi. Drugo, mnogi prekršaji se ne beleže dok o njima ne
saznaju novinari ili tužioci. Ali, veoma teško je to saznati. Unutar službe
postoji instrukcija po kojoj radnici nemaju pravo da bilo kome govore o
prestupima ili prekršajima svojih kolega. Nezavisni izvori kažu
da "hrabri" ruski policajci svake nedelje 4-5 puta izvrše delo kraðe,
silovanja i ubistva. Sklon sam da poverujem ovim podacima.
Èak se i leševi sakrivaju
Šta
da vam prièam, policijski "izumitelji" su u statistikama nauèili da sakrivaju èak
i takav prestup kao što je - ubistvo. Evo šta je o tome rekao general Vladimir Ovèinski:
- Prestup koji je najteže prikriti je ubistvo, jer je za pronaðeni
leš sa tragovima nasilne smrti procedura stroga i sluèaj
mora da se prijavi. Ali, i time iskusno manipulišu oni koji bi
trebalo da štite red i zakon. Tako, na primer, svako ubistvo, osim ako leš
nije odmah pronaðen, može da se podvede pod "teške telesne povrede sa smrtnim ishodom". I to onda ne ulazi
u statistièke podatke kao ubistvo. Moguæe je èoveka
ostaviti nekoliko dana bez hrane i vode, da se muèi. Zatim ga odvedu u
bolnicu gde umre. Pronaðu prestupnike, a oni kažu: "Nismo želeli
da ga ubijemo, samo smo želeli da ostane invalid i da ceo život
pati". I to se takoðe neæe smatrati ubistvom. Ali, ni to nije sve. Nedavno su lekari, susrevši
se sa problemom latentnog (to jest onog koji nije javan) prestupa, došli
do paradoksalnog zakljuèka. Ispostavilo se da je kod polovine smrtnih sluèajeva
usled povreda u stvari reè o prikrivenom ubistvu. Kao po pravilu, u medicinskim izveštajima
piše da je udarac bio nanesen tupim predmetom, ili da su nanete povrede
hladnim oružjem itd. Ali, uzrok nanošenja telesnih povreda nije ustanovljen.
Takav zakljuèak se u statistièkim izveštajima provlaèi kao trauma koja je imala za posledicu smrt, odnosno ne registruje se kao
ubistvo.
Zvanièna statistika svake godine registruje izmeðu 17 i 19 ubistava,
a njihov broj dostiže i do 50 hiljada. I to ne govore amateri i blogeri, veæ
zvanièni radnici nauèno-istraživaèkog instituta Akademije državnog tužilaštva Ruske Federacije. Najstrašnija
posledica lukave statistike je u tome da ljudi, koji nisu ispunili svoj
zadatak, to jest nisu otkrili ubicu ili lopova, veæ su
sakrili prestup, ostaju nekažnjeni. A oni su to bili dužni
da uèine po pravilu svoje službe. Ne govorim o tome da su nekaženjeni
ostali i kriminalci, o tome æemo drugom prilikom.
Umesto zakljuèka, navešæu reèi predsednika Dmitrija Medvedeva. On je direktno i jasno rekao da je
policijska statistika - laž! Potpuna izmišljotina!
Šta dalje èiniti?!
Kozmetièki remont
Odgovore niko ne zna. Ali su na vrhu uvereni da æe
sve dobro ispasti, a odgovore veæ imaju ljudi iz najbližeg
okruženja predsednika. Za poèetak, ti isti ljudi su iznenadili Ruse
svojim predlogom: rešili su da likvidiraju, ne trulu policiju, nego njeno ime.
Od prvog marta u Rusiji se milicioneri zovu policajci. Pola zemlje se protivi
tome. Posebno ovaj naziv ima protivnike meðu starijim ljudima, jer ih
ono podseæa na "policaje", odnosno pomoænu policiju koja je služila fašistima tokom Drugog
svetskog rata. Ali, niko Ruse nije ni pitao za mišljenje. Mada, veæ je
bilo sliènih pokušaja. Pre nekoliko godina državnu autoinspekciju (GAI) preimenovali
su u GIBDD (državna inspekcija za bezbednost saobraæaja). Rezultat: radnici
GIBDD uzimaju, po nekim podacima, mito koji je nekoliko puta veæi
od onoga koji su uzimali radnici GAI-a. Zahtevi su porasli.
Drugi korak reforme je poveæanje plata. Naravno, to je trebalo
uraditi. I to odavno. Od poèetka ove godine, poruènik
policije dobijaæe oko hiljadu dolara meseèno. Ali, i tu postoji neravnoteža:
moskovski policajci dobijaju više od onih koji rade u regionima. A
moskovski èuvari reda ne uzimaju zato manji mito, ako ne uzimaju i veæi,
u odnosu na svoje kolege iz drugih gradova.
Još jedna novost - uniforma. Nisam uveren da æe nova, lepša
uniforma zaustaviti lopova u kraði, a onoga ko uzima mito u
uzimanju mita.
O treæoj novosti treba nešto više reæi. Odluèeno je da se do jula sprovede sertifikacija svih radnika policije, od najnižih
do najviših. Rezultat te akcije trebalo bi da bude smanjenje broja policajaca za 20
procenata. Dobro, verovatno æe tako i biti, ali veæ
stižu vesti o tome da u nekim regionima za sertifikat i ostajanje u policiji
valja dati mito.
Pozicija obiènog policajca košta oko 20.000 rubalja, a oficira - 700.000. Policajce sertifikuju njihove
kolege višeg ranga. U tome i jeste glavna greška reformatora:
sprovoðenje reforme su poverili Ministarstvu unutrašnjih poslova. Jasno
je da su Rusi nezadovoljni zbog toga što su iskljuèeni
iz uèestvovanja u reformi možda, za njih, i najvažnije
oblasti. Èak ni njihovo mišljenje nije uzeto u obzir.
Ipak...
Nije sporno da je reforma potrebna. Želim da verujem da æe
nalog predsednika imati efekta i da æe greške
iz prošlosti biti ispravljene. Tim pre što sam Medvedev daje
primer. Svojim ukazima Medvedev je veæ oslobodio dužnosti
više od 50 generala koji bi inaèe ostali u strukturama jer
imaju najbolje veze pa bi za njih i sertifikacija dobro prošla.
Još jednu dobru stvar je predložio predsednik: za izbor
kadrova odgovara komandir odeljenja. On je odgovoran i za prestupe, prekršaje
ili nedoliène postupke svojih podreðenih. Nedavno je sprovedena provera
rada jednog odeljenja saobraæajne policije (GIBDD). Za neke je
istraga bila porazna. Naèelnik policijske uprave glavnog grada Vladimir Kolokoljcev je za
grubo narušavanje službene discipline iz službe udaljio naèelnika
proveravanog odeljenja, potpukovnika D. Puškina i njegovog zamenika,
potpukovnika V. Lokteva, kao i potpukovnika M. Kuneckog. Doneto
je i rešenje o otpuštanju naèelnika smene i šest državnih inspektora tog odeljenja. Protiv èetvoro radnika poveden je
disciplinski postupak. Što je još važnije, svi materijali službene provere
predati su tužilaštvu za donošenje rešenja u skladu sa kriviènim
zakonom.
Moguæe je da æe neki od onih koji su kršili zakon biti lišen ne samo posla, nego i
slobode.
Možemo samo da žalimo što nema više ljudi u zemlji kao što su Medvedev i
Kolokoljcev.
Reforma!
Veæina Rusa smatra da policiju, kakva je sada, treba rasturiti i stvoriti
novu. To je nezamislivo težak posao, ali neke države su uspele da ga izvrše. Ali, ruski èinovnici nisu tako hrabri. A i navikli su na to da se ništa ne menja, veæ da se samo stvara privid da
se nešto menja. Pravi naèin za to je da se objavi
reforma policije. Uraðeno je to na najvišem nivou - na nivou predsednika Medvedeva. Ali suštinu reforme, pored nekih opštih stvari, Rusi do sada
nisu saznali. A opšte stvari, kao sve opšte stvari: one se odnose na sve i ni na šta. A suština je da se u
potpunosti promeni odnos policije prema poslu, da se nateraju da štite graðane, da se odnose prema
njima korektno i pristojno itd. To treba uraditi u najbližoj buduænosti. Svaki Rus se pita:
kako i da li je moguæe u kratkom roku od
polukriminalne strukture stvoriti službu koja bi postala zaštitnik zakona i poretka? Kako od lopova, od onih koji uzimaju mito, za
godinu-dve stvoriti pravog èuvara poretka?
Lukava statistika
Èini se da je pri ovakvom sistemu organizacije rada policije normalno da u
državi kriminal raste. Ali, ako pogledate zvaniène podatke ministarstva unutrašnjih poslova, on - pada! I
to znaèajno. Iz policijskih izveštaja proizilazi da je u
Rusiji sve dobro, da bolje ne može biti. Veo sa lukave
policijske statistike nedavno je otkrio general-major policije u ostavci Vladimir Ovèinski.
Po njegovom mišljenju, za poslednjih deset
godina, kriminal u Rusiji ne samo da se nije smanjio, veæ upravo suprotno, silno je porastao. Samo što su policijski zvaniènici nauèili da sakrivaju podatke.
Kako? Metoda je mnogo. Najrasprostranjeniji je - ne beležiti prijave graðana o prestupima. Drugi po
znaèaju je - odbijanje da se pokrene krivièni postupak iako sve èinjenice govore da ga treba
pokrenuti. Treæi metod je - zatvaranje oèiju ako je krivièno delo ili prekršaj napravio èinovnik ili njegov roðak. Jasno, to se radi za mito.