Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Razaranje

Razaranje

Kako je Pančevo odavno naselo mućkama izvesnog Miće Mućkare

 

Pokorno javljam: podrum je otkriven

 

Ko gotovo dve decenije zamlaćuje pančevačku javnost svojim nebulozama. - Ko je tražeći trasu bedema tvrđave pronašao zatrpan podrum. - Ko je osnovao marketinšku agenciju koja je prerasla u privatni crkveni zavod za urnisanje spomenika kulture. - Ko je, bez ikakve licence Inženjerske komore Srbije, uspeo da u Pančevu sagradi nakaznu crkvu. - Kome su zaustavljani radovi na Uspenjskoj crkvi kako ne bi izgubila status spomenika kulture. - Ko je tražio i dobio novac iz fonda za zaštitu kulturnih dobara kako bi projektovao arheološko zabavni park u Starčevu

 

Stanislav Živkov

 

 Nezadovoljstvo zbog lične nedovoljne stručnosti i nedovoljnih pravih znanja kod odgovornih i vrednih osoba izaziva potrebu za dodatnim usavršavanjem i vrednim i studioznim radom, što dovodi do rezultata koji su između ostaloga vidljivi i kroz stvarni, istiniti CV, a kod struka koje imaju dodirnih tačaka sa naučnim radom i kroz bogatstvo i stalno proširenje lične bibliografije.

Međutim obogaćivanje CV-ja i lične bibliografije predstavlja veliki problem za nestručne, nesposobne neradnike i folirante. Pošto nemaju sposobnosti da sami urade bilo šta korisno i kreativno, nailaze na problem kako da svoje ograničene mogućnosti usklade sa patološkom željom za samodokazivanjem. U nemogućnosti da se dokažu kroz stručan i naučan rad, a bez trunke morala i spremnosti da učine bilo šta korisno, obmanjuju javnost kako bi izmišljanjem sopstvene radne biografije i lažima anulirali istinu o svojoj nestručnosti i time sami sebi izgledali veći i važniji, a sa ciljem da prevare i druge kako bi skrivajući svoju ličnu minornost i umišljenost stvorili lažni CV.

Tipičan primer ovakvog parazitskog delovanja pruža nam stvarna i lažna biografija jadnog i bednog Miodraga Mladenovića, arhitekte poznatog u Pančevu kao Mića Mućkara.

 

Internet sve trpi

 

Osnovne podatke možemo videti na sajtu Linkedin. Ovaj mučenik je rođen u Pančevu. U Beogradu je, nakon desetogodišnjeg razvlačenja, nekako diplomirao arhitekturu i u nemogućnosti da sebi pronađe zaposlenje adekvatno svojoj nesposobnosti, potucao se po svim pančevačkim ustanovama uglavnom radeći kojekakve minorne poslove, najpre u pančevačkom Urbanizmu, gde je ostao 25 meseci uglavnom ne radeći ništa, da bi nakon toga dobio posao u lokalnom muzeju, o čemu je kasnije sam na Linkedinu napisao da je radio na nepostojećem radnom mestu kustosa arhitekte, iako nikada nije polagao stručni ispit da bi dobio zvanje kustosa.

Izgledalo je da je njegovim mukama došao kraj, i da će konačno moći da bude od neke koristi za svoj grad i za samoga sebe. Međutim, njegova priroda, nesposobnost i nestručnost su ga u tome sprečili.

Umesto da vredno radi, i kao početnik u srednjim godinama počne da se stručno dokazuje i odrađuje platu koju je primao iz džepova svojih sugrađana, on je želeo da i dalje jede leba bez motike, odnosno da sa jedne strane u svojoj ustanovi ne radi ništa, da i dalje prima platu, a da istovremeno, sa strane, po minornim projektima, obezbedi ogromna sredstva, od kojih bi lavovski deo završio u njegovom džepu i džepovima nekolicine pajtaša sa kojima je smišljao raznorazne ujdurme, što mu je u poslednje vreme i uspevalo!

Pošto nerad, nesposobnost i hotapleraj ne mogu da se tolerišu, posle nerada dugog 13 meseci, Mladenović je otišao iz Zavoda i ostalo je nepoznato da li je ikada položio stručni ispit i dobio zvanje arhitekte konzervatora, ali ne bi nimalo čudilo ako se ispostavi da nema to zvanje, jer je prema Mladenovićevoj umišljenosti sasvim jasno da on smatra da je najpametniji od svih i da njemu samim time nije potrebno nikakvo stručno zvanje. Nakon odlaska iz pančevačkog Zavoda Mladenović je nekoliko godina hvatao zjala u opskurnoj marketinškoj agenciji Mark plan, da bi 1997. napokon postao svoj na svome tako što je otišao iz Mark plana kako bi osnovao svoju privatnu firmu. O tome koliko je Mladenović vešt u prodavanju magle najbolje svedoči i sama njegova opskurna svaštarska firma Duart, u agenciji za privredne registre registrovana pod brojem 61450726 kao agencija za marketing i dizajn, koja je postala neformalni crkveni zavod za urnisanje spomenika kulture, odnosno realizaciju svih najluđih snova Miodraga Mladenovića. To, međutim, dodatno akcentira moralno dno na kome se Mladenović batrga u kaljuzi, jer je njegovo bavljenje arhitektonskim projektovanjem, projektovanjem konzervacije i restauracije ikonostasa, pozlatom i ko zna čime sve još, najvećim delom nezakonito, jer, recimo, Mladenović uopšte nema bilo kakvu projektantsku licencu izdatu od Inžinjerske komore Srbije, niti položen stručni ispit i zvanje slikara konzervatora ili vajara konzervatora, niti je Duart uopšte registrovan kao licencirana ustanova zaštite - zavod za zaštitu spomenika kulture ili restauratorski zavod.

 

Linija ima, bedema nema

 

Prvo veliko Mladenovićevo prodavanje magle dešavalo se sredinom devedesetih godina kada je ubedio sada pokojnog pančevačkog doktora arheologije dr Ljubomira Bukvića da zajedno pokušaju da utvrde trase bedema nekadašnje pančevačke tvrđave. Kao konsultant ove besmislice angažovano je zvučno ime beogradske tvrđavske lože, dr Marko Popović, poznatiji kao Marko Pacov. Tako je Mladenović zamislio da nepravilnost oblika parcela između parcela ukazuje na navodni trag bedema tvrđave i na osnovu Mladenovićevih proračuna pokojni Bukvić je započeo da iskopava navodni bedem, da bi se na kraju ispostavilo da je Mladenovićev "precizan" proračun Bukvića bukvalno doveo na zatrpan podrum stare porodične kuće koja je srušena petnaestak godina ranije. Kako bi široj pančevačkoj javnosti bolje prodao muda za bubrege, Mladenović je čak po pančevačkim trotoarima žutom bojom škrabao nekakve linije, koje su, navodno, po njemu trebale da ukažu na trasu nekadašnjih bedema!

Mladenoviću se životna šansa za činjenje raznoraznih nepočinstava ukazala nakon katastrofalnog požara u Uspenskoj crkvi 1996. godine, kada je zbog nekontrolisanog paljenja sveća došlo do velikog požara, pri čemu je izgoreo ulazni deo enterijera, a daleko veću štetu u enterijeru nanelo je nestručno gašenje požara vodom i ogromna količina vodene pare koja se tada razvila. Na veoma složenoj restauraciji angažovani su stručnjaci iz više ustanova, a radovi su veoma brzo započeti pre svega zahvaljujući tadašnjem starešini crkve proti Milovanu Glogovcu, koji je zahvaljujući ugledu i značaju crkve i njene umetničke baštine uspevao da od sponzora dobije sredstva za sanaciju i restauraciju crkve. Međutim, pošto je zvanična služba zaštite, odnosno republički zavod za urnisanje spomenika kulture za pojedine radove tražio nenormalne svote, u igru je ušao Mladenović, koji je preko svog opskurnog nelicenciranog ateljea preuzeo koordinaciju poslova na obnovi, što samo po sebi ne bi bilo sporno da se Mladenović nije upustio u projektovanje novog i lepšeg enterijera crkve planirajući postavljanje gipsanih radova koji tamo nikada nisu postojali, kao i slikane dekoracije na svim slobodnim površinama zidova i svoda, na šta je je pančevački zavod za urnisanje spomenika kulture do 2001. godine nemilice davao saglasnost na sve Mladenovićeve ludorije u skladu sa doktrinom tadašnjeg direktora da je sve dopušteno.

Tako je Mladenoviću najpre data saglasnost za izvođenje potpuno izmišljene dekoracije na plafonu i zidovima crkve; dekoracija je delom i realizovana, ali je u vreme naredne direktorke pančevačkog Zavoda, na intervenciju Ministarstva kulture, dalje oslikavanje prekinuto kako crkva ne bi izgubila status spomenika kulture. Svejedno, zahvaljujući Mladenovićevom štetočinstvu kompromitovana su sva nastojanja prote Milovana Glogovca da se crkva potpuno uredi, jer Mladenović naprosto nije znao da odredi šta je prioritet u radovima. Tako, je, nakon temeljne opravke krova, umesto urgentne izolacije od vlage, crkva dodatno okovana veštačkim kamenom, a zarobljena vlaga se i dalje neometano diže u zabetoniranim zidovima. O tome da je Mladenović za potrebe preslikavanja enterijera crkve zapravo organizovao svojevrsnu veliku pseudokonzervatorsku ložu najbolje svedoči da su crkvu iznutra preslikavali raznorazni pančevački moleri, dok su na obnovi reljefa i pozlate ikonostasa takođe radili razni bizarni likovi uključujući tu, pored ostalih, i veterinara i čuvara iz beogradskog zoološkog vrta.

 

Falusoidni zvonik

 

Sledeće Mladenovićevo štetočinstvo usledilo je gotovo odmah, time što je u monstruoznom pančevačkom urbanističkom konclogoru, odnosno naselju Nova Misa, ubrzo započeta gradnja nove nakazne crkve svetog Save, koja predstavlja pravo arhitektonsko remek nedelo koju je Mladenović isprojektovao i sagradio, iako po svim važećim zakonima na to uopšte nema pravo, jer ne poseduje nikakvu licencu izdatu od strane Inženjerske komore Srbije. Tako je, nažalost, nikla prava arhitektonska rugoba zakošenih zidova koja po svojoj arhitekturi predstavlja tipičan primer nekritičkog pabirčenja svih mogućih arhitektonskih stilova. Tako, po svojoj osnovnoj koncepciji, ova crkva predstavlja plagijat sačinjen od osnovnog korpusa starohrvatske crkve Sv. Spasa kraj izvora Cetine, na koju je nakalemljena nevešta kopija kupole Bogorodičine crkve u Studenici sa širokom apsidom banatskih crkava na istoku. Kako bi se nakazni ansambl kompletirao, na zapadnoj strani iznad ulaza sagrađen je falusoidni zvonik završen pozlaćenom krstačom na kugletini, koji sa svake strane uokviruje po polovina prepolovljene zapadne apside koja je nepoznata u čitavoj srpskoj crkvenoj arhitekturi. Kulminaciju Mladenovićevog ludovanja predstavlja činjenica da su svi zidovi na crkvi zakošeni, a trenutno su dovršeni gradnjom u opeci, a malo je poznato da je Mladenović prvobitno predvideo dodavanje oplate od specijalno sečenih blokova granita, koji je trebalo da bude naručen iz Italije, na kojima je bilo predviđeno klesanje raznoraznih plitkih reljefa po posebnom Mladenovićevom ikonografskom programu!

Gradnja nakazne crkve je, nažalost, velikim delom finansirana dobrovoljnim prilozima brojnih vernika kao i privrednika, a sve to samo zato što ti siroti vernici i dobronamerni privrednici nisu mogli da na vreme prepoznaju hoštaplersku prirodu mešetarija Miodraga Mladenovića!

Međutim, ovde nije kraj Mladenovićevim mućkama. Kulminaciju u sramotnom nizu predstavlja poslednja akcija, bolje rečeno zajednički zločinački poduhvat u režiji Miodraga Mladenovića uz saučesništvo pančevačkog zeta Milorada Đurića, pokrajinskog sekretara za kulturu, i izvesnog Petra Andrejića, bivšeg istaknutog člana SNO-a Mirka Jovića, zatim Narodne stranke Milana Paroškog, koji je sada postao siva eminencija Demokratske stranke kako u Pančevu, tako i u Novom sadu, a istovremeno predvodnik tzv. pančevačkog seljačkog lobija koji svojim primitivizmom guši grad Pančevo.

 

Brend za džep

 

Lokalitet Grad-Starčevo proglašen je za spomenik kulture - arheološko nalazište 1957. godine rešenjem Zavoda za zaštitu spomenika AP Vojvodine, a za arheološko nalazište od izuzetnog značaja proglašen je 1990. godine. Sam eponimni lokalitet (lokalitet na kom je prvi put konstatovana neka kultura) Grad-Starčevo, otkriven je radom poljske ciglane 1912. godine. Neolitska kultura, nazvana po mestu nalaza starčevačka, predstavlja pojam u našoj, kao i u svetskoj arheologiji. Ona predstavlja najstariju srednjeneolitsku kulturu na prostoru centralnog Balkana i iz tog centra širi se u Crnu Goru, Bosnu, Slavoniju, Srem i Bačku, kao i na deo Transilvanije, u centralnu Srbiju i Kosovo i Metohiju. Godine 1928. obavljena su prva stručna istraživanja pod rukovodstvom doktora M. Grbića iz Narodnog muzeja u Beogradu. U periodu od 1931. do 1932. usledila su obimna sistematska istraživanja Narodnog muzeja iz Beograda i Američke arheološke ekspedicije.

Na samom kraju šezdesetih godina prošlog veka reviziona iskopavanja obavili su Draga Garašanin iz Narodnog muzeja iz Beograda i Siti univerzitet iz Njujorka. Od 2003. do danas, sa manjim prekidima vrše se vrlo ograničena sondažna arheološka iskopavanja rubnih delova nalazišta Grad-Starčevo kako bi se utvrdila njegova površina. Do sada su pronađeni ostaci naselja čija su staništa predstavljale jame kao i veliki broj kamenog i koštanog oruđa i oružja, ali najbrojnije nalaze predstavljaju keramičke posude fine i grube fakture slikane belom i tamnom bojom na crvenoj osnovi i veliki broj posuda grube frakture ukrašene barbotinom. Interesantni su nalazi grobova sa skeletnim sahranjivanjem u zgrčenom položaju u okviru jama za stanovanje, kao i nalaz prvog pravouganog objekta na tom lokalitetu. Nažalost, istraživanje je veoma otežano zbog hroničnog nedostatka sredstava. Naime, nastavak daljih arheoloških istraživanja tog nalazišta uslovljen je prilivom finansijskih sredstava iz budžeta Pančeva i Pokrajinskog sekretarijata za kulturu preko konkursa a o tome koliko se radovi skromno finansiraju najbolje govori činjenica da je Pokrajinski sekretarijat za kulturu za proteklih 10 godina dodelio jedva nešto oko 500.000 dinara.

Parcela, potez u selu poznat kao Rit-džombe, manjim je delom istražena, a većim delom uništena radom ciglane početkom 20. veka. U toku je postupak utvrđivanja i zaštite okoline arheološkog nalazišta koji će obuhvatiti i okolne bašte. Problem je što se zbog malog obima dosadašnjih arheoloških iskopavanja ne raspolaže sa dovoljno relevantnih činjenica potrebnih za rekonstrukciju urbanizma neolitskog naselja u Starčevu niti postoje indicije o njegovoj pravoj veličini. Međutim sveznajući Mladenović uspeo je da veoma uspešno proda maglu oličenu u skandaloznom projektu Neolitsko Starčevo, osnivajući istoimenu nevladinu organizaciju kao servis za nenamensko trošenje i pranje novca, o čemu najbolje svedoči činjenica da je sredstva za izradu studije o izvodljivosti iz svog inače skromnog budžeta grada Pančeva izmuzao preko stranačkog uticaja već spomenutog odbornika i sive eminencije pančevačkog DS-a Petra Andrejića. O tome da su ova dvojica prodavaca magle jako dobro osmislili svoj zajednički zločinački poduhvat najbolje svedoči činjenica da je ovo zapravo neverovatna zloupotreba i komercijalizacija arheološkog lokaliteta od izuzetnog značaja koje od svega nema apsolutno nikakvu korist, jer su Mladenović i bratija preko nekakve marketinške studije, bezbroj raznoraznih analiza i multidisciplinarnih sagledavanja zapravo gledali kako da se što više para slije u privatne džepove, a da se pritom na samom lokalitetu ne radi apsolutno ništa.

Tako se Mladenović nedavno "proslavio" izjavom da je "starčevačka kultura brend Starčeva. Činjenica da se čitava kulturna grupa naziva po Starčevu za nas je bila značajna odrednica. Druga marketinška postavka bila je da je Beograd tržište Starčeva. Sa svojih dva miliona stanovnika i rastućim trendom na polju turističkih usluga, blizinu Beograda shvatili smo kao razvojnu šansu našeg projekta. U narednim godinama predviđena je izgradnja replika svih neolitskih naselja proučenih u okruženju, izgradnja upravne zgrade sa muzejskim depoom, kongresnim centrom, ugostiteljskim sadržajima i najširom turističkom ponudom. Kompleks će biti upotpunjen i kampom i bungalovskim naseljem, čime će se stvoriti uslovi za prihvat turista koji trasom od Severnog ka Crnom moru već prolaze našom opštinom. Činjenica da je Podunavlje određeno kao strateški interes EU, dodatno olakšava naš posao. Na ovom poslu svakodnevno radi tim referentnih stručnjaka, a sa ponosom mogu istaći da se realizaciji projekta pridružio i prof. dr Nenad Tasić, naš eminentni arheolog koji već radi na neolitskom lokalitetu Vinča. Mnogo je toga potrebno uraditi, a za nas je najvažnije da u ovoj godini završimo izradu projektne dokumentacije, kako bi stvorili i formalne okvire za apliciranje na konkursima evropskih fondova".

 

Kamperska posla

 

Očigledno je da se ovde radi o najobičnijoj drpaži iz svih mogućih fondova radi izgradnje nekakvog zabavnog parka koji bi po imenima idejnih tvoraca trebalo nazvati Pecalend ili Mićalend. Očigledno je da ni Mladenović ni Andrejić pojma nemaju šta je uopšte arheološki park, jer da to znaju, sigurno se ne bi zalagali za gradnju arheološkog parka na mestu gde se lokalitet uopšte ne nalazi, već na sasvim drugoj lokaciji. Naime, u svetu i Evropi se odavno uređuju arheološki parkovi gde god se nalaze dobro istražena važna arheološka nalazišta, ali malo gde se nalaze cirkusi poput arheološko turističkog kampa Neolitsko Starčevo. O tome koliko je sve ovo zapravo najobičnija bruka i kompletna cirkuska manifestacija, najbolje svedoče i nedavni događaji, odnosno pravi seoski panađur nastao zbog tobože veoma interesantnog kulturnog sadržaja, odnosno bratimljenja neolitskih mesta Starčeva, Vinče i Lepenskog vira na sam dan prolećnog ekvinocija odnosno ravnodnevnice pod izgovorom kako se na ovaj susret čekalo 7500 godina te je Starčevo bilo centar svetskih neolitskih megapolisa. Na tom skupu navodno u nesvakidašnje prisnoj i nadahnutoj atmosferi ovi "neolićani" trasirali su temelje budućeg arheološko-turističkog trougla a ideje i predlozi "vrcali" su na sve strane. Svoj kreativni doprinos čitavoj svinjariji dao je i dr Nenad Tasić, inače sin akademika Nikole Tasića, član arheološkog paketa derišta Filozofskog fakulteta i navodno jedan od najkompetentnijih učesnika, profesor na Filozofskom fakultetu i direktor projekta Vinča, koji je, ushićen ovom idejom, akcenat buduće zamisli stavio na vanvremenu plemenitost neolitske epohe, jer ona je, pored svega ostalog, upamćena po jednom od najdužih perioda bez rata, te je odgovornost svih učesnika u duhovnom smislu još izraženija. Kako bi se čitava drpaža finansijski pomogla, bitnu finansijsku injekciju od svega 1.750.000 dinara omogućio je već spomenuti pančevački zet Milorad Đurić, pokrajinski sekretar za kulturu i informisanje, koji se takođe veoma angažovao za realizaciju ovog zajedničkog zločinačkog poduhvata tako što je navedena sredstva odobrio - protivzakonito! Naime, u 2011. godini predviđeno je da Pokrajinski sekretarijat za kulturu sufinansira projekte u oblasti zaštite kulturnog nasleđa u AP Vojvodini u ukupnom iznosu od 16.800.000,00 dinara. Pri tome se ova sredstva odnose isključivo na precizno notirane namene... Sasvim je jasno da se ovaj konkurs odnosio isključivo na zaštitu nepokretnih i pokretnih kulturnih dobara, a ne na izradu projekata nekakvih arheološko turističkih kampova - Pecalenda odnosno Mićalenda! Kako bi se osiguralo da sredstva budu dodeljena, na ovaj konkurs se kao korisnik prijavila gradska uprava Pančevo, pošto na konkursu sa projektima u oblasti zaštite nepokretnog kulturnog nasleđa mogu učestvovati isključivo organi lokalne samouprave ili teritorijalno nadležne ustanove zaštite kulturnih dobara i to sa projektima zaštite kategorisanih spomenika kulture (što arheološko turistički park van lokaliteta sigurno nije) za koje je: kreirana plansko-tehnička dokumentacija (koja ne postoji), određena namena i korisnik, izdato konačno rešenje nadležnog organa o uslovima za izvođenje mera tehničke zaštite i drugih radova (kakve se mere tehničke zaštite mogu sprovoditi na nečemu što uopšte niti je kulturno dobro niti uopšte postoji)? O tome koliko izrada projekta za nekakav Pecalend ima veze sa zaštitom samog arheološkog lokaliteta najbolje svedoči činjenica da je isti taj Milorad Đurić potpisao rešenje kojim se za arheološka istraživanja u Starčevu u 2011. godini odobrava svega 100.000 dinara ali se zato 1.750.000 dinara baca na nebulozni zajednički zločinački poduhvat trija fantasticus: arhitekte bez licence, seoskog novinarčića i pančevačkog zeta, jer po Đurićevim rečima neolitsko starčevo predstavlja turistički brend i okosnicu razvoja čitavog regiona. Postoji međutim još jedno pitanjce zašto se za novac nije konkurisalo iz fondova u vezi s turizmom. Odgovor možda leži u činjenici da je pitanje da li bi neko uopšte odobrio sredstva za takvu nebulozu. Stoga se čini da je ovo bila unapred dogovorena stvar trija fantasticus na relaciji Pančevo - Starčevo - Novi Sad.

 

 

 

Ko će o kome ako ne...

 

Za prodavanje magle Miodraga Mladenovića najbolji je primer njegova bibliografija. Kada se pregleda elektronski katalog Narodne biblioteke Srbije, koji popisuje sva objavljena dela, ona relevantna, ali i poneko minorno, kao i njihove autore, suočavamo se sa činjenicom da za pet decenija svoga štetočinstva, nesrećni Mladenović nije objavio ni jedan jedini ozbiljni stručni, a kamo li naučni članak, ni jedan jedini evidentirani katalog, pa ni prospekt. Njegova bibliografija je ograničena na jedan, i slovima jedini naslov, opskurnu knjigu sa još opskurnijim naslovom Put u središte arhitekture, svojevrsni izdavački treš objavljen u izdanju danas skoro propalog izdavača Narodne knjige. Objavljena knjiga u vezi je sa tematikom analize kapija pančevačke arhitekture a sve to zajedno predstavlja vrhunac poluamaterskog spisateljstva Miodraga Mladenovića. Međutim...

Kako uvek postoji neko međutim, tako je i u ovoj priči. Nesrećni i zbog svoje lične minornosti duboko iskompleksirani Miodrag Mladenović, u Pančevu najpoznatiji kao Mića Mućkara, želi da ništavilo višedecenijskog štetočinstva sakrije iza naduvane biografije. Koristeći blagodeti koje savremenim skribomanima omogućuje internet, Mladenović počinje da stvara svoju lažnu biografiju, zasnovanu na kompleksaškom samohvalisanju i izmišljenim biografskim podacima, koju je postavio na sajt http://rs.linkedin.com/pub/miodrag-mladenovi%C4%87/26/528/937.

I tako, folirant, sa jednim objavljenim radom, sam sebe snabdeva briljantnim, ali izmaštanim, CV-jem, kako bi mogao da prevari naivne, prostodušne i lakoverne, i uvaljujući im rog za sveću, direktno, samohvalisanjem preko interneta prosipa svoje neznanje i nesposobnost. Pa ako mu neko poveruje, lepo, a ako ne poveruje, nije važno, jer bitno je da je sam sebe ubedio da nije ono što stvarno jeste.

 

 

 

 

Kakav stav

 

Slučaj Petra Andrejića na najgori mogući način potvrđuje staru poslovicu da vuk dlaku menja a ćud ne! Naime svoju pravu prirodu Andrejić je pokazao u martu 2010. kada se planovima Gradske stambene agencije da stanove za socijalno stanovanje, pored ostalih građana i Roma, gradi i u Starčevu, usprotivio šef odborničke grupe Demokratske stranke Petar Andrejić. Ovaj odbornik iz Starčeva, ali i pokrajinski poslanik u više mandata, izjavio je da "Somborska ulica u Starčevu nije geto". Ni kriva ni dužna kestenje iz vatre je morala da vadi gradonačelnica Pančeva Vesna Martinović izjavivši da se "u ime gradskog odbora Demokratske stranke svim odbornicima izvinjavam zbog onoga što je naš odbornik izgovorio za govornicom. To nije stav odborničke grupe DS".

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane