Tabloid istražuje
Britansko-islamska veza - ratovi javni, poslovi tajni
Kako su se složno izborili da
ih kauri bombarduju
Očito je da islam nije ono
što mnogi misle da jeste, a još je očiglednije da je muslimanski narod i te
kako podeljen, i to tako da se i među njima lako mogu orkestrirati razni sukobi
Piše: Ivona Živković
Koliko je strah Sjedinjenih Američkih Država i čitave
Evrope od islamskog terorizma i fundamentalizma jak, najbolje govori činjenica
de je čitav zapadni svet, uključujući i Rusiju, morao da usvoji jednu
bezbednosnu doktrinu nazvanu Rat terorizmu. Ova doktrina podrazumeva
stalnu spremnost svih zapadnih država da se odupru eventualnom islamskom
pokretanju onoga što se naziva sveti rat - džihad. Ta spremnost znači
stalno održavanje spremne vojske (u bazama) i policije i aktivan rad
obaveštajnih službi širom sveta. Jer teroristi mogu biti svuda. Zato su NATO
vojne snage stalno prisutne u Sredozemnom moru pored Katara, u Pakistanu, u
Indijskom okeanu... Praktično svuda gde mogu prolaziti islamski džihadisti.
Iako svaki pripadnik islamske vere može biti potencijalni terorista (tako bar
nagađaju zapadnjački mediji) niti Evropa niti SAD nisu zatvorile vrata njihovim
imigrantima. Još zanimljivije - Evropa ih je dupke puna. Čudno. U svakom slučaju,
građani su obezbeđeni tako što su gradovi i sve institucije pod video nadzorom,
a svi putnici avionima se pretresaju, skeniraju - šikaniraju. Zbog terorista.
Iako su sve vodeće zemlje NATO alijanse oružano
najmoćnije države sveta, islamski teroristi, delujući naizgled jadno i bedno,
imaju svoju perfidnu nevidljivu mrežu preko koje se u Evropi finansiraju,
nabavljaju oružje, švercuju ga krišom u EU i SAD, pa čak znaju da naprave i
"prljavu" atomsku bombu.
Kako im to uspeva i odakle im taj militantni fanatizam,
kada svako ko pročita Kuran može videti da ga tu nema. Naprotiv, radi se
o vrlo miroljubivom učenju baziranom na gotovo identičnim mitovima i idolima
prisutnim u hrišćanstvu.
Igra na kartu razjedinjenosti
Islam je za sledbenike ove vere - sve. I vera, i nacija,
i narod. Zato se svi pripadnici islama drže zajedno, ima ih preko milijardu u
svetu i nazivaju se muslimani. I to kod svih ostavlja utisak da se radi o
jednom jedinstvenom muslimanskom narodu. A kada ih ima milijardu, onda su veoma
moćan narod.
Ali, kada se NATO bombe sruče na neki deo tog naroda, na
primer onaj koji živi u Iraku ili Libiji, i pobiju ogroman broj nedužnih
civila, ne štedeći ni decu, ostali - ne reaguju. I niko ne poziva na džihad
protiv NATO zveri, ne gore ni London, ni Pariz, ni Pentagon. Što je još
zanimljivije, u napadu NATO na Libiju, na strani NATO vojske su se našli i pripadnici militantne islamske mreže - Al-Kaida.
Ali, o tome niti jedan novinar zapadnjačkih medija ne sme da pisne. Kako je to
moguće? Pa zar Gadafi nije sledbenik islamske vere? Nije li islam vera
koja ih sve okuplja?
Očito je da islam nije ono što mnogi misle da jeste, a
još je očiglednije da je muslimanski narod i te kako podeljen, i to tako da se
i među njima lako mogu orkestrirati razni sukobi.
Malo ljudi zna da su u stvaranju ove razjedinjenosti
međunarodne inteligentne strukture zadužene za falsifikovanje istorije i
psihološku manipulaciju nekoliko stotina godina
radile na oblikovanju i preoblikovanju islamskog učenja, prvenstveno za potrebe
trgovačkog kartela sa centralom u Londonu nazvanog Kruna (Crown). Da
podsetimo da njihova moć počiva na kontroli najmoćnije NATO alijanse (kontrolišu i Pentagon), mnogih državnih i verskih lidera, ali
prvenstveno na kontroli dve najmoćnije svetske monete - američkom dolaru i
evru.
S obzirom da islam kao vera ne dozvoljava prodaju novca
sa kamatom, londonski kartel pažljivo vodi računa da se islamski trgovci koji
imaju velike količine zlata ne ujedine u sličan kartel i ne počnu da emituju
neku svoju islamsku monetu - na primer islamski zlatni dinar. A to je upravo
ono što je Gadafi predlagao bogatim afričkim zemljama i zato je morao da
bude sklonjen.
Britanski obeveštajci stvaraju vehabizamte
O tome kako su britanske obaveštajne službe još pre dve stotine godina počeli da rade na razjedinjavanju
islamskih naroda i podrivanju prave islamske vere najbolje govori jedan izveštaj iz 1970-tih - Memoari mr Hemfera. Ovaj
izveštaj je ponovo postao zanimljiv nakon što je na engleski preveden jedan irački vojni obaveštajni
dokument koji je za Sadama Huseina pripremio irački pukovnik Al Amiri
Said Mahmud Najdžim. Naslovio ga je sa Pojava vehabijskog pokreta i
njegovi istorijski koreni.
Zvanično se vehabijama smatraju sledbenici konzervativnog
suni islamizma (učenje iz sunitskih plemena) i to su sledbenici učenja
koje je još u 18. veku propovedao islamski teolog Muhamed ibn Abd al Vahab.
On je, navodno, "imao potrebu" da malo pročisti neke nejasnoće u ovom
religijskom učenju, a koje su nastale kao posledica mnogih inovacija u dugom
vremenskom periodu.
Vehabizam (salafizam) je u suštini osporavao neophodnost
prenošenje islamskog učenja sa kolena koleno, kako je praktikovano vekovima
među plemenima i u islamskim porodicama. Po Vahabu to nije bilo pravo
prenošenje učenja, jer je pretrpelo mnoge loše interpretacije. Tako je on sebi
dao za pravo da to malo vrati na adekvatno tumačenje time što bi on bio
prihvaćeni tumač kuranskih stihova. I uspeo je ne samo da se nametne kao tumač,
već da to svoje tumačenje veoma proširi i nametne ga mnogim vernicima. Za taj
posao "širenja pravog tumačenja Kurana"
dobijao je od Britanaca ogroman novac.
Jedna od najvažnijih stavki iz Vahabovog tumačenja je da
islam mora imati svoju religioznu vojsku, baš kao što katolici imaju svoju vojsku -
jezuite. Jer, kako Nadžim primećuje, vehabizam u takvom svom tumačenju Kurana
upravo odobrava da se islamska vera nameće i silom, pa je tako islam (inače
miroljubiva vera) počela sve više da dobija militantne obrise. U tom cilju
vehabizam podržava sva moguća subverzivna delovanja (u ime Alaha), oružane
prevrate, sukobe, nasilje. I to je baš bilo ono što je odgovaralo vatikanskim
ideolozima i njihovoj doktrini - divide et impera. A glavna imperija im
je Velika Britanija sa svim svojim neformalnim kolonijama u koje spadaju
Australija, Kanada, SAD, Meksiko, Indija i centralno afričke kolonije.
Da su vehabizam i jezuitizam (kao i komunizam i cionizam)
došli iz iste vatikanske kuhinje i da na
veoma čudan način perfektno rade u interesu britanske imperije počelo je da se
uočava tek poslednjih decenija.
Vukovi u ovčijoj koži
Vehabizam se od Vahaba tako širio 140 godina po arapskim plemenima, sve dok Turci Osmanlije svojim
pohodom na severnu Afriku to nisu privremeno zaustavili. Ali, padom Otomanskog
kalifata, Britanija i Italija ponovo uspevaju da ovu teritoriju stave pod svoju
kontrolu i, gle čuda, vehabizam nakon Drugog svetskog rata, i pored stvaranja
judejskog Izraela u komšiluku, postaje
izuzetno moćna islamska škola.
Najveći deo Nadžimovog izveštaja se zato oslanja na Memoare mr Hemfera i koji detaljno opisuju
kako su Britanci špijunirali Srednji istok sredinom 18.
veka praveći upravo kontakte sa Abdulom Vahabom u nameri da stvore jednu
subverzivnu verziju islama koja će njegove sledbenike podeliti i po potrebi
sukobljavati, stvarajući islamsku jeres.
Da podsetimo da su Arapi još davno u vreme Rimske imperije počeli da prihvataju apostolsku hrišćansku
veru, sve dok se u ovu veru u trećem veku nisu preobukli krstaški pljačkaši i
vojnici rimskog imperatora Konstantina. Shvativši da se u Vatikanu ne nalaze sledbenici apostolske hrišćanske vere, kako su
se predstavljali vukovi preobučeni u ovčiju kožu, širenje ovog lažnog
hrišćanstva po arapskim zemljama nije prošlo kao što je to bilo u naivnoj zapadnoj Evropi
među nepismenim kmetovima pohlepnih vladara.
Zato su vatikanske zmije dugo smišljale kako da porobe
Arape i smislile su modifikovano hrišćansko učenje koje su plasirali preko
proroka Muhameda.
Kada je nakon šestog
veka počelo širenje islama, ogroman broj arapskih plemena koji su naseljavali
oblast Persije i Severne Afrike konačno je objedinjen i time je uticaj
plemenskih vođa bio smanjen. Islam je bio odlično rešenje, jer ga je narod u
ogromnom broju prihvatao i održavao je narod pokornim u stalnom strahu od
Alaha. Ali zarad lakše kolonizacije i što
veće pljačke trebalo je napraviti podelu među narodom, i to je učinjeno
formiranjem mnogih malih država (objedinjavanjem pojedinih plemena),
formiranjem novih etničkih zajednica (od pomešanih plemena), i konačno
nametanjem demokratije gde se građani dele na partije. Društvena zajednica tako
nikada ne može u dugom vremenskom periodu skladno da funkcioniše i lako se
razmontira.
Ipak glavna poluga u doktrini podela je bilo stvaranje
subverzivnog islam, a to je bio vehabizam. Ovaj islamski pokret je vremenom
čitav islam u zapadnom svetu kompromitovao izazivajući strah od islama. U
suštini ovaj strah je bio neophodan londonskom trgovačkom kartelu koji se plašio islamskih trgovaca, posebno islamskog bankarskog
sistema koji nije bio zasnovan na zelenaškim kamatama i stvaranju nepostojećeg novca od kamate.
I taj islamski
sistem je počivao na zdravoj ekonomskoj razmeni dobara i stabilnoj moneti iza
koje je stajalo zlato, a ne samo iluzija o njenoj vrednosti.
Odakle duvaju vetrovi
Upravo uz pomoć vehabija i njihovog subverzivnog
delovanja, slomljena je Otomanska imperija, a 1932. je osnovana Saudi Arabija,
trgovačka baza Londona za Srednji istok i čitavu Afriku. Osnivanjem Saudi
Arabije, vehabizam postaje dominantna islamska škola u ovoj zemlji. Kako su Saudijci prodajom nafte imali veoma jake
poslovne veze sa zapadom, posebno sa SAD (koje su vezale vrednost dolara za
saudijsku naftu i saudijski uticaj u OPEC-u) ogroman novac koji se slivao u
Saudi Arabiju omogućio je širenje ovog učenja ne samo po okolnim arapskim
zemljama već i u Pakistan i po čitavom svetu.
Oni istoričari koji su branili vehabizam kao legitimnu
reformu islamskog učenja pokušali su da prikriju Memoare i prikažu ih
kao podmetnuti falsifikat. To uključuje i Bernarda Hajkela, profesora
bliskoistočnih studija na Prinston univerzitetu, koji bez ikakvih priloženih
dokaza pretpostavlja da je Memaore napisao Ajub Sabri Paša.
Iako su se Memoari pojavili 1970, Paša je pisao svoju verziju priče o vehabijama još 1888. Sabri Paša je poznati otomanski pisac i turski pomorski admiral, koji je služio
otomansku vojsku na arapskom poluostrvu i pisao o njihovoj religiji i istoriji.
To uključuje i knjigu Počeci i širenje vehabizma, gde on prepričava
Vahabovo druženje i zaveru za Hemferom.
Dakle, očito je da su i otomanski Turci i Sadam Husein
znali odakle duvaju razorni vetrovi u islamskom svetu i ko ih podriva. Ako bi
naši istoričari sa ovog aspekta proučili malo period turske vladavine na
Balkanu, možda bi bolje uočili ko je zaista stajao iza ključnih turskih zuluma
u to vreme i kome su smetali Obrenovići koji su bili deo ovog turskog kalifata.
Posebno ako se zna za perfidnu ulogu jezuita u čitavoj vehabijskoj priči, a što
ćemo kasnije videti.
Saudi porodica je jevrejskog porekla?
Pored toga što
je otkriveno u Hemferovim memoarima, iračke obaveštajni izveštaji obelodanjuju i neke tvrdnje, koje
postoje u verziji na arapskom ali nisu prevedene na engleski. Tako se tvrdi da
su i Abdul Vehab i njegov sponzor Ibn Saud, koji je osnivač današnje saudijske dinastije, bili jevrejskog porekla. (Kada
kažemo jevrejski, već smo pisali kako se ne radi biblijskom narodu, već o
velikoj mreži trgovaca novcem koje su početkom drugog milenijuma u Evropu
doveli normanski kraljevi radi pljačke i lihvarenja). I to će se potvrditi i iz
ove male priče o vehabijama.
Na primer, D.
Mustafa Turan napisao je u svom delu Dunme Jevreji da je Muhamed ibn
Abdul Vehab bio potomak familije Dunme Jevreja iz Turske. Ovi Dunme Jevreji su
bili navodno sledbenici poznatog lažnog mesije Sabataj Zevija, koji se
navodno 1666. preobratio iz judejske vere u islam, ali je u duši ostao kabalista. O ovom događaju pišu jevrejske
istorijske knjige, samo je veliko pitanje odakle potiču izvorni podaci. Možda
iz fabrike za istorijske falsifikate u kojoj su "proizvodnu liniju"
držali - učeni i pismeni jezuiti. Ne zaboravite da je masovno opismenjavanje u
Evropi počelo tek pre 150 godina sa industrijskom revolucijom. Vlasteli su bili
potrebni tehnički obučeniji robovi.
Tako su, po priči, Zevijevi potomci i sledbenici počeli
da se javno preobraćaju u islam, a u suštini su ostali verni kabali, učenju
koje su doneli iz drevne Aleksandrije ili iz Vavilona. Kabala je bila tehnika
tajnog poslovnog povezivanja.
Kada se stotinu godina kasnije izvesni Jakob Frank
pojavio kao novi jevrejski mesija, on je tvrdio da je reinkarnacija Sabataj
Zevija. Jakov Frank je uspostavio veoma prisne veze sa evropskom masonerijom i
po rabinu Antelmanu i sam Amšel Rotšild (osnivač dinastije), koji se u to vreme nalazio u Nemačkoj, bio je iz
istog kruga Jakobovih sledbenika (ili rođaka) i počeo je da finansira bavarske
iluminate. Inače, zajednica Dunme Jevreja je bila koncentrisana u Solunu, koji
je bio leglo masonskih aktivnosti u to vreme, i upravo je tu i formiran subverzivni
mladoturski pokret koji će iznutra razoriti otomansku imperiju. Postoje i
brojni dokazi po nekim istoričarima da i Kemal Ataturk potiče od Dunme
Jevreja.
U stvari, da malo stvari uprostimo i svedemo na trgovački
jezik, jer se ne živi od vere nego od biznisa. Recimo da su Dunme Jevreji
verovatno bili turski trgovci koji su bili spremni da uprkos islamskom učenju
rade trange-frange zlatom i novcem. Međunarodno povezivanje ovih lihvara išlo
je raznim mrežama po Evropi i oni su se nazivali judeosima ili jednostavno
lihvarima, što je kasnije iz engleskog izvedeno kao
skraćenica "džuz" (na srpskom jevrej). I njima je katolička
zmijska crkva dala to ekskluzivno pravo da se bave tim poslovima - prodajom
novca i prikupljanjem zlata od naroda. I to nije bio narod sa etničkim poreklom
(iz Palestine), već "narod" međunarodnih trgovaca koji su radili za
interese Vatikana i rovarili i špijunirali
po evropskim dvorovima.
Sami sebe pljačkaju
Upravo ta Dunme zajednica je finansirala mladoturski
pokret i njihove teroriste i izdajnike. Finansiranje izdajnika u narodima i
državama je način specijalnog rata koji je očito star vekovima. I danas se
sprovodi i to je najmoćnije oružje ljudskog oblika ikada napravljano.
Turan podržava i stav da je deda Abdula Vehaba, Sulejman,
u stvari bio šulman i pripadao je jevrejskoj (čitaj lihvarskoj) zajednici Burse u Turskoj.
Odatle se preselio u Damask gde je simulirao islam, ali je brzo izbačen jer je
praktikovao magiju (čitaj pljačku prodajom trikova). Onda je otišao u Egipat i odatle je oteran, pa je produžio dalje u
Hijaz, gde se oženio i izrodio potomka Abdulu Vehaba. Isto to se tvrdi i u
knjizi Dunme Jevreji i poreklo saudijskih vehabija Rifata Salima
Kabara.
Tako smo sad došli do famoznih iluzionista i mađioničara
koji su zaposeli Vatikan (o čemu smo već pisali) i odatle vekovima sprovode
veliku mentalnu čaroliju, kojom besomučno pljačkaju i hipnotišu milijarde ljudi na planeti već hiljadu godina. I to
tako što su stvorili sistem pljačke u kome ljudi sami sebe pljačkaju, ubijaju,
sakate, dok vlastelini odavno u ratovima fizički ne učestvuju. I to je veština modernog
sistema upravljanja. Prava čarolija. Pogledajte samo kako se odvija NATO napad
na Libiju. Njega odobravaju, podstiču i sprovode obični ljudi - političke
marionete na čelu raznih međunarodnih i nacionalnih institucija, oficiri i
vojnici, kao i zatupljeni novinari - koji kao omađijani i hipnotisani prenose
sve ono što
im se predoči kao agencijska vest i što je u interesu londonskih trgovaca. Za
sve to dobijaju ne zlato, ne dijamante, već običan papirni novac. Niko od njih
ne uključuje svoj mozak i niti u jednom trenutku ne zastane i ne zapita se -
šta ikoga od njih briga ko je na čelu Libije i da li Libijci vole Gadafija ili
ne, i zašto
on uopšte navijački ulazi u taj konflikt koji ga se lično uopšte ne tiče. Svi
oni su kao mašine
bez ličnosti (kako ih je Kisindžer nazvao - "glupe uniformisane
životinje") koje besomučno u ovom trenutku vode hajku i ubijaju libijski
ili avganistanski narod. Baš kao šo su bombardovali Srbiju. Kao što mogu da
pucaju bilo gde u bilo koga. Zar taj Gadafi nije do juče išao na sve
međunarodne samite, sastajao se sa svim državnicima sveta? Svako sutra može
biti u njegovoj poziciji i to je opaka igra sa zmijama.
Najveća
opasnost za čovečanstvo danas su upravo ti ljudi bez ličnosti. Stvaranje ovih
ljudskih monstruma je posledica vekovnog rada vatikanskih mentalnih alhemičara
i iluzionista.
Zamagljivanje
Da je saudijska
kraljevska porodica jevrejska objavio je Muhamed Saher, zbog čega je porodica naložila da se on ubije.
Postoje i tvrdnje iz drugih izvora, a koje su veoma slične. Na primer, tekst Vahabi
pokret - istina i koreni od Abdule Vahaba Ibrahima al Šamarija, kaže da je Ibn Saud (osnivač dinastije) potomak Mordehai bin Ibrahim bin
Mušija (ili Moše), jevrejskog trgovca iz Basre (u
Iraku). Kada su mu u jednom poslu sa žitom prišli članovi arapskog plemena Aniza, on je tvrdio da je jedan od njih, i putovao je
sa njima u Nedžd u Saudi Arabiji i trgovao i tada je uzeo ime Markhan bin
Ibrahim bin Musa.
Tako je, po istom
izvoru, Abdul Vehab, tvorac vehabizma, potomak Vahib al Tamimija, kako se tvrdi
i u istoriji saudijske porodice. Saudijski ambasador u Kairu Abdula bin Ibrahim
al Mufadal, platio je navodno Muhamedu al Tamimiju 35 hiljada jinija 1943. kako
bi falsifikovao porodična stabla saudijske porodice i Abdule Vehaba, i spojio
ih u jedno, pokazujući da je njihov predak sam Prorok Muhamed.
Iako je danas skoro
nemoguće dokazati autentičnost svih ovih tvrdnji one su interesantne u svetlu
današnje uloge Saudi Arabije koja svojom politikom apsolutno održava zapadne
interese na Srednjem i Bliskom istoku, posebno imperijalističke interese, i
održava spekulativnu vrednost petrodolara. Posebno je zabrinjavajuća sumnjiva i
zarazna forma militantnog islama u formi vehabizma i salafizma koji se uz jaku
finansijsku potporu širi svetom (kao cionizam, kao svojevremeno komunizam). Za
obične ljude - vernike, vehabizam je spakovan u mnošto verskih ideoloških
detalja, koji služe isključivo za zamajavanje verujućih ljudi i njihovo podelu,
dok se istinski islam podriva, a islamski vernici perfidno ubijaju NATO
bombama, a državne ekonomije razaraju.
Muslimanskim bratstvom upravlja jezuitski
general
U
svojoj knjizi Vatikanske ubice Erik Džon Felps potvrđuje stav da "nevidljiva imperija
luciferijanske masonerije" (iz Londona) posebno kontroliše saudijsku dinastiju i
preko nje imaju kontrolu nad OPEC-om odnosno cenom nafte na svetskom tržištu.
Njujorška centrala londonske Krune
je institucija nazvana benignim imenom Savet za inostrane poslove, osnovan
1921. I svaki američki državni sekretar mora
biti njihov čovek.
Felps tvrdi da su jezuiti stvorili kraljevinu
Saudi Arabiju 1932. koristeći fanatički islamski kult poznat kao "vehabi
islam". Ova forma islama ima ulogu islamskih krstaša, fanatičnih ratnika
koji funkcionišu kao crkvena sablja islama, sa ciljem da se bore navodno
protiv belih verskih hrišćanskih protestanata, a u njegovom stvaranju su i te
kako učestvovali malteški vitezovi.
Postavljanje saudijske
porodice na tron pomogao je britanski agent tajne službe, noblmen i malteški
vitez Džon Filbi, koji se među
Arapima predstavljao kao vehabija (čuveni Tomas Lorens od Arabije). On je
posredovao i u stvaranju američko arapske naftne kompanije ARAMCO. U stvaranju
saudijskog kraljevstva učestvovali su i Vinston Čerčil i Benito Musolini, kojima je ispovednik i politički savetnik bio jezuita Pjetro Tači Venturi, tvrdi Felps. Saradnja
Musolinija i Čerčila po ovom pitanju se
odvijala dok su oni formalno bili u sukobu, Italija kao članica ratnog saveza
Osovine, a Čerčil - Saveznika. Njihov zajednički patron je bio i papa Pije XII,
a deoba arapskog i persijskog regiona je bila veliko finale 30-godišnjeg rata
od 1914. do 1945, koji je orkestrirao jezuitski red za interese britanske trgovačke
oligarhije kada su, pored evropskih granica, prekomponovane i Japan, Indija,
Pakistan i Sovjetski Savez, koji je obuhvatio najveći deo azijskog kontinenta.
Politika je za ovaj
trgovački kartel iz Londona kao igra na šahovskoj tabli, gde se dele trgovački
kvartovi. Narod je uvek kolateralna šteta.
Zbog toga Saudi Arabija
obilato danas finansira svetsku terorističku mrežu (poznatu kao Al-Kaida, koja
radi sve ono što nije u interesu pravog islama). Tu mrežu nadgleda
jezuitski general koji kontroliše i CIA. Zato se na čelu ove agencije uvek
nalazi neki član Saveta za inostrane poslove, ili zakleti malteški vitez ili
slobodni zidar 33 stepena ili član tajnog bratstva sa Jejl univerziteta
poznatog kao "Lobanja i kosti", čiji su članovi i Buš stariji i mlađi.
Islamski fanatici,
zapravo obučeni Saudijci, ubacuju se u SAD preko Kancelarije za imigrante (koju
kontrolišu jezuiti) i tako se pod kontrolom jezuita stvara i obučava
čitava mreža, napisao je Felps. Ova imigrantska vrata za njih nisu zatvorena ni
nakon napada na Njujork 2001.