Reagovanja
Povodom arheološkog
lokaliteta u Vinči
Gde se nalazi nalazište
"Ugasite svetlo - zatrpajte Vinču", Tabloid br. 283
Reč je o arheološkom nalazištu u Vinči, čijim istraživačkim timom rukovodim od 1998. godine. Centralna tačka
teksta S. Živkova je pitanje klizišta koje je uočeno pre tridesetak
godina i od kojeg već decenijama stradaju savremene kuće i vikendice u ovom
delu sela Vinča. Budući da je pre nešto više od godinu dana skinuto rastinje sa
dela nalazišta cela slika propadanja nalazišta je postala više nego očigledna i
upadljiva. Angažovani su stručnjaci koji se bave problemima klizišta i to iz
Instituta Jaroslav Černi,
Katedre za geografiju Univerziteta u Novom Sadu, Odeljenja za arheologiju
Univerziteta u Ljubljani kao i kolege sa univerziteta u Hajdelbergu i
Frankfurtu (svi na volonterskoj bazi). Svi su, nezavisno jedan od drugog,
potvrdili da je reč o klizištu, koje, kako smo premerom ustanovili, preti da
odnese 20 odsto arheološkog nalazišta u Vinči. Stoga su tvrdnje S.Ž. da je reč
o "najobičnijem odronu" netačne i nestručne. Najbolje o ovom problemu
svedoči mišljenje koje je izdao prof. dr Slobodan Marković, profesor
Novosadskog univerziteta i dugogodišnji potpredsednik svetske komisije za les,
u kome se iznosi stav da je reč o pucanju i klizanju slojeva na nalazištu.
Dakle, svetski priznati ekspert za pitanja lesa i lesnih odseka protiv
srednjoškolskog znanja S. Živkova!
Osvrnuo bih se i na
kritiku koju S. Živkov upućuje metodologiji radova koju primenjujem. Već u
samom nadnaslovu stoji, a dalje u tekstu se elaborira da je Vasić tokom prvih
iskopavanja uradio više nego tokom svih narednih. Znajući od ranije način na
koji S.Ž. razmišlja lično me ovakvo njegovo stanovište nije iznenadilo.
Međutim, zbog vaših čitalaca i javnosti uopšte, valjalo bi objasniti da se
metodologija arheoloških istraživanja (koju inače predajem na Odeljenju za
arheologiju u Beogradu već 26 godina) promenila u odnosu na Vasićevo vreme
(1908-1934) kada je dnevno sa nalazišta odlazilo po tridesetak centimetara
kulturnog sloja. Savremena arheološka praksa, o kojoj S.Ž. očigledno nema ni
najblažu predstavu i oholo je naziva "beskrajnim čeprkanjem", upućuje
na forenzički rad koji će omogućiti odgovore na drugačija i složenija pitanja
od onih koja su postavljana arheološkom materijalu pre 103 godine.
Zapitajmo se,
uostalom, gde bi to trebalo žuriti i da li bi bilo ispravno iskopati nalazište
Vinčinog značaja za nekoliko sezona, kako to zagovara vaš saradnik S. Živkov.
Za takav rad potrebno je dvadesetak kubikaša i strog predradnik. Mi, sa druge
strane, smatramo da ne treba previđati ni jedan detalj koji bi mogao da bude
iskorišćen u rekonstrukciji neolitske metropole u Vinči. Ovakav naš stav
potvrdili su i odobrili stručnjaci u Odboru za Vinču pri predsedništvu SANU, i
kasnije u Nacionalnom savetu za Vinču pri Ministarstvu kulture. Istraživanja
kojima rukovodim imaju jasan cilj: istražiti deo lokaliteta na kojem su
iskopavanja započeta 1978. godine i proveriti stratigrafiju M.M. Vasića, kao i
prikupiti što više elemenata za rekonstrukciju svakodnevnog života kroz ostatke
materijalne kulture i njihovih međusobnih odnosa. Fizičko hemijske analize i
interdisciplinarni rad uz detaljno dokumentovanje svakog koraka istraživanja su
takođe naša obaveza prema svetski vrednom spomeniku kulture. Drugačije stavove
prihvatam ali samo od kompetentnih kolega a ne od samozvanih stručnjaka za sve
oblasti.
U pomenutom tekstu
autor S.Ž. kaže da je cela godina straćena kako bi se izvršile procene koliko
može koštati zaštita nalazišta. To naprosto nije tačno. Tokom
2010. godine obavljeno je sledeće:
1. prikupljanje
materijala iz obrušenog profila;
2. detaljna
geodetska merenja na površini
celog nalazišta (400x100 metara);
3. napravljeno je
500 metara geotomografskih profila (metoda kojom se pomoću električne struje registruju promene u
podzemnim slojevima i strukturama);
4. izvršena su aerofotografska snimanja;
5. urađen je detaljan pregled i snimanje georadarom;
6. napravljen je
elaborat o zaštiti;
7. izvršeno je
delimično škarpiranje novonastalog odrona;
8. izvršeno je rekognosciranje (površinski pregled) okolnih parcela;
9. postavljena je
izložba posvećena zaštiti Vinče;
10. organizovana je
ekspertska radionica sa temom preventivne zaštite na primeru Vinče;
11. urađen je
trodimenzionalni sken celog nalazišta sa ciljem što preciznijeg snimanja
stanja;
12. prezentovani su
rezultati na međunarodnoj konferenciji o digitalizaciji kulturne baštine;
13. objavljeno je
nekoliko radova koji su rezultat proučavanja materijala sa Vinče.
Napominjem da su
izuzev aktivnosti pod 2. i 3. svi ostali radovi bili volonterski. Drugim
rečima, Nenad Tasić nije samo "dovukao gomilu svojih studenata pod
izgovorom da pomažu spasavanju Vinče", već je dovukao i svetski priznate
eksperte koji su, svesni značaja Vinče sa svojom opremom i o svom trošku
napravili istraživanja i u svojim izveštajima potkrepili Tasićeve
zdravorazumske opservacije.
Nadalje: notorna je
laž da je moj otac Nikola Tasić sa mesta direktora Narodnog muzeja u Beogradu
na kome se nalazio 2001. godine (prestola - kako kaže S.Ž.) ili bilo ko drugi
naredio ili na bilo koji drugi način nagovorio kolegu Šljivara da ustupi
materijal sa Vasićevih iskopavanja meni da bih ga objavio. To je lako moguće proveriti
i sa kolegom
Šljivarem i sa sadašnjom
upravom Narodnog muzeja...
U tekstu "Ugasite svetlo, zatrpajte Vinču", kao i u nekim
ranijim tekstovima S. Segedinskog, provlače se neistine o Centru za digitalnu arheologiju
i načine njegovog finansiranja. Svako se može obavestiti
o činjenici da se ovaj centar ne finansira uopšte, niti se ikad
finansirao od strane neke institucije.
Ovaj centar nema zaposlenih već angažuje stručnjake
isključivo po projektu. Do sada smo imali zadovoljstvo
i sreću da
radimo nekoliko projekata digitalizacije i 3D animacije spomenika kulture, ali ni jednom
nam partner ili finansijer nije bio ni Narodni muzej,
ni Balkanološki institut, ni
SANU niti bilo koja druga institucija
u kojoj se može sresti prezime Tasić. Ovaj centar
je i osnovan sa idejom da
pruži mogućnost mladim stručnjacima
različitih disciplina koji imaju ideje
za projekte digitalizacije i popularizacije kulturne baštine da ih i ostvare.
Interaktivni Beograd XV veka,
Kikindski mamut, Digitalna 3D rekonstrukcija Beogradske mumije ili hologramski prikazi Avalskog tornja i Beogradskog
liceja samo su neki od
uspešno realizovanih
projekata ovog Centra.
dr
Nenad Tasić, vanredni profesor na Odeljenju za arheologiju
Filozofskog
fakulteta Univerziteta u Beogradu i rukovodilac terenskih istraživanja u Vinči
(Napomena
redakcije: Odgovor našeg saradnika objavljujemo u sledećem broju)