Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Proces

Proces

Slučaj pokojnog Francuza Brisa Sinklera Petera Tatona pokazuje svu mizeriju srpskih vlasti, medicinske struke, policije i pravosudnog sistema Srbije

 

Predsednik Srbije odgovoran za smrt Brisa Tatona

 

Proces protiv optuženih za "teško ubistvo" Francuza Brisa Tatona pokazao je da je srpski predsednik spreman na svaki zločin prema svojim građanima, samo da bi se dokazao svetskim moćnicima da je on gazda u Srbiji i da je ''posvećen miru''. Optuženi su, u žalbenom postupku, izbegli doživotni zatvor, kazne su im prepolovljene, a Tabloid ponovo dokazuje da je ovaj proces montiran, i navodi njegove aktere

 

Milovan Brkić

Milan Glamočanin

 

"Nisam Kafka, al' osećam proces!", uzviknuo je načelnik Uprave kriminalističke policije Beograda Darko Senić, kada je 17. septembra 2009. godine srpski predsednik Boris Tadić, razularen i besan, nakon vesti da je grupa navijača FK Partizan toga dana napala francuske navijače i povredila jednog od njih, da će svi ti ''huligani i nasilnici'' biti kažnjeni najtežim kaznama.

Uprava kriminalističke policije dobila je nalog sa najvišeg mesta, da se ''sve odradi kako treba i kako predsednik očekuje''. Jer, kad Voljeni Vođa nešto obeća onima u belom svetu, ima tako da bude. Makar to odvelo u smrt i deset nedužnih mladića iz Srbije.

Tog 17. septembra 2009. godine grupa navijača FK Partizan dobila je dojavu od konobara iz kafića Irish pab koji se nalazi na Obilićevom vencu, da se jedan navijač francuskog Tuluza penje na sto u bašti kafića, da raširenim rukama imitira francuske borbene avione "Miraže" koji su, svojevremeno bombardovali Srbiju. Tako je ''protivvazdušna odbrana'' navijača Partizana krenula da ''prizemi'' Francuza.

Uvidevši da će dobiti batine, Bris Taton pokušava da ih izbegne, prisećajući se Andersenovih reči da je u bekstvu spas. Izmičući poteri, nesrećni Taton pogrešno procenjuje visinu stepeništa pored garaže na Obilićevom vencu i skokom pokušava da izmakne poteri.

Prostor na Obilićevom vencu nalazi se u najstrožem centru grada i pod nadzorom je, jer su svuda postavljene video-kamere.

Odmah po Tatonovom skoku, jedna građanka, prolaznica, poziva mobilnim telefonom Službu hitne pomoći, prijavljuje Tatonov skok i opisuje mesto događaja. Sa njom su u društvu bile još dve osobe ženskog pola.

Skok Brisa Tatona video je i jedan penzionisani policajac, čuvar garaže na Obilićevom vencu, a zabeležile su ga i kamere.

Kada je prevezen u Urgentni centar, uplašeni Bris Taton je, sedeći na nosilima, pokušavao i rečima i gestom da objasni događaj.

Znatiželjnim novinarima direktor Urgentnog centra Vladimir Đukić je (o čemu posedujemo i snimak) izjavio sutradan da je stanje povređenog Tatona stabilno, da mu nisu ugrožene životne funkcije, te da se vrše pripreme za njegovo prebacivanje na dalje lečenje u Parizu.

Uprava kriminalističke policije Beograda je istog dana, tri sata od događaja, obavestila o tome dežurnog istražnog sudiju Nebojišu Živkovića i dežurnu zamenicu Okružnog javnog tužioca u Beogradu Gordanu Janićijević. Sudija je odbio poziv da izađe na lice mesta, kao besmislen, te je istragu sutradan preuzeo podbni sudija Dragan Česarević.

Privedena je i građanka koja je sa svog mobilnog telefona, kao očevidac, pozvala Službu hitne pomoći, u prostorijama Policijske uprave uzeta je izjava i od čuvara garaže, bivšeg policajca, zvršen je pregled snimaka koje su zabeležile video-kamere i obavljen službeni razgovor sa još dvadesetak svedoka.

Montiranje procesa započeto je jer jesrpski predsednik Boris Tadić  za ''huligane'' obećao najstrože kazne koje se izriču po srpskom krivičnom zakonu.

Navijači Partizana mesecima pre ovog događaja pevali su na stadionima pesmu "Spasi Srbiju i ubi se, Borise"! Bila je to prilika da im se Voljeni nam Vođa osveti, ako već nije uspeo da izdejstvuje odluku Ustavnog suda Srbije o zabrani delovanja navijačkih grupa.

I Više javno tužilaštvo u Beogradu je istog dana stavilo zahtev za sprovođenje istrage i određivanje pritvora za 13 navijača, a dva meseca kasnije pritvoren je još jedan, Stepa Petrović, koji je već bio ispitan u prostorijama PU Beograda i pušten na slobodu. Dvojica od osumnjičenih, ipak, uspela su bekstvom da se  spasu od hapšenja.

Unapređenje zbog sakrivanja dokaza

Izjave svedoka očevidaca da je nesrećni Bris Taton pao preko žardinjere, i da nije gurnut, Odeljenje za krvne delikte PU Beograda nije priložilo uz krivičnu prijavu, uz saglasnost zamenice javnog tužioca Gordane Janićijević, koja je, tri meseca kasnije, (re)izabrana za zamenika višeg javnog tužioca u Beogradu, a istražni sudija Ćesarević unapređen je za sudiju Apelacionog suda u Beogradu.

   Podižući Srbiju na noge, povodom ovog nesrećnog slučaja predsednik Tadić je pominjao povampireni fašizam, rasizam, antisemitizam. Sve ove masovne pojave on svojim očima vidi u Srbiji! Šteta koju je nesrećni Boris Tadić naneo Srbiji skoro da je neotklonjiva. Svetske TV stanice danima su izveštavale o skupovima i istupima srpskih političara koji obećavaju da će Beograd učiniti bezbednim gradom, očišćenim od fašista, nacista...

Dok je Voljeni nam Vođa pretio, nesrećni Bris Taton počinje da vodi svoju bitku za život... Dok je Taton u bolničkoj postelji, konzilijum lekara vrši medicinske pretrage kako bi se preduzele sve mere za njegovo lečenje i oporavak. U Urgentnom centru povređenog Brisa Tatona obilaze državni rukovodioci i francuski ambasador. Iz minuta u minut preti se bespoštednom borbom protiv huligana.

Lekari konstatuju da povređeni Taton ima hematom na mozgu, koji se, kako je ustanovljeno pregledom na CT skeneru, ne širi. Pretrage takođe pokazuju da mu je prelomljeno šesto rebro, da ima mnogobrojne krvne podlive po telu, a suspektna je i ruptura aorte. Konzilijum lekara stalno zaseda i odlučuje da Taton iz Urgentnog centra bude prebačen na Institut za kardiovaskularne bolesti, radi operacije aorte. Ovaj potez biće koban za povređenog Tatona...

Da li je Taton morao da umre?

Operacije nad Tatonom prihvata se hirurg Lazar Davidović. Njegovu hiruršku intervenciju, što je nezabeleženo u dosadašnjoj praksi, snimaju kamere RTS-a!

Oni koji su poznavali Davidovićeve stručne kvalitete bili su zabrinuti za ishod operacije. Pre četiri godine Davidović je obavio operaciju aorte jednom bolesniku koji je uspeo da preživi. Godinu dana nakon kontrolnog pregleda, ustanovljeno je da je bolesnik ostao bez zdravog bubrega! Nakon toga pacijent je podneo krivičnu prijavu protiv doktora Davidovića.

Otvaranjem Tatonovog grudnog koša, hirurg Davidović konstatuje da u njemu nema krvi, što ukazuje da nije došlo do rupture aorte, da ova hirurška intervencija nije bila urgentna i da se mogla odložiti, dok se ne saniraju povrede i hematom na mozgu, te dok se ne stabilizuje krvni pritisak. Najblaže rečeno, preuranjena operacija aorte dovodi do povećanog pritiska, koji uzrokuje širenje hematoma na mozgu, a potom i do moždanog udara, od kojeg Bris Taton umire 29. septembra te 2009. godine.

Zamenica višeg tužioca Gordana Janićijević optužila je 14 navijača Partizana da su, kao saizvršioci, izvršili krivično delo teško ubistvo, koje je kažnjivo po članu 114. tačka 2, a u vezi sa članom 33. Krivičnog zakona Srbije. Ako ih sudsko veće oglasi krivima i prihvati tužiočevu pravnu kvalifikaciju krivičnog dela, četrnaestorica navijača mogu biti osuđeni i na kazne od - 40 godina zatvora!

Optužnica Višeg javnog tužilaštva u Beogradu imala je krupan nedostatak. Niko od predloženih svedoka nije potvrdio da je svojim očima video optužene da Tatona bacaju sa tolike visine, preko žardinjere. Ni dvoje zaštićenih svedoka, svedokinja A1 i svedok A2, nisu videli optužene da su Tatona bacili preko žardinjere! Takav zaključak se ne može izvesti ni uvidom u povrede pokojnog Tatona. Da su ga navijači uhvatili svojim rukama i bacili sa tolike visine, nesrećni Taton bi na mestu ostao mrtav, jer bi pao u vodoravnom položaju, polomio bi kičmu i glavom bi udario o beton, što bi dovelo do momentalne smrti.

Proces je poveren sudiji Višeg suda u Beogradu Mirjani Ilić, u čijem veću je i sudija Vladan Ivanković.

Sudiju Mirjanu Ilić ne zanimaju činjenice. Ona je potresena, kako kaže, sudbinom Tatonovih roditelja, koji kao i francuski ambasador u Beogradu, traže za navijače, mlađe od 20 godina, da ih sud osudi na 20, a one starije na 40 godina zatvora!

Istražni sudija Dragan Ćesarević, vodeći istragu, predložio je da se prema Stefanu Veličkoviću ukine pritvor, jer je iz prikupljenih podataka i na osnovu iskaza saslušanih svedoka, kao nesporno utvrđeno da on tog dana nije bio na Obilićevom vencu, što je utvrđeno na osnovu svedočenja jednog policajca i potvrde o naplaćenoj mandatnoj kazni za pogrešno parkiranje njegovog vozila, ali je krivično veće, u kojem je bila i sudija Savka Gogić, odbilo predlog istražnog sudije kao neosnovan.

Branioci optuženog Grkovića osporavali su nalaz sudskih veštaka medicinske struke o povredama Brisa tatona i o uzrocima njegove smrti. Angažovali su sudskog veštaka Gorana Papića, uglednog hirurga.

U celosti prenosimo nalaz ovog lekara, koji na stručan, jasan i logičan način dovodi u ozbiljnu sumnju stručnost lekarskog tima koji je brinuo o Tatonovom zdravlju.

Umrli su ga

''Na zahtev advokata Zore Dobričanin-Nikodinović i Ljubiše Valjarevića iz Beograda, prilažem

Naknadno veštačenje u predmetu Višeg suda u Beogradu K 3012/10 u krivičnom postupku protiv okr. Grković Ivana i drugih...

Naknadno veštačenje

Nakon pregleda opsežne medicinske dokumentacije, koja je u ovom predmetu relevantna za procenu vrste, težine i posledica krivičnog dela, ponudiću Sudu u daljem tekstu elemente koji su u primarnom tekstu protivurečni i nekonzistentni. Na ovaj način želim da pomognem Sudu da na adekvatan način ovo krivično delo bude procenjeno, kvantifikovano i procesuirano. Smatram nesvrsishodnim ponavljanje svih činjenica koje su u prethodnom zapisu navedene već da samo ukažem na značajnost kontradiktornih tvrdnji.

Činjenice

1. Celokupan tekst koji mi je bio dostupan nosi pečat kolega koji se bave sudskom medicinom a ne kliničkom praksom.

2. Preminuli je kod prijema u Urgentni centar bio svestan, sa spontanim disanjem, arterijskom tenzijom 130/70 mm Hg, frekvencom rada srca od 100/min. i sa politraumom. Saturacija krvi kiseonikom bila je 100 %, a nivo hemoglobina 135. Ovakav pacijent nema fizikalni i laboratorijski nalaz za aktivno arterijsko krvarenje koje zahteva primenu najhitnijih hirurških, hemostatskih i/ili rekonstruktivnih procedura.

3. CT endokranijuma pokazuje kontuziono hemoragične lezije čeono i slepoočno levo (17.09.2009. u 21 i 30 h).

4. CT skener grudnog koša pokazuje znake hematoma u medijastinumu.

5. Kontrolni CT (17.09.2009. u 23 i 50 h) ne pokazuje progresiju medijastinalnog hematoma. Hemodinamski i respiratorni parametri se u kontinuitetu ne menjaju.

6. U tački 6.5. izveštaja veštaka sudske medicine prvi put se pominje dimenzija medijastinalnog hematoma koja je primarno iznosila 10 cm, transverzalno.

7. U daljem tekstu ne postoje nalazi koji bi direktno ili indirektno ukazivali na aktivno arterijsko krvarenje.

8. Multislajs skener pokazuje postojanje rascepa unutrašnjeg sloja aorte (intime) na početku descendentnog (silaznog) dela sa pseudoaneurizmatskom formacijom.

9. Bez kvantifikacionih parametara (dimenzije medijastinalnog hematoma) u dinamici kliničkog razvoja postavljena je dijagnoza rupture istmičnog dela torakalne aorte.

10. Kontrolni CT pokazuje progresiju kontuziono-hemoragičnih žarišta centralnog nervnog sistema.

11. Konzilijum lekara svojom odlukom preminulog prebacuje na dalje lečenje na Institut za kardiovaskularne bolesti KCS. Pacijent je prebačen u somnolentnom stanju, bez grubih motornih ispada, piramidalne lateralizacije ili poremećaja funkcije kranijalnih nerava.

12. Operisan je 18.09.2009.godine - urađena je parcijalna resekcija torakalne aorte i interpozicija grafta u dužini od 4 cm.

13. Postoperativni kontrolni CT pregled CNS-a (19.09.2009.) pokazao je da je frontalni hematom četiri puta uvećan u odnosu na preoperativni nalaz.

14. Neurohirurška procedura urađena je istog dana - kraniotomija i evakuacija hematoma.

15. Od 21.09.2009. godine razvija se akutni pulmonaini distres sindrom (ARDS).

16. Dana 24.09.2009. godine dolazi do nastanka desnostranog pneumotoraksa koji se tretira uvođenjem torakalne drenaže.

17. Uz dalju progresiju oštećenja mozga smrtni ishod nastaje 29.09.2009. godine u 10 h.

18. Tačka 6.3.3.6. zaključka u prethodnom veštačenju - "hirurškom intervencijom zbrinut rascep zida nishodne aorte, neposredno ispod luka koji zahvata veći deo zida, ali ne i opnicu aorte, koja je od tog mesta naniže, sve do prečage, difuzno krvlju podlivena, a što je praćeno i krvnim podlivima porebrice duž pripoja od III do XII para rebara za kičmeni stub".

19. Tačka VII - "smrt Taton Brice-a je nasilna i nastupila je usled zadobijenih povreda glave i sadržaja lobanjske duplje u vidu oštećenja po život važnih moždanih centara i nastalih komplikacija".

Mišljenje

Tragičan ishod za Brice Tatona nastupio je zbog progresije traumatskog oštećenja centralnog nervnog sistema. Smatram da kvalifikacija krivičnog dela u znatnoj meri zavisi od kontributivnih faktora za krajnji, fatalni ishod. Napominjem da za ovo veštačenje nisam imao priliku za uvid u originalnu medicinsku dokumentaciju (ili fotokopije) već samo izveštaj lekara veštaka sudske medicine, pa ipak, izvodi iz originalne dokumentacije daju realnu osnovu za sumnju u svrsishodnost i redosled medicinskih postupaka.

Dijagnostičke kontroverze izveštaja veštačenja

1. Stav 6.4., strana 2, i stav na strani 3 - "MSCT panaortografija je pokazala traumatsku rupturu istmičkog dela torakalne aorte".

2. Tačka 6.5., strana 3 - "urađen MSCT na kojem je postavljena sumnja na traumatsku rupturu torakalne aorte."

3. Operativni nalaz (strana 3), tačka 6.5. - "uočena kompletna transsekcija intime i ruptura na desnom bočnom zidu".

4. Tačka 6.3.3.6. strana 13 - "hirurškom intervencijom zbrinut je rascep zida nishodnog dela aorte, neposredno ispod luka koji zahvata veći deo zida ali ne i opnicu aorte".

U veštačenju je na osnovu navedenog apsolutno nejasno da li se radi o disekciji aorte typ III komplikovanoj rupturom aorte. U istom izveštaju potpuno različite tvrdnje imaju dijametralno različitu terapeutsku konsekvencu.

Kontroverzne odluke za postavljanje vitalne indikacije za hirurško lečenje Brice Tatona

1. U izveštaju ne postoje direktni ili indirektni, ali jasni i precizni, dokumentovani razlozi postavljanja vitalne indikacije za hirurgiju aorte, naročito uzimajući u obzir progresiju kontuziono-hemoragičnih promena u centralnom nervnom sistemu neposredno preoperativno.

2. Vitalna indikacija znači da bez hirurškog lečenja, ukoliko se istog trenutka ne preduzme, pacijent će izvesno preminuti, što u konkretnom slučaju nije potvrđeno sa sigurnošću.

3. U dokumentaciji ne postoje preoperativne hematološke analize koje bi kao indirektni znaci potvrdile aktivno arterijsko krvarenje. Takođe nedostaju i postoperativne gasne analize arterijske krvi koje bi bile uputne za procenu kontribucije plućne funkcije za smrtni ishod lečenja.

4. Iz raspoloživih zapisa nije jasno na osnovu kojih parametara je procenjeno da je rizik operacije aorte manji od rizika primene opšte heparinizacije u situaciji dokazane progresije hematoma centralnog nervnog sistema.

Neposredno postoperativno urađeni CT centralnog nervnog sistema je pokazao četvorostruko uvećanje frontalnog hematoma, što je najverovatnije rezultat opšte heparinizacije (iako, navedeno u izveštaju, u nižim dozama nego uobičajeno). Takav nalaz ne može biti posledica spontanog toka i razvoja povrede mozga.

Kontributivni faktori smrtnog ishoda svakako su pulmonalne (plućne) etiologije.

Razvoj ARDS-a od 21.09.2009. i nastanak desnostranog pneumotoraksa od 24.09.2009. je komplikovao politraumu i njene posledice i doveo do hipooksigenacije centralnog nervnog sistema. Interesantno je pitanje iz kojih razloga nastaje spontani pneumotoraks kod čoveka starosti 28 godina. Patoanatomski nalaz ne govori u smislu ARDS-a već daje forenzički odgovor da se radi o bilateralnoj fibropurulentnoj pneumoniji sa levostranim purulentnim (bakterijskim) pleuritom (gnoj u levoj pleuri). U svakom slučaju, poremećaj plućne funkcije je značajan faktor hipoksije (nedostatka kiseonika) centralnog nervnog sistema (naročito onih zona koje su anatomski bliske mestu destrukcije tkiva).

ZAKLJUČAK

Slučaj po prirodi sadrži daleko širu konotaciju od uobičajenog i prosečnog krivičnog postupka. Aspekti su deo međunarodnih odnosa Republike Srbije i Republike Francuske i opštedruštvena značajnost. Nezavisnost sudstva u kvalifikaciji ovakvog krivičnog dela je na posebnom ispitu. Krivci treba da budu kažnjeni usklađeno sa krivičnim delom. Da bi se to desilo, u skladu sa pravom, neophodan je kompletan uvid u svu medicinsku dokumentaciju i reviziju prethodnog veštačenja. Apelujem da se u interesu pravde to i dogodi.

U Beogradu, 05.02.2010.

Dr Goran Panić ''

Tadić je doneo presudu, sudiji se žurilo da je pročita

Teatralna sudija Mirjana Ilić, sva značajna "zbog važnosti trenutka", saopštila je 25. januara prošle godine presudu kojom je sve optužene oglasila krivima i osudila ih na ukupno 240 godina zatvora!

Sudija je uspešno obavila zadatak. Zadovoljila je Voljenog nam Vođu.

Niko od saslušanih svedoka nije potvrdio da je video optužene da bacaju Brisa Tatona preko žardinjera. Nisu to potvrdili ni francuski navijači, koji su saslušani pred većem sudije Mirjane Ilić.

 Za sudiju nisu imale nikakva značaj ni činjenice koje su dokazivale da optuženi Stefan Veličković tog kritičnog dana nije bio na licu mesta. A da na Obilićevom vencu tog dana uopšte nije bio ukazivala je potvrda o plaćenoj kazni za pogrešno parkiranje. Istražni sudija Ćesarević je, proveravajući Stefanovu odbranu, saslušao policajca Lajića koji mu je tu kaznu izrekao. Prenosimo njegovo svedočenje .

Zapisnik o saslušanju svedoka sastavljen dana 02.12. 2009. pred istražnim sudijom Okružnog suda u Beogradu u krivičnom postupku protiv okr. Grković Ivana i dr.: Istražni sudija Dragan Ćesarović; svedok Dejan Lajić, javni tužilac Gordana Janićijević.

Svedok Dejan Lajić izjavi:

"Ja sam dana 17. 9. 2009. godine, u popodnevnim časovima bio na svojoj službi PARKING SERVISA "pauk" i u centru grada smo gledali gde su nepropisno parkirana vozila.

Sećam se da smo ušli u Makedonsku ulicu, na početku, kod Staklenca (zgrada Tržnog centra na Trgu Republike, prim. red.), znam da su se sa desne strane gledano od Dečanske ulice, uočio sam tri nepropisno parkirana vozila koja su ometala prolaz pešaka i odlučio sam da intervenišem. Pogledao sam iz vozila, sećam se da je bilo u pitanju vozilo marke "BMW" i neka "Mazda", sačekao sam nekih 15-tak minuta, misleći da će se pojaviti vlasnici vozila, pre nego što sam trebao da dam naređenje da se vozila odnesu. Znam da su iz kladionice izašli neki momci i jedan od njih je pomerio vozilo "Opel Corsa" a sa tim vozačem je izašao još jedan dečko sa obezbeđenja i rekao mi da zna ko je vlasnik "BMW" i da će se pojaviti za 10-tak minuta. Ja sam sačekao još 10-tak minuta, kada se pojavio vlasnik vozila "BMW", reg. BG sa tablicama koje su navedene u mom zapisniku. Zatražio sam mu dokumenta i on mi je dao saobraćajnu, vozačku i ličnu kartu. Preko lične karte sam dobio identitet lica i izvršio kontrolu dokumenata. Sećam se da je vozač bio mlađa osoba, starosti oko 20-22 godine, mršav, visine oko 175 cm.

Zatim, pošto sam mu uzeo dokumenta, krenuo da sačinjavam zapisnik o izveštaju jer je načinio prekršaj i vreme koje sam stavio u zapisnik 17,39, je vreme kad sam počeo da sačinjavam zapisnik. Ja sam sačinio ovaj zapisnik, a to je trajalo 3-5 minuta i na kraju sam tražio u skladu sa propisima, da vozač potpiše zapisnik ukoliko želi. Prethodno sam pitao vozača da li želi da plati kaznu na licu mesta, a on mi je rekao da nema novca. Ja sam tada počeo da sačinjavam zapisnik ali je vozač odbio da potpiše zapisnik, odnosno nije želeo da ga potpiše.

Ja sam mu onda predao zapisnik, on ga je uzeo, sećam se da su tu bili i neki momci iz kladionice i ja sam otišao da iskontrolišem treće vozilo, ali sam video da se vozač "BMW" zadržao na licu mesta još 2-3 minuta, pošto sam mu predao zapisnik. Nakon toga on je seo u vozilo i odvezao ga, ali nisam video gde.

Na pitanje zamenika OJT, svedok izjavi:

Ja sam inače, kada sam počeo da sačinjavam zapisnik, pogledao u svoj sat na mobilnom telefonu i to vreme sam stavio kao vreme sačinjavanja zapisnika.

Pre nego što je taj dečko došao do "BMW" ja sam u to vreme bio okrenut prema Trgu Republike i pretpostavljam da je on došao iz tog pravca, jer mi je došao s leđa, ja ga nisam video.

Kada je došao, ovaj momak je najpre prišao meni jer je video da ja stojim pored vozila, a inače, kao što sam već rekao, pre nego što sam počeo intervenciju, najpre su došla dva momka iz kladionice, jedan sa obezbeđenja, a jedan sa njim u društvu, rekli su da je "Corsa" njihova, a i rekli su mi da poznaju vlasnika "BMW" jer je bio veliki beli, i zamolili me da ne nosim vozilo jer će vlasnik doći za 10-tak minuta jer su ga zvali.

Što se tiče "Mazde" posle intervencije "BMW" pojavio se i vlasnik "Mazde" koji je bio preko puta u banci. Samo ova tri vozila su bila nepropisno parkirana na Trgu u to vreme i objasnio sam šta je bilo sa tim vozilima, drugih vozila nije bilo. Pošto je svedoku predočena kopija originala zapisnika o izvršenoj kontroli učesnika u saobraćaju od 17.02. 2009. svedok izjavi:

"...Da to je kopija koja je data vlasniku automobila, pošto je i moji i službeni broj je moj... U vozilu kojim smo se kretali mi postoji samo radio veza sa Parking servisom, a inače komuniciramo sa stanicom policije. To je sve što imam da izjavim, zapisnik mi je glasno diktiran prihvatam ga za svoj..."

Svedoka Lajića je, gotovo sa mržnjom, ispitivala i sudija Mirjana Ilić, na pretresu održanom 22. januara 2010. godine. Svedok je potvrdio da je optuženi Stefan  Veličković, prema potvrdi o naplaćenoj kazni, u kojoj je upisano i vreme naplate, bio u Makedonskoj ulici, i fizički nije mogao biti prisutan napadu navijača na Brisa Tatona. Svedok se sećao ovog događaja, objasnio je, jer je nekoliko dana kasnije bio o tome ispitivan u policiji, te mu je taj događaj ostao u sećanju o svim važnim činjenicama.

Sudiji Mirjani Ilić se žurilo da obavi zadatak... Presudom Višeg suda u Beogradu od 25. januara prošle godine, 15 navijača Partizana osuđeno je ukupno na 240 godina zatvora! Kao organizatori ubistva ''prepoznati '' su: Đorđe Prelić i Dejan Puzigaća i osuđeni su na 35, odnosno 32 godine zatvora.

Stefan Veličković je tom istom, prvostepenom presudom oglašen krivim, a veće sudije Mirjane Ilić osudilo ga je na 12 godina zatvora zbog, kako je navedeno u presudi, učešća u ubistvu francuskog državljanina Brisa Tatona.

Na 12 godina zatvora osuđeni i Dragan Tomasović, Milan Tarlać i Bojan Matijević. Nekoliko meseci je sudija Mirjana Ilić pisala obrazloženje presude! Advokati su uzalud tražili poštovanje roka od 15 dana. Većina njih je očekivala da će Apelacioni sud u Beogradu ispraviti zlonamernu odluku sudija Mirjane Ilić i Vladana Ivakovića.

U žalbama advokata priloženi su, naknadno pribavljeni transkript razgovora svedokinje očevica koja je pozvala Službu hitne pomoći. Dokaz je pribavljen s pozivom na Zakon o dostupnosti informacija od javnog značaja. Advokat Slobodan Vujačić obavestio je žalbeno veće da ima izjavu svedoka očevidaca, penzionisanog policajca, tada čuvara garaže na Obilićevom vencu, koji je video da je Taton sam skočio i tako se povredio.

Većem u Apelacionom sudu u Beogradu predsedavala je sudija Savka Gogić, koja je, po sili zakona, 31. decembra prošle godine morala da ide u penziju, jer je napunila 65 godina života. U odlučivanju je učestvovala i sudija Snežana Dimitrijević, tetka ministarke Malović.

I 26. januara, tri meseca nakon sednice žalbenog veća, Apelacioni sud je, na dan kada su navijači nakon rukometne utakmice dve reperezentacije u Novom Sadu napali navijače iz Hrvatske, saopštio da je delimično uvažio žalbe i osuđenima prepolovio kazne. Ipak, optužba da su izvršili krivično delo teškog ubistva je zakonita i po odluci žalbenog veća.

Dok je Boris Tadić predsednik države, za nepravedno osuđene navijače nema nade. Moraće da žive u zatvoru. Njihovi branioci se nadaju da će Sud za ljudska prava u Strazburu uvažiti njihove žalbe, jer je i više nego jasno da optuženi nisu bacili Brisa Tatona i tako ga teško povredili.

Da li je nesrećni Bris Taton umro u KC Srbije da bi Boris Tadić mogao da njegove napadače surovo kazni i da se pokaže svetu da je on gazda u Srbiji? I da li će ovaj skot, oboleo od side, biti makar istorijski odgovoran za svoja zlodela?

 

 

U Engleskoj uslovne kazne

Jedna od najvećih tragedija koja se vezuje za fudbal odnosi se na utakmicu finala Kupa šampiona između Juventusa i Liverpula 1985. godine. Tada je na stadionu Hejsel u Briselu poginulo 39 navijača Juventusa, a njih 400 ostalo povređeno. Do tragedije je došlo kada su navijači Liverpula probili ogradu i ušli u deo stadiona sa navijačima Juventusa. U komešanju koje je nastupilo, 39 navijača je nastradalo u stampedu ili u tuči sa navijačima Liverpula. Policija je uhapsila 27 osoba zbog sumnje da su počinili ubistvo bez predumišljaja. Njih 14 je osuđeno na kazne od tri godine zatvora, od toga je polovina dobila uslovnu kaznu.

 

 

Transkript razgovora građanke ........... sa dispečerom Službe Hitne pomoći, koja je, kao očevidac, prijavila povredu Brisa Tatona, minut nakon njegovog skoka

Pao je..

S: Halo... Hitna pomoć?

HP: Da, izvolite.

S: Molim Vas, Obilićev venac, kod garaže, dečko je pao sa zida sa dvaes metara.

HP: Jel Vi prvi zovete?

S: Da, da, evo ja sam videla to.

HP: Obilićev venac.

S: Da.

HP: Sa garaže?

S: Da, da, da sa zida.

HP: Gde je on tačno? U Obilićevom vencu gde su oni kafići i ono...

S: Dole, dole, dole ispod, ispod dole.

HP: Znači kod ... ili do Zelenog venca tamo?

S: Dole ispod, požurite.

HP: Kod Zelenog venca onda, bliže Zelenom vencu ili kod Obilića?

S: Dole, dole, donji ulaz u garažu...........................Požurite!

HP: Da, da, čekajte moram ispisati, ne vredi, dok ne ispišem - ne vredi. Kažite mi Vi vaš telefon, samo za slučaj da ne možemo da  nađemo?

S: ..............

HP: A Vaše ime?

S: .........................

HP: Iz Beograda ste?

S: Da.

HP: On nije namerno skočio ili namerno skočio, znate li ga, bilo šta?

S: Ma ne, ništa, prolazim tuda, znači....

HP: Jel to garaža u Obilićevom vencu?

S: Jeste, jeste, jeste, jeste, prijatno, požurite samo, ovo je strašno!

HP: U redu!

S: Prijatno. - (u tekstu HP- Hitna pomoć, a S - stranka)

 

 

 

 

 

 

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane