Zrenjanin
Tajkun bi da protera nepodobne
iz grada
Kako si zaradio prvo
milionče?
Koliko
je ozbiljna pretnja zrenjaninskog tajkuna Dragana Vidakovića, istaknutog člana Zrenjaninskog
poslovnog kruga privatnih preduzetnika, da će proterati nepodobne, iz ovoga grada?
Z. H.
Bivši vlasnik Impela
i Udruženja I taksi (pre nekoliko dana firma dokapitalizovana od
strane firme Veletabak) Dragan Vidaković, poznat je ovdašnjoj
javnosti kao veoma uspešan biznismen i uvaženi član Zrenjaninskog
poslovnog kruga privatnih preduzetnika (ZREPOK). Takođe
je i vlasnik malih, velikih i najvećih nagrada ovdašnje Regionalne
privredne komore za izuzetan doprinos razvoju privatnog biznisa. Kao
izuzetan biznismen skućio se u dobro obezbeđenoj vili iliti kućerini u ulici Cara
Dušana 71 vrednoj tričavih 3,4…stotine hiljada evra. Poput nekih njegovih
slavnijih kolega, nije počeo biznis noseći gajbice, već je krenuo sa
prodavanjem kokica.
Mali početni biznis bio
je dovoljan da svojevremeno upozna moćne prijatelje iz sveta lokalne politike
pa je, kao perspektivan biznismen, dobio priliku da na svim autobuskim
stajalištima u Zrenjaninu postavi kioske sa zvučnim natpisom Impela. Stotinak
zaposlenih dobro je razrađivalo biznis, i distribucija i dotok cigareta
šleperima išla je kao podmazana, pa je uspeh
bio zagarantovan. Izuzmimo tu neuspešne, ogromnu većinu zaposlenih u
kioscima (danas socijalni slučajevi) kojima je isterivanjem na ulicu zahvaljeno
na saradnji.
Svojim sugrađanima
gospodin Vidaković se odužio otvaranjem bioskopa Sinema u zgradi
bivšeg Komiteta gde je prethodnih godina, za dvanaest meseci, prikazivano više
od dva, a manje od tri filma. Danas u Zrenjaninu nema bioskopskih predstava,
nema ni sedišta u sali, al' je ostao dug od 67 hiljada evra prema vlasniku
poslovnog prostora od strane Vidakovića. Prethodno je gospodin
Vidaković kupio i bioskop Balkan na veoma, veoma zanimljiv način,
ali pojedinosti o ovom slučaju ostavljamo za neku drugu priliku.
Gospodin iz ZREPOK-a
dogurao je daleko, daleko, sve do otvorene pretnje Iliji Stojanoviću,
bivšem taksisti I taksija da će ga zbog teksta u Tabloidu
proterati iz Zrenjanina. Stojanović će uskoro ima tu čast i
zadovoljstvo da ponovo sretne gospodina Vidakovića na ročištu u Palati
pravde povodom njegove tužbe za naknadu štete nakon otkaza u I Taksiju.
Sem pretnje o proterivanju, Stojanović je u nepunih godinu dana rada
doživeo da mu čelnici u I Taksiju kažu, bez ikakvog osnova i
argumentacije, da smrdi dok vozi, da ne izvršava svoje obaveze…
Sem Stojanovića,
ima još ljudi, koji su, tražeći uhlebljenje, taksirali u renomiranom, uspešnom
i uniformisanom udruženju I Taksi. Posao se mogao dobiti u roku
od pet minuta, trebalo je samo predati gazdi na ruke minimalno 1.700, a
maksimalno 2.500 hiljade evra da bi se dobilo pravo na vožnju lepog žutog Hyundaia.
Uz naravno svakodnevno ispunjavanje norme za minimalac od plate. Postojala je i
realna opasnost da gazda aktivira i menicu u iznosu od 2,5 hiljade evra što bi
u prevodu trebalo da znači da je taksista ostavljen na milost i nemilost
uspešnom gazdi. Svaki pokušaj razgovora na temu poboljšanja uslova rada, ili ne
daj bože sindikalnog organizovanja u zaštiti prava radnika, završavao se
šikaniranjem odnosno isterivanjem iz udruženja.
Obaveze prema taksistima
poput izdavanja taksi legitimacija, gazde u I Taksiju veoma uspešno
zapostavljaju, pa na kraju postavimo pitanje, zašto se recimo, sem Stojanovića
i još nekih (imena poznata redakciji), iz Zrenjanina ne bi proterao i potpisnik
ovih redova? Grad bi bio daleko mirniji, ne bi se talasalo, a večito uspešni
ljudi bili bi pošteđeni nepotrebne nervoze i blentavog pitanja: kako si zaradio
prvo milionče?