Natrag

Feljton

Feljton

 

Nepoznata istorija okupirane Srbije- Nezavisna država Hrvatska u Beogradu (3)

 

Nedić laže, jer mora lagati

 

Zagrebački novinar i publicista Aleksandar Vojinović, istražujući fašistički i marionetsku Nezavisnu državu Hrvatsku, napisao je između ostalog i knjigu pod naslovom "NDH u Beogradu", koja do današnjeg dana nije ni stigla do čitalaca u Srbiji (mada je štampana još 1995. godine), i u kojoj autor detaljno opisuje kako je "endehazija" imala svoje diplomatsko predstavništvo u Beogradu, i da je vodila mnogo drugih, diplomatskih i nediplomatskih poslova u Srbiji tokom kratkotrajne vladavine Milana Nedića i u vreme okupacije nacističke Nemačke. Tabloid u nekoliko nastavaka objavljuje najvažnije delove iz ovog istraživanja

 

 

Aleksandar Vojinović

 

 

Prvo javljanje novouvedenog generalnog konzula NDH u Beogradu bilo je sasvim u njegovu stilu - imaju u Zagrebu što čitati! To je izvješće od tri i po gusto otipkane stranice:

"...Došao sam u Beograd dana 28. travnja 1942., kojega sam dana preuzeo ured Konzularnog predstavništva i počeo proučavati na licu mjesta prilike u Beogradu i u Srbiji. Srbska inteligencija je gotovo sva anglofilska, dočim su široke narodne mase raspoložene rusofilski.

Zato komunistički agitatori lako uspijevaju kod srbskog seljaka, za kojega se ne bi moglo reći da je veći prijatelj komunizma, nego li neke ruske orjentacije. Treća grupa političkih ljudi u Srbiji jesu komunisti, koji su pomiješani među gradskim i seljačkim življem i oni nastoje uskladiti želje srbske plutokracije i srbskog seljaštva, time što bi obje struje imali podvrći komunističkoj inicijativi.

Protiv Njemačke i protiv novog poredka jesu svi Srbi bez razlike, ali su oni uvidjeli, da bi im otvoreno ispovjedanje te mržnje moglo previše škoditi, pa su prihvatili balkansko-bizantinsku metodu, te su se počeli ulagivati Nijemcima. To je svrha uglavnom vlade generala Milana Nedića.

 U toj vladi traju već dulje vremena nesuglasice. Sukobi su na sjednicama vlade vrlo česti, gotovo na dnevnom redu i kod svake sjednice. Ljotićevci uporno traže jača ministarstva.

Oni bi svakako htjeli ministarstvo unutarnjih poslova, koje sada vodi Stojadinovićev čovjek Aćimović. Za Nedića, kojega su do nedavno Srbi zvali izdajicom i njemačkim plaćenikom sada ovako govore:

 ...Nedić je patriota. On se silom prilika upregao u njemačka kola da Srbiju izvede iz kaosa. Nedić sada laže, jer mora lagati, kao što svi Srbi sada lažu i moraju lagati.  Nedić će jednoga dana biti na jednoj liniji sa Dražom Mihajlovićem. Vrieme će i poviest to dokazati...

 Nedić nije kao ministar vojni morao odstupiti zbog svog tobožnjeg držanja. Nije on bio za rat protiv Njemačke, on je pao kao vojni ministar, jer je dozvolio da se Ljotićev 'Bilten' štampa u tiskari vojnog ministarstva. U Beogradu boravi Dr Dušan Popović, zagrebački odvjetnik i izbjeglica, nekadašnji stub srbsko-hrvatske koalicije i jedan od savjetnika Aleksandra Karađorđevića, pa on ovako izjavljuje:

- Uzeli su mi sve, ma sve brate, samo nisu mene. Moradoh ostaviti Zagreb, koga sam toliko Ijubio, da sam u njemu proveo četrdeset godina života. Meni su iz Beograda nuđali ministarstva, velike časti, bogatstva, no ja sam sve to odbio. Priznajem, da su srbski političari od godine 1918. godine bukvalno griješili. Oni su imali i sposobnosti i volje da hrvatske zahtjeve riješe, ali nisu imali načina i zbog toga je sve to došlo. Kralj Aleksandar nije bio neprijatelj Hrvata. On nije mrzio Hrvate, što su Hrvati, nego je on bio protivu njih, jer su bili protiv jedne jake i cjelokupne države,  protiv Jugoslavije.

...On je protiv Hrvata samo zbog toga zloupotrebljavao retorzije. Trebalo je drugačije voditi politiku. Trebalo je prepustiti Zagrebu da vodi politiku, pa da budemo svi u jednoj jakoj državi. Ali, Beograd nije imao načina...

Rat će još dugo trajati. Ruzvelt veli, da će do 1946. potrajati. Neka Hrvati dobro paze, jer kad se ovi ogromni talasi smire, onda bi mogla i za njih doći nova iskušenja.

Ubijanja i žrtve u Hrvatskoj jasno nam pokazuju, da ti Ustaše u sebi kriju boljševičke metode, da imadu boljševičko lik. Maček je počeo ubijati, ali onda je još bio mir, pa su se bojali. Eno sluča(j) Domitrović, Dr Lenac i t.d. Onda je radila zaštita. Kad je došao rat, išlo je brže. Nije bilo straha. Rat će još dugo potrajati. Ogromne se sile sukobile!'

 

 

Marko četnik bi klao Hrvate, sestre Dodig prešle u pravoslavlje

 

 

 Dr Dušan Popović je vrlo okretan i prevejan čovjek, koji evo već pokušava ustaškom pokretu pripisati boljševizam. On sigurno već radi iza leđa i u danom će momentu ponuditi svoje sile Nijemcima, ali to tek samo onda kad budu Srbi podpuno uvjereni o Njemačkoj pobjedi, a to neće dugo potrajati. U Beogradu drži u Sarajevskoj ul. br 4 zajedno sa svojim bratom novi bufftet Marko Crnogorac, četnik majora Dangića. Crnogorac je imao prije Buffet u Zemunu, od kuda  je pobjegao.

Marko Crnogorac izjavljuje u intimnom razgovoru slijedeće: "...Te sam odlučio da se svetim Hrvatima zbog krvavog klanja Srba i da se napijem hrvatske krvi. Zbog toga sam pošao u Dangićevu vojsku i sve do nedavna sam s njime četovao...Nijemci su Dangića na lukavi način prevabili, prevarili i konačno odveli kao zarobljenika u Njemačku. Gestapo ga je odveo. Mogu ga i ustrijeliti u Njemačkoj, pa će što drugo za njegovu smrt izmisliti. Dangić je ostavio za (sobom) nasljednika svoga kapetana Cukovića. On je držao govor četnicima, u kome je rekao, da su Nijemci prevarili i odveli Dangića i da zbog toga treba Nijemce smatrati dušmanima...".

Četnici su se razišli svojim seljačkim kućama i čekaju Cukovićev poziv. Nijemci su bili Dangiću oduzeli jugoslavenske puške i dali engleske, a za ove nema više municije. Jugoslavenske puške mogle su upotrebljavati talijansku, belgisku, bugarsku i drugu municiju svih ostalih država, a sada engleska municija ne može da dođe. Cuković je obećao da će priskrbiti i puške i municiju, koja će dobro i dugo paliti'.

 Ovdje se pojavila Nataša Dodig, koja boravi kod svoje sestre Danice. Ona pripovjeda na dugo i široko, što joj je Jelka Pogorelec pričala o Janka Pusti i o Perčecu (zloglasna stratišta, prim.red.).

Kraj njihove ćelije nalazio se je 'visoki uznik' grof Bombelles, koji je zatvoren samo zato jer je bio prijatelj kralja Aleksandra.

 Jelka Pogorelec, da se nalazi sada kod Ustaškog redarstva, gdje je našla svojih osamnaest obožavatelja sa Janka Puste, veli Dodigova. Ta Nataša Dodig je bivša namještenica đačke poliklinike u Zagrebu, Medulićeva ul. Sada boravi kod svoje sestre u Beogradu, a prebiva i kod brata oružničkog podčasnika, koji stanuje u Zemunu u Beogradskoj ul. 7 - prizemlje desno. Jedna sestra udata je za Dra Stefaninia.  Sestre Dodig prešle su na pravoslavlje.

 

 

Franjine informacije u beogradskoj čaršiji

 

 

U beogradskoj policiji osim starog osoblja, nalazi se mnogo stražara iz hrvatskih krajeva, a tako i agenata i ostalih činovnika. Upravnik grada je Dragi Jovanović, poznat iz Zagreba, a isto tako i njegov pomoćnik Đoka Đorđević, bivši pomoćnik D. ra Vragovića u Zagrebu. Šefom detektiva je Rade Atanasijević, koji je ujedno tajnik Đoke Đorđevića. Svi se oni zajedno sa Boškom Pavlovićem i kapetanom Đermanovićem groze i kuju planove, koje će oni tobože skoro provađati, kad se Hitlerova i Pavelićeva Hrvatska sroza.

 Isto tako se prijete: Sveučilišni profesor Šolaja, Dr. Matić, odvjetnik, ljubavnik birtašice Javandice iz Zagreba, pop Bunjevac, a najviše Dr Mirko Došen (šepavi), bivša desna ruka Svetozara Pribićcvića. 6) Ovdje kolaju glasovi, da je Dangića izdao Dr Kostić, odvjetnik iz Banja Luke, bivši senator.

On da je dobio od Poglavnika za to dva milijuna kuna. No srbska stvar u Bosni nije propala. Kod 'Dva sokola' u Beogradu, gdje se sastaju izbjeglice, jedan je pokazivao opisnicu, na kojoj mu se javlja znanac iz Bosanske Dubice pišući, da su 'šumski ljudi' stigli u Bosansku Dubicu i preuzeli upravu, protjeravši ustaše. Na dopisnici je podpisan Mladen Stojanović.

 Neki dan se pojavio u Beogradu Franjo Hajduković, hrvatski izbjeglica, poznati svjedok iz Šuflajevog procesa u Zagrebu. Donesao je glas, da će hrvatske ustaše u području Drine sve što je hrvatsko poklati i opustošiti, ako već nisu.

Ovih dana bio je isti u posjetima kod D. ra V. Mašića, bivšeg stenografa Hrvatskog sabora i  nedavnog načelnika senata, gdje je nadugo i široko sve ispričao. Hajduković je i to pričao, da su se u Užicama spustili engleski padobranci, koji su se sklonili u šumu. Neki od njih da su od Nijemaca dopraćeni u Beograd. Oni da su srbski dobrovoljci iz Amerike. Hajduković je preostao iz Simovićeve pratnje u bijegu, pa se skriva vec godinu dana.

 Persona grata jest navodno kod Nijemaca neki Petar Kljuić, novinar, Srbin. Onda se je već davno prije bio izjavio za Hitlerovu politiku i to u doba, kad je to bila škakljiva stvar. On je zbog toga i stradao, te je bio i zatvaran. Nijemci mu to upisuju u dobro. Kljuić je navodno vrlo uplivna ličnost i ima pristupa do vrhovnog vojnog komandanta i do D. ra Turnera. Kljuić spašava i komuniste,  partizane i četnike ispod vješala i od progona i tvrdi da su to zavedeni mladići i nedužni ljudi.

 

 

"...Ciganka je porodila bika, glava mu je ko u Poglavnika!"

 

 

Mnogi su Srbi plaćali za oslobađanje, dočim Kljuić sve oslobađa bez ikakova honorara. On je navodno jači nego Nedićeva vlada. Pripovjeda se u Beogradu, da Nedićeve članke sastavlja Kljuić, a napose onaj posljednji Nedićev članak u kojemu je Nedić tvrdio da će Njemačka bezuvjetno pobijediti. U Beogradu se govori po čaršiji i u kavanama:

a) da je vojarna počasna u Kamenici otišla u zrak i da su to učinili četnici Žarka Milovanovića, b) da je zadnji govor Hitlerov jasan dokaz da će Njemačka izgubiti rat, jer da je sada rat navijestio Hitler samom njemačkom narodu; c) da su Japanci izgubili u pomorskoj bitci dvadeset i dva broda, ali da ratni izvještaji o tome ništa ne govore; d) da Nedić počinje sa internacijom obitelji svih onih, koji su u šumama, ali da će i njemu doći crni petak; e) da Nijemci počinju iz Srbije odpremati sve muškarce Srbe, koji su nesposobni za oružje. Oni odlaze na rad u Njemačku. Tamo se vode kao dobrovoljci; f) Pavelić bi htio prevabiti prečanske pravoslavne popove u Hrvatsku natrag. Poslao je nekoga Lazića, koji ima zeta Srbina na Umci. To slabo pali i t.d.

g) u Zemun je stigla jedna pukovnija hrvatske vojske. Kad je Austrija i Madžarska imala tamo svojedobno vojsku, neka to veselje bude Paveliću i maršalu Kvatemiku; h) govori se, da se na hrvatskom konzulatu sprema čišćenje. Beogradska čaršija svaki čas lansira vijest, da se na Poglavnika spremaju atentati i tvrde da je bilo više pokušaja atentata. Osim toga, Srbi-izbjeglice pjevaju pjesmu-sprdalicu Poglavniku koja glasi:

"...Paveliću, žalosna ti majka, ne'š se dugo Poglavnikom zvati, Sve zbog tvoga krvavog terora, Što ga Srbin pretrpiti mora. Srbin znade osvetiti brata, jači tad je od dvesta Hrvata! Bolje, da se sami povješate, Neg' Srbina živi dočekate. Ciganka je porodila bika, Glava mu je ko u Poglavnika!"

To oni pjevaju kad se ponapiju na svojim sastancima i terevenkama. Ustanovio sam, da je Dangićev četnik bio i u Bosni četovao Cule Radovan, bivši činovnik Sudbenog stola u Karlovcu, rodom negdje iz kotara Vrgin most. On se sprema navodno da prevede svoje rođake iz Hrvatske. Čak se bavi idejom da zatraži putnice od našeg konzulata.

Obzirom na skoru pobjedu Njemačke na Istoku, bojati se je, da će Srbi naglo početi da se orijentiraju prema Njemačkoj ili, bolje rekuć, da se pokušaju ponovno pretvarati kao prijatelji Nijemaca, pa je potrebno najveću pažnju posvetiti ovome konzulatu i omogućiti mu čim intenzivniji rad, jer se niti obavještajna služba niti drugi rad ne može zamisliti uz ovako mali broj činovnika. Naknadno je doznalo ovo Predstavničtvo, da je bivši Kraljevski namjesnik Radenko Dr Stanković zaveo ženu bivšeg Kraljevskog namjesnika D.ra Ive Perovića. Brakorazvodna parnica je u katoličkoj crkvi već dovršena. Međutim Dr Radenko Stanković, koji je poznati ženskar, rado bi se već rješiti Perovićeve žene.

 Dr. Perović živi sada u Beogradu, pa se tuži, da nema sredstava za život. Slijedeće izvješće odaslat ću 23. o.mj. Za dom spremni! Generalni konzul: (A. Nikšić, v.r.)

 

 

Potrebno deset agenata, Hrvata, za službu u srbskim krajevima

 

 

Prvi po nadnevku idući dopis generalnog konzula dr. Ante Nikšića iz Beograda, koji je pronađen, od 24. svibnja 1942. godine, tiče se prvenstveno primjedbe da su sadašnje prostorije Konzularnog predstavničtva ne samo neprikladne, nego dapače, "...na sramotu države".

Potrebno je najhitnije da ovo Predstavničtvo bude smješteno u odgovarajuće prostorije, prema potrebama i dolične ovakovu uredu, jer u sadanjim prostorijama nije moguće uopće razviti rad, te su iste na sramotu države, koju predstavljaju.

Budući da su kombinacije sa kućom D. ra Nikole Nikića u Beogradu propale, to će podpisani iznijeti usmeno novo rješenje toga predmeta ovih dana. Konzularne poslove moglo bi se još dovršavati sa ovim osobljcm, koje je do sada u službi, premda je i za same konzularne poslove premalo istoga osoblja. Preka je potreba da se čim prije u sastavu ovoga Predstavničtva osnuje Pravno-politički odsjek, pa bi taj Odsjek mogao voditi g. Rudolf Retl, koji služi na Redarstvu u Zemunu.

I to zato, jer je Retl vješt njemačkom jeziku, kao redarstvenik okretan, uveden u rad sa Gestapo-om, te ima već veze na drugoj strani, a kao njegova kontrola i jamstvo bio bi podpisani. U koliko to ne bi mogao biti Retl, morala bi biti osoba istih osobina. Osim toga trebalo bi ovom Predstavničtvu dodijeliti makar šest do deset vještih, okretnih i pouzdanih agenata Hrvata, koji su po mogućnosti služili u Beogradu ili srbskim krajevima, a koji bi provjeravali i kontrolirali obavijesti i pribavljali nove.

Ovo bi moralo biti najžurnije provedeno.

Ovome Predstavničtvu morao bi biti dodijeljen stručnjak za prosvjetno-kulturna pitanja, jer se ukazuje za to prijeka potreba. On bi morao pratiti srbski kulturni život, koji se reorganizira i o svima promjenama informirati naše Ministarstvo.

 Primjetio sam, da u Beogradu, gdje nema uopće bugarske vojske, stalno boravi jedan bugarski general i nekih sedam do osam časnika, dočim mi imamo samo jednoga časnika za vezu (g. bojnik Rogoz), koji osim toga vodi poslove Zapovjednika mjesta u Zemunu.

Moje je mišljenje, da bi časnik hrvatske vojske, koji je dodijeljcn radi veze sa njcmačkom vojskom, morao raditi izključivo u Beogradu i podržavati tu vezu sa puno efekta, jer je to veoma važno i jer je za njega jedinoga i na tom polju previše posla. Osim toga držim, da bi isti časnik makar pro foro interno morao biti u sastavu ovog Predstavničtva, jer bi tako sve obavijesti dolazile u jednu retortu, a ne bi se raspale kao sada kad se može dogoditi, da isti časnik ne zna za vrlo važne obavijesti ovog Predstavničtva ili ovo Prcdstavničtvo za one njegova ureda.

Obaviješten sam, da bi s obzirom na svoju inteligenciju, ozbiljnost i pouzdanost za to mjesto odgovarao g. Nikola Steinfel, mislim kapetan fregate, koji je sada dodijeljen časnoj službi rada. S obzirom na delikatnost ove funkcije, držim, da bi svakako dotični časnik morao imati sve prvorazredne osobine, koje se traže u današnje vrijeme od jednog hrvatskog časnika. Kad se uvaži, da smo bili dvadesetitri godine po Srbima bezobzirno eksploatirani, onda je jasno da se ukazuje prijeka potreba, da kod ovoga Predstavničtva bude obrazovan Odsjek za gospodarsko-privredna pitanja.

 

 

A 1.

 

Četnici i partizani trguju sa Italijanima

 

 

Prodaja oružja i municije partizanima i četnicima od strane nekih činovnika ovdašnjeg italijanskog poslanstva: saznaje se, da su njemačke okupatorske vlasti u Beogradu dale uhititi i zatvoriti četvoricu činovnika ovdašnjeg italijanskog poslanstva, pošto su sa jednog sakrivenog skladišta u Beogradu prodavali oružje i municiju partizanima i četnicima. Pojedinosti se za sada nijesu mogle saznati...

 

A 2.

 

Izvješće NDH iz Beograda...

 

"...U posljednje vrijeme, pod pritiskom muslimanskih hordi, kako je mnogo žena i djece poubijano u Bosni, oko 25.000 žena i djece prešlo je Drinu i sklonilo se u Srbiji. Te žene i djeca zgražaju se i same pomisli na ustaše te su izbezumljeni od straha čim ih izdaleka osjete. Za Hrvatsku nije dobro što toliko naroda sa njenog zemljišta bježi, pošto će pola ostati neobrađeno...

Pošto se već ionako masa izbjeglica nalazi u Srbiji, a Srbija je u nemogućnosti da prima toliki narod, to će njemačke vlasti eventualno biti primorane da zatvore cijelu granicu uzduž Drine. Hrvatske vlasti trebale bi se postarati da se stanje u Bosni već jednom smiri"...

 

 

A 3.

 

...I o tome, što Generalni konzul  (ne)zna

 

Mnoga lica iz naše države sa propusnicama mjesnih redarstvenih vlasti vrše doputovanja do Batajnice odakle se pješke prebacuju u Zemun i dalje za Beograd. O ovome se je ovo Predstavničtvo već nekoliko puta uvjerilo. Isto tako u Zemun na mnoge adrese zemunskih Srba stiže vcoma velika pošta, koja se zatim iz Zemuna lako prebacuje za Beograd. Radi toga trebalo bi ponovno narediti i zabraniti bilo kome, a samo iz najpotrebnijih razloga, dolazak dalje od Vinkovaca tj. redarstvenu granicu iz Batajnice trebalo bi prebaciti na Vinkovce.

Isto tako potrebno je vršiti svakodnevnu jaku cenzuru nad poštom, koja stiže u Zemun. Bit će da generalni konzul Nikšić raspolaže manjom ili većom obavještajnom mrežom unutar Beograda, jer izvješćuje o najrazličitijim pojedinostima, kao recimo i o tome kako su usred Beograda u Palmotićevoj ulici iza Skupštine 29. svibnja 1942. oko 15,30 sati agenti Uprave grada odveli sobom vozača domobrana, koji je sjedio u službenom vojnom vozilu domobranskog bojnika i časnika za vezu Vladimira Rogoz

 

 

 

GLOSA

 

Srbska inteligencija je gotovo sva anglofilska, dočim su široke narodne mase raspoložene rusofilski.

 

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane