Pogledi

 

Poslednja linija evropske odbrane: između Moskve, Berlina i Pariza

 

Novo roblje civilizacije siromaštva

 

Jedan od najslavnijih jugoslovenskih disidenata i nezaobilazni suorganizator, strateg i ideolog studentske pobune 1968. godine, sociolog Goranko Đapić, specijalno za Tabloid piše o istorijskom projektu "izabranih bankara" koji su se preko Britanije borili da uvedu u rat Nemačku protiv Rusije, a danas se bore preko SAD da poraze Nemačku i izoluju  Rusiju od njenog prirodnog interesnog podneblja, sve sa konačnim ciljem da suspenduju Evropu kao veliku, kontinentalnu silu.

 

Goranko Đapić

 

Ispada da će prve decenije 21 stoljeća biti ne samo krizne , već će se jedino kriza zdravo i dobro razvijati. Rod takvog dobrog razvoja sve komponente bezmalo svih društava, vrlo će se brzo urušavati, a neke koje smo smatrali vječnim civilizacijskim tekovinama na naše će oči otići kao vjetrom odnešene.

Više nema nikakve sumnje da svijet nikako neće ostati isti prije i poslije krize. Doći će do potpune prekompozicije svijeta, ovako ili onako, ali krajnja posljedica bit će svijet koji će malo ličiti na onaj sa kraja prošlog stoljeća za koji smo bili uvjereni da je stabilan i zreo izašao iz svih kobnih iskušenja, ratova i totalitarizma.

Nitko pouzdano ne može znati što nas još čeka i da li nas išta uopće čeka. Pa, ipak sav ovaj opasni galimatijas, planetarnih razmjera ni izbliza nije slučajan.

Znamo da u vremenima kriza bujaju revolucije, kontrarevolucije, anarhije, lokalni i najzad svjetski ratovi. Iskustvo nam govori da su Prvi i Drugi svjetski rat proizašli iz kriza koje su još tada brzo postale svjetske.

 Danas kad govorimo o informatičkoj epohi i svijetu kao jedinstvenom ekonomskom području, dalje se kapital i i tehnologija prepliću po svim paralelama i meridijanima i kriza ne može biti drugo do planetarna. Iskustvo oba rata vođena u prošlom stoljeću govore nam da svijet posle njih nikada nije bio isti.

Malo je tko tamo neke 1910. godine vjerovao da će biti užasnog rata, da će pasti tolika silna carstva, da će nastati SSSR i nacionalistička Njemačka, a potom strašni Drugi svjetsku rat i podijela svijeta u Hladnom ratu.

 

Gornji i donji svijet

 

 Iskustvo nas uči da su promjene uvijek bile sve dublje i sve šire.  Ova sadašnja kriza, rekosmo nije slučajna. Ona nije proistekla bezuslovno iz razloga ekonomskih zakonitosti, premda se i one moraju smatrati značajnim.

Ona je štoviše u prvom redu posljedica tajne, vaninstitucionalne rabote skrivene od vlastitih i inozemnih javnosti. To nikako nije bilo od juče, ali danas je urgentnije i sve ubrzanije. Cilj te rabote jeste preuređenje svijeta u skladu sa jednim separatnim interesom. To nikao nije moglo i nikada neće ni moći da bude bez sukoba, uključujući i one svjetske.

Jednom riječju kriza je izazvana i dio je jednog projekta koji traje stoljećima, ako ne i mnogo duže. Nosioci projekta su najčešće banke i kredit sa značajnim interesom, kao izuzetno moćno oružje. Ni to ne bi bilo dovoljno za tako značajan projekat da njegovi nosioci nisu disciplanirano slijedili ideal  Izabranih koji svojom umiješnošću imaju pravo na svijet stvoren po svojoj volji...

Sve što se zbivalo u zadnjih 300 godina u Europi i svijetu već je u mnogome bilo djelo Izabranih. Ratovi su izazivani ili korišćeni kreditima za naoružavanje armija, a nakon kriza u koje su upadale ratujuće strane, davani su krediti sa golemim kamatamaza obnovu nakon sukoba. I jedni i drugi krediti učinili su ratujuće zemlje potpuno zavisnima i to ne samo jednu generaciju, već odmah potom i slijedećih dvije i tako u nedogled. Nakon što su se udomaćili u glavnim centrima Europe, Izabrani su vrlo brzo preuzeli udruženi naporima cijeli finansijski sektor i ništa manje ni početke štampe, ali i intelektualnu javnost.

Opišimo to u nekoliko primjera...

Kada je engleski kralj Henrih VII ušao u sukob sa Španjolskom i Francuskom, raskrstivši sa papom našao se suočen sa praznom kasom. Veliki bankar Izabranih, stigao je iz Firence u London. Bio je to Menakem Ben Izraeli.

 Dotada je bilo zabranjeno širom engleskih gradova prijem Židova, a naročito bankara iz konfesionalnih razloga , ali je nužda zakon menjala i Henrih VII je uveliko dopustio da se u srcu Londona naseli svijet firentinskog bankarstva židovskog porijekla.

Danas je to Siti, posebna općina u Londonu koja ima vlastitog gradonačelnika, pored londonskog gradonačelnika!

I samo širenje Britanske imperije, tako naglo i tako planetarno bogato je kreditirano, a bogatstvo i politička moć bankara ubrzo će osvojiti  europski kontinent. Oni će se truditi da na svojim tajnim sesijama kreiraju politiku koja im je izvanredno odgovarala, a to će biti britanska zvanična politika sve do dana današnjeg.

Osnovno polazište te politike bilo je razdrabljivanje političko i ekonomsko Starog kontinenta, dakle onemogućavanje bilo kakve veće kontinentalne sile. Tako pocijepana Europa uvijek je bila u unutarnjim sukobima i skupo je plaćala takvu politiku svojom krvlju i periodičnim zapadanjem u sveopću ekonomsku i političku impotenciju.

Vraćana je na taj način u ranije epohe. Onda su dolazili krediti usred opće slabosti, pa oda su kamate bile veće od glavnice i tako su mnoge generacije bile trajno zadužene. Tako je jasno da bankarima nimalo nije odgovaralo bilo kakva prosperitetna  i moćna nacionalna država.  Europa je bila sputana britanskom politikom , a moć Izabranih je stalno bila u prošlosti.

Razumljivo, s vremena na vrijeme u Europi se izdizala po neka nacionalna država. Britanija je odmah koristila razne koalicije , ponaosob malih država , pa je tako sputala Burbonsku Francusku. Njenoj narastućoj moći  i rastu manufakture i trgovine, mito i moćnim duhovnim poletom enciklopedita, Britanija je ograničila izlaz na moru i u ratu je otela gotovo sve što je Francuska teško stekla.

 Tako je građanska klasa u usponu, vraćena na početak, ohrabrena je feudalna reakcija, a time i stvoreni uslovi za buduću Francusku revoluciju. Tako je opasnost otklonjena. Otkriće i kolonizacije Amerike i južne i sjeverne, otvorila je novo veliko područje za budući izuzetni rad Izabranih. Pokazat će se da je Novi kontinent od sudbonosnog značaja za cijeli svijet.

Bit će to fantastično smještan svijet, na dva oceana, nedirnutih potencijala, potpuno branjen nadmoćnom flotom i potpuno sjajno mjesto za širenje svjetskog gospodstva.

 Postepeno će Izabrani naći u SAD, obećanu zemlju, veoma povoljnu za umnožavanje kapitala. Vremenom će to ultrakapitalističko društvo biti Meka za bankare i transakcije i u budućnosti osnovna baza za ovladavanje svijetom.

 Iz Londona i Nju Jorka Izabrani će poslije toliko stoljeća biti mnogo bliži svom  snu, a to je potpuno ovladavanje sudbinom čitavog svijeta. 

U stožeru toga svijeta bit će Izabrani sa novcem. Ispod njih će biti sav razdrobljeni ostali svijet. On će biti integiran dužničkom krizom. Tom Donjem svijetu bit će osim preživljavanja nepotrebni razvoj, kultura, samopoštovanje i ma kakova smisla sloboda. Taj će svijet stvarati ljude  radi upotrebe ma koje vrste.To će biti svijet apsolutno siromašan, a samo proživljavanje će mu biti predočeno kao poklon gospodara.Vojska, policija  i tehnološki razvijena represija održavat će za sva vremena kraj Historije.

Ovako stvoreni svijet, Treći svijet, uveliko već postoji. On ne iščezava, niti se smanjuje. On suprotno od toga stalno raste, obarajući standarde  i ekonomske i humane.Taj svijet bogom je dan za Izabrane. Oni su odavno svjesni ogromnog potencijala tog svijeta za svako zlo i nepoštovanje. Samo je potrebno tim svijetom dodatno barbarizirati Europu.

 

 

Put prema globalnom Trećem svijetu

 

 

 Najnovija kriza je i zamišljena da bankarskim diverzijama uništi našu  maticu, srce naše grčko - rimskokrišćanske kulture i domovine naše arijevske rase u čijem srcima još kuca drevna ljubav  za slobodom i samopoštovanjem.

Cilj projekta je da krizom  destruira i osiromaši Europu. Još prije krize uz pomoć intelektualaca petokolonaša (svakako dobro plaćenih) i suludih socijalista, ubacili su milijune muslimanskih okupatora, potpunog antipoda svih temelja europske kulture građene kroz tri  tisuće godina.

Tim kombiniranim naporima Europa bi već odavno bila klasični Treći svijet, nemoćna i u potpunom  dužničkom ropstvu. Niti arijevski narod Amerike neće biti pošteđeni. Danas već 14 odsto stanovništva SAD čini crna populacija koja svoj doprinos društvu daje isključivo natalitetom i 89% kadrovima  za državne i savezne zatvore.

Rast arijske populacije takođe je vrlo brz, a pristiže i stanovništvo od Meksika do Gvatemale inače poznatog po tome da dnevno, u mirnim uslovima, gine više nego u ratu. Bijelo stanovništvo SAD, ono koje je tako hrabro naseljavalo Zapad, stvaralo moć i dušu bijele Amerike i sve ono što u njoj pamtimo i volimo, sada je u povlačenju i svakako će do 2050. godine biti u  apsolutnoj manjini. Dakle, ponovo Treći svijet...

Ali da pobliže vidimo kako su to činili Izabrani u Starom kontinentu. Britaniju (čitaj Izabrane) vrlo je zabrinula nakon srozavanja Francuske rastuća moć Pruske.

Pruska bi najvjerojatnije doživjela propast i bila još usitnjenija da se nije sasvim iznenada pojavio čovjek po imenu Petar Veliki, inače car svih Rusa po užem zanimanju.

Taj Petar je uznemirio svoj dremljiv narod tako daleko od interesa svih u Europi. Petar, uskoro Petar Veliki usudio se da svoj narod uvede tamo kuda mu je mjesto- u porodicu svoje arijevske subraće. Odjednom se nakon švedskog poraza pojavila nova, moderna, disciplinirana i hrabra Rusija...

Medvjed se probudio i uplašio sve oko sebe. Panično, bankari su odmah počeli stvarati raznorazne kombinacije za obuzdavanje Rusije, a to vrijedno rade i danas , osobito iz podružnice Vol Stritu. Tako su Prusku huškali na Rusiju , bez mnogo uspjeha. Postalo im je jasno da je kolos odviše veliki  i da je potrebna  mnogo veća akcija. Nakon Francuske , nikla je rastuća moć Bonaparte i potonje Napoleona I, cara Francuske. Za samo nekoliko godina Francuska je postala prvoklasna kontinentalna sila i ostvarenje najgorih snova Izabranih, pravi slom britanske europske politike.

Zastrašeni Britanci stvaraju jednu za drugom koalicije koje propadaju. U to uvlače i Rusiju, koja se međutim izvlači iz sukoba i 1808. godine ulazi u mir sa Napoleonom, štaviše uspostavljen je savez kojim je Rusija mogla biti zadovoljna jer nije imala nikakovih teritorijalnih pretenzija. Napoleon je potpuno milom ili silom ujedinio Europu i prvi put uspostavio kontinentalnu moć...

 

Izabrani na zgarišti stare Europe

 

Sada je bilo jasno da je pitanje vremena kada će  Napoleon izgraditi snažnu mornaricu i osporiti moć Britanije na moru, a uskoro poći i u osvajanje britanskog otoka. Tada na nesreću Rusije ( i još više Srbije!) bankari obećavaju Aleksandru I obilne kredite i drobljenje Turske, te izlaze preko Bosforai Dardanela na toplo Sredozemlje, ako grubo prekine kontinentalnu  blokadu Britanije i njene robe. Aleksandar uz nagovor Crkve i krupnog plemstva, pometenog  od mogućnosti da se i ruski kmetovi (piši skoro sav narod) uzvrpolje. Rezultat, tako poguban za Napoleona, ali ništa manje ni za Rusiju - poznat je. Francuska je srušena, Europa je ponovo razdrobljena, a Rusija koja je 1812. godine gorjela do Moskve, a gorjela je i Moskva; pretrpjela je takve udarce; demografske i materijalne - enormne za to vrijeme. Za dugo vremena Rusija je bila zauzeta sama sobom, udaljenija od europskih zbivanja...

 Njoj je samo ostavljeno da sa Austrijom čuva status kvo u ponovo usitnjenoj Europi. Novac, Bosfor, Dardanele i Konstantinopolis (turski okupacioni naziv: Istanbul) naravno nije dobila.

Izabrani su nakon svega izašli još bogatiji zadužujući još osirotjelu i usitnjenu Europu.  Turska je bila britanskom politikom spašena  u toj mjeri da je Galipolje sa Konstantinopolisom i dalje okupirano područje. Posljedice te okupacije su da je Turska danas u statusu europske zemlje i da je njena stoljetnja uzurpacija dostigla međunarodno priznanje. Srbija je padom u turske ruke izgubila te isto stečene tekovine svoje revolucije i još će dugo i mučno čekati na svoju slobodu.

Grobni mir je vladao Europom dugo i teško. Pa ipak, uprkos naporima Izabranih malo po malo europski  su narod dizali glave. Počela se izdizati Pruska , a nakon rata sa ruševnim Francuskim carstvom, osvanula je nova Njemačka, Drugi njemački Rajh. Poduzimljiv, discipliniran i nadahnut, njemački je Rajh, veoma brzo izmijenio kompetnu političku mapu Europe. Veoma brzo je izrastao u  ekonomsku i prvorazrednu vojnu silu.

London se opet našao pred iskušenjima da se suoči sa snažnom i dominatnom kontinentalnom silom. Da nevolja bude veća, nije samo Njemačka bila problem. Nakon sloma prve ruske revolucije 1905. godine i smirivanja meteža došle su čudesne godine kancelara Stolipina, kada se rusko carstvo počelo ubrzano menjati.

Njena industrija, trgovina i ubrzano naoružavanje vojske, te mnogo veće ulaganje u ogromne resurse dali su ogromne plodove, tako da je privreda rasla po stopi od 12,80% godišnje. Do 1914 godine ona je udvostručila nacionalni dohodak. Raslo je i bogatstvo sela.  Naročit je polet bio u industriji i željeznicama, te u prosvjeti, nauci i kulturi.

Slobodno se može reći da je Rusija uveliko diktirala kulturne  standarde na Starom kontinentu. I predala mu je zaveštaje koje je ušlo u tkivo naše civilizacije.

Sporo, ali rasle su i političke slobode. Rusiji je bilo potrebno vrijeme za cjelovite reforme i puno vremena da uđe  u još dinamičniji rast. Rusiji je bio iznad svega potreban mir, a upravo na svoju neizmjernu nesreću  nije dobila. Štaviše, od toga doba uglavnom nije imala mira zaduga, što zbog inozemnih što zbog unutarnjih razloga. Doživjela je potpunu demografsku katastrofu i skrajnuta je boljševičkim režimom u hladnoratovsku izolaciju iz koje je izašla bez velikih djelova drevnih carskih teritorija. Izgubila je jednom riječju i ljude i vrijeme.

Vidjet ćemo kako je došlo do te besprimjerne tragedije, čije posljedice nosi kao ogroman teret Rusija i dan danas...

 

Kad su Rusi ginuli za spas Zapada

 

Bankari su primjetili da je rastuća moć Rusije još mnogo veći problem od Njemačke. Oni su znali da je Rusija odviše velika, da je svijet za sebe, a da bi je mogli učiniti zavisnom u onoj mjeri koja bi je zaustavila i učinila nemoćnom. Oni su takođe znali da je samo pitanje vrijemena kada će Turska biti prisiljena na pređe Bosfor i Dardanele i grad svetog Konstantina i da Rusija neće nikoga pitati da joj da dozvolu za to poduzeće. Znali su naravno da će time but za Sredozemlje i Bliski istok biti široko otvoren. Tada su riješili da jendostavno unište Rusiju, u svakom smislu i privredno, vojno i naročito demografski. Taj poduhvat biće apsolutno najgenocidniji poduhvat Izabranih od njihovog postojanja.

Uništavanje tako golemih razmjera bilo je mogućno samo ako Rusiju uvuku u Antantu, kao saveznika protiv Njemačke, uvjeravajući ih da će im upravo oni bez problema dati moreuze, grad i možda cijelu malu Aziju. Uistinu cilj projekta je bio da u sukobu sa Njemačkom budu urušena oba Carstva. Gro sukoba se trebao odvijati nakon stabilizacije fronta na Marni na Istoku. Prethodno je nedovoljno spremna ruska vojska herojski izginula na blatištima Mazurskih jezera i stepama Galicije, sve zarad stabilizacije fronta na Zapadu. U ponovljenoj ofanzivi ruska je vojska 1915. godine spašavala zapad i u tolikoj meri je izginula, da je njemačka protivofanziva poput malja pala na njena leđa, odbacivši je 500 km na Istok u povlačenju koje je ponekad više izgledalo kao bjekstvo u kaosu. Teškim napadima i enormnim žrtvama, front je stabiliziran. Obećana ofanziva na Zapadu je, razumije se, izostala...

Vojni neuspjeh još je bio najmanja nevolja Rusije. Ono što je bilo mnogo opasnije bilo je društveno rasulo, pad privrede i morala, a uslijedile su slabe žrtve. Svi problemi izbili su jedni za drugim kao iz Pandorine kutije. Bilo je previše. Počeli su štrajkovi, dezerterstvo, učestali teški neredi. Svaka ozbiljnija pomoć je izostala. Bilo je sve očitije da je nepromišljena odluka da se Carstvo veže za Antantu prerasla u nezaustavljivu katastrofu. Usred tog strašnog kaosa u zemlju su doputovali Lenjin sa odabranim društvom bizarnih umišljenika i propovjednika koječega nestvarnog...Ali sa porazima na frontu, kolapsom privrede i velikim gubicima, narod je imao sluha za ovo društvo opasnih demagoga bez imalo kolebanja.

 

Izabrani su izabrali

 

Postoje brojni dokazi da su Izabrani doveli ovo društvo u Rusiju sa destruktivnim ciljevima. Nijemci su to znali, ali već i sami iscrpljeni prihvatili su tu igru i propustili najveće mogućne nesreće u Rusiji, otkako je nastala formiranjem Kijevske kneževine. Konačno i Britanija, zajedno sa Francuskom bila je umorna i iscrpljena, pa je počela planirati da dovede u Europu novi snagu u usponu, podružnicu londonskih bankara  - SAD. Po prvi put u historiji Europe stigla je vojska preko debelog mora da za svagda zameni posrnulu Britaniju.

Od toga doba strategija Izabranih da spriječe bilo kakvu veću kontinentalnu silu u Europi, postaje strategija podjele Europe i izoliranje već izolirane Rusije.

Taj zadatak do dana današnjeg uredno izvršavaju sve američke administracije, a naročite one iz Demokratske stranke koja je u potpunosti i bez ostataka pod kontrolom bankara sa Vol Strita.

 Izabrani su SAD pretvorili u svoju državu. Sve ostalo je samo privid. Ruzvelt, to čedo Izabranih, jednom je trućao kako je sve što se dešava (Drugi svjetski rat) već mnogo ranije zamišljeno. Ostaje da se vidi tko je to zamislio i realizirao.

Nakon Drugog  svjetskog rata i tužne podijele Europe na Zapad i Istok, te formiranja OUN, projekat ,"svjetske vlade" se ubrzao i ušao je u finalnu trku. Razumije se da OUN ne može biti nikakva svjetska vlada, što samo po sebi ne mora biti loše jer je svijet po prirodi samog napretka sve više jedan jedinstveni dom.

Ali nije isto da li je to dom ravnopravnih i suverenih naroda koji sporazumno i u zajedničkom interesu surađuju ili ekspozitura uzurpatorskih Izabranih da kvazisvjetsku vladu učine onim što im je krajnji cilj, a to je ostvarenje vladanja Izabranih, shodno ,,Protokolu sionskih mudraca". Takozvana OUN je nakon poraza nacionalsocijalističke Njemačke javno proglašena stožerom demokratizacije svijeta, širenja ljudskih prava i borbe za vječni mir.

U stvarnosti, Izabrani se nisu toliko preko SAD borili da poraze Njemačku zbog prirode njenog režima, nega da suspendiraju u Europi veliku kontinentalnu silu, pa ma kakva ona bila i kako god da se zvala.

Rusiju su izolirali od njenog prirodnog interesnog podneblja, a to je Europa kao zajednički cilj i ostavili da izgori u svojim naporima das a neodgovornom upravom i privredom održi imerijalni status , svakih malo šaljući vojsku širom Istočne Europe. Bili su uvereni da će joj se Imperija raspasti, a sa njom u bijedi i nevoljama i sama Rusija. Kada se raspad završi, Izabrani će pokupiti ostatke u nekoliko sukobljenih država i pretvoriti ih u lovište za dužničku krizu, vodeći slijedećih tisuću godina njena ogromna prirodna bogatstva za jačanje moći svoga dosada tajnog, a u budućnosti,veoma javnog carstva Izabranih.

Rusija na njihovu nevolju nije propala, bori se da se izdigne i zaštiti svoj opstanak, a Njemačka se ponovo podigla u status velike sile. Od te dvije zemlje sada prirodno upućene jedna na drugu zavisi sudbina Starog kontinenta. SAD se sve više približavaju statusu Babilona.

 

A 1.

 

Barak Prvi Husein Obama

 

Najnovija lutka u Bijeloj kući koja se zove Barak Husein Obama. Navedena lutka u Bijeloj kući ,"nastupa" u velikom frontu barbarizacije svijeta, a osobito u izazivanju razorne krize, kojom treba uz muslimanske okupatore i europske petokolonaše razbiti maticu naše civilizacije, uništiti našu arijevsku rasu i time stvoriti prostor za pravi galimatijas Trećeg svijeta. Ako ikada to uspiju Izabrani su dobili svoju stoljetnju i isključivu bitku, isključivog cilja.

Naše znanje, hrabrost naših predaka koji još živi u nama, pomoći će nam da se izborimo za našu slobodu. Naši su pogledi uprti u Rusiju i Njemačku i sve one u Europi koji su ljubitelji slobode i dostojanstva čovjekovog. U suprotnom će u carstvu Izabranih židovskih bankara biti novih Šajloka i pitanje je samo da li će novi predsjednik SAD biti Obama Husein Barak I, II, III ili XXII i još dalje...