Boj na Kosovu
Drama kosovskih Srba: ako ih nisu mogli
proterati Albanci, proteraće ih izdajnici iz Beograda
Kraj života u srpskoj kolevci
U scenariju koji su zamislili potpisnici
takozvanog Briselskog sporazuma, Srbi na Kosovu treba da ostanu u svojim
rezervatima, da sačekaju albanske vlasti i prihvate njihove pisane i nepisane
(običajne) zakone. Potpredsednik vlade Srbije, Aleksandar Vučić, prvi je krenuo
da ubeđuje sunarodnike na Kosovu kako je to za njih najbolje rešenje. Taj posao
mu ne ide kako je zamislio, pa se služi medijskim obmanama. Ni to nije uspelo.
Preostali Srbi na Kosovu, i na severu i na jugu, kolektivno su protiv onoga što
je u Briselu potpisano, jer ako to zaživi, imaju samo dva izbora-asimilaciju
ili iseljavanje! Ostaje i otvoreno pitanje - koliko je dvojac Vučić - Nikolić,
u stotinama miliona naplatio predaju Kosova i Metohije?
Nikola Vlahović
Ako budu živeli pod ustavno-pravnim
sistemom albanske države, kako je i zamišljeno u Briselu, Srbima na Kosovu će
suditi po kosovskim a ne po srpskim zakonima, poreze će plaćati albanskoj, a ne
srpskoj državi, a uskoro, prema Ustavu Kosova, i Zakona o vojsci Kosova čije
izglasavanje se očekuje, kao njihovi državljani, morali bi da služe i
vojsku pod njihovom zastavom! Teorijski (a izgleda i u praksi) Srbi sa Kosova,
kao vojnici albanske države, na taj način bi mogli sutra da ratuju za Bujanovac
i Preševo, a već prekosutra za Vranje i Niš!
Novi imperator Srbije Aleksandar Vučić,
ne sme javno da prizna da će, prema takozvanom Briselskom sporazumu, na Kosovu
suditi iste one sudije koje su poslednjih 14 godina surovo osuđivale Srbe na po
20 do 40 godina zatvora. I to najčešće za dela koja nikada nisu dokazana, ili
su sasvim izmišljena na montiranim procesima.
I dok primena sporazuma iz Brisela u
praksi propada, nad narodom koji su srpski vlastodršci otpisali, "prvi
potpredsednik" vrši eksperimente. Tako je, nedavno, odmah posle prepada
koji je pokušao da izvede u Kosovskoj Mitrovici (gde su ga jedva sklonili od
izliva masovnog besa), Vučić pokušao "da ih pridobije" za saveznike
za priznavanje albanske separatističke države. Odmah su svi podanički mediji u
Beogradu dobili zadatak da debelo slažu srpsku javnost, kako se „sever Kosova
polako miri sa Briselskim sporazumom".
Ovoj notornoj laži, prethodila je loše
režirana podvala: Vučić je, naime, organizovao nekakav Okrugli sto i
„glasanje", na kome su se, navodno, tri načelnika okruga izjasnila
"za Briselski sporazum", dok je samo jedan bio protiv!
Ubrzo su Srbi na Kosovu (ali ne i Srbi u
Srbiji!), saznali da je prvi potpredsednik Vlade Srbije iskoristio jednu izjavu
načelnika Kosovskomitrovačkog okruga, Radenka Nedeljkovića, u kojoj je on
govorio o samovolji beogradskih vlastodržaca. Precizan citat te izjave glasi: "Srbi
na severu Kosova i Metohije ne mogu sprečiti Beograd u nameri da implementira
suicidni Briselski sporazum".
Ovu Nedeljkovićevu izjavu su i Vučić i
njegova propaganda stavili u "filter", skratili je, krivotvorili i
zloupotrebili, pa je ispalo da se „sever Kosova polako miri sa Briselskim
sporazumom"!
Naravno, nije ni prvi ni poslednji put da
vlastodršci iz Beograda varaju, kradu i lažu Srbe sa Kosova, sve roneći gorke
patriotske suze nad njihovom zlom sudbinom, dok im iza leđa pripremaju
izdajnički projekat, u kome će ostati bez domovine, imovine, prava, nasleđa,
kulture, jezika, pa na kraju i svojih života.
Vučiću i svima koji su u Briselu krenuli
da ispunjavaju "evroalbanski" program, na Kosovu niko ne
veruje, niti je i ranije neko mnogo verovao, a u prilog tome ide i njihov
jedinstven stav da će se držati Ustava Srbije, Rezolucije 1244, i
plebiscitarne volje naroda. Mada to iz beogradske "gluve sobe" niko
ne čuje, stav je jedinstven: nijedan Srbin na Kosovu neće prihvatiti takozvani Briselski
sporazum!
Prodaja Kosova nije nikakva fraza. Još
2010. godine, na seminaru grčke Fondacije za Balkan i Grčko-američke trgovinske
komore u Solunu, zamenik predsednika Saveta za međunarodne odnose SAD Dejvid
Filips predložio je da se srpskom režimu isplati 2,5 milijarde dolara ako
prihvati nezavisnost Kosova! Filips je predlog obrazložio time što je
"...Srbiji ionako potreban novac za obnovu, a u zamenu bi ona dala
nezavisnost Kosova". Predstavljajući studiju Saveta za međunarodne odnose
SAD pod naslovom "Balkan 2010", u kojoj je bila predložena ova
"kupoprodaja", Filips je objasnio da "neizvestan status Kosova
raspaljuje iredentistička osećanja (Albanaca) i zato treba što pre naći rešenje...".
Istina, mnogo pre njih, još početkom 2003.
godine, kosovski milijarder Bedžet Pacoli, je imao
"pošteniju ponudu", pa je predlagao da Albanci plate mnogo
veću sumu, i tako "otkupe" istorijsko središte srpske države i
nacije. Jedno je sigurno: srpski vlastodršci svih boja naplatili su još odavno
svoj nečasni posao.
Šta je potpisano u Briselu
Mada je Vlada Srbije krila
autentičan tekst takozvanog Briselskog
sporazuma (kao što je krila i "Sporazum o Integrisanom upravljanju
granicama", 2012. godine), on je odmah dospeo u ruke javnosti postao
deo svakodnevnih komentara...
Čak i delimičan pogleda na briselski
„Sporazum", ukazuje na prevaru u kojoj ništa nije onako kako izgleda. Na
primer, nigde ne piše kakva prava ostaju srpskoj zajednici na Kosovu (i da li
će uopšte više imati puna građanska prava). Jasno je, dakle, da su Srbi
ostavljeni na milost i nemilost albanskih vlasti na Kosovu, da Srbi ne mogu da
računaju ni na međunarodne pokrovitelje ove lakrdije. Laž je da će NATO pakt da
brani Srbe "od albanske čizme". Pre će biti da se NATO pakt sprema da
Srbe obuče u "evroalbanske" uniforme.
U jednom delu ove papirnate podvale piše
da "zajednice imaju samo nadzorne ali ne i izvršne kompetencije"
u odlučivanju. Ukratko, mogu samo da gledaju šta im radi albanska vlast.
Ne postoji ni klauzula o samostalnosti
policije niti se Vučićevim "papirom" garantuje postojanje drugih
rodova izvršne vlasti (žandarmerije i slično).
Pravosuđe je pod kontrolom albanskog
pravosuđa i nije ni u kakvoj vezi sa izvršnom vlašću, koja se lokalno obavlja
od srpske policije, a koja je deo kosovske policije bez sopstvenih mogućnosti u
odlučivanju.
U sedmoj tački "Sporazuma"
piše da će postojati jedna policijska snaga na Kosovu koja će se zvati kosovska
policija. Čitava policija sa severa Kosova treba da bude integrisana u okvire
kosovske policije. Plate će isplaćivati jedino kosovska policija!
U osmoj se navodi da će pripadnicima
drugih bezbednosnih srpskih struktura biti ponuđeno mesto u odgovarajućim
kosovskim strukturama. Preciznije rečeno, ko od bivših i sadašnjih srpskih
bezbednjaka bude hteo da pređe da radi za albansku stranu, vrata su mu širom
otvorena. Izdajnici su uvek dobrodošli!
U desetoj tački se navodi da će pravosuđe
biti integrisano i radiće u okvirima pravnog sistema Kosova. Apelacioni sud u Prištini će formirati panel
sudija u kome će većinu činiti sudije kosovski Srbi. Oni će biti nadležni
za sve opštine sa većinskim srpskim stanovništvom. Jedno odeljenje apelacionog
suda (u realnosti soba od tridesetak kvadratnih metara!) imaće sedište u
severnoj Kosovskoj Mitrovici (Okružni sud Mitrovica). Biće to kraj srpskog
pravosuđa na Kosovu, jer će srpske sudije raditi po albanskim zakonima.
Odgovor kosovskih Srba na pokušaj
podvale
Mada to vlastodršci u Beogradu nisu shvatili za
ozbiljno, zahtev Srba sa majskog mitinga u Kosovskoj Mitrovici bio je jasan:
ukoliko Ustavni sud Srbije ne donese odluku o ustavnosti pregovora sa albanskim
separatistima, pokrenuće se "svenarodna inicijativa za raspisivanje
referenduma", na kojem bi narod doneo konačnu plebiscitarnu odluku o
sporazumu i vanustavnom izdvajanju Kosova i Metohije iz srpskog državnog,
ustavnog i zakonskog organizama". Sledeći miting zakazan je za Vidovdan, 28.
juna ove godine.
Ustavni sud je, naravno, prekršio zakonom predviđen
rok za donošenje odluke o ustavnosti sporazuma sa Prištinom, koji su potpisani
od početka 2011. godine. Ćutanje Ustavnog suda bila je posledica pritiska
Ministarstva pravde da se ne donosi odluka sve dok ne bude donet neki novi
zakon o suštinskoj autonomiji na Kosovu i Metohiji! Tako je samo potvrđeno da se radi o
protivpravnoj prirodi "Sporazuma" u Briselu.
Ogorčenost i bes među
kosovskim Srbima izazvao je i pritisak koji je na Ministarstvo pravde izvršio
Tomislav Nikolić, kada je 8. maja 2013. godine u TV intervjuu za RTS
nedvosmisleno izjavio da je on molio predsednika Skupštine i Ustavnog suda da sačekaju završetak dogovora sa Prištinom i zakona o suštinskoj autonomiji koji će iz toga proisteći, pa da potom ocene ustavnost projekta toga
zakona! Bilo je to najgrublja zloupotreba predsedničkih ovlašćenja, ali
i protivustavno
i protivzakonito mešanje u rad Ustavnog suda.
Uzgred, na jednoj strani
originalnog teksta "Sporazuma", nalaze se potpisi posrednika EU, Ketrin
Ešton i srpskog premijera Ivice Dačića, a na drugoj, potpisi Ketrin
Ešton i Hašima Tačija. Hašim Tači je potpisao Sporazum u
svojstvu predsednika vlade Republike Kosovo, kao lice pravno jednako srpskom
premijeru. Stručnjaci za međunarodno pravo ukazuju da je nemoguće realizovati sporazum koji je potpisan u ime vlade
samoproglašene države, te da ga to čini apsolutno ništavnim!
"Mi sanjamo san da
vi odete"!
Pritisci, laži, sakrivanje
istine, propaganda, ucene i marginalizacija kosovsko-metohijskih Srba koji ne
prihvataju "Sporazum", dostižu najviši mogući stepen. Za Srbe sa
severa Kosova koriste se "magareći" termini, poput "šargarepe" - u vidu obećanja priliva "velikih investicija", ili "štapa" (o represiji svi ćute, ali je i
ona spremna ako zatreba- tu je američka brigada za specijalne operacije, sve
same ubice iz Avganistana!).
U srpskom društvu postoji snažan osećaj da ih je nova vlast brutalno prevarila, posle svega što
je rečeno u toku predizborne kampanje u proleće
2012. godine, kada su Vučić i Nikolić uveravali birače da će suspendovati
sve sporazume koje je sa Prištinom potpisao režim Borisa Tadića (a, čulo se i obećanje o prilivu 100
milijardi evra stranih investicija u Srbiju!). Laž do laži! Investicije nisu
stigle, spoljni dug Srbije je prešao 26 milijardi evra, a Kosovo je praktično
predato u ruke albanskih separatista.
Uoči
svoje posete severu Kosovu i Metohiji, Aleksandar Vučić je konačno otkrio sve
svoje karte izjavom: "Promena Ustava Srbije će biti jedan od uslova za pristup EU"! Čekaju se i izbori po zakonima samozvane Republike
Kosovo, koji će, ako ne bude otpora, i konačno podeliti, apsorbovati i sasvim
proterati Srbe sa svoje prapostojdbine. Zato Vučićevo licemerje izgleda još
odvratnije kad priča o prelasku Srba sa Kosova i Metohije iz ustavno-pravnog
poretka Srbije u ustavno-pravni poredak nezavisnog Kosova: "...slika nije tako jednostavna, Srbija nije
priznala Kosovo i Kosovo neće dobiti mesto u UN…".
Nije mu to dovoljno bilo, pa je 12. maja u Leposaviću
izjavio da se "nigde u sporazumu ne ukazuje da će se poštovati Ustav Kosova". Međutim, tamo nema ni pomena
Ustava Srbije, Rezolucije 1244 SB UN, zakona i normativnih akata Srbije ili
Republike Srbije kao takve, kao što nema nikakvog pomena o
povratku 250 hiljada srpskih izbeglica koje je proterala teroristička
organizacije OVK. Umesto toga, u tački 4 Briselskog sporazuma
kaže se da će Zajednica srpskih opština biti stvorena po "zakonima Kosova". I u tački 11 se pominju "kosovski zakoni", u tački 5 se pominju "centralne vlasti u
Prištini", u tački 10 pominju se "pravni
okviri Kosova".
Predsednik srpske opštine Štrpce, Zvonko
Mihailović, slikovito je prikazao
kako Srbi žive pod albanskim vlastima i praktično
pokazao šta znači živeti po zakonima "Republike Kosovo":
"Mi smo preživeli
NATO bombardovanje 1999. godine, martovski pogrom 2004. godine, do danas
nerasvetljena ubistva, hapšenja, prodaju organa,
pljačku imovine...
Ostali smo da živimo uz naše crkve i manastire, uz
Svete Arhangele, Pećku Patrijaršiju, Gračanicu. Mi smo ostali
pored grobova naših predaka..., no mi, slično Jevrejima u vreme
nacističke Nemačke živimo u getu...
Kako se može živeti bez
slobode kretanja, kako živeti u stalnom strahu za bezbednost svoje dece, kako
svaki put preživljavati taj strah kada oni idu u školu ili se igraju sa svojim
drugovima i drugaricama. Kako se svako jutro buditi sa pitanjem - da li je
osvanuo novi 17. mart?"
Srbi koji su na jugu Kosova već u procesu asimilacije
i potpunog kulturnog i ekonomskog uništenja, na svojoj koži su osetili da
"Republika Kosovo" nema ni demokratije, ni ljudskih prava niti bilo
kakvih naznaka da je država u pitanju. Oni već deset godina živi u preko 100
rezervata (enklava) u uslovima nedostojnim za život čoveka - u metalnim
kontejnerima i kioscima koji su prilagođeni za stanovanje.
Srbi su lišeni adekvatne medicinske zaštite, srpska
deca često ne idu u dečije vrtiće i škole, koje pod ovim ili onim izgovorom ne
prihvataju "prištinske ustanove". Povodom Briselskog sporazuma,
njihovo opšte mišljenje izrazio je jedan od njih, S. Sekulić iz Gračanice:
"Država nas je na žalost predala u ruke
kosovskih Albanaca. A oni za 14 godina nisu pokazali dobre namere niti želju da
mi ostanemo u njihovom okruženju. Jedan Albanac mi je rekao - 'mi sanjamo čas
kada će doći taj divni dan da vi odete' - i mi smo sada, na žalost, na putu da
to i učinimo".
Već zgaženi Srbi na jugu Kosova godinama žive u
ponižavajućim uslovima, svakodnevno su predmet sprdnje, izrugivanja i
zastrašivanja od strane Albanaca. To je ono što čeka i Srbe na severu Kosova
ukoliko ne pokažu odlučnost u borbi za opstanak. Ni Vučiću ni nikome od
samozvane elite u Beogradu nije stalo to što su severne granice albanskog
Kosova već odavno postavljene na južnim visovima Kopaonika, na 1300 metara
nadmorske visine, i što Pančićeva omorika više ne stanuje u Srbiji nego na
albanskom Kosovu!
Srbi koji su čvrsto u odluci da ostanu na svojoj
rodnoj zemlji, nemaju mnogo izbora. Ili
će ostati da pomru u svojim rezervatima i biti u gorem položaju od američkih
indijanaca u pretprošlom veku, ili će pokazati zube, odgovoriti otporom,
ukoliko ne bude moglo civilizovanim sredstvima. Neće biti lako. Protiv sebe
imaju izdajničku vlast u Beogradu i velikoalbansko nasilje. Istina, imaju
podršku moćne Rusije, koja nikada nije dovela u pitanje svoju zaštitničku ulogu
prema svojoj slovenskoj braći na Kosovu. A, nada poslednja umire...
A 1.
Metode istrebljenja
U februaru 2013. godine, otkriveno je da
"Kosovska medicinska agencija" (neka vrsta vrhovne farmaceutske
ustanove), mesecima kasni sa nabavkom lekova za bolnice u srpskim opštinama,
bez obzira što je iz Beograda redovno stizao novac za te potrebe, i to direktno
na račun albanske separatističke vlade, odakle ona, po svojoj volji, dalje
šalje taj novac ili ga, kao u ovom slučaju, uopšte ne šalje lokalnim
samoupravama u opštinama gde žive preostali Srbi!
Direktori medicinskih ustanova su
slali su čak i međunarodne apele za pomoć, nastala je prava drama, ali to
nikoga u Prištini nije zanimalo. Naprotiv, albanske vlasti su Srbima strogo
zabranile uvoz lekova. To je samo jedan od brojnih primera kako bi sutra
funkcionisala albanska država u srpskim opštinama, i kako bi se proveli svi
koji veruju u albansku demokratiju pod okriljem svetskih policajaca.
A 2.
Srbi moraju da plate struju, Albanci je
imaju džabe!
Početkom februara 2013. godine, Kosovska
energetska korporacija (KEK) je pod pretnjom sudskog gonjenja naložila Srbima
da hitno plate dug od 1999. do 2008. godine, koji za srpske porodice iznosi od
3,5 hiljade do 15 hiljada evra. Sa druge strane, Albanci su po odluci KEK
isključeni od plaćanja starog duga!
A 3.
Legalna pljačka srpske imovine
Dok srpski vlastodršci čine sve da Kosovo
predaju u ruke albanske paradržave, traje besomučna pljačka srpske imovine u
Pokrajini. Albanski separatisti su prešli iz faze otimačine u fazu preprodaje
otetog, pa su 16. aprila ove godine, prodali 75 odsto akcija Pošte i Telekoma
Kosova (dakle, srpsku državnu imovinu) za 277 miliona evra! Kupac je bio
konzorcijum nemačkog „Aksos kapitala" i britanskog „Nadžafi
kompanis", čije je sedište u Finiksu (SAD). Treba podsetiti da je Poštu i
Telekom Kosova htela da kupi osvedočena mrziteljka Srba, bivša američka državna
sekretarka Medlin Olbrajt.
U 23 privatizacije na Kosovu i Metohiji,
više od 300 preduzeća kupili su domaći Albanci i Albanci iz Albanije. samo
jedno od njih je kupio Bugarin oženjen Albankom. Srbi nisu imali mogućnost ni
da sačuvaju posao, a ne da učestvuju u privatizaciji. Po jednoj uredbi
UNMIK-a, pravo na učešće u deobi privatizacionog prihoda imali su samo radnici
zaposleni u preduzeću u trenutku prodaje, dakle, isključivo Albanci! Osim
preduzeća, privatizovano je i 14.000 hektara zemlje koja su bila vlasništvo
poljoprivrednih kombinata iz Srbije. Pred prištinskim sudovima pokrenuti su
brojni sporovi zbog ovog nasilja, ali ni u jednom slučaju nikada nije
presuđeno.
A 4.
Ne ometamo, dakle, priznajemo!
Srbija se Briselskim
sporazumom obavezala da neće ometati pristupanje
Kosova Evropskoj Uniji. EU ne prima u svoj sastav teritorije, regione,
pokrajine ili oblasti. Tim povodom je akademik Kosta Čavoški primetio: "Ako
mi kažemo da je samoproglašena država Kosovo na evropskom putu - mi istovremeno
priznajemo da je to suverena i nezavisna država"!