Nasilje nad nezaštićenom decom
Jesmo li ljudi ili...
Štićenike u Domu za decu ometenu u razvoju
"Veternik" pored Novog Sada svi su zaboravili, osim jedne nevladine
organizacije. Zaposleni se nad njima zato nesmetano iživljavaju i potkradaju ih
kada god mogu.
Arpad Nađ
Danas Paja Jovanović ima 27 godina, ali
još uvek boravi u domu "Veternik" nadomak Novog Sada u koji je i
došao nečijom greškom, budući da je mentalno normalna osoba a dom je predviđen
za smeštaj dece ometene u razvoju. Kao jedanaesto dete u siromašnoj porodici
Paja je ostavljen od porodice odmah po rođenju ispred doma "Kolevka"
u Subotici. Pošto u "Dečijem selu" u Kamenici nije bilo mesta
prebacuju ga u dom za decu ometenu u razvoju "Veternik", iako mu je
koeficijent inteligencije natprosečan.
"Nisam jedini koji je ovde
smešten greškom. Ima nas ukupno petorica: Bane, Đole, Pišta, Niki i ja",
objašnjava Paja. "Veliki problem nam je napravio bivši direktor doma Milan
Petrović kada nas je upisao u specijalnu srednju školu, iako smo završili
normalnu osnovnu školu. Danas zbog toga ne mogu da nađem posao, jer mi niko ne
veruje da sam u Domu greškom."
Nije lako ni ostalim štićenicima Doma, bez
obzira da li su tu greškom ili ne. U ovoj ustanovi situacija je gora nego u
nekom srednjevekovnom kazamatu. Decu su vaspitači jednom primorali da golim
rukama otkopavaju medicinski materijal, za jelo najčešće dobijaju neukusne splačine,
a kada se zadesi da je spremljeno nešto što valja porcije bivaju smanjene na
minimum kako bi radnici mogli bolje da se najedu (inspekcija ih je više puta zaticala
kako se hrane od obroka predviđenih za decu), jagode ili grožđe nisu dobili
više od decenije, a batinanje je najnormalnija pojava.
Bane Grbić, momak koji je takođe nečijom
greškom dospeo u ovaj Dom, nije više mogao da izdrži torturu pa je iskočio kroz
prozor. Polomio je noge, ali je preživeo. Od tada se bori da istina o stanju u
domu "Veternik" dospe u javnost. Preko direktora nevladine
organizacije "Sigurna pozicija" obratio se pokrajinskom ombudsmanu,
ali i policiji. U svom dopisu nadležnima Bane navodi kako je godinama trpeo
razne vrste zlostavljanja. Gledao je kako vaspitač tuče decu ometenu u razvoju.
Kada je bio u prilici snimao je telefonom sve što se tamo dešavalo, kako bi
čitav materijal predao nadležnima od kojih očekuje zaštitu.
Jedan od vaspitača koji je, takođe,
nečijom greškom dospeo u Dom (jer je nestručan, po obrazovanju je agronom)
jeste Milivoje Ćulibrk, koga mnogi smatraju najvećim nasilnikom. Jednog
štićenika je Milivoj u leto 2009. prebio pred bratom koji mu je bio u poseti
samo zato što se glasno smejao i šalio. Tukao ga je dok nesrećnom dečaku krv
nije potekla iz nosa. Brat je sve to morao da gleda - nije reagovao, jer se
plašio da će pomahnitali vaspitač i njega da prebije.
Štićenik Doma S.N. od Ćulibrka je dobio
batine samo zato što ga je upozorio da se tako ne ponaša prema deci - vaspitač
ga je pesnicama tukao po glavi i celom telu.
Zaposleni mogu ovako da se ponašaju, jer
je većina štićenika zaboravljena od strane svojih porodica. Rodbina ih se
stidi zato što se razlikuju od ostale dece, i vremenom potpuno prestaje da ih
obilazi u Domu i da misli na njih. Ima, naravno, i izuzetaka, ali su oni
retkost. Deca tako bivaju prepuštena samoj sebi i milosti, a najčešće nemilosti
zaposlenih koji se nad njima iživljavaju. Ni prijave ništa ne pomažu, kao što
se vidi iz slučaja Grbića koji do danas nije dobio nikakav odgovor od
nadležnih, iako im je, osim izjava, priložio i fotografije (na jednoj od njih
se vidi kako deca golim rukama otkopavaju medicinski otpad).
U ovaj dom javne ličnosti zalaze samo u
izuzetnim prilikama, onda kada im je to potrebno zbog promocije. Jelena
Karleuša je, tako, svojevremeno obećala materijalnu pomoć, ali je na obećanje
zaboravila čim su se razišli predstavnici medija. Ni vlast se više ne
interesuje mnogo za stanje u ovoj instituciji, a jedino što pomaže jedan
poslanik iz vladajuće koalicije koji i sam ima dete u "Veterniku".