Pljačka
Politički
testament Đinđićevog potpredsednika: Dinkić igrač tajkunsko - financijskog
lobija iz Srbije i Hrvatske (3)
Balkanska pravila
Novinar i publicista Domagoj Margetić, došao je do
tajnog izveštaja rađenog za potrebe kabineta pokojnog DOS-ovog ministra,Vuka
Obradovića. Izveštaj se tiče svih afera u kojima je glavna figura bio Mlađan
Dinkić, dugogodišnji ministar i personifikacija takozvane finansijske vlasti u
Srbiji. Zahvaljujući ovom istraživanju, još jednom je bačeno novo svetlo na
aferu takozvanih kiparskih računa
Domagoj Margetić
Europska unija još je
2012. godine
na popis sumnjivih i nezakonitih privatizacija uvrstila i Slučaj Mobtel, kao
jedan od ključnih slučajeva sistemske korupcije. Ono što tada nije bilo
poznato, prije svega jer su ključni dokumenti skrivani pod oznakom državne
tajne, bila je činjenica da se radilo i o jednoj od
najvećih operacija pranja novca, provedenoj u tranzicijskoj Srbiji, zbog čega
bi Europska komisija uskoro mogla zatražiti i istragu protiv norveške kompanije
Telenor.
Naime, prema mišljenju eksperata, u
Telenorovoj operaciji kupnje i preuzimanja kompanije Mobi 63 d.o.o., koja je
registrirana kao pravni sljednik Mobtela, ne postoji nikakva ekonomska logika i
opravdanost, obzirom da je Telenor poduzeće vrijedno 132 milijuna eura pristao
platiti više od 1,5 milijardi eura. Pozadinu
cijelog slučaja dodatno rasvjetljavaju i detalji tajnog Izvještaja sačuvanog u
kabinetu pokojnog Vuka Obradovića, u kojem se kroz cijelo jedno poglavlje tog
dokumenta, provlači i analiza Slučaja Mobtel.
Ovaj Obradovićev dokument tako bi u
slučaju pokretanja europske istrage o Telenorovom preuzimanju Mobtela, mogao
predstavljati jedan od ključnih dokumenata, koji
razotkrivaju pozadinu ove korupcijske i afere pranja novca.
Postojanje ovog Obradovićevog političkog
testamenta, dokazuje, između ostalog, i to da je potpredsjednik Đinđićeve Vlade
zadužen za borbu protiv korupcije, intenzivno vodio istragu o aktivnostima
Mlađana Dinkića, što ga je na kraju, kroz diskreditaciju montiranom seks
aferom, stajalo političke karijere. Eliminacijom Vuka Obradovića, Dinkić je
sklonio jednog od vrlo nezgodnih svjedoka svojih
korupcijskih i kriminalnih operacija. Baš kao što je kasnije
prigodno poginula i Borka Vučić, još jedan nezgodan svjedok protiv Dinkića.
"Eksperti" kojima je stalo
samo da izađu na izbore
U tajnom izveštaju kabineta Vuka
Obradovića zaključuje se još i ovo: "...Ne upuštajući se u traganju za
drugim dokazima, valja se poslužiti onima koji daju najsnažniji oslonac zbog
renomea i stručnosti ljudi koji su radili revizije. A reč je o oditorskoj
međunarodnoj kući Deloitte & Touche i poznatom ekonomisti i konsultantu za
strana ulaganja dr. Milanu Kovačeviću. Delovi njihovih
nalaza su preuzeti u nešto skraćenom obliku, jer se izvorno nalaze na kraju izveštaja...
Suština je u tome - ekonomskom i
političkom ekzibicionizmu upravo ljudi koji bi trebalo da budu najodgovorniji i
da na svojim plećima iznesu teret borbe za ugled naše privrede, naše monetarne politike
i svakog pojedinačnog preduzeća, koje može da izađe na svetsko tržište, nađe
strateškog partnera ili postigne povoljnu cenu u prodaji dela ili većinskog
paketa akcija.
Od svega toga - ništa. Tvrdili smo i ostajemo pri tome -
postoji finansijski lobi koji ciljano radi na
obezvređivanju naše privrede i naših firmi. Postoji jasna namera da se zaustavi
priliv stranog kapitala i da Srbija zavisi od
donacija, čiji je vek trajanja istekao. U sve se to umešala i politika koja
sada razara unutrašnje tkivo našeg političkog bića i gde sada više nije reč
samo o nesporazumu unutar DOS-a i nekadašnjeg DOS-a već jasne ambicije bivših
'eksperata' koji bi da izađu na izbore kao politička stranka i da u koaliciji s
nekim ozvaniče svoj uticaj na politički i ekonomski život zemlje...".
Upravo u ovom dijelu
krije se i tajna koju je u svojim antikorupcijskim istragama otkrio sam
Obradović. Dakle, odmah po
preuzimanju ključnih funkcija u petooktobarskoj vlasti Dinkić je postao jedan
od glavnih operativaca ovog master plana za preuzimanje svih poluga financijske
i ekonomske moći u Srbiji, od strane očito vrlo moćnog zakulisnog financijskog
lobija, kojeg su činili i danas ga čine neki od najmoćnijih tranzicijskih
tajkuna na Balkanu: Mišković, Kostić, Beko, al i njihovi hrvatski
partneri poput Todorića, Tedeschija, Lukovića, Vlahovića i TDR-a
ili pak Glavaša i njegovih biznis eksponenata, poput osječke Žito
Grupe.
Grupa na čelu sa
Dinkićem koja gazi sve pred sobom
Nakon petooktobarskih promjena u Srbiji,
ovaj moćni balkanski financijski lobi, kojeg realno ne možemo podijeliti na srpski i hrvatski, jer svoje poslovne i financijske
operacije provode zajednički i koordinirano, očito je preko Dinkića stvarao
svoju paralelnu strukturu moći unutar državnog aparata Srbije, kako bi u
novonastalim uvjetima nakon tzv. "demokratskih
promjena" i pada Miloševićevog režima, kroz tu strukturu unutar
sistema osigurali svoje financijske i ekonomske interese, koristeći politički
utjecaj preko Dinkića, Labusa i njihovih ljudi.
Tajni izvještaj Vuka Obradovića važan je
baš iz razloga jer bolje nego ijedan drugi dokument razotkriva ovakvu
tranzicijsku shemu iza koje su stajali najmoćniji ljudi na
Balkanu - tranzicijski tajkuni koji su svoj početni kapital stekli bilo
izravnim ratnim profiterstvom, bilo pranjem novca kojeg su imali pojedini
politički moćnici ili pak cijele partijske političke strukture, bilo
ratnoprofiterskim operacijama tranzicijskih devedesetih godina. Zato je
Obradović sa svojim pristupom antikorupcijskim
istragama bio toliko opasan za sistem, čiji je uostalom i sam bio dijelom
godinama, prvo kao vojnik, kasnije kao političar, pa je (da tako kažem) dobro
iznutra poznavao neprijatelja.
Antikorupcijskim istragama, kojima je,
kako to pokazuje i ovaj tajni dokument, Obradovićev kabinet zatresao temelje
korumpiranog tranzicijskog sistema ne samo u Srbiji, nego i u Hrvatskoj i Bosni
i Hercegovini, te njihovih stranih partnera u Europi,
Đinđićev potpredsjednik postao je ozbiljna prijetnja operacijama u srpskoj
Vladi koje je vodio i kojima je koordinirao Mlađan Dinkić. S ovim vremenskim
odmakom, više je nego jasno kako je Obradović morao biti uklonjen, kako bi
Dinkić i partneri do kraja proveli svoj tranzicijski master plan o preuzimanju
kontrole praktički nad cijelom srpskom ekonomijom i
financijskim tokovima u zemlji.
Slučaj Mobtel - Telenor važan je
upravo zbog toga jer dokazuje postojanje takve sheme, po kojoj su Dinkić i
partneri uništavali pojedine privredne subjekte u Srbiji kako bi ih s jedne
strane preuzimale kompanije s kojima su dogovorili takvo preuzimanje, a u kojim
operacijama je u isto vrijeme opran novac sumnjivog porijekla kojima je
početkom 2000.-ih godina raspolagala balkanska financijska oligarhija. Slučaj
Dinkić temeljito ruši taj tranzicijski sistem i ozbiljnom antikorupcijskom
istragom protiv Dinkića, na kakvoj bi očito mogao
inzistirati Brisel, sistem moći ratnoprofiterskih tajkuna na Balkanu mogao bi
se urušiti poput domina.
"...U ovom trenutku tražeći
sebi mesto na političkoj pozornici, a držeći u rukama ključne pozicije u
ekonomiji i finansijama, ta grupa ljudi, gazeći preko nacionalnog interesa
zemlje, žrtvujući sve što im dođe pod ruke, predstavlja ozbiljnu opasnost po
reforme", upozoravao je Vuk
Obradović ovim tajnim izvještajem Zorana Đinđića na posljedice aktivnosti
Mlađana Dinkića i njegovih partnera.
Ciljano uništavanje Mobtela
I iz samih podataka Obradovićevog kabineta
jasno je kako je cijena za koju je Telenor kupio tvrtku Mobi 63 d.o.o., nakon
gašenja Mobtela, bila daleko iznad stvarne i tržišne cijene te tvrtke.
"...Valja znati da je Mobtel koji
je pre dve godine vredeo blizu dve milijarde evra, sada spao na četvrtinu te
vrednosti", stoji u ovom tajnom
izvještaju Obradovićevog kabineta. "Račun Mobtela blokiran je od
16.10.2001. godine, AC nalozima za prevremenu naplatu
po osnovi izdatih kratkoročnih hartija od vrednosti - obveznica.
Račun je bio blokiran i nije ostajalo
ništa para za tekuće poslovanje Mobtela", završnim dijelom izvještaja,
zapravo, se tvrdi kako je Mobtel po Dinkićevoj direktivi ciljano uništen, kako
bi Dinkić kasnije svojim partnerima omogućio poslovne i financijske operacije
preko te, odnosno kompanije Mobi 63 d.o.o., koja je bila pravni sljednik
Mobtela, s jedne strane, dok je s druge strane gašenjem Mobtela otvoren put za
osnivanje drugih operatera mobilne telefonije. Treće, ne treba zaboraviti da
je, sudeći prema svim podacima, kako iz Obradovićevog izvještaja, tako i iz
strogo povjerljivog spisa Vlade o slučaju Mobtel, jasno kako je kroz ovu
operaciju uz sudjelovanje norveškog Telenora, oprano najmanje milijardu evra
novca sumnjivog ili nedokazivog porijekla, koliko je Telenor bez ikakve
ekonomske opravdanosti i logike platio veću cijenu za Mobi 63 d.o.o., od realne
tržišne cijene u to vrijeme.
Kada se svemu ovome pridoda činjenica da
je cijela operacija išla preko Martina Šlafa kao povjerenika za pranje
novca, zatim preko Hypo Grupe, kao poslovne banke preko koje je odrađen
veći dio operacije Mobtel, te preko Šlafovog ciparskog offšor holding, jasno je
na koji način ova operacija razotkriva tranzicijsku, kriminalnu, tajkunsku
shemu u Srbiji, čiji je jedan od glavnih eksponenata u vlasti upravo Mlađan
Dinkić.
A 1.
Vučić u službi Dinkića
Dok Aleksandar Vučić, poznat još kao
"PPV", javno govori kako ga tajkuni navodno udruženo ruše, političkom
zaštitom koju Vučić i SNS-ova vlast pružaju Mlađanu Dinkiću, te
spriječavanjem istrage i krivičnog procesuiranja Dinkića, predsjednik
naprednjaka i njegova politička hijerarhija, zapravo je u službi upravo tih
istih tranzicijskih tajkuna i prikrivanja njihovog kriminala, ratnog
profiterstva, korupcije i tranzicijskih tragova novca. Vučić zaštitom Dinkića
čuva taj tranzicijski sistem od ozbiljnog urušavanja.
Jer, procesom protiv Dinkića, kako je to naslućivao svojim dokumentom i sam Vuk
Obradović, otvorio bi se nezaustavljiv process protiv jedne od
najmoćnijih financijskih organizacija na Balkanu.