Natrag

Pogledi

Hladni rat i sve topliji rat: Evropa u mračnom tunelu sa Amerikom iza leđa

Rusija će spasiti svet

Evropa se srozava decenijama u Treći svet, u strategijskom savezu FED i islamskog fašizma uz pomoć raznih gej i femino sredstava u razaranju njenog demografskog tkiva. Srozavanje čitavog civilizovanog sveta način je na koji valja ostvariti novo robovlasničko svetsko gospodstvo, štaviše to srozavanje je imperativ društva iz FED u ostvarenju njegovih svesvetskih imperijalnih ambicija. U svetlu rata u Ukrajini, koji ruski narod vodi za spas sveta sveta kakvog znamo, na ovu temu piše sociolog Goranko Đapić, jedan od naslavnijih jugoslovenskih disidenata i nezaobilazni suorganizator i strateg i ideolog studentske pobune 1968. godine.

Goranko Đapić

Ne tako davno imali smo decenijama hladni rat. Naizgled, bio je to bipolarni svijet; imali smo Atlantski pakt, iliti NATO i Varšavski ugovor. NATO je bio stjegonoša borbe za slobodni svijet, a Varšavski ugovor je bio bastion,,zle" sovjetske imperije. Nekako između njih uglavio se pokret nesvrstanih koji je tobože branio nacionalnu i političku neovisnost. Ratova je dabogme bilo i kroz sve te decenije nije bilo ni trenutka bez njih. Neki su bili sasvim ozbiljni, čak prijeteći, a većina su bili neprekidni lokalni ratovi.

Međutim, dvije vodeće sile rešpektirale su jedna drugu pa su čak i nizom ugovora pod nazivom "detant" strogo vodile računa da izbjegnu međusobne sukobe iole ozbiljnijeg intenziteta. Najposlije, tom je,, stabilnom stanju" došao kraj; formalno padom Berlinskog zida, a zapravo previranjima kroz duge decenije, od Berlina, Budimpešte do Varšave.

Strogo ideološki gledajući raspao se svijet takozvanog socijalizma, a trijumfirao je svijet kapitalizma ili takozvanog slobodnog svijeta. Varšavski ugovor je prestao postojati i za očekivati je bilo da se to dogodi i sa NATO. Mnogi su to ozbiljno očekivali. Smatrali su da je opasna ideja socijalizma doživjela povijesni debakt, te da bilo kakova ljevičarska varijanta više nema nikakove budućnosti. Uprkos tome, NATO nije ni izbliza doveden u pitanje, štaviše isticalo se da je on temeljnica svijeta koji je nakon hladnog rata mogao potonuti u haos.

Pa, zbog čega je onda bio potreban NATO, ako je iščezla zla sovjetska imperija? Odgovor je da je NATO bio potreban jer ,,Carstvo zla" nije očigledno bilo samo sa one strane Varšavskog ugovora i samo u ideji ,,naučnog socijalizma". Doktrina ,,slobodnog svijeta"kroz četvrt stoljeća od kraja hladnog rata dobrano je pokazala svoje istinsko lice i svoje krajnje namjere. Da li je ratova bilo manje? Naprotiv, prvi put od kraja Drugog svjetskog rata, ratovi više nisu bili tamo negdje u Trećem svijetu već u samom srcu Europe i to kakove li ironije u zemlji jednog od osnivača OUN i bučnog vođe pokreta nesvrstanih!

Bila je to zemlja u kojoj je svijet ugledala većina moje generacije. Bila je to SFRJ.

Sjedinjene Američke Države nedvosmisleno su se iskazale kako su kroz NATO pretežni gospodari europskog zapada, a sve više i europskog istoka. Nije moglo biti sumnje da se radi isključivo o imperijalnim ambicijama. Ali, Europa je u cjelini veliki zalogaj. Jedini način da uopće bude u vlasti SAD jest da i europski zapad bude devastiran, a europski istok bude prepušten haosu. Tako je na sva zvona promovirana Eevropska unija. Njen osnovni cilj je bio da kroz prizmu američkih interesa drži Europu na okupu kako bi bilo onemogućeno stvarno europsko okupljanje od Antlantika do Vladivostoka.

Rusija nikako nije smjela igrati ma kakovu ozbiljniju ulogu u svojoj europskoj domovini. Štaviše, SAD nisu krile ambicije da obogalje ruski prostor stvaranjem kordona neprijatelja. Krajnji cilj je bio raspad Rusije u formi lokalnih separatizama, na njenom ogromnom prostoru.Medlin Olbrajt nije krila krajnji cilj izjavom kako Rusija ne može držati toliki prostor i tolika bogatstva mimo cijelog svijeta jer je to baština cijelog svijeta. Prevedeno na jednostavan jezik to znači da taj prostor mora biti baština upravo SAD, odnosno njenih gospodara iz FED. Rastuća moć Rusije i njen napor da koristi golema blaga što joj ih je podarila priroda, izaziva strah i paniku u redovima londonskih i volstritskih bankara. Oni vide kako Rusija sve više nalazi svoje mjesto u Europi i vide sa nelagodom kako bi sutra ona mogla biti stožer Europe od Antlantika do Tihog oceana. Stožer jedne Europe sazdane kao slobodna konfederacija naroda arijskog porijekla.

I još više od toga, jer bi Sjeverna sila bila temeljnica ogromne ekonomske integracije od Ledenog mora do indijskog ocena. San društva iz FED mogao bi ostati puki san. To sebično, histerično i agresivno društvo teško se miri sa činjenicom da već četvrt stoljeća svijet nije bipolarni i da su iznikle jake i dinamične ekonomije u Kini, Indiji i Brazilu. Svijet se usložio i ma čije ekskluzivno gospodstvo uveliko je anahrono i svakim je danom sve manje mogućno. Jedan je svijet i svoja sve veća tehnološka umijeća morat će koristiti zajedničku dobrobit.

Ali, društvo iz FED ne želi da izgubi ekskluzivno imperijalno pravo.

Europa se srozava decenijama u Treći svijet, u strategijskom savezu FED i islamskog fašizma uz pomoć raznih gej i femino sredstava u razaranju njenog demografskog tkiva. Srozavanje čitavog civiliziranog svijeta način je na koji valja ostvariti novo robovlasničko svjetsko gospodstvo, štaviše to srozavanje je imperativ društva iz FED u ostvarenju njegovih svesvjetskih imperijalnih ambicija.

Svijet dakle treba baciti u haos i novi stogodišnji rat. I to zločinačko udruženje iz Londona i Volstrita odlučilo se za rat neposredno uz rusku granicu, nastojeći da okupi cijelu zbunjenu Europu u konačni pohod na Rusiju. Nju treba izolirati, usporiti ili okončati njen ekonomski rat. Europu valja tragično pocijepati i ekonomski oslabiti. Stari svijet treba pretvoriti u Treći svijet, prepun ratnih sukoba i bijedne egzistencije. Balkanski eksperiment nesumnjivo je uspjeh strategije FED. Isto valja učiniti na istoku Europe i za svagda uništiti njenu budućnost. Jednom riječju, prava stoljećna britanska politika u mnogo većem opsegu.

Koliko je mogućno da ova politika unakazi čovječnost? Upravo prisustvujemo nasilju gomile europskih petokolonaša. Na prvi pogled FED je ofanzivi. Istokom Europe teče slavenska krv. Prvi put poslije oba svjetska rata, najgora vrsta rata vodi se u ruskom dvorištu.

Pa ipak, ova ofanziva zločinstva može se ozbiljno obiti o glavu svojim nemilosrdnim i besprizornim autorima. Jer, svijet nakon pada Berlinskog zida i današnji svijet nisu isti. Izrastaju novi ekonomski giganti poput Kine. Raste nacionalizam latinoameričkih država, do jučer eldorada proameričkih diktatora. Indija izrasta u sve veću silu na jugu Azije. Sve te ekonomije karakterizira rastuća proizvodnja i sve veća međusobna solidarnost. Uveliko se razmišlja o BRIK moneti.

Rusija i Kina uvode u svoj vanjsko ekonomski promet rublju i juan. Gomile "štamparskih" dolara u FED udruženju postepeno će gubiti bilo koji smisao. Umjesto da SAD umjere svoju unutarnju i vanjsku politiku i prilagode se činjenici da više neće biti ekskluzivnih sila; one obrnuto ulaze u ratne rizike i to je nema nikakove sumnje dugoročna strategija sadašnje i svih budućih administracija. Čak će i rast unutarnjih ekonomskih i političkih sukoba samo poticati suicidalnu politiku FED.

Vremenom će naprosto po prirodi stvari jačati svijest o nakaznoj politici FED ne samo u Europi već u samim SAD. To je već sama po sebi ozbiljna i velika tema.

Otpor Rusije nema nikakove sumnje bit će istrajan i tvrd. On će u bliskom vremenu utjecati na sve događaje, kako u Starom svijetu tako i mnogo širem području.

U svim tim previranjima stvarat će se novi svijet, daleko od zločinačkih pobuda Londona i Volstrita. Novi svijet bit će svijet renesanse naše civilizacije. Detalje ostavimo pokoljenjima.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane