Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Kultura

Skica za portret Mira Vuksanovića, novog predsednika nacionalnog saveta za kulturu

Vlastohlepac "od loze Nemanjića"

Grupa autora iz Srpske akademije nauka i umetnosti, uputila je tekst redakciji Tabloida u kome postavljaju niz pitanja vezano za novoizabranog predsednika nacionalnog saveta za kulturu, Mira Vuksanovića. Autori tvrde da je Vuksanović i ranije kao i sada bio "konzument" brojnih funkcija, pa se tim povodom pitaju, kakvu nadnaravnu energiju, talenat, radinost, jednom rečju, kakve natprirodne sposobnosti i vitalnost treba da ima čovek koji u svojih 70 godina i još uvek grabi različite funkcije u kulturi ovoj zemlji? Vuksanović kaže da je po predanju "poreklom od Nemanjića". Čak i ako je nekim čudom tako, kažu autori teksta, daje li mu to za pravo da na jedanaest mesta istovremeno vrši dužnost predsednika, upravnika, člana upravnog odbora i ko zna šta još?

.....

Nedavno je objavljeno da je 18. juna tekuće godine izabran novi predsednik Nacionalnog saveta za kulturu, Miro Vuksanović. Po onome što se čuje u krugovima koji imaju veze sa kulturom, on se prosto sam namestio na tu funkciju. Naravno, prethodno je dobro pripremio teren, pre svega lukavo napadajući prethodnog predsednika i njegovog zamenika za kvarenje i zaoštravanje odnosa sa Ministarstvom kulture, sve do momenta dok se oni nisu povukli sa svojih funkcija. A onda, nije mu mnogo trebalo da se sam preporuči ostalima za funkciju.

Miro Vuksanović juri i otima se za sve funkcije koje može da prigrabi. Na zvaničnom sajtu SANU, gde je zastupljen kao dopisni član u Odeljenju za jezik i književnost, sve vrvi od njegovih funkcija, nagrada, jednom rečju, od sveukupne uspešnosti. „Siromašno" deluju profesionalne biografije Matije Bećkovića, Ljubomira Simovića, Dušana Kovačevića, Ivana Klajna i ostalih članova ovog odeljenja u poređenju sa onim šta je sve stigao i postigao jedan Miro Vuksanović.

U jednom tekstu u Glasilu Biblioteke Matice srpske od aprila 2014, na str. 7, za Mira Vuksanovića se kaže: „...Istovremeno je obavljao ili i dalje obavlja, uz poslove upravnika, i poslove potpredsednika i predsednika Matice srpske, potpredsednika Vukove zadužbine, predsednika Upravnog odbora Instituta za srpski jezik SANU i Gradske biblioteke u Novom Sadu, predsednika Društva književnika Vojvodine, nekoliko žirija za prestižne nagrade u kulturi, člana Upravnog odbora Zadužbine Ive Andrića i Zadužbine Miloša Crnjanskog, Uređivačkog odbora Srpske bibliografije, Uređivačkog odbora Srpskog biografskog rečnika (za koji je napisao 139 biografija zasluženih Srba), a još je i inicijator osnivanja Njegoševog odbora i Njegoševog zbornika Matice srpske, član je Odbora SANU Etimološkog rečnika srpskog jezika, Odbora SANU za izučavanja srpske književnosti, odbora za naučne skupove o desetak srpskih pisaca i naučnika, Saveta Vukovog sabora, Liparskih večeri poezije, Izvršnog odbora, Uredništva Anala i dve komisije Ogranka SANU u Novom Sadu, član Nacionalnog saveta za kulturu..."

Pogledajmo i funkcije na kojima se trenutno nalazi...

Naime, Miro Vuksanović je, ni manje ni više, nego: Upravnik Biblioteke Matice srpske (BMS) od 1988. do juna 2014. godine (sam je rekao da je to najduži upravnički staž u bibliotekama Srbije!), upravnik Biblioteke SANU od 2011. godine (u trajanju od tri godine - dva upravnička mesta paralelno), direktor i glavni urednik Izdavačkog centra Matice srpske (ICMS) od 2007. do danas, član SANU, predsednik Upravnog odbora BMS (Biblioteke Matice srpske), predsednik Upravnog odbora Instituta za srpski jezik SANU, predsednik Nacionalnog saveta za kulturu, član Izvršnog odbora Ogranka SANU u Novom Sadu, član Upravnog odbora Zadužbine Ive Andrića, član Uređivačkog odbora Srpske enciklopedije, član Uređivačkog odbora Srpskog bibliografskog rečnika, član Odbora za Etimološki rečnik pri Institutu za jezik SANU, član Odbora za proučavanje istorije književnosti u SANU...

Postavlja se ovde i nekoliko pitanja: zašto Miro Vuksanović na svojoj ličnoj stranici na zvaničnom sajtu SANU prikriva činjenice da je upravnik Biblioteke SANU i direktor Izdavačkog centra Matice srpske, unoseći te podatke na neadekvatno mesto? Zašto ih on ne navodi kao svoje zaposlenje već kao članstvo u stručnim udruženjima? Možda javnost zaslužuje odgovor kako je Miro Vuksanović mogao u periodu 2011-2014. (dakle, čitave tri godine) biti upravnik dveju biblioteka koje spadaju u red najznačajnijih u Srbiji; kakav je to zakon koji to dopušta?

S obzirom da je Miro Vuksanović danas i zvanično penzionisan kao direktor BMS, mada to nikako ne znači i da je otišao iz nje, postavlja se pitanje u kojem se on statusu nalazi u Izdavačkom centru Matice Srpske. Ponekad prikriva da je direktor ICMS i samo skromno navodi da je glavni urednik. Međutim, na njihovom sajtu stoji „Direktor i glavni urednik ICMS".

Kako može biti direktor neko ko je u penziji? Da li je ICMS njegovo privatno preduzeće? Kakav je uopšte status ICMS? Kako to da u ICMS niko nije zaposlen i čiji je onda Miro Vuksanović direktor?

Kako je moguće da jedan čovek, kakvih god on sposobnosti, snalažljivosti i koje god mere probitačnosti bio, može valjano obavljati u isto vreme tako veliki broj tako odgovornih funkcija? Postoji li u našoj kulturi i nauci još neko ko bi mogao da radi na navedenim poslovima, ili sve to mora pasti na pleća bivšeg đačeta iz Krnje Jele, pa makar on bio i potomak Nemanjića (govorio je Vuksanović da „postoji legenda da nam porodična loza kreće od odive Nemanjića" (Nav. delo, str. 89).

Nakon odlaska u penziju sa mesta Direktora Biblioteke Matice srpske, Vuksanović samo prelazi na funkciju predsednika Upravnog Odbora Biblioteke MS. Interesantno je kako Vuksanović ima pripremljene nove položaje, još pre nego što bi napustio stare. To je posebno vidljivo iz poslednje rokade koja se odigrala u Biblioteci Matice srpske.

Naime, prema (javnosti dostupnom) izveštaju sa sednice Upravnog odbora BMS, Miro Vuksanović je obavljao dužnost direktora Biblioteke do 16. juna 2014. Tada je već obavljena primopredaja dužnosti između njega i Selimira Radulovića. Međutim, već 17. juna MV je imenovan na mesto predsednika UO BMS. Međutim, on je, zakulisno, određen i imenovan na to mesto mnogo ranije o čemu svedoči sledeći citat na adresi : „Predsednik Upravnog odbora prof. dr Dragan Stanić rekao je da je Upravni odbor Matice srpske 14. aprila 2014. doneo odluku o njegovom razrešenju sa mesta predsednika Upravnog odbora BMS i da je Miro Vuksanović, dopisni čilan SANU, imenovan za predsednika Upravnog odbora BMS od 17. Juna 2014. Na mandatni period od četiri godine".

Dakle, on je još 14. Aprila, dva meseca pre nego što će otići sa mesta upravnika BMS, imenovan da dan pošto se skine sa jedne funkcije sedne na drugu!

Da li je on zaista toliko nezamenljiv i da li je neko nešto pitao zaposlene u BMS, što vidimo da je bila praksa u nekim institucijama kulture kao što su Narodno pozorište, Muzej savremene umetnosti i druge? Ko ga je izabrao na tu funkciju i kako? Možda članovi uprave MS kojima on predstavlja most i prodor ka SANU?

Nakon penzionisanja, njegov položaj u Biblioteci MS se samo dodatno poboljšao. Kao predsednik Upravnog odbora Biblioteke MC on je tražio i dobio kancelariju, kola i šofera koje njegov prethodnik nije imao. Postavlja se pitanje: ko to plaća?

Pitanje posebno dobija na aktuelnosti kada se zna i uvek se može proveriti da ta kola i šofera Mira Vuksanovića koristi za svoja (polu)privatna putovanja (skoro svakodnevno, Miro Vuksanović, koji živi u Novom Sadu, mora doći u Beograd da obavlja neku od svojih mnogobrojnih funkcija); po celoj zemlji kolima se odvozi na promocije, kako svojih knjiga, tako i knjiga svojih prijatelja.

Tom malom, ali odabranom krugu prijatelja (po sistemu „ja tebi ti meni") iz institucija u čijem radu Vuksanović učestvuje (SANU, Matica srpska, instituti, zadužbine...) u svojstvu direktora ICMS, on daje velike honorare na ime priređivanja, a ti honorari često premašuju nadoknade autorima ili njihovim naslednicima. Čini se da je za Vuksanovića vrednija i skuplje knjigu prirediti nego je napisati! Indikativno je da su među saradnicima, urednicima i priređivačima Mira Vuksanovića često njegovi lični prijatelji i osobe koje mu mogu uzvratiti kontrauslugom.

Miro Vuksanović, na žalost srpske kulture, ne govori ni jedan strani jezik, što je najčešći razlog što odbija susrete, razgovore i neposrednu saradnju sa stranim partnerima. Ovde dolazimo do ozbiljnog pitanja za jednu ozbiljnu kulturu - do sukoba interesa, kako u finansijskom odnosno pravnom tako i u moralnom pogledu. Takođe, i do razvijanja jedne korozivne delatnosti - trgovine uticajem.

Evo samo nekoliko primera...

Kao direktor ICMS Miro Vuksanović štampa knjige onih od kojih ima koristi, najčešće akademika SANU čiji je dopisni član. Te knjige on zatim promoviše na tribini Biblioteke SANU čiji je upravnik. Kao član Upravnog odbora Zadužbine Ive Andrića organizovao je posao izrade bibliografije Ive Andrića za Biblioteku Matice srpske (i to za velike pare!), čiji je on u tom trenutku upravnik bio. Malo je reći "sukob interesa". Tu je reč o "nameštanju" posla sebi samom! Na žalost, nije teško dosetiti se da to čini da bi ti akademici glasali za njega da postane redovan član SANU, što je, uvereni smo, i najveći san đačeta iz Krnje Jele. Nećemo spekulisati dalje - da li on mašta da postane predsednik SANU, a sudeći po ambicijama, svakako da i o tome razmišlja.

Pobrinuo se Miro Vuksanović i za to da "loza Nemanjića" ne posustane, pa je svoga sina zaposlio u Galeriji Matice srpske i često mu, preko svojih bibliotečkih veza (opet po sistemu „ja tebi ti meni") organizuje izložbe. Jedna do njih je bila u martu mesecu ove godine u Biblioteci grada Beograda, itd. Zaposlio sina svog prijatelja Slavka Gordića u Biblioteku Matice srpske, a njegovoj ćerki namešta uredničke i druge poslove. Gordiću mu vraća na mnogo načina.

GLOSA

Miro Vuksanović dokopao se velike moći u našoj kulturi, mnogi procesi i odluke od njega zavise, pa su ljudi najčešće skloni da zatvore oči pred gomilom nepravilnosti, zato što veruju da nije mudro njega imati za neprijatelja. Jer, on stvarno ima veliku moć i mera njegovog uticaja u srpskoj kulturi toliko je velika da to zabrinjava i plaši.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane