Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Razaranje

Kako je BMW Ceca podgrejala staru priču o nestanku slika u Pančevačkom muzeju

Slike velike, gluposti još veće

Kada su zapravo nestale slike. Šta je sve pokradeno još 1978 godine a zašto su slike razvlačene u odsustvu rukovodioca zbirke. Ko je I zbog čega odnosio slike na revers. Šta je sve pisalo u tekstu Slike na revers žurke u muzeju? Zašto se od tada ništa nije preduzelo. Šta je sve pokradeno iz pančevačkog muzeja. Kako je ustanovljen nestanak numizmatičke zbirke Đorđa Vajferta. Kako je ustanovljen nestanak prirodnjačke zbirke. Zašto je nestala prva knjiga ulaza muzejskog materijala I kada je to ustanovljeno. Kada je naložena revizija svih muzejskih zbirki i kako je to i zbog čega sprečeno

Stanislav Živkov

Kada je predsednik Republike Srbije Tomislav Nikolić, na prigodnoj svečanosti povodom godišnjice Srpske akademija nauka (SANU), zatražio od sedih glava, članova ove nekada ugledne naučne ustanove, da mu daju savet, kojim putem Srbija treba da krene kako bi zaštitila svoje nacionalne interese, nekoliko uglednih članova mu je, bez imalu uvijanja, reklo da se oni ne bave dnevnom politikom i da mogu da ga posavetuju, onako pojedinačno, ali, ne i u ime Akademije, i to tako da ne snose odgovornost za eventualne istorijske posledice!

Među brojnim vicevima o plavušama jedan od najboljih je onaj u kome se razmatra šta je Vestacka inteligencija da bi se ustanovilo da je u pitanju plavuša sa crnom perikom!

O ovoj novoj ali i starim poslovicama daleko više bi mogli da kažu pravi etnolozi a ne umišljene neznalice i foliranti za koje sasvim sigurno važi stara poslovica po kojoj se dobar glas daleko čuje a loš verovatno još dalje. Nedavno se to potvrdilo i u stvarnosti. Pre neki dan nakon dolaska u Beograd ovaj novinar je zaustavio taksi, a pri ulasku u vozilo vozač mu je rekao: "...Gospodine vi ste danas moj gost".

Ispostavilo se da je dan ili dva ranije u isti taj taksi sela jedna spodoba koja je počela vozaču da prodaje svoje kerefeke, a on joj je rekao da je zna iz novina, da je zna kao BMW Cecu na šta je ona dobila živčano histerični napad tvrdeći da ju je vozač pomešao sa nekime. On se nije dao, kada je krenula da po svom dobrom histeričnom običaju urla i govori svašta protiv mene,vozač ju je izmuštrao i rekao da treba da je bude stid i sram, da on neće dozvoliti da ona bilo koga vređa, da je ona sramota samo takva da je upropastila pančevački Muzej koji je pretvorila u birtiju. Ceo razgovor je trajao od pančevačkog mosta do Studentskog trga gde je BMW Ceca izišla kao pokisla kokoš i otišla da leči duševne boli u raspušteni harem smenjenog sultana Miroslava Sulejmana Tasića, odnosno u kokošarnik okupljen oko Vesne Mahidevran Marjanović, Vesne Hurem Barišić Dušković i naravno majke Sultanije Vilme Niškanović! Međutim, kako bi sakrila svoju tešku duševnu i telesnu bol, buduća bivša direktorka BMW Ceca je napravila i konferenciju za štampu gde je gromoglasno saopštila prisutnim medijima kako je tokom revizije likovne zbirke ustanovljen manjak od 53 likovna dela!

U nastavku je buduća bivša direktorka sama sebi skočila u usta, lupivši "kao Maksim po diviziji", kako se do neprijatnog saznanja da je iz likovne zbirke nestalo 53 dela i da se do toga došlo, nakon stručnog nadzora Galerije Matice Srpske iz Novog Sada, koja je u pančevački muzej ušla po preporuci kolega iz Matične službe Muzeja Vojvodine, a koja je od septembra meseca obavljala, takođe, stručni nadzor: "...Stoga je Matična služba Muzeja Vojvodine preporučila reviziju likovne zbirke koja je, po njihovim nalazima, u najlošijem stanju. Oni su, u više navrata boravili kod nas, fotografisali svako delo zatečeno u pančevačkom muzeju i naložili dalje aktivnosti kustosu, istoričaru umetnosti, koji je imao rok do 12 meseci da fotografije uporedi sa inventarnim knjigama. Mi smo to uradili i ranije, a grad Pančevo je, kao osnivač dodatno platio stručni nadzor oko 200.000 dinara. Upoređivanjem popisa Fonda likovne zbirke, koji obuhvata devedeset godina, sa inventarnim knjigama ustanovljeno je da 53 dela nedostaje. Informaciju o ovome sam dostavila nadležnim organima..".

Kompleti raritetne štampe na otpadu!

Samo iz ove ovako sklepane izjave vide se dve stvari: prvo da buduća bivša direktorka pati od sveobuhvatne amnezije verovatno prouzrokovane zbog hroničnog Zamora materijala pruzrokovanog preteranom upotrebom što samog materijala, što tečnih doručkova, ručkova i večera! Međutim, ovde se radi i o ozbiljnim krivičnim delima buduće bivše direktorke, koja naprosto nije sprovela reviziju nijedne muzejske zbirke naloženu nakon stručnog nadzora Muzeja Vojvodine iako se na to stalno poziva!

Ovde je važno napomenuti da se revizija vrši prema Stručnom uputstvu del. br. 198/4 od 11. Juna 2001. koje je Narodni Muzej u Beogradu doneo kao centralna muzejska ustanova u Srbiji, a na osnovu članova 79 i 90 Zakona o kulturnim dobrima i člana 21 Statuta Narodnog Muzeja u Beogradu. Ovim stručnim uputstvom Narodni Muzej u Beogradu shodno zakonskoj obavezi iz člana 79 i 90 Zakona o kulturnim dobrima, u cilju preduzimanja mera u vezi sa zaštitom i korišćenjem kulturno istorijskih dela, kao i obezbeđenju kulturnih dobara od požara, fizičko hemijske i biološke razgradnje i neovlašćenog otuđenja na jedinstven način utvrđuje uslove i način čuvanja, korišćenja i održavanja umentičko istorijskih dela. Članom 2 određeno je da pravila i principe utvrđene ovim stručnim uputstvom na jedinstveni način primenjuju svi muzeji u Srbiji u pogledu zaštite umentičko istorijskih dela (kulturnih dobara) koja čuvaju.

U ovom stručnom uputstvu posebna pažnja posvećena je reviziji muzejskih zbirki, pa je tako članom 13 određeno da su svi muzeji dužni da u zakonom predviđenom roku obave reviziju svojih muzejskih zbirki, a članom 14, da reviziju muzejske zbirke vrši komisija od tri člana, koju rešenjem imenuje direktor muzeja, uz obavezno prisustvo kustosa zbirke.

Sve bi bilo lepo i krasno da je ovo ikada urađeno po propisu ali umesto da se angažuju dva istoričara umetnosti iz samog muzeja slikar konzervator i fotograf, 200.000 dinara spičkano je na dolazak muzeološke eminencije Mirjane Brmbote ex Majkić iz Novog Sada koja je nekoliko dana sa sve šoferom dolazila u Pančevo obučena u helanke i tirkiznu jaknicu kako bi popisivala likovnu zbirku pančevačkog muzeja što je sve snimio muzejski fotograf a sve to je po budućoj bivšoj direktorki trebalo da predstavlja nekakvu reviziju umetničke zbirke od koje ovde nema ni r od revizije.

Naravno ova tzv. Revizija po Brmboti zapravo se svela na najobičnije popisivanje zatečenog stanja, a sadašnje senzacionalističko plasiranje informacije o nestanku 53 dela samo je način da se pažnja skrene sa daleko većih svinjarija koje je počinila BMW Ceca koja će po svemu sudeći ostati zapamćena pto totalnom urnisanju muzeja. Inače pričica o nestanku likovnih dela iz Narodnog muzeja u Pančevu je trakavica koja se vuče još od 1978. Godine kada je muzej, nakon iseljenja ostalih korisnika iz zgrade magistrate, započeo proširenje na čitavu zgradu.

O tome da je iseljenje Gradske biblioteke zapravo bilo ravno elementrnoj nepogodi, najbolje govori i činjenica da je tom prilikom iz prizemlja zgrade usred dvorišta, izbačena neverovatna količina kompleta starih novina i časopisa, u kojoj su, recimo, bili kompleti Politikinog Zabavnika od 1951-1967 , Kekeca, Malih Novina koji su danas pravi rariteti, a da se ne govori o kompletima dnevne štampe koji su u nekoliko traktorskih prikolica odneti na otpad!!

Nakon preseljenja u novi depo, tadašnji rukovodilac likovne zbirke započela je reviziju zbirke i posebne reinventare likovne i zbirke primenjene umetnosti iz prostog razloga jer se pokazalo da je jedan broj predmeta nestao što je uredno evidentirano u staroj inventarnoj knjizi! Tadašnji rukovodilac likovne i zbirke primenjene umetnosti 1986. godine odlazi u penziju nakon čega su ove zbirke tri godine bile bez rukovodioca a upravo u tom vremenu, slike iz zbirke su nemilice razvlačene iz muzeja i to tako što su recimo SIZ kulture, Centar za socijalni rad, Bolnica, Azotara i ko sve ne uzimali slike na revers tako da je naredni rukovodilac zbirke pri dolasku u muzej zatekla paradoksalnu situaciju da je od inventarisanih dela, veći deo bio dat na revers a manji još uvek bio u muzeju.

Tokom 1989. i 1990. godine, učinjen je izuzetan napor pa je iz raznoraznih firmi povraćen veliki broj slika ali je zato Muzeju učinjena medveđa usluga time što je pretvoren u stovarište neverovatnih škrabotina i starog gvožđa , pardon nazovi skulptura izvesnog Zorana Petrovića, skribomana i profesora likovne akademije koji se proslavio kreirajući mašinobalade čeprkajući po škartu kikindske Livnice , pa pošto više nije znao šta će sa umetničkim drekovima, usrećio je Narodni Muzej Pančevo, najpre sa stupidnim legatom a nakon smrti je porodica poklonila muzeji i sav krš i lom iz ateljea u Sakulama iz kojeg je u Muzej dovučeno pet punih velikih kombija škrabocija, gvožđurije kao i sanduci prepuni svakojakih budalaština ali i bisera poput recimo gomile prastarih ženskih čizama i cipela, muških bakandži i klizaljki!

Mladost prođe, zamor dođe...

Inače nešto ranije, tačnije 1989. godine otkriven je i nestanak numizmatičke zbirke Đorđa Vajferta koja je poslednji put viđena 1978. godine, kada je izvršena primopredaja novčića spakovanih u džakove, i to bez prebrojavanja sadržaja džakćića u kojima je 1989. godine pronađen najobičniji šoder, ali iste težine kao nestali novac. Naravno, podigla se velika halabuka, pokrenuta je i istraga koja nije dala nikakve rezultate, a za ovu priču posebno je važan članak iz Politike Ekspres od 22.3 1990. pod naslovom "Žurke u muzeju, slike na revers", u kome se po prvi put nezvanično spominje i nestanak pedesetak likovnih dela iz pančevačkog muzeja, a nikada nije saopšteno šta je i da li je uopšte išta tim povodom preduzeo tadašnji direktor, sada pokojni Marin Brmbolić kome se sada u zasluge pripisuje početak modernizacije pančevačkog muzeja!?

Priča se nastavlja 2001. godine, kada je prilikom arhivskog nadzora utvrđeno da je iz Muzeja u nepoznato vreme nestala i prva knjiga ulaska muzejskog materijala koja je obuhvatala upravo period od 1945-1962, sa ukupno 755 rednih brojeva ulaska predmeta, ali je takođe utvrđeno da je tokom perioda od 1962-1975 u muzeju volšebno nestalo i nekoliko stotina predmeta koje je, za etnološku zbirku, otkupila tadašnji kustos Olivera Janković a za koje uopšte nema podataka da su ikada bili inventarisani!

Pregledom stare delovodne dokumentacije, takođe je utvrđeno da je iz Muzeja čak 37 najkvalitetnijih predmeta zbirke tekstila preneto na Brione radi pravljenja stalne muzejske izložbe a koja do danas nikada nije vraćena. Iste godine je utvrđeno i da je iz Muzeja bez ikakvog pismenog traga odneta kompletna prirodnjačka zbirka koju je činilo gotovo 100 dermoplastičnih preparata a koje je poklonjena Državnoj bezbednosti koja je sa punjenim pticama ambijentalno dekorisala svoje odmaralište u Deliblatskoj peščari!

Sve u svemu, negde oko 1978. godine, a moguće i nešto ranije iz Narodnog Muzeja u Pančevu nestalo je najmanje 6.000 novčića, oko 100 dermoplastičnih preparata i petnaestak umentičkih dela a u periodu do 1990. godine još oko 35 umetničkih dela, tako da je na vanrednoj reviziji svih muzejskih zbirki koja je urađena 1990. godine radi određivanja knjigovodstvene vrednosti predmeta bilo jasno šta sve nedostaje. Sve ovo saopšteno je I prilikom stručnog nadzora septembra 2013. godine i dat je jasan nalog da se odmah mora uraditi revizija svih muzejskih zbirki.

Od toga do danas nije bilo ništa, iz razloga da bi se sakrio javašluk i štetočinstvo sadašnje-buduće bivše direktorke BMW Cece koja bi pred zakonom trebala da odgovara recimo za oštećenje predmeta štamparske radionice, koju je urnisala držanjem u podrumu gde je totalno pobuđavila i izrđala pa je konzervacija plaćena preko 150.000 dinara!

Morala bi da odgovara i za oštećenje velikog broja predmeta belog rublja i veza u koje je obukla baletane i žgadiju da đuska da bi nakon đuskanja i cimanja sve predmete poslala majci školske drugarice svoje kćerke na tzv. odgovarajući odnosno najobičnije pranje u vešeraj iako je za svaki zahvat na predmetima obavezan rad stručnih konzervatora a ne vešerki te pravljenje konzervatorske dokumentacije od čega ovde nema ni D od dokumentacije.

BMW Ceca bi takođe trebala da položi račune za stanje u kome se sada nalazi muzejska zbirka ćilima, koje je dotična ribala četkom pod šmrkom u muzejskom dvorištu po kome je tekla obojena voda, kao i da položi račune za muzejsku zbirku kožuha koje je Ceca strpala 2006. godine u zamrzivač i pretvorila ih u santu leda!

Ipak pored svega ovoga trebalo bi postaviti i pitanje stanja u kome se sada nalazi prva verzija Seobe Srba Paje Jovanovića koja je nedostupna javnosti. Naime malo je poznato da je već mesecima za posetioce zatvoren prostor privremene stalne postavke Narodnog muzeja Pančevo i to zbog nenormalnog prokišnjavanja fušerski urađenog krova.

Umesto da se krov privremeno sanira, to mesecima nije urađeno iz prostog razloga jer je BMW Ceca sklopila nekakav ugovor sa Gradskom stambenom agencijom za sve popravke ali je svejedno krov mesecima stajao razbucan i prepun pukotina i rupa tako da se voda nemilice slivala po svim izložbenim prostorijama tog dela zgrade te da su podređeni danima skidali sa sprata desetine kofa i šafolja prepunih vode.

Svo to vreme je dragocena slika "Seoba Srba" stajala na zidu prekrivena najlonom u prevlažnoj izložbenoj prostoriji, a ostalo je zabeleženo da je prilikom jednog užasnog dažda, tokom kojeg je muzej plivao u vodi, gospođa BMW bila na Zlatiboru, gde su je podređeni zvali užasnuti situacijom nastalom prkišnjavanjem.

To je izazvalo pravi nastup praćen urlanjem i dernjavom, što su se podređeni uopšte usudili da je uznemire tako banalnim povodom te da ima ko o tome da vodi računa misleći pri tome na navodno najstručniju slikarku konzervatorku Gordanu Stojakov, inače poznatiju kao ministarku, čija je jedina stručna referenca rad na restauraciji pozlate na ikonostasima.

Uglavnom, ubrzo nakon toga, "Seoba Srba" je preneta u podrum Konaka kneginje Ljubice, radi izlaganja na izložbi „Beleške burnih odnosa" - „Austrijsko - srpski odnosi od 1836. do 1914" nakon čega netragom nestaje!?

Naravno, usled neadekvatnog rukovanja, došlo je do oštećenja slike. Prema rečima očevidaca, slika se usled dužeg stajanja uz veliku vlagu dobro naborala, počelo je podljuskivanje i otpadanje bojenog sloja te su sada veliki delovi slike prelepljeni flasterima gaze, kako bi se sprečilo dalje oštećenje!

O tome da drugarica direktorka BMW pojma nema šta je kulturno dobro a kamoli kulturno dobro izuzetnog značaja najbolje govori činjenica da je povodom ovogodišje noći muzeja došlo do totalne profanizacije ove izuzetne slike i to tako što je direktorkin dvorski liferant odnosno dizajner Željko Rajačić preradio sliku u noćnu stražu, pastiru nasadio u ruku fenjer kako bi se rulja privukla na noć muzeja. Tu bi tek bila izuzetna prigoda da se pogledaju najnoviji rezultati brojnih kapitalnih projekata ovako velike muzeološkinje koja je za 19 godina baktanja muzeologijom, jedva uspela da objavi dva i po teksta ukupnog obima 30 strana!

Postdiplomske studije je razvukla na dvadeset godina iako akademsko zvanje magistra već godinama ne postoji a najmanje tri puta je do sada najavila konkurisanje za zvanje višeg kustosa ali sa 3 različite teme i kod 3 različita mentora. Tako je pre gotovo dve decenije, vrlo umišljena spodoba poi menu Svetlana Mesicki, alias BMW Ceca uspela da završi fakultet i postane etnolog-antropolog i da nakon pripravničkog staža i produženog pripravničkog staža za koji je samu sebe proglasila naučnim saradnikom, dobije zvanje kustosa na osnovu odbrane habilitacionog rada pod gromoglasnim naslovom "Srodstvo i društvena slojevitost" nakon čega je usledio tajac koji traje narednih 16 godina, ali je zato, u tom periodu došlo do realizacije čitavog niza personalnih etno-antropoloških projekata, za koje tek možemo očekivati adekvatnu naučnu obradu i publikovanje čitave serije jedinstvenih sabranih etno-antropoloških memoarskih studija i to recimo ovih: BMW Zorana Petronijevića kao statusni simbol, dubok džep kao statusni simbol, kriminalac kao statusni simbol, flaša kao statusni simbol, 10 godina mlađi muž Žikica Milosavljević reprezentativac, kao statusni simbol, dvogodišnje neplaćeno odsustvo kao statusni simbol, razvod kao statusni simbol, alimentacija od 600 evra, kao statusni simbol, Laslo Vig kao statusni simbol, ugostitelj kao statusni simbol, direktor kao statusni simbol, i na kraju, krevet u direktorskoj kancelariji, kao statusni simbol.

Naravno, sve ove još neobjavljene studije nisu nastale na osnovu nekakvog empirijskog proučavanja, već su nastale na osnovu lične prakse. Sve ovo kao da je preslikano iz čuvenog romana iz doba imperatora Nerona u kome se na satiričan način prikazuje nemoral. Tako je tamo jedna od glavnih junakinja , izvesna sveštenica Kvartila izjavila svoju kratku autobiografiju: "Namrzla me Junon dabogda ako se sećam da sam uopšte ikada bila nevina".

Još kao malo dete brljala sam nešto sa svojim vršnjacima, sledećih godina jebuckala sam se već sa nešto odraslijima i tako sve dok ne stigoh u ove godine. Otuda je verujem i nastala ona izreka-ko je nosio tele, može i bika.

U ovom slučaju, Kvartila jedino nije objasnila šta se dešava kada cveće svene, mladost prođe i od preterane upotrebe dođe do zamora materijala. Možda se postane direktor i još predstavlja kao mason?

A 1.

Bilo jednom u pokojnoj državi

Povodom novopokrenute istrage o nestalim likovnim delima postavlja se nekoliko zanimljivih pitanja: ako su slike nestale još pre 1978. odnosno 1990, zašto bi ih neko držao u svojoj kući? Drugo, ako je nestala slika veličine 2,5 sa 3 metra, u čijem stanu bi to moglo da se smesti na zid, a posebno se nameće logično pitanje: kakve veze sa nestancima iz 1978. i 1990. godine mogu imati radnici koji su u muzej došli 1997. i 2000. godine

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane