Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Rusija

Sa kakvim problemima su se susreli Rusi u 2014. godini

Koliko košta suverenitet?

Uoči nove godine Ruse je stigla još jedna nevolja: rublja je naglo pala u odnosu na dolar i evro. Posledica toga bio je porast cena uvozne robe, a ljudi su počeli da kupuju sve redom, čak i ono što nisu imali nameru da kupuju. Pesimisti i paničari požurli su da zamene rublje za dolare i evre. Ipak, panika nije dugo trajala. Vrlo brzo rublja je prestala da slabi i čak je i ojačala, a narod se smirio. Većina Rusa nije ni primetila valutnu klackalicu, a onaj ko je primetio odnosio se prema toj činjenici filozofski: preživeli smo i druge stvari, preživećemo i ovo, opisuje stanje u Rusiji nakon uvođenja sankcija naš dopisnik Viktor Hlistun

Viktor Hlistun (dopisnik iz Moskve)

Ubiti rublju!

Eksperti su ubeđeni da je decembarski pad ruske valute, u suštini, izazvan spoljnim faktorima. U svakom slučaju, oko 30-40% uzroka valutnog kolapsa ne treba tražiti u Rusiji, već izvan nje. Ali, mi se nećemo baviti svim detaljima ekonomskog i finansijskog pritiska na rublju, već ćemo probati da utvrdimo uzrok tog pritiska. Ko je i zašto objavio rat rublji?

Da bi se to razumelo, potrebno je setiti se dešavanja iz 2014. godine. Kao odgovor na ekonomske i političke sankcije SAD i EU, Rusija nije pala na kolena, kako su to planirali i nadali se stratezi iz Stejt departmenta, več je energično počela da po celom svetu traži partnere u različitim sferama ekonomije, u Aziji, na Istoku, u Južnoj Americi, Indiji itd. Ako bismo želeli da budemo sasvim precizni, onda je umesto termina „energično počela da traži" bolje upotrebiti termin „produžila je da energično traži".

Sa Kinom je Rusija pregovore o gasovodu vodila 6-8 godina, a 2014. su ovi pregovori finalizovani. Sa zemljama BRIKS saveza (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika) već od ranije postoje tesne veze. Turska, mada kompleksan, ipak je pouzdan partner još od vremena Mustafe Kemala Ataturka; Turska je jasno stavila do znanja Evropskoj komisiji da dogovor sa Rusijom neće menjati. Evo i jednog zanimljivog detalja. Tokom posete ruskog predsednika Ankari, kada je bio potpisan memorandum o saradnji u gasnoj sferi (Tabloid je o tome pisao u prošlom broju), Putin je rekao predsedniku Redžepu Tajipu Erdoganu da možda ne bi trebalo objavljivati da će umesto Južnog toka dve zemlje graditi cevovod za Evropu preko Turske, kako se ne bi izazivala Evropa. Ali, Erdogan je odbacio ovaj predlog. Desilo se upravo ono što je predviđao Putin, iz EU su odmah svim silama počeli da ubeđuju tursko rukovodstvo da ne sarađuje sa Rusijom, čak su i obećali Turskoj ubrzavanje procesa ulaska u EU. Ali, Erdogan se nije ni susreo sa evropskim „kuririma", već je preko svog ministra ekonomije poručio da nema nameru da menja ono što se dogovorio sa Rusijom i Putinom.

Zašto govorim o svemu ovome? Zato što je u svim zemljama u koje su 2014. putovali ruski predstavnici radi učvršćivanja ekonomskih veza i razvijanja saradnje, razgovor skretao na temu međusobnog preračunavanja. Tada se pokazalo da na svetu ima sve manje zemalja koje bi htele da nastave da koriste američki dolar kao sredstvo plaćanja u odnosima sa Rusijom. Tu dolazimo do same srži problema: Rusija predlaže svojim partnerima da plaćaju u svojoj nacionalnoj valuti, a ne u dolarima. Pa su se tako Kinezi praktično saglasili da računaju u rubljama i juanima. A zamislite šta bi se dogodilo kada bi se zemlje BRIKS-a (u kojima živi više od polovine svetskog stanovništva) odrekle dolara. Ta valuta, koja čak nije ni podržana zlatnim rezervama, odjednom bi se pretvorila u šarene papiriće. Pošto se kurs dolara održava, on je jak, ali sve ide ka tome da će njegova uloga padati. I rublja, kao predstavnik Rusije, gura dolar ka propasti. Što jača bude rublja (čitajte Rusija), to će dolar (čitajte SAD) biti bliže propasti. Otuda i pozivanje od strane SAD-a da se ubije rublja.

Čija karma je bliža

Sa Amerikancima je stvar jasna: oni štite svoj dolar. Sa Evropljanima je nešto složenija situacija. Toni Bler, na primer, smatra da je jedan od glavnih problema EU njegova valuta - evro. Možda zato što jak evro nije potreban SAD-u. A ako rublja oslabi, povući će za sobom i evro. Takav razvoj događaja ne bi trebalo isključiti. Verovatno su zbog toga evropski finansijski stručnjaci i politički lideri odbacili ideju rođenu u nedrima Evropskog parlamenta, o isključivanju Rusije iz međunarodnog platnog sistema SWIFT. Podsećam da u ovo korporativno društvo ulazi više od 10,5 hiljada finansijskih organizacija i korporacija iz 215 zemalja. Njegovo sedište je u Belgiji. Ako vlasti ove zemlje, pod pritiskom drugih zemlja EU, odluče da isključe Rusiju, to će naglo da poveća transakcione troškove ruskih banaka prilikom obavljanja međubankarskih transakcija sa inostranom valutom, kako unutar zemlje, tako i van nje. Mogao bi da se poveća rizik od gubljenja kontrole nad računima u inostranstvu.

Ovaj korak bi bio veoma bolan za finansijski sistem Rusije, ali bi sa druge strane on jako udario i evropske proizvođače. Robna razmena između Rusije i EU iznosi oko 400 milijardi dolara godišnje, a sa SAD svega 40 milijardi. Amerikanci bi sa zadovoljstvom isključili Rusiju iz platnog sistema SWIFT, ali kao što je poznato, svako prvo gleda svoj džep. Evropljani ne žele da izgube novac. Ipak Rusija kupuje mnogo robe u Evropi i redovno plaća račune.

Ipak, ne treba se zavaravati i nadati se dobrim odnosima EU i Rusije, jer u Evropi danas nema gotovo nijedne zemlje (osim, možda, Srbije i Mađarske) koje ne bi sagle glavu pred Ujka Semom. A malo je nade da će lideri evropskih zemalja čuti svoj narod, koji po poslednjim istraživanjima zastupa ideju da manje treba slušati SAD, već da treba misliti svojom glavom.

Tačnije, takva nada ne postoji. Činjenice? Uzmite samo istoriju sa Južnim tokom. Samo Srbija i Mađarska nisu podržale zamrzavanje tog projekta. Istina, krajem decembra 2014. iz EU su se čuli glasovi da bi se mogao graditi Južni tok, ali uz određene uslove. Bugarski predstavnici su čak počeli pregovore sa Moskvom... Videćemo šta će se dalje dešavati na ovu temu, ali meni se čini da Evropljani ne žele da plaćaju „američke hirove" iz svog džepa. Zato i želim da još jednom umirim svoje srpske prijatelje. Ako gasovod i prođe kroz Tursku, to ne znači da će Južna Evropa, što uključuje i Srbiju, ostati bez gasa iz Sibira.

Jaki na rečima, slabi na delu

Ovako se u Rusiji nazivaju oni koji obećavaju kule i gradove, a ništa ne ispunjavaju od tih obećanja. U konkretnom slučaju imam u vidu obećanja lidera Nemačke, Italije i Francuske, gospođe Merkel, g. Rencija i g. Olanda o ublažvanju sankcija protiv Rusije. Oni su to izjavili 18. decembra u Briselu, na samitu EU o Ukrajini, verovatno zato da bi čestitali Rusima Novu godinu i Božić. Francuz je rekao da „ako danas Rusija bude učinila gestove koje čekamo, nema potrebe za novim sankcijama, već treba razmisliti o tome kako da sami započnemo deeskalaciju". Italijan je istakao da „EU treba da radi sa Rusijom, to ima strateški značaj". Nemica (ona zauzima jednu od najoštrijih pozicija u Evropi kada je o sankcijama reč) je primetila: „Ako je ruski predsednik rekao da se zalaže za obezbeđivanje teritorijalne celovitosti Ukrajine, treba mu poverovati na reč i učiniti sve da to bude realizovano." Dodavši da EU ne sprečava bliske veze Rusije i Ukrajine, Merkelova je „bacila pogled" u budućnost: „Želim da kažem sa svoje strane da mi nismo protiv saradnje sa Rusijom, Kazahstanom i Belorusijom u cilju stvaranja velike ekonomske zone."

Posle ovakvih reči, dobro bi bilo zapljeskati, zaigrati od radosti, ali... Umotavši svoje izjave u fine oblande, niko nije požurio da ih i realizuje, odnosno da oslabi sankcije protiv Rusije. I više od toga. Već 19. decembra, tojest drugog dana samita, EU je „zvanično poželela" stanovnicima Krima Božić i Novu godinu - povećanjem sankcija. Isto je učinio i g. Oland. On je opet odložio predaju nosača aviona Mistral Rusiji. Brod ostaje u francuskoj luci, sa ruskim natpisom: Vladivostok, na boku.

Radnici koji su napravili brod za rusku flotu, pobesneli su, ali njih g. Oland ne sluša, njegove uši su okrenute na američku stranu. Tako je i sa Nemcima. Kada je gđa Merkel 18. decembra držala vatreni govor u Briselu o tome kako treba ublažiti sankcije protiv Rusije, nemački koncern BASF je odbio da završi ugovor sa Gaspromom koji je pripreman od 2012. godine. Razlog - napeta politička situacija.

Obama je pobesneo, 1. deo

Tabloid je već pisao o sankcijama protiv Rusije i o tome kako se prema njima odnose Rusi. I Amerikanci i Evropljani (ne govorim o političarima, već o običnim ljudima) počinju da shvataju koliko su ove sankcije beskorisne i kako one drugim krajem biju po onima koji ih uvode i podržavaju. Nije slučajno čak i Obama nagovestio da je SAD od sankcija očekivao više nego što je njihov stvarni efekat. Ali, da bi sačuvao lik „žestokog momka" među svojim političkim saradnicima, kao i protivnicima, Obama je sredinom decembra potpisao nove sankcije protiv Krima i jugoistočnih regiona Ukrajine - Donjecke i Luganske Narodne Republike. Običnim okom se vidi da su sankcije pripremljene na brzinu, da njihovi tvorci čak nisu ni objasnili ko je ko, who is who kako se kaže na engleskom. Tako je pod sankcije potpao i stanovnik Moskve, Aleksandar Zaldostanov, čuveni bajker sa nadimkom Hirurg, lider bajkerskog kluba Noćni vukovi. Posle objavljivanja Obaminog crnog spiska, Hirurg je novinariima ispričao svoje mišljenje o sankcijama:

- Želim da se zahvalim Obami za priznanje mojih skromnih zasluga za Domovinu. I još, želim da obećam da ću učiniti sve kako bi se njegova briga za mene samo povećavala. Stotine prijatelja mi je čestitalo na Obaminoj „brizi i ljubavi".

Ali, šalu na stranu. Šta donose nove sankcije? Osim zabrane boravka u SAD-u krimskim političarima i rukovodiocima Republike Krim i grada Sevastopolja, doneta je stroga zabrana poslovanja na poluostrvu, za američke i evropske poslovne ljude. Upravo te sankcije SAD su podržali lideri zemalja EU na savetovanju u Briselu, 19. decembra. Stručnjaci su nazvali ovaj korak sledećim evropskim „pucnjem sebi u nogu".

Dokument zabranjuje izvoz robe, tehnologije i usluga na Krim. Takođe, zabranjen je i uvoz robe, tehnologije i usluga sa Krima. Sve kompanije i firme koje se usude da svoj kapital investiraju u razvoj bilo koje ekonomske grane na poluostrvu, a posebno turizma, SAD će strogo kazniti. A sada da razmislimo kome će zbog ovoga biti loše? Naravno, Evropljanima! Mada, valja primetiti da Evorpa sebi uskraćuje dobru zaradu, dividende, ne samo danas i sutra, već i u daljoj perspektivi.

Mesto koje bi mogli da zauzmu evropski investitori, brzo će zauzeti drugi - ruski, kineski (uzgred, kineski biznismeni su već predložili investicije za izgradnju mosta preko Kerčenskog moreuza), turski biznismeni. A zatim, kada sankcije odumru ili same po sebi ili ih ukinu, Evropljanima će ulaz na Krim biti otežan, gotovo nemoguć. Pitanje je da li će ih i Rusi pustiti. Ja uopšte ne sumnjam: investitori za poluostrvo će se pronaći, jer je Krim, koji je Ernest Hemingvej nazvao ordenom na grudima zemaljske kugle (vrlo slično!) zaista jedinstven. Sam sam se u to uverio, boraveći tamo ove jeseni: nakon dva dana boravka tamo moja prehlada je nestala, a nakon nedelju dana zaboravio sam šta je to astma. O Krimu ću vam obavezno pisati ove godine. Sada još jednom želim da istaknem: Evropljani su okrenuli leđa Krimu samo zato što su sankcije protiv poluostrva uveli Amerikanci. Opet su popustili.

Obama je pobesneo, 2. deo

Nije nikakva greška to što sam ponovio međunaslov. Jednostavno, Obama svojim beskonačnim napadima na Rusiju liči mi na francuski film Fantomas. Postojalo je nekoliko nastavka pod naslovom Fantomas je pobesneo. Prošle godine Barak Husein Obama tako je besneo da sam verovao da će ga taj bes proći do decembra. Ali, ne. Glavni udar je ostavio upravo za decembar. Uoči nove godine američki predsednik je potpisao Akt o podršci slobodi Ukrajine - 2014. U komentarima na ovaj dokument šef Bele kuće je istakao da je on potpisan zbog toga da bi u slučaju neophodnosti SAD mogle operativno da reaguju na akcije Rusije, uvođenjem dopunskih ograničavajućih mera zajedno sa „evropskim partnerima i saveznicima". Sa njima će Vašington raditi „na usavršavanju postojećih sankcija protiv Rusije".

Kako bi u očima svetske javnosti izgledao demokratski i miroljubivo, fino i dobro, Barak Huseinovič je saopštio da su SAD kao i uvek zainteresovane za ekonomski rast i stabilnost u Rusiji. Štaviše, u slučaju „neophodnih koraka" od strane Moskve, sankcije mogu biti ukinute. Obama je takođe pozvao Moskvu da „okonča okupaciju i neuspešnu aneksiju Krima i podršku separatistima u istočnoj Ukrajini". Jasnije o perspektivi rata sankcijama SAD protiv Rusije ne može se reći: ako Rusi ne daju i ne predaju svoju krimsku braću, ne treba da se nadaju ukidanju sankcija.

Ali, to nije sve. Akt o podršci slobodi Ukrajine - 2014, obezbeđuje Ukrajini, Moldaviji i Gruziji status glavnih vojnih saveznika SAD bez članstva u NATO-u, a takođe dozvoljava pružanje vojne pomoći ovim zemljama. Ove tačke dokumenta odobrili su Senat i Predstavnički dom američkog Kongresa. Na kraju, kao šlag na torti, dokument predviđa dopunske sankcije protiv Rusije u slučaju da ona prestane da isporučuje gas zemljama-članicama NATO ili Moldaviji, Ukrajini i Gruziji. Ispada da američki predsednik dozvoljava ukrajinskim vlastima da ne plate Rusiji za gas, a ako se ona sa tim ne složi, uvešće joj sankcije. Šta reći, osim: Fantomas u liku Obame je pobesneo.

Medved voli slobodu

Prošle godine smo, u Tabloidu, već poredili Rusiju sa velikim medvedom. Setio sam se toga zato što je, prvo, poređenje sa medvedom veoma rasprostranjeno, a drugo, ono je sasvim tačno, i po suštini i po formi. Verovatno je zato predsednik Rusije, Vladimir Putin iskoristio ovo poređenje, kada je odgovarao na pitanje jednog novinara na tradicionalnom (desetom po redu) susretu sa predstavnicima medija, 18. decembra. Pitanje je bilo dosta oštro postavljeno: nije li vreme da se pošteno prizna da su ekonomske sankcije i pad vrednosti rublje i druge neprijatnosti cena koja se plaća za vraćanje Krima i podršku borbi jugoistoka Ukrajine za slobodu i nezavisnost? Odgovarajući novinaru, Putin je pomenuo poređenje Rusije sa medvedom koji svoju tajgu nikome ne daje, a zatim je rekao:

- Ponekad čak mislim: šta će biti ako medved mirno bude sedeo, ako prestane da lovi divlje svinje po tajgi, ako počne da se hrani jagodama i korenjem - da li će i njega i tajgu ostaviti na miru? Ne, neće, medveda će uvek loviti po tajgi, da bi ga ulovili i izvadili mu zube i kandže. To jest, lišili ga snage nuklearne kontrole. A posle toga će da mu vežu lanac oko vrata ili da od njega naprave strašilo, možda da okače njegovu kožu na zid, a tajgu da mu uzmu. Čujemo otvorene izjave o tome da Rusija nepravedno vlada tako ogromnim i bogatim teritorijama. Tako da su sankcije druga vrsta pritiska na Rusiju, to nije cena koju plaćamo za Krim, to je cena za našu prirodnu želju da sačuvamo našu državu, naciju, civilizaciju. Mi štitimo svoju samostalnost, svoj suverenitet. Da, postoji kriza u našoj ekonomiji, privremeni pad rublje za 25-30% je rezultat pritisaka i sankcija. Ali, mi smo dužni da shvatimo: ili ćemo mi sačuvati i izboriti se da razvijemo našu ekonomiju, prevazilazeći sve teškoće, ili ćemo našu kožu da okačimo na zid. Eto kakav je izbor pred nama. Krim sa tim nema nikakve veze. Da medveda ne bi opkolili u njegovoj jazbini, on mora da istera iz svoje tajge sve bezobrazne lovce.

Prognoza...

...poznatog, i u Rusiji i u inostranstvu, ruskog astrologa Pavla Globija

U prvih 20 godina novog veka čovečanstvo će doživeti tri obrta svetske ekonomske krize. Prvi obrt 2008. godine bio je slab, ako ga uporedimo sa ovim koji je počeo 2014. i koji svoj vrhunac može dostići 2015. godine. Sve ovo će se, i to ne na najlepši način, odraziti na ekonomiju zemalja Zapadne Evrope i SAD. EU će početi ubrzano da se raspada i prvo će iz nje izaći Nemačka, na čijim plećima leži sva težina finansijskog kolapsa. Osim toga, finansijske teškoće muče i Ameriku, čiji će svetski uticaj oslabiti. Ozbiljne teškoće očekuju svetsku valutu - dolar, vrlo je verovatno da će upravo tokom 2015. doživeti pad vrednosti.

U globalnoj svetskoj krizi i opštoj nezaposlenosti, u veoma povoljnom položaju naći će se Ruska Federacija sa svojim ljudskim i prirodnim resursima. Ipak, ni u Rusiji neće sve ići glatko. Postoji rizik od povećanja terorističkih napada. Ali, upravo će Rusija postati lokomotiva koja će izvući svet iz krize.

U 2015. godini ni priroda neće mirovati. Ona će takođe pretiti katastrofama - poplavama u Evropi, požarima u Australiji i Sibiru. Ali, posebno će nastradati severnoameričke države u kojima će doći do velikih rušenja usled serije jakih tornada.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane