Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Da se ne zaboravi

Publicista Vlaš Prendi o Njegošu

Albanac poštuje Njegoša, crnogorska vlast ga osporava !

Akademik Kaplan Burović, specijalno za Magazin Tabloid, predstavlja knjigu publiciste Vlaš Prendija posvećenu vladici Petru II Petroviću Njegošu, koji ga objektivno predstavlja albanskim čitaocima, za razliku od nekih predstavnika crnogorske vlasti koji se trude, iz petnih žila, da ospore Njegoševo delo i čovečnost

Piše: Prof. dr Kaplan Burović, akademik

Pisao sam o stavu Albanaca prema Petru II Petroviću Njegošu kao čoveku, vladaocu-vladiki i kao pesniku, čitavu knjigu - NJEGOŠ I ALBANCI, Ženeva 2002., gde nisam ni spomenuo ime Albanca Vlaš Prendi (Vlash Prendi), publiciste i autora 10 knjiga, jer se do tada nije prononcirao o njemu. Sada mi dopade u ruke njegova studija o Njegošu, koju je pod naslovom "Kunora e maleve" si njË testament historik ("Gorski vijenac" kao jedan istorijski testamenat) objavio na albanskom jeziku u nedeljnoj reviji shqiptarja. com, rubrika "Rilindasi", Br. 30, Tirana, dt. 27.07.2014., propraćenu sa tri ilustracija: jedna od najlepših fotografija Njegoša i dve naslovne korice izdanja "Gorskog vijenca", na albanskom i na srpskom jeziku.

I samo za ovo ovom Albancu treba da zahvalimo. Posebno smo mu zahvalni što je on, prvi među Albancima, uzeo smelost da piše o Njegošu pozitivno i da tako obavesti albanski narod o njemu, da mu kaže istine, koje albanski ekstremni nacionalista kriju od svog naroda. Evo nekoliko njegovih stavova:

1. GORSKI VIJENAC mislim da je jedno od najpoznatijih dela Balkanaca, delo ovo jednog od najpoznatijih stvaraoca slovenskog sveta, koji se afirmirao ne samo kao vladalac i vladika Crne Gore, već i kao književnik, pesnik i vođa sa posebnim vrednostima,- piše on.

Naglašavajući da je Njegoš prošetao Evropu i, pored svog i ruskog jezika, vladao i sa više drugih stranih jezika, kao turski, italijanski, francuski, ističe da je imao solidno obrazovanje, da je bio sa širokom kulturom i da je poznavao ondašnje svetske neosporne vrednosti književnosti i istorije. U 17-toj godini života, kad je na položaj vladike nasledio svog strica Svetog Petra Cetinjskog, imao je jedan kulturni i verski nivo znanja za svako obožavanje. On je bio jedan od najpoznatijih ljudi u Crnoj Gori. Imao je bogatu biblioteku sa knjigama, rečnike i enciklopedijske materijale, razna sredstva za studiranje, pa i jedan fotografski aparat, poseban za to vreme. On je učinio mnoge reforme u Crnoj Gori na polju prosvete, čemu se posebno beše posvetio. Za beleženje je da je on otvorio prvu školu na maternjem jeziku Crnogoraca godine 1833, pa je na Cetinju osnovao i prvu štampariju, kao jedan redak primer vremena.

Glavna tema Njegoševog "Gorskog vijenca" je borba balkanskih naroda protiv turskog okupatora. Iako su to događaji od pre 150 godina, ovo delo ima istorijske i književne vrednosti.

"U delu Njegoša jedno značajno mesto zauzima opis junačkih gestova balkanskih heroja i boraca koji su izašli iz krila naroda. Ovako on spominje i glavnog legendarnog komandanta albanske vojske Đerđ Kastriota, poznatog mađarskog borca Janoša Hunjadija, pa i heroja Miloša Obilića, koji je ubio Sultana Murata na Kosovskom boju godine 1389., pod komandom kralja Lazara",- piše V. Prendi.

Njegov stav prema "Gorskom vijencu" završava rečima: "...Kontakti naših analitičara sa pisanim dokumentima za istoriju i književnost Crne Gore bili si jako retki, opet treba da se prizna da je 'Gorski vijenac' jedno delo sa posebnim vrednostima i zato treba da se studira što se tiče istorijskog karaktera, umetničkim vrednostima i tradicije susednog naroda. Zna se da je Fišta obožavao Njegoša kao pesnika i cenio je njegovu figuru i njegovo delo, štaviše on je izjavio sa gordošću da: '...je postao običaj u svetu da se kaže da kao Homera nema drugog pesnika, kao Virgilija, kao Dantea nema. Što se tiče mene, meni su se svi dopali, svi su veliki, ali u mom srcu je Petar Njegoš' " (Gjergj Fishta: Revija Hylli i ditËs, Skadar Br.2/2006.).

2. U vezi stava Njegoša prema Skenderbegu, V. Prendi citira i mene, ali polovično, stih Njegošev "Skenderbeg je srca Obilića", ističući da Njegoš ne negira "njegovo junaštvo, nastojanja za ujedinjenje albanskog naroda u borbi za slobodu njegove okupirane domovine".

Kod glasa Skenderbeg u svetskoj literaturi, delo Fjalori enciklopedik Shqiptar, Tirana 1985, str. 968, naći ćete i ime Amerikanca Henri Longfellou, koji je 1873. godine pevao o Skenderbegu, ali ne i ime Njegoša, koji je pre njega tako visoko uzdigao ovog albanskog nacionalnog heroja i sve Albance redom, nazivajući ih i braćom. Albanska netrpeljivost prema drugim narodima, posebno prema susedima, je tako očita, da je i albanski rasista Ismail Kadare, sred Pariza, bio primoran da prizma da su Albanci jedan rasistički narod.

Pri ovome, treba znati da Skenderbeg, ne samo što je po svom nacionalnom poreklu bio Srbin, već se i borio za hrišćanstvo, a ne za ovu ili onu naciju. Ali je neoporeciva istina da je albanskom narodu doprineo mnogo, dok je istovremeno, nehotice, protiv svog srpskog naroda učinio - isto tako mnogo. Pišući o Milošu Obiliću, kao i svi drugi Albanci, i on pretendira da je bio Albanac.

3.- Vlaš Prendi piše o Njegošu pod velikim uticajem komunističkog književnika i akademika, dr Esad Mekuli, iako ga nigde ne citira. Još veći je kod njega uticaj albanske falsifikovane istorije i pretendiranja veliko-Albanaca na srpsko-crnogoske i makedonske teritorije. Sa tih pozicija on pretendira i ovo:

"...U kontekstu umetničkom, književnom i istorijskom "Lahuta e Malsisë" (Gorske gusle, albanskog književnika Đerđa Fište) stoji mnogo visočije od Gorskog Vijenca Petra Petrovića Njegoša", pa nastoji da to dokaže i da nas ubedi, iako Njegošev spev nije pročitao u originalu, jer njegov jezik i ne poznaje, dok za svestrane i najozbiljnije nedostatke dela Gorske gusle pravi se kao da ih ne zna, ne vidi, iako je imao u rukama moje delo Fishta dhe tË tjerË (Fišta i drugi, Tirana 2001), kojim sam mu analizirao to delo i ukazao na nedostatke.

On se pravi i kao da me citira, ali - sa sažaljenjem - konstatiram da taj citat ne odgovara istini, imamo posla sa jednim falsifikatom, koji mi se podmeće. Mislim da je dovoljno da istaknem samo ovo: delo Njegoša ne izaziva nikakvu mržnju svog naroda protiv Albanaca, dok je Fištino delo jedno šovinističko i rasističko Jevanđelje, kojim se albanski narod indoktrinira i huška protiv svih Slovena i posebno protiv Crnogoraca, što su i sami trezveni Albanci konstatirali svojevremeno, pa su time i opravdali njegovo persekutiranje pod zastavom Envera Hodže.

Ipak je pozitivno što se on osmelio da govori svojim Albancima o Njegošu u ovo vreme njihovog besnila protiv svega što je slovensko, u ovo vreme kad oni ne priznaju ni da postoji crnogorski narod, jer je sva Crna Gora, do samog vrha Lovćena njihova, albanska i Albanija. Moguće je i ovo razlog što hvali i uzdiže njihovog Fištu nad Njegošem, da ga Albanci ne kamenuju.

Pozitivno je što on priznaje da se Njegoš i njegovo delo jako malo poznaje u Albaniji. I to je istina. Ali zašto, zašto se jako malo poznaje? U to V. Prendi ne zalazi, jer - kako rekosmo - zna da bi ga kamenovali.

U svoje ime, a verujem i u ime našeg naroda, ja mu zahvaljujem i za ovoliko koliko je učinio. Verujem da će drugi Albanci, smeliji i savremeniji, to nastaviti i upotrebiti figuru Njegoša i njegovo stvaranje za osvešćenje svog naroda i za pomirenje ne samo sa crnogorskim narodom, već i sa svim drugim susednim narodima, pa i sa onima najudaljenijim, na kraju sveta.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane