Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Stav

APSURDI

Branko Dragaš

PRIZNANJE - U jednom od svojih mnogobrojnih suludih dnevnih nastupa pred kamerama i uz prisustvo novinara, Aca Dramoser je priznao da se sav preznoji kada se pomene tema stanja društvenih i državnih preduzeća u restrukturiranju. Zašto bi se preznojavao, on je premijer i treba da rešava te probleme koje, to je prava istina, ne zna da reši, jer je nestručan i nesposoban, ali zato zna da proda najprofitabilniju kompaniju u Srbiji, jer to zna da uradi i svaki građanin u Srbiji, samo što većina građana nikada ne bi prodala kompaniju koja je uspešna, to je elementarna logika svakog normalnog čoveka i takva odluka nema nikakve veze sa velikim znanjem ekonomije, nego sa zdravom pameti građana. Zatim, što odaje u kakvom mentalnom problemu živi premijer, on izjavljuje da je pogrešio što je, u slučaju privatizacije TELEKOMA, slušao celu Srbiju a nije slušao sebe. Gospodo drugovi, ako neko ne sluša celu Srbiju, nego sluša samo sebe, onda je to dokaz da sa tim političarem nešto ozbiljno nije u redu i građani Srbije moraju, radi svog spasa, takvog ostrašćenog narcisoidnog vlastodršca, odmah da skinu sa vlasti.

SARTID - Pitanja za premijera, koji širi laži o našim velikim privrednim uspesima i njegovoj velikoj menadžerskoj sposobnosti da nas sigurno samo on, niko mu drugi ne treba, može da izvuče iz sigurnog bankrotstva. Pitanja su vezana za slučaj Železare SARTID. Ko će pokriti gubitke Železare u Smederevu od 500 miliona evra? Zašto je gubitak u 2015 povećan na 145 miliona evra? Zašto je gubitak u 2015 za 50 miliona evra veći nego gubitak u 2014? Zašto je dovedena konsultanska menadžerska kompanija HPK Menadžment da upravlja Železerom i zašto je povećala gubitke Železare za 50 miliona evra? Zar niste govorili da dovodite najbolje svetske stručnjake za Železaru i zar niste obećali profite kompanije na kraju godine? Ko je odgovoran za njeno nestručno upravljanje Železarom, izvlačenje kapitala i toliko povećavanje gubitaka? Šta piše u ugovoru između Vlade Republike Srbije i konsultanske kompanije HPK Menadžment? Zašto se ugovori još uvek kriju? Kada ćete objaviti ugovore? Kada ćete podneti ostavku zbog obmanjivanja građana Srbije i nanošenja štete u slučaju angažovanja nestručne konsultanske kompanije za Železaru Smederevo?

APSURDI - Završeni izbori su pokazali svu apsurdnost srpske politike.Nastavlja se naše srljanje u propast.

Kako se to srljanje može završiti?

Raspadom i podelom Srbije, masovnim iseljavanjem naroda, masovnim umiranjem naroda i kažnjavanjem Srba da žive pod jednom šumadijskom šljivom. Kako da se spreči ovaj poguban scenario?

Postoje tri načina : prvi, pobeda udruženih, novih nacionalnih -demokratskih i liberalnih snaga na izborima, druga, masovnim demonstracijama opljačkanog i osiromašenog naroda na ulicama i potpuna blokada države radi rušenja jednog izdajničkog, slugeranjskog i nespososbnog, totalitarnog režima i treći način, državni udar.Najgore za Srbiju bi bilo da se dogodli nekakav državni udar, mada ne vidim nikakvu mogućnost za tu opciju, jer državnim udarom se ne bi srušio totalitarni režim, nego bi se uspostavili novi demagozi na vlasti.Najbolje bi bilo da se totalitarni režim porazi na izborima.

Međutim, politički akteri ovih izbora su dokazali da, osim ličnih i partijskih interesa, nemaju nikakve druge interese, da nemaju istorijske odgovornosti za državu i naciju, da su neozbiljni i da nemaju ni trunku bar nekakve političke ideje kako da se reformiše, modernizuje i spasi Srbija od sigurnog bankrota, da se izvuče iz ogromnih nevolja u koje ćemo morati, nažalost, vrlo brzo još dublje da upadnemo, jer politička kvazielita ništa nije preduzela da izbegnemo direktan udarac u veliku santu leda, prema kojoj sigurno plovimo, dok se posada i putnici na brodu zabavila svađama, optužbama i proslavama svoje jadne i kukavne izborne pobede.

Građani Srbije neće videti nikakvog dobra od slavljenja izbornih pobeda, kako nesretne vlasti, tako i samožive ujedinjene opozicije, pa će se, sasvim sigurno, nastaviti dalje uništavanje Srbije, doći će do daljeg pada životnog standarda i porasta siromaštva, pa možemo očekivati da će otrežnjenje doći tek kada se nasučemo, kada se brodolomnici nađu u hladnoj vodi naše tranzicione pogrešne putanje u sopstvenu propast.

Glavni kapetan srpske tragične plovidbe u brodolom je na ovim izborima pokazao vrhunac svog političkog ludila, sumanutu ostrašćenost da ne može da podnese elementarnu političku kritiku, sprovodio je apsolutnu kontrolu medija i čitavog državnog aparata, bio je odlučan da krađama, podmetanjima, falsifikatima, prevarama, pretnjama, ucenama, kupovinama i obmanama, ostvari još jednu istorijsku pobedu, da postane veliki pobednik ovih vanredno nelogičnih izbora, ozareni pobednik koji likuje što je izgubio 27 poslanika i koji slavi zbog ubedljive pobede, udružen u krhom savezu svojih koalicionih profitera, spremnih svakog trenutka da mu zabiju nož u leđa, spremnih da se okrenu na sve strane, kako politički interesi budu duvali, te je tako veliki vođa prostaka i preletača, smešni Kralj Ibi, isprepadani Aca Dramoser ove naše političke hronologije, koji se plaši svakog čvrstog, odlučnog i principijelnog političkog stava, svega što ne može da potkupi ili da se nekako bar nagodi, ne može da zaplaši, ne može da drži pod svojom kontrolom, dobio ovim besmislenim izborima novu priliku da sam upravlja kormilom naše državne i nacionalne nesreće, uveren da će postati velika istorijska ličnost, najveća u modernoj srpskoj istoriji, uveren da može sigurno da vlada demagogijom i obmanama, varajući povodljivi srpski narod i preteći penzionerima da neće dobiti ni umanjene penzije ako ne budu glasali za njegovu tiraniju rasula.

Politička računica ovih izbora pokazuje da je koalicija oko Ace Dramosera dobila svega oko 27% glasova ucenjenih i potkupljenih, obmanutih i prevarenih birača, da većinska Srbija ne podržava njegovu politiku i da u takvim neregularnim, nemogućim i nakaradnim izbornim prilikama, medijski Gospodar Srbije, ipak, nije dobio većinsku podršku građana za svoju izdajničku, poltronsku i licemernu politiku, ali je, nažalost, zbog nemanja nikakve realne političke alternative i zbog ulaska na ove izbore lažne opozicije i sujetnog i kontrolisanog patriotskog bloka, nastavio da vlada, obmanjujući javnost da ima ubedljivu podršku građana da dalje sprovodi svoju sumanutu politiku.

Nije vam trebala neka velika politička pamet da se prognozira ishod ovih izbora, ali kada su već izbori bili raspisani, kada je bila pružena prilika da se nezadovoljstvo većine građana izrazi na izborima, što bi sigurno dovelo do ubedljivog poraza izdajničke i diletantske politike Ace Dramosere i njegovih medijskih satrapa, onda je zadatak odgovornih, promišljenih i mudrih ljudi, koji se već bave politikom, koji sebe nazivaju rodoljubima, patriotima i pravim reformatorima društva, bila da stvore dovoljno široku i principijelnu političku Platformu za ujedinjavanje svih normalnih i zdravih snaga u društvu, većine građana Srbije koji više ne mogu da izdrže pogrešne neoliberalne operacije bez anestezije, koji su kontuzovani od nasilne šok terapije, kojima je medijski teror jednog bolesnog ovisnika o vlasti dojadio, koji toliko pojavljivanje u javnosti jednog narcisoidnog političara, opsednutog samim sobom, više ne mogu da izdrže i koji traže jednu normalnu, realnu, poštenu, stručnu i iskusnu političku alternativu za koju će masovno da glasaju, jer to je nužnost doba u kome danas pokušavamo nekako da opstanemo i preživimo.

Formiranjem jedne takve udružene političke alternative stranaka, pokreta i uglednih javnih ličnosti, stvorila bi se politička snaga koja bi na izborima mogla da porazi jedan prevrtljivi i nedosledni apsolutistički lični režim, koja bi imala snage da izvrši teške, mučne, dubinske, korenite, tektonske i temeljne promene političkog i ekonomskog sistema, rušenje , napokon, totalitarnog političkog sistema, špekulativne i manipulativne predstavničke dermokratije i stvaranje direktne demokratije za odbranu Slobode i Republike od daljih zloupotreba bilo kakvog političkog ološa.Strategija takve snažne političke alternative bi bila da se primora režim da stvori uslove za održavanje regularnih izbora, da se urede birački spiskovi, da se promeni izborni zakon, da se obuzdaju lajavi režimski mediji, da se uvedu jednaki izborni principi za sve stranke koje učestvuju na izborima i da se , jednom zauvek, naprave uslovi za održavanje slobodnih izbora i da nikada više nijedna stranka ili bolesni, umišljeni pojedinac ne može da prekraja izbornu volju građana.

Ukoliko režim ne bi pristao na sve ove navedene uslove, ukoliko bi i dalje ostao zakovan u svoje demagoške floskule i medijsko spinovanje jednog političkog gubitnika, nova politička alternativa bi imala dva strateška rešenja : prvi, da pozove građane na bojkot totalitarnog režima i njegovih nameštenih izbora u kojima je već pripremljena krađa i drugi, da, uprkos svim izbornim manipulacijama, prevarama i pritiscima, izađe, ipak, na te izbore, ali isključivo kroz JEDINSTVENU LISTU koja će moći da kontroliše svaku izbornu kutiju čitav dan i svaki glasački listić, sprečavajući sigurnu krađu, što će doprineti da se ili odmah pobedi režim, osvajajući veći broj glasova od režimske koalicije ili da se izjednači broj glasova sa njima, pa režim više nema nikakve mogućnosti da opstane i naredne, ponovljene izbore sigurno mora da izgubi.

Ako bi došlo do bojkota izbora, onda bi režim dobio svojih 27% glasova ucenjenih, potkupljenih i obmanutih birača, pa bi takvi izbori pokazali da režim više nema nikakav legitimitet i pod pritiskom domaće i međunarodne javnosti, uplašeni Aca Dramoser bi morao da odmah raspiše nove izbore na kojima bi, pod uslovima koje sam ovde izneo, bio sigurno poražen od udružene političke alternative okupljene oko JEDNE LISTE.Znači, režim bi sigurno u toku ove godine bio poražen na izborima, što bi bila velika, samostalna, što je vrlo važno, pobeda demokratskih snaga u Srbiji i jedan veliki istorijski korak za spas države i naroda.Politička alternativa udružena u JEDNU LISTU bi bila široka koalicija stranaka, pokreta i uglednih javnih ličnosti,moralnih ljudi koji bi izašli pred građane Srbije sa jedinstvenim, novim i modernim Političkim i Ekonomskim programom za spas Srbije, koji bi izneli platformu novih političkih načela i pokrenuli veliki broj stručnih, iskusnih, dokazanih, poštenih i rodoljubivih, novih ljudi iz zemlje i rasejanja, koji se do sada nisu uključivali u politiku, jer su bili razočarani i nikome nisu verovali, tako da bi njihovo uključivanje u izbore dovelo do velike izlaznosti i sigurne pobede političke alternative.

Politička alternativa je morala da postavi tako veliki i značajan cilj svog političkog delovanja, pobedu na izborima i rušenje totalitarnog i apsolutističkog, ličnog režima, jer su takve istorijske prilike i Srbija traži, vapi, moli za nastajanje jedne takve političke elite koja će velikim, strateškim potezima i velikim skokovima izvući državu iz sadašnje propasti i otvoriti persepektive za brzi privredni razvoj i veliki društveni preobražaj.Umesto takve istorijski odgovorne političke alternative, dobili smo veliki broj stranaka i pokreta koji su, kuneći se u patriotizam i rodoljublje, imali samo jedan, običan, mali cilj na ovim izborima, cilj koji je postao njihova politička opsesija, da njihova politička koalicija samo pređe cenzus i da uđu u parlament po svaku cenu.

Takva šibicarska, sitničava, palanačka politika sujetnih lidera je potpuno obesmislila mogućnost stvaranja jedne političke alternative, koja bi sigurno porazila režim, pa su se liderčići tih stranaka grčevito počeli da bore za cenzus u uslovima kada je režim krao glasove na svakom izbornom mestu.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane