Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Na nišanu

Vođa i njegov rođa: ko je Andrej Vučić, brat-polubrat poludelog premijera

Braća po materi, pljački i kasi

Gmizavi i ljigavi ministar policije u vladi Aleksandra Vučića, Nebojša Stefanović, nedavno je javnosti verno preneo jednu "državnu tajnu". Naime, govoreći o bezbednosti premijera i njegovog brata (za koga tvrde da je ugrožen od "nepoznatih" zaverenika) Stefanović je rekao: "...Sve bezbednosne službe, koje su radile Aleksandrov i Andrejev profil, mogu da potvrde da oni imaju samo jednu slabu tačku - jedan drugog!" Nema sumnje da je ta slaba karika, danas glavni problem u Srbiji: ko se zameri Aleksandru, imaće posla sa Andrejom. Ako se Aleksandru dopadne neka firma, opljačkaće je Andrej. Ako treba nekoga ili nešto kupiti, potkupiti, zastrašiti, prebiti, pa čak i likvidirati, tu je Andrej. Nije ni čudo da Andreju prete "nepoznati" likvidatori. Jer su Aleksandrovi apetiti iznad njegovih mogućnosti. Dugovi su narasli a bes prevarenih i opljačkanih veliki.

major Goran Mitrović

Pre dve godine, tačnije, u noći između 24. i 25. oktobra 2014. godine, nakon dugotrajnog govora Aleksandra Vučića u Skupština Srbije gde je pozivao na naplatu poreza "svim sredstvima", neko iz opozicije okuražio se da postavi Vođi jedno obično poslaničko pitanje: „...Kako da se naplati porez od tajkuna, kad je firma Andreja Vučića, vašeg brata, već dve godine u blokadi koja iznosi 22 miliona dinara?!"

''Ukradeni identitet''!

Nastala je opšta galama među poslanicima Srpske napredne stranke, a premijer-Vođa, pobesneo je, počeo je da hukće, koluta očima, gleda u plafon i oblizuje se, kao tele kad čeka da mu neko ponudi šaku soli da poliže. Kad je došao sebi, stao je za govornicu i melodramatičnim tonom obećao ostavku, rekavši: "...Ako se ispostavi da je moj brat Andrej vlasnik te fantomske firme ('Asomacum', primedba redakcije) odmah podnosim ostavku!". Na njegov neuspeo blef, već sutradan su neki internet portali objavili dokaze iz Agencije za privredne registre, da je kao vlasnik pomenute firme upisan baš taj Andrej Vučić, rođen 9. aprila 1972. godine, za koga je nepobitno utvrđeno da je brat Aleksandra Vučića, pa makar bio i "brat po materi". Ubrzo, Vođa je izmislio aferu "Krađa identiteta", a njegova propaganda je objavila neverovatno smešnu i providnu vest da je "čak 16 ljudi imalo falsifikovanu ličnu kartu na ime Andrej Vučić". Tako je konačno postalo jasno da su "braća po materi" odavno zagazili u veliki kriminal. Da su talentovani za pljačku, ali i da su loši glumci.

Ko je, ustvari, Andrej Vučić, zbog koga je samozvani imperator Aleksandar pozvao čak i američki Federalni istražni biro (FBI) u Srbiju, kako bi "pomogao pri izgradnji institucija", a zapravo sačuvao svoga "brata po materi" od osvete svih onih koje je prevario, ojadio i u grob oterao?

Čuvaju ga ''Kobre''

Ko je Andrej Vučić da ga čuvaju vojne jedinice "Kobre"? Ko je Andrej Vučić da na dan gej-parade krene u provociranje niškog odreda Žandarmerije govoreći im "...Rasformiraću vam jedinicu!" i "Znate li vi ko sam ja"?

Mnogi odgovori na mnoga pitanja vode ka samo jednom zaključku: Andrej Vučić je običan zemunski bilmez koji je u ranoj mladosti pokušao da bude uspešan košarkaš, ali mu nije pošlo za rukom, koji je ekonomista, ali nema nikakvih predstava o ekonomiji, koji je pokušao da bude čak i navijački vođa, ali su prave vođe i njega i njegovog brata Aleksandra prepoznale kao "grebatore" i "cinkaroše".

Dobro upućeni u njihovu uličarsku prošlost, kažu da su krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina, Andrej i Aleksandar, išli na sve utakmice "Crvene Zvezde" u nadi da će se nekako približiti Željku Ražnjatoviću-Arkanu i njegovim batinašima sa stadiona. Nudio se Andrej svim "Zvezdinim" tadašnjim navijačkim vođama, Vladimiru Šaviji, Velibor Dunjiću, Draganu "Gagi" Vasiću, ali je bio nepoznat, nebitan i niko ga ni pogledao nije. Ipak, Andrej se sa Aleksandrom prikrao jednoj odbačenoj grupi "kokošara", za koju se sumnjalo da sarađuje sa običnom, gradskom policijom. Baš je Andrej Vučić upamćen kao akter jedne krvave tuče na severnoj tribini Marakane, koja je obeležila njegov dalji život, a koja se završila tako što su i on i njegov brat završili razbijenih noseva i glava. Naime, Andrej Vučić se, prema tvrdnji njemu nekada bliskih ljudi, uz pomoć brata Aleksandra, poslednjih godina osvetio barem dvojici (Dunjiću i Vasiću), tačnije da on stoji iza njihovih likvidacija, jer nikad nije zaboravio kakve je batine dobio od njih i njihove navijačke grupe.

Od kako se "brat po materi" izdigao do vladarskih nebesa, Andrej je na sebe preuzeo ulogu glavnog nasilnika i "šibadžije" koji zastrašuje članstvo naprednjaka po unutrašnjosti Srbije, reketira privrednike, pljačka državna i društvena preduzeća, otima...

Počeli su da ga redovno viđaju po srpskim varošicama, selima i opštinama, u vreme vanrednih lokalnih izbora, na kojima silom "uteruje" apsolutnu naprednjačku većinu. Opozicija se žalila da su ta glasanja prolazila uz pretnje, zastrašivanja, negde, kao u Vrbasu u Mionici, i prebijanja opozicionara, a glavni akteri incidenata su uvek bili ljudi dovučeni sa strane, iz naprednjačkih odbora širom Srbije. Andrej je viđan na licu mesta čak i uoči izbora za savete mesnih zajednica u vojvođanskim selima (poput Perleza kod Zrenjanina, Kljajićeva kod Sombora i drugim bačkim, banatskim i sremskim selima). Javno je kupovao glasove siromašnih građana paketima brašna, ulja i šećera i zajedno sa bratom gradonačelnika Beograda Siniše Malog bio konsultant jednog kineskog investitora, kome su hteli za bagatelu da prodaju "Vršačke vinograde".

Oteo i medije

Andrej kupuje za male pare i velike površine obradivog zemljišta, uglavnom blizu velikih putnih pravaca. Kupuje i čitava sela, preduzeća, medije...Kupio je Studio B, pokrenuo je dnevnik Srpski Telegraf, kupio je TV Moja, postao vlasnik fudbalskih i košarkaških klubova...Ali, tako ostrašćena otimačina imala je loš ishod: Andrej je za Aleksandra i sebe, za njihovu kliku, krenuo da pere narko-novac i da se profitom neovlašćeno koristi. Čuvari mafijaškog kapitala spremno su mu stali na put. Ispostavilo se da je mafija braće Vučić znatno manja od njihove. Uostalom, Aleksandar je priznao da nema "kapaciteta" da savlada ni fudbalsku mafiju (kojoj, eto čuda, i sam pripada!).

Kovnica štampa za Andreja

Andrej Vučić je zvanično zaposlen u Zavodu za izradu novčanica i kovanog novca na Topčider, a tamo, po sopstvenom priznanju, radi već dve decenije. Vlasništvo nad stotinama firmi se ne računa. Kovnicom novca rukovodi Andrej, mada nije njen direktor. Dolazi u blindiranom automobilu, sa pratnjom kao da je Obama.

U ''noti'' koja je isporučena iz Vašingtona i Brisela, ime brata premijera stavlja se u prvi plan. Andrej je štampao akcizne markice, ne registrujući ih kao štampane, koje je, u vrednosti od jedne milijarde, prodao za 600 miliona evra Albancima, švercerima duvana!

Ogromna je to para, pogotovu kada se dobije u kešu. Takve, recimo, u SAD-u FBI-a danonoćno nadgleda, dok im ne uđe u trag novcu. Sa takvim novcem, koji je van kontrole državnih institucija, banaka, poreske i finansijske policije, može se naručiti ubistvo svakog čoveka na svetu, srušiti skoro svaka vlada i u srednje razvijenoj zemlji.

Andrej ima prednost što mu je brat Aleksandar premijer, i što je sin Fahri Musilua, Albanca iz Prizrena (liče ko' jaje jajetu!), a Aleksandar se tako i oseća, i što u Albaniji, Kosmetu i u Makedoniji sa Albancima razvija poslove i oko trgovine narkoticima. Kartel Andreja Vučića je među najsnažnijim na Balkanu, jer ima logističku podršku i zaštitu srpske policije i tajnih službi.

Da podsetim da je u Beograd 13, septembra došao državni sekretar u Ministarstvu spoljnih poslova Nemačke Mihael Rot i šef nemačke kriminalističke policije Harmut Šefer, da nadgledaju akciju hapšenja narko dilera u Beogradu. Prethodno je nemačka krim policija mesecima utvrđivala ko su članovi kriminalnih narko bandi u Srbiji. Andrej je bio na prvom mestu.

U noći između 13. i 14. novembra srpska policija je po dobijenom spisku izvršila noćni prepad u stanove osumnjičenih, koji su bili obavešteni da pobegnu, ili da unište sve tragove. Od 120 osumnjičenih policija je sudiji privela samo devetoro ''sumnjivih'', i to za posedovanje male količine droge za ličnu upotrebu. Ipak, ministar Nebojša Stefanović je, da bi zavarao Nemce, pohapsio i 9 pripadnika policije, koji su kasnije pušteni, jer njihovo hapšenje trebalo je da pokaže ozbiljnost srpske policije.

Nemci su bili šokirani prevarom. Državnog sekretara iz nemačkog Ministarstva spoljnih poslova, Mihaela Rota, Vučić je primio kao značajnog državnika i prijatelja, nudeći mu se, jer je i gospodin Rot homoseksualac, ali je on sa gađenjem odbio lične susrete.

Nemačka obaveštajna služba BND ostavila je svoja dva tima da nadgleda srpsko narko tržište, naročito Andreja Vučića.

Braća Andrej i Aleksandar Vučić postali su pretnja po bezbednost Balkana i Evrope.

U velikom problemu su braća Vučić, jer su pokušali da prevare prijatelje iz Crne Gore, koji su dolazak Aleksandra na vlast platili velikom svotom pozajmljenog novca. Braća su namirisala da na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori Milo Đukanović može da izgubi vlast. Tako bi oni mogli da ne vrate dug, a da sve legalne poslove koje imaju crnogorski biznismeni, a i kontroverzni pojedinici u Srbiji, prisvoji za sebe.

Više nema sumnje da je na Mila Đukanovića Vučić poslao svoje ljude, sa ciljem da izazove nerede. Aleksandar se branio, izjavljujući da svojom čašću može garantovati da uhapšeni Srbi, na čelu sa bivšim komandantom Žandarmerije Bratislavom Dikićem nisu otišli sa lošim namerama. Poznato je da je Dikić bio veliki prijatelj sa Nebojšom Stefanovićem, koji ga je sačuvao od progona kojem ga je izložio tadašnji direktor policije Milorad Veljović.

Da bi smanjio pritisak iz Crne Gore, Vučić je izmislio i atentat na sebe. Ali, dugovi moraju da se vrate.

Tako je 2. novembra Aleksandar Vučić izjavio da iznenada tog dana prekida sve aktivnosti koje je imao i susrete koji su bili zakazani. BIA je registrovala njegov celodnevni susret u Beogradu sa premijerom Crne Gore Milom Đukanovićem, u kojem je Đukanović upoznao Aleksandra sa njegovim aktivnostim na rušenju vlasti u Crnoj Gori. Andrej je među svojim mafijašima-biznismenima pričao da je Đukanović gotov, i da on i njegov brat treba sada da kontrolišu Crnu Goru, po nalogu iz Vašingtona! Đukanović je tražio je da mu vrati novac u kešu koji mu je pozajmio da bi se on učvrstio na vlasti. Ako su naše pare mafijaške, reko je Milo, odmah ih vrati. Ukupna suma je 38 miliona evra, mada je nešto Vučić i vratio. Očigledan je razlaz između njih dvojice. Aleksandar se pravdao da nema novca, kao ni njegov brat, što je izazvalo smeh kod gospodina Đukanovića.

BIA je dalje registrovala da je Aleksandar naložio svom ''biznismenu'' Zoranu Milojeviću-Zelji da sakuplja novac od kosovskog kartela i drugih biznismena. Biznismen Predrag Ranković Peconi je ''priložio'' samo 100.000 evra, nije imao više, što je razljutilo i Vučića. Koliko je skupljeno novca i da li je i koliko vraćeno duga, istraživač Magazina Tabloid još nije dobio informacije.

Hara i po Banatu

Jedna od omiljenih varoši u kojima Andrej Vučić rado hara i čini kriminalne radnje je i Pančevo sa okolinom. Zašto baš Pančevo, postaje jasnije ako se zna za njegovo prisno prijateljstvo sa izvesnom Ivanom Popović i grupom ljudi od kojih svako ima podebeli policijski dosije. Poznato je njegovo, takođe prisno prijateljstvo sa Dejanom Simeunovićem Simketom, čovekom koji je izvršio mnoštvo krivičnih dela i jedno ubistvo. Andrej se uvek spektakularno, pred "publikom" izljubi i izgrli, da bi mu dao na značaju.

Andrej Vučić je za svog starijeg brata Aleksandra glavni poverenik za Vojvodinu. U toj pokrajini on kadruje, postavlja i premešta funkcionere, ali je najviše zadužen da od privrednika uzima novac. Tako je za načelnika Južnobanatskog okruga postavio Zorana Tasića, člana Srpske napredne stranke koji je nekada radio u policiji ali je otpušten 2003. godine iz nje, zbog krivičnog dela koje je zajedno sa svojom suprugom počinio. Oboje su bili uhapšeni zbog prevare nekoliko stotina Pančevaca dobro poznatom metodom piramidalne štednje. I mnogi drugi "kadrovi" Andreja Vučića imaju kriminalnu prošlost. Tačnije, kod njega je to jedina dobra preporuka: da "kandidat" ima kriminalni dosije.

Bahatost i drskost Andreja Vučića, postala je još veća od kad je njegov brat po materi prigrabio svu vlast. Svestan da niko ne sme da ga hapsi, ponaša se kao čovek iznad svih zakona, i božjih i zemaljskih. Ali, u realnom životu nikad nije kako to silnici hoće. Nekad im neko stane "na žulj". Tako je jedan savesni saobraćajni policajac iz Pančeva, Stole Margetić, tri puta pisao prijavu Andreju Vučiću: dva puta što mu vozilo nije registrovano, a jednom što nije imao pojas. I svakom prilikom bi ovom revnosnom policajcu Andrej pripretio da se ne šali, jer je on brat Aleksandra Vučića. To pomenutog policajca Margetića nije zastrašilo. Međutim, nijedna od prijava nije došla na realizaciju. Andrej nikada nije po tom osnovu kažnjen. Umesto toga, nad pomenutim saobraćajcem je izvršena tortura, on je ekspresno prebačen "iz saobraćaja u poredak", kako se to u policijskom žargonu kaže. Odmah potom, morao je da ode na bolovanje, sa ekstremno visokom pritiskom i povišenim šećerom u krvi, a povrh svega, došao je zbog tog slučaja u sukob sa tadašnjim komandirom saobraćajne policije, izvesnim Mitkovićem, inače dokazano korumpiranim policijskim službenikom.

Kad je Margetić prvi put napisao prijavu Andreju Vučiću, uzgred mu je, u skladu sa zakonom, skinuo i tablice sa automobila. Odmah je stigla intervencija iz Vlade i sve je bilo odmah rešeno. Andrej se i dalje bahato ponašao i za njega zakon ne važi, već samo demonstracija sile.

U Vojvodini Andreju Vučiću redovno prilažu, kao ''znak male pažnje'' veće svote novca kontroverzni biznismeni Petar Matijević, Vojislav Gajić, Mirko Dubroja i svi oni koji imaju veći prihod, ili firmu, a da za to Andrej i njegova banda sazna.

Pelješe i RTB Bor

Otac Anđelko, sin Andrej i "brat po materi" Aleksandar, zajedno sa kriminalcem koji opstajava četvrt veka na čelu RTB Bor, surovo pljačkaju ovaj gigantski rudarsko topioničarski kompleks. To rade preko češke firme Bradfiled nevešto se krijući iza još nekoliko firmi koje sarađuju sa Bradfiled-om. Istina, u poslednje vreme se više i ne kriju, pa je vidljivo da su u Upravnom odboru ili na drugim važnim funkcijama ove firme Nikola Petrović, Aleksandrov kum, kao i Andrej Vučić, "brat po materi". Andrejev otac Anđelko uveliko se bavi preprodajom koncentrata iz RTB Bor, a to je i razlog zašto pokrivitelj svih njihovih poslova, osvedočeni kriminalac, Blagoje Spaskovski, ne može biti smenjen sa funkcije generalnog direktora (što su ovih dana potencijalni kupci iz Kine izričito zahtevali).

Ova „tabu" tema organizovanog kriminala, već je odavno na stolu istražnih organa u sedištu Evropske unije, ali je i predmet obrade ruskih i američkih obaveštajnih službi. Jer, RTB Bor je već internacionalizovan kao problem, a Vučići ga, očito, smatraju svojim vlasništvom.

Koreni lopovskog duha Vučića nisu od juče. Vučići generacijski štampaju novac u Srbiji. Naime, i Andrejev otac Anđelko Vučić je pre penzionisanja radio u centrali NBS-a i u Zavodu. Andrej se bacio na zdravstvo! Tako je postao i vlasnik jedne privatne klinike u Beogradu, gde je upisan kao komercijalni direktor (ali je ustvari vlasnik). U posao je uvukao i nekoliko penzionisanih lekara sa VMA i zajedno sa njima započeo zajednički posao-pružanje privatnih medicinskih usluga. Andrej Vučić danas sedi i u Nadzornom odboru Udruženja osiguravača Srbije. Mnogi kriminalci u više zemalja peru njegov prljavi novac i za to uzimaju solidnu proviziju. Izvesni Dragoslav Joksimović (za koga je Andrej tvrdio da mu je "ukrao identitet"), ustvari je njegov "perač para", koji je taj posao za Andreja radio čak i preko firmi u Kini!

Andrejeve pljačke i u Tamnavi

Nakon majskih poplava 2014. godine, u sred užasa koji je zadesio Srbije, Andrej Vučić je zarađivao na nasreći postradalih. Naime, EPS je u to vreme raspisao tender za ispumpavanje vode iz ugljenokopa Kolubare i Tamnave, a tender je dobila privatna firma „Energotehnika Južna Bačka", čiji je vlasnik Dragoljub Zbiljić, osuđivani utajivač poreza i Andrejev prisni poslovni partner. Tačnije, saradnik u pljački. Taj posao je dobijen na nameštenom tenderu, a reč je bila o običnom jednokratnom iznajmljivanju pumpi! Međutim, EPS je uzeo kredit od 30 miliona dolara, kako bi platiti firmi Dragoljuba Zbiljića i Andreja Vučića za to iznajmljivanje pumpi, koje vrede najviše dva miliona dolara. Kredit Srbija i danas isplaćuje!

Život i stambeno pitanje

Uprkos tome što je Andrej Vučić u međuvremenu postao multimilioner, jedna od misterija sa kojima su se suočili pojedini istraživači (poput "Krika") je i njegovo "stambeno pitanje". Naime, Andrej je još 2008. godine kupio stan sa tadašnjom suprugom u vrednosti od 200.000 evra, i to tako što su odmah dali 100.000 a ostatak isplatili od kredita koji su uzeli od banke. Za kredit od 156.000 švajcarskih franaka, koji je Andrej podigao, založili su pomenuti stan. Već 2012. godine, kad je "brat po materi" preuzeo svu vlast u Srbiji, Andrej je bio uhvaćen "u nepriličnom druženju" sa seksualno "srodnim" čovekom. Tačnije, supruga ga je, prema svedočenju jednog od njegovih bivših prijatelja, uhvatila u kompromitujućem položaju sa drugim muškarcem. Bio je to povod za razvod.

Ubrzo, nastupile su i neke imovinsko-pravne posledice, pa je septembra 2012. godine, uplatio bivšoj supruzi 40.000 evra kako bi ostao u istom stanu sa svojim novim partnerom. U dosijeu BIA Andrej se opisuje kao promiskuitetni homoseksualac!

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane