Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Tabloid je pozvan

Smederevo: kome je prodat "Želvoz" za 163 miliona dinara?

Nije džabe nego poklonjeno

U Smederevu je prodat još jedan nekadašnji gigant, "Želvoz", po dobro poznatom modelu: kupac je skoro anoniman u poslovnom svetu, ne raspolaže imovinom kojom bi platio izlicitiranu cenu, nema nikakvih referenci koje bi ukazale da će nastaviti delatnost kupljenog privrednog subjekta, a nagomilani dugovi prelaze na teret republičkog budžeta. Kupcu ostaje više miliona evra vredna nepokretna imovina koju će polako da rasprodaje i da dobit deli sa političarima koji su mu omogućili ovako laku zaradu.

Igor Milanović

Smederevski „Želvoz" je 16. maja prodat privatnom kupcu, preduzeću „Victory Solutions" iz Beograda za 163 miliona dinara. Ovo je bio peti pokušaj prodaje ovog preduzeća u stečaju, a postignuta cena je manja od 50 odsto procenjene vrednosti.

Po poslednjem objavljenom bilansu poslovanja u 2015. godini je ovo preduzeće iz Smedereva imalo 179 zaposlenih radnika, dok je istovremeno kupac imao samo jednog zaposlenog?!?

Posebno je pitanje odakle kupcu uopšte novac za pomenutu kupovinu. Stalna imovina preduzeća „Victory Solutions" vredi svega 300.000 dinara (stanje iz 2015. godine), dok je poslovni prihod bio 142.808.000 dinara, a te 2015. godine je ostvaren gubitak od 8.989.000 dinara. Preduzeće, očigledno, niti raspolaže sopstvenim kapitalom da plati skoro 1,5 miliona evra za „Želvoz", niti poseduje bonitet za dobijanje kredita u pomenutoj visini.

S obzirom da „Želvoz" nije prodat u postupku privatizacije, kupac nema obavezu nastavljanja osnovne delatnosti, niti zadržavanja radnika. Po svemu sudeći, „Victory Solutions" nema ni nameru da to učini.

Preduzeće „Victory Solutions" doo iz Beograda, Balkanska 46, osnovano je 2013. godine, a njegov vlasnik i direktor je Jasna Perenčević, rođena 1985. u Sarajevu. Ni o preduzeću, kao ni o njegovoj vlasnici nema poslovnih podataka, posebno onih koji bi ukazali na mogućnost da „Želvoz", ipak, nastavi sa radom.

Ono što je bilo najatraktivnije za kupca, jeste imovina kupljenog preduzeća iz Smedereva. Radi se, naime, o 20 hektara zemlje u Smederevu, na kojoj je oko 95.000 kvadrata hala i pogona, a u cenu su uračunati i zatečena oprema i delovi. Kupac, međutim, nije preuzeo i dugove „Želvoza", zbog kojih je ovo preduzeće otišlo u stečaj, a koji iznose više od četiri milijarde dinara.

Prema zaposlenima i bivšim radnicima dug je 760 miliona, a prema dobavljačima iz zemlje i inostranstva ukupno 607 miliona. Fabrika je ostala dužna i 104,5 miliona kupcima za primljene avanse, za poslove koji nisu uradeni.

Oko 125 miliona dinara je dug prema "spornim dobavljačima", naveo je Privredni sud, a neizmirene obaveze bankama su 76 miliona dinara.

Najveći poverilac je država kojoj je fabrika ostala dužna 2,7 milijardi - Fondu za razvoj 1,37 milijardi, a za poreze, doprinose i ostale dažbine još 1,35 milijardi dinara.

Pošto je prodajna cena bila manja od dugova, to znači da poverioci mogu da zaborave na svoja potraživanja. Posebno je tragična činjenica da su na ovaj način radnici ostali bez svojih zasluženih plata, ali im je istovremeno uskraćeno i penziono i socijalno osiguranje, koje isto tako nisu bili uplaćivani.

Dug prema državi solidarno će platiti svi poreski obveznici u Srbiji.

Pitanje je da li sve moralo ovako da se završi. Da se, umesto prodaje firme, išlo na prodaju imovine, sigurno da bi bila postignuta viša cena, jer 20 hektara građevinskog zemljišta u Smederevu sigurno da vredi više od 1,5 miliona evra.

U svakom slučaju, pri prodaji je moralo da se vodi računa o potraživanjima radnika, koji su sada na ulici, bez ikakve imovine i nade u nove prihode.

Celokupni postupak snažno podseća na istovrsne scenarije koji se sprovode već skoro dve decenije, da odabrani, vlastima bliski, biznismen za „tepsiju ribe" kupi neko preduzeće i polakom rasprodajom nekretnina ostvari višestruko veći prihod od plaćene kupovne cene, koji zatim deli sa svojim političkim zaštitnicima. Istovremeno, dugovi kupljene firme prelaze na republički budžet koje se puni porezima i doprinosima koje plaćaju svi građani ove opljačkane države.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane