Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Brionska formula velikih boginja - Krško sporazum Tito-Brant

Misterija duga 45 godina: „Variola Vera"

Kako su Srbi Variolom platili izgradnju nuklearne elektrane Krško i ostali bez prava na ratnu odštetu od Nemačke? Premda je od poslednje epidemije velikih boginja prošlo 45 godina, slučaj je još uvek obavijen velom misterije. Iako je poslednji slučaj zabeležen davne 1930. godine, marta 1972. je u tadašnjoj SFR Jugoslaviji proglašena epidemija i uvedeno vanredno stanje. Virusom Variola Vera su zaražene 184 osobe, epidemija je odnela 40 ljudskih života a nasilna vakcinacija na stotine. Farmaceutske korporacije su tom prilikom prodale ukupno 36 miliona doza svog proizvoda (18 miliona vakcina i 18 miliona doza revakcina), da bi Nemačka tadašnjoj SFRJ već naredne godine isplatila 700 miliona maraka odštete - navodno za Drugi Svetski rat, ali u vidu kredita!

Periša Reljić

Velike boginje (Variola Vera) su zarazna bolest koju izazivaju dve vrste DNK virusa: Variola Vera Major i Variola Vera Minor. Zloćudnija verzija zarazne bolesti su velike ili crne boginje, medicinskog naziva Variola Vera Major koja izaziva smrt kod 20-40 % zaraženih, dok preživelima kao uspomena na preležanu bolest ostaju trajna unakaženost ili slepilo. Poslednji slučaj na našim prostorima zabeležen je davne 1930. godine, verovalo se da je bolest iskorenjena da bi se Variola skoro pola veka kasnije vratila na velika vrata.

Kada se muslimanski hadžija sa Kosova Ibrahim Hoti početkom 1972-e godine vratio sa hadžiluka, sa sobom je iz Meke kao suvenir doneo virus velikih boginja. Pored putnog pasoša neophodni dokument za hodočašće u Meku bila je i potvrda o vakcinaciji protiv velikih boginja. Na preporuku Svetske Zdravstvene Organizacije (WHO) sva lica koja putuju u zemlje gde su prijavljeni slučajevi zaraženih virusom Variola Vera su morala imati adekvatnu zaštitu u vidu odgovarajuće vakcine. Hodočasnik Ibrahim Hoti iz sela Danjane na Kosovu je svoju vakcinu protiv velikih boginja primio na infektivnoj klinici u Skoplju.

Vakcinisan i uredno "zaštićen" nulti pacijent Ibrahim Hoti je krenuo na hadžiluk sa koga je po povratku kao suvenir doneo virus crnih boginja. Zaraza je krenula početkom marta iz Ibrahimovog sela Danjane (kod Đakovice), odakle je preko Novog Pazara i Čačka stigla do Beograda. Prva žrtva crnih boginja Latif Mumdžić iz okoline Tutina, koji je zarazu proširio najpre na Novi Pazar, a potom i na ostatak Srbije. Kuriozitet je terapija prepisana zaraženom od velikih boginja, koji je od doktora dobio recept za „Bephenicol" - lek za oboljenje mokraćnih organa u trudnoći.. Naknadno je utvrđeno da je uzrok smrti bio visoko zarazni virus Variola Vera, koji je i tada klasifikovan kao biološko-hemijsko oružje i čuvan isključivo u odgovarajućim vojnim laboratorijama.

Ekipa virusologa i epidemiologa sa instituta „Torlak" je 15. marta potvrdila prisustvo virusa crnih boginja kod zaraženih, da bi „Glas Amerike" već narednog dana javio da će SFR Jugoslavija biti pod embargom. Po ustaljenoj navici totalitarnih režima, stanovništvo nije bilo obavešteno ni o čemu. Vakcinacija zaposlenih u zdravstvu, policiji i ugostiteljstvu je započela 18. marta, da bi 22. marta 1972. godine zvanično bila proglašena epidemija.Vakcinacija stanovništva je vršena pod pretnjom oružjem, uz asistenciju policije i tadašnje JNA.

Ključni član radne grupe za borbu protiv zaraze virusom Variola Vera bio je jugoslovenski pukovnik nemačkog prezimena: Đorđe Heneberg (Henneberg). Pod njegovom dirigentskom palicom je proglašena epidemija i nasilno vakcinisano 18 miliona osoba, koje su nakon dve godine revakcinisani. Farmaceutska korporacija je samo u tadašnjoj SFR Jugoslaviji prodala 36.000.000. doza vakcine protiv velikih boginja, koristeći vakcinisanog i uredno zaštićenog Ibrahima Hotija kao „problem", a policiju i JNA kao „reakciju" za „rešenje" problema prodaje svog proizvoda.

Naknadno je čak i sam JNA pukovnik Henneberg priznao da nije siguran da je Ibrahim Hoti doneo virus Variola Vera.

Veštački izazvana epidemija je prošla, ali je obavezna vakcinacija (samim tim i novi milioni prodatih doza vakcina) ostala. Vredan pomena je i podatak da nijedna ne samo susedna, već ni tranzitna zemlja kroz koju je navodni nulti pacijent Ibrahim Hoti prošao na svom hodočašću nije proglasila epidemiju crnih boginja. Umesto gorke istine da je nulti pacijent bio vakcinisan i uredno zaštićen protiv virusa velikih boginja, stanovništvo SFRJ je dobilo trećerazredni film „Variola Vera". Ključni lik u filmu je bio (gle čuda) nemački glumac Peter Carsten.

Kao glavni producent ne filma, već epidemije crnih boginja pominje se nemački kancelar Willy Brandt. Već naredne godine po izbijanju epidemije (i prodaje 36.000.000. doza vakcina) Willy Brandt je pokazao svoju galantnost poklonivši komunističkom diktatoru Josipu Brozu 700 miliona nemačkih maraka - navodno na ime odštete za nemačke zločine u Srbiji za vreme Drugog Svetskog rata. Brionski sporazum (takozvana Brionska formula) koja je potpisana 1973. a ratifikovan u skupštini SFRJ 26. decembra 1974. godine, još uvek se čuva pod velom državne tajne. Sporazum Tito-Brant je bliže određen u edmemoaru koji je sve srpske ratne zarobljenike nacističkih koncentracionih logora lišio prava na obeštećenje, a Srbija je ostala bez ratne odštete od 35,8 milijardi dolara (ukupno 46,9 milijardi dolara po kursu iz 1938. godine).

Tako zarađenim novcem, Tito je finansirao gradnju nuklearne elektrane Krško.

Izgradnja zajedničkog energetskog projekta Hrvatske i Slovenije počela je samo par meseci nakon što je skupština SFRJ ratifikovala (Krško) Brionsku formulu, a gradnja je poverena američkoj multinacionalnoj korporaciji Westinghouse Electric Corporation. Vredna pomena je i činjenica da su Slovenija i Hrvatska sporazum o izgradnji sklopile 1970. godine, tek nešto više od godinu dana pre izbijanja epidemije crnih boginja.

Virus Variola Vera čak i danas spada među najopasnije biološko oružje na svetu, zbog svoje viralnosti se nalazi daleko ispred ebole i kuge. Iako su nakon naučne debate Svetske Zdravstvene Organizacije (Smallpox virus retention controversy) poslednji preostali ostaci virusa teoretski uništeni iz vojnih ABH odeljenja armija SAD i SSSR 1979-e godine, realna opasnost još uvek postoji.

Američka paravojna korporacija RAND u svom dokumentu „Projekat za novi američki vek" (Project for the New American Century) koji je kao smernica Pentagonu objavljen septembra 2000. godine kao ključni koncept modernog rata ističe napredni oblik biološkog ratovanja korišćenjem modifikovanih virusa koji ciljaju genotip specifičan za određenu nacionalnu ili etničku strukturu (Ethnic bioweapon): „..conventional warfare will be conducted in the future, including the use of microbes and advanced forms of biological warfare that can 'target' specific genotypes."

Premda je zbog vremenske distance od 45 godina i nedostatka brižljivo uništenih forenzičkih dokaza nemoguće utvrditi prave uzroke izbijanja epidemije crnih boginja, sumnja u zvaničnu verziju je više nego opravdana. Ne zaboravimo da je čak i ključni igrač vanrednog stanja i nasilne vakcinacije stanovništva, JNA pukovnik Henneberg naknadno priznao da nije siguran da je Ibrahim Hoti doneo virus Variola Vera.

Brionskim sporazumom Tito-Brant, koji se od 1973. godine drži pod velom državne tajne srpski zarobljenici Nemačkog „Rajha" su ostali bez prava na ratnu odštetu. Umesto gorke istine da je zaraženi Ibrahim Hoti bio uredno zaštićen vakcinom, javnost je dobila film sa Radetom Šerbedžijom i pandemiju dijabetisa i kancera kao neželjenu posledicu vakcinacije.

Novac od Titove brionske formule je uložen u Hrvatsko-Slovenački projekat nuklearne elektrane Krško, a za Magazin Tabloid veo misterije duge 45 godina skida šumadijski slikar, autor i aktivista...

Glad farmaceutskih korporacija za profitom i korumpiranih političara za lakom zaradom zajedno sa misterijom nepoznatog „nultog pacijenta" (izazivača epidemije) ostaje kao opomena. U okupiranoj Srbiji postoje svi uslovi za reprizu „variole vere" i to ne u filmskoj verziji. Farmaceutskoj mafiji je preostalo samo da vakciniše i uredno „zaštiti" nekog novog Ibrahima Hotija, nasumično probranog iz sve brojnijeg migrantskog korpusa.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane