Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Na nišanu

Diktator u slepoj ulici: kako se Aleksandar Vučić zapleo u mrežu bolesnih spletki

Glavom u zid

Ostalo je samo mesec dana do početka samita zemalja Zapadnog Balkana u Bugarskoj, na kome se za Srbiju neće ništa značajno desiti osim što će Vučić zaplakati na širokim ramenima bugarskog premijera Bojka Borisova. Naime, Vučićev pokušaj igre sa Rusijom se završio, vrata Kremlja su za njega zatvorena. U Berlin može jedino kao turista, u privatnu posetu nesuđenoj političkoj mami, a u Vašingtonu ga mogu eventualno uhapsiti. Ovako uhvaćen u sopstvenu zamku, biće suočen sa besom građana u Srbiji, čekaju ga štrajkovi i bune, a nije nemoguć ni puč unutar režima koji se ljulja kao pijana lađa.

Nikola Vlahović

Analitičko - istraživački institut iz Vašingtona, ugledni Fridom haus, (Freedom house), objavio je od početka 2018. godine, čak dva izveštaja o stanju građanskih sloboda u Srbiji pod vlašću Aleksandra Vučića. Još u januaru mesecu, Fridom haus je u opširnom izveštaju naveo kako je Srbija jedina od zemalja regiona koja beleži silazni trend (zvanična ocena: minus tri), zahvaljujući daljoj konsolidaciji vlasti predsednika Aleksandra Vučića, uključujući netransparentne metode finansiranja partije, politizaciju sprovođenje zakona i pokušaje da se podriju kritički nastrojeni novinari finansijskim istragama i klevetama u medijima bliskim vlasti. Ništa manje, Fridom haus nije ostao dužan ni evropskim i američkim političarima koji Vučića podržavaju dok on sprovodi medijski mrak u Srbiji i teroriše, pljačka budžet, podiže "povoljne" kredite, osniva svoje lokalne i regionalne mafije i preti na sve strane. O neverovatnoj tolerancija evropskih lidera prema autokratiji Aleksandra Vučića, Fridom haus je napravio poseban osvrt.

Polovinom aprila meseca, ovaj ugledni analitičko - istraživački institut (čiji je osnivač Eleonora Ruzvelt), opet je izveštavao o katasrofalnom stanju ljudskih prava, medijskih sloboda i svih oblika Vučićeve diktature, ali u delu koji se odnosi na "zemlje u tranziciji", gde jasno piše da Vučić vrši pritisak čak i na zaposlene u javnom sektoru, njihove porodice i prijatelje, kao i da zloupotrebljava administrativne resurse.

U trenutku kad je objavljen ovaj važan izveštaj (a, važan je, jer se istraživanja Fridom hausa uglavnom tumače kao nezvanični stav vlade SAD), Aleksandru Vučiću su odsečeni svi bitni diplomatski kanali na koje je mogao da računa (kako oni preko Moskve, tako i preko Vašingtona), a razlog tome je bila njegova poslednja poseta nemačkoj kancelarki Angeli Merkel, čija je politika poražena i u njenoj domovini i van nje.

Dva gostovanja Vučićeve "premijerke" Ane Brnabić u Londonu (prvo u februaru ove 2018. godine a drugo u aprilu), zvanično su imale veze sa promocijom srpske ekonomske strategije, a nezvanično, sa traženjem britanske podrške za nastavak izgradnje auto puta od Niša do albanske obale na Jadranu kod Drača, od čega Vučić očito neće da odustane.

U februaru ove godine, dok su Ana Brnabić i Ramuš Haradinaj protokolom u Londonu tretirani kao "dva premijera dve države", pa čak i bili smešteni u sali za konferencije jedno do drugog, u pozadini se odvijala matematička operacija: koliko će za taj projekat Srbiji biti odobreno kredita od strane Evropske banke za rekonstrukciju i može li se deo tog "zaloga" računati kao finansijska "ulaznica" Srbije u NATO pakt kad za to dođe vreme. U proceni su učestvovali čak i dva analitičara za strateške investicije inače, autori londonskog magazina "Ekonomist", koji su kasnije svoje kalkulacije o tome i javno izneli.

U isto vreme, ministri unutrašnjih poslova Evropske unije, doneli su program od 14 tačaka, kako bi efikasnije suzbili organizovani kriminal i trgovinu oružjem u zemljama Zapadnog Balkana.

Agencija Dojče Vele je došla do podataka o tih 14 tačaka, pa je tako na istaknutom mestu viđeno formiranje specijalnih policijskih timova EU i njenih budućih "stacionara" (jedan od njih, najverovatnije onaj glavni, centralni, za vezu sa Briselom, biće u Beogradu). Oni će, kako i piše u zvaničnom "protokolu o saradnji" biti nadležni da krenu u obračun sa kriminalnim vezama političara i podzemlja.

Rukovodstva Srbije, Albanije, BiH i Makedonije su glavna meta. Nemačka štampa i informativni portali smatraju da je sa ovom akcijom Brisel krenuo kasno, jer su "na terenu" već duže vremena ekipe američkih, ali i ruskih obaveštajnih službi, pa i poreskih policija, te da bi "...mešanje EU pomoglo kriminalizovanim vladama Zapadnog Balkana" i njihovim koruptivnim poslovima. Prevedeno na jasniji jezik, to bi značilo da bi, na primer, Vučiću savršeno odgovaralo da neka evropska akcija "pokrije" njegove finansijske prevare i pljačke, jer i dalje pogrešno računa na zaštitu nemačke kancelarke Angele Merkel, čiji je uticaj na dalji razvoj događaja u Srbiji i uopšte na Balkanu, ravan nuli.

U međuvremenu, dok poludeli Vođa i dalje veruje da je značajan i uticajan, čak i u svetskim razmerama, stvari su se temeljno promenile: ni on niti bilo ko iz njegovog najbližeg okruženja, nije pozvan na predsedničku inauguraciju Vladimira Putina u Moskvi. Obećanja i zakletve koje je dao u decembru 2017. godine u Kremlju, Vučić je pogazio odmah po povratku, sprovodeći u delo monstruozni plan o nesebičnoj pomoći velikoalbanskom projektu, ali preko leđa Srbije, njenih građana i njihove budućnosti. Uprkos tome što nekoliko članica Evropske unije nije i neće priznati nezavisno Kosovo, on sve čini da što pre potpiše akt o "dobrosusedskim odnosima" sa ovom veštačkom paradržavnom tvorevinom.

Za šest godina njegovog apsolutizma, iz budžeta Republike Srbije bačeno je oko 50 milijardi evra na račune stranih kompanija, privatnih inicijativa, propalih projekata, servisiranja medija, plaćanje birokratske i stranačke armije te održavanja lažnog kursa dinara.

Kako bi Vučićev sadistički posao bio sproveden u delo, opljačkano je više miliona građana, uglavnom onih koji inače grcaju pod teškim teretom administrativnog nasilja, zarad servisiranje najskupljih komunalnih dažbina u Evropi.

Srbija je jedinstven slučaj u svetu po tome što je najveći teret diktatorovih kriminalnih ideja, pao na pleća skoro dva miliona penzionera. Otimačinom penzijskog fonda građeni su čak i neki objekti koji danas besplatno služe navodnim stranim investitorima, a Vučićeva drska mafija, bez imalo stida prodaje penzionerima nekakve vaučere za 60 hiljada dinara (na više rata) kako bi mogli da odu sedam dana na rehabilitaciju. Petsto hiljada penzionera u Vučićevom "sistemu" prima manje od 11 hiljada dinara, a, takozvana potrošačka korpa je šest puta skuplja od toga! Od tako "dobrog života" umrlo je samo protekle godine 80.817 ljudi u Srbiji, a skoro pola njih su bili penzioneri koji nisu dočekali ni slobodu ni ostvarenje svojih prava.

Vučić ničim nije dokazao da je država bila pred bankrotom kad je pozvao penzionere na gladovanje da "spašavaju državu od bankrotstva". Ispostavilo se da je Vođa smislio plan kako da u praksi ostvari sistem diskriminacije društvenih grupa, pa već godinama traje nesrazmerno nošenje ludačkih ideja o "reformama". Tajkuni i kriminalci su ostali zaštićeni, stranačka javna preduzeća takođe, ali ne penzioneri i sirotinja. Tu je i 320 hiljada invalida rada, koje niko ne sme ni da pomene niti ih igde ima "na radaru" Vlade, ali se zato ta ista Vučićeva vlast pobrinula da invalidske penzije i pripadajuće privilegije dobiju Albanci sa Kosova.

Širok je spektar kriminalnih poslova koje je Vođa sa svojim sledbenicima sprovodio poslednjih šest godina nad Srbijom, ali je u svakom od njih ostavio svoje tragove, mnogo dugova, štetnih ugovora, ličnih garancija koje su propale odmah nakon što ih je izgovorio i puno neprijatelja.

Ima mnogo primera da je godinama odlagao dobre poslove samo zato što ponuđač nije hteo da plaća reket njemu i njegovoj stranci, da deli ministrima i državnim sekretarima provizije i slično. Tako je, punih pet godina od potpisivanja sporazuma sa Vladom Švajcarske za izgradnju kombinovane centrale za proizvodnju toplotne i električne energije, projekat propao jer Srbija nije izdala lokacijsku dozvolu. A, nisu je dobili jer nisu platili braći Vučić i njihovoj "poslovnoj zajednici". U dopisu koje je švajcarska vlada dostavila Vučiću, u ogorčenom tonu, rečeno je i više od toga.

Zbog ovakvih i sličnih stvari, teško je zdravom razumu da shvati drskost Vučićeve "premijerke" Ane Brnabić koja na investicionom samitu za zemlje Zapadnog Balkana u Londonu tvrdi da je za Srbiju 2017. godina bila fantastična, "uz više stranog ulaganja nego igde drugde u regionu, tačnije, 2,6 milijardi evra direktnih investicija"!

U očekivanju "bugarske skupštine", tačnije samita zemalja Zapadnog Balkana u Bugarskoj, 17. maja ove godine, izvesno je samo jedno: Srbiji pod Vučićem nema spasa. Došlo je dotle da ga Bojko Borisov, premijer Bugarske teši rečima: "...Znam kako je Vučiću, odlično poznajem Srbiju". Ovaj bivši "specijalac" za protivpožarne delatnosti, bivši policijski funkcioner i bivši partner mnogih upokojenih bugarskih kriminalaca, odlično zna ko je Aleksandar Vučić i ko je ko u Srbiji. I zna da Vučić se uvaljao u kriminalno blato i da mu iz njega nema izlaska, dok ne plati skupu cenu. No, Vučić više nema čime da plaća osim pukim opstajanjem na vlasti. A, njoj se bliži kraj u svakom slučaju.

Srbija grca pod teretom urušenih institucija, spremaju se masovni štrajkovi u državnoj upravi, ovih dana se i advokati ponovo spremaju na masovni štrajk, a bes građana dostigao je tačku nepodnošljivog. Sa druge strane, predstoji mu potpisivanje takozvanog "pravno obavezujućeg akta" sa Kosovom, na koji ga niko ne primorava. Reč je o njegovom ličnom aktu veleizdaje koju će pozdraviti samo provereni srpski neprijatelji.

Nedavno se Vučić pojavio u Mostaru, baš na godišnjicu formiranja nekadašnje ustaške tvorevine NDH, koja je iz ovog grada proterala sve Srbe (a, to isto, ponovljeno je i u ratovima devedesetih). Došao je u Mostar, gde više niko ne sme ni da pomene Aleksu Šantića, ali se zato dobro vidi ulica ustaškog zločinca Mile Budaka. Njegov domaćin Dragan Čović ne ulaže nikakve napore da bi izvršio denacifikaciju mostarskih ulica. Ali, nije se pričalo o prošlosti nego, navodno, o budućnosti. Samo 24 sata ranije, Vučić je govorio o poštovanju Bosne i Hercegovine kao države, a već sutradan, o entitetima kao državama. Takav je Vučić. Juče u Moskvi kaže jedno, sutra u Berlinu drugo, a prekosutra u Vašingtonu treće. No, treba obratiti pažnju šta on zaista radi!

Ovih dana, objavljena je vest da je oko pet milijardi evra iz budžeta za prošlu 2017. godinu, potrošeno nenamenski ili kako je to Državni revizor konstatovao: "nepravilno". Hrabrost je bila da se i to saopšti, makar u blažoj formi. Jer je Vučić ovu državu ponizio na svaki način, pre svega sklapajući faraonske poslove sa nepoznatim belosvetskim korporacijama, ulažući milijarde evra iz državnog budžeta u privatne poslove stranih preduzetnika. Sa druge strane, drskim rečnikom, kriminalnim ophođenjem prema svakome ko mu je mišlju ili rečju protivrečio, ponizio je i ono malo slobodnih i mislećih ljudi u državi.

Pokazao je Vučić da sa njim može samo njegovim oružjem. To mogu da izvedu samo oni koji su istinski postradali, radnici, seljaci, penzioneri, studenti i sve društvene grupe kojima se na banditski način narugao i koje je doveo do prosjačkog štapa. Nedavno je Mihael Martens, bivši dopisnik Franfurter Algemajne cajtugna iz Beograda, koji je inače bio još od 2014. blagonaklon prema Vučiću (a, Vučić ga je u znak zahvalnosti zvao "moj prijatelj Mihael"), promenio retoriku, pa je Vođi "predočio opasnost", od njega samog i od zamke u koju je upao pokušavajući da se dodvori istovremeno i Zapadu i da zadrži Ruse kao "prijatelje".

Upravo to kako Vučić vidi "prijatelje", kako je shvatao ta navodna prijateljstva, pokazalo je celom svetu da se radi o beskarakternom bilmezu koga zanima jedino ostvarenje ličnih ambicija. U njegovom slučaju, bolesnih ambicija, iza kojih ne stoji ništa korisno za Srbiju i njene građane.

Polako se stvara i kadrovska "infrastruktura" (za stvaranje nove SNS) od onih članova koje je Vučić brutalno izbacio, a koji su mu pomogli i novcem i glasovima da dođe na vlast. Mnogi su mu zbog toga danas kivni i neće propustiti priliku da sa sobom povuku i sadašnje članove SNS prema kojima se Vučić odnosi kao prema divljem i primitivnom plemenu.

Njegove pretnje i otvoreno gađenje koje pokazuje prema članstvu od kako je je SNS formirana, vratiće mu se ubrzo, velikom snagom. Čekaju jesen kada je neizbežan udar na sirotinju, penzionere i sve druge socijalno osetljive grupe. Vučić "puca" i iznutra, iz odbora Srpske napredne stranke u kojima doslovno vlada haos i šizma, podela na one koji su "dobili nešto" i one koji nisu dobili ništa od Vučićevog cirkusa.

Stvara se i baza ozbiljnih Vođinih neprijatelja od onih članova koje je brutalno izbacio, a koji su mu pomogli i novcem i glasovima da dođe na vlast. Unutrašnjost Srbije u političkom smislu je hirovita, preko noći se menjaju i ljudi i odbori, trguje mandatima i uticajima. Srpska napredna stranka je nastala od dela članstva Srpske radikalne stranke, raznih konvertita i prebega, ljudi sumnjive prošlosti, lokalnih rodbinskih, prijateljskih i poslovnih klanova...

Njegove pretnje i otvoreno gađenje koje pokazuje prema članstvu od kako je je SNS formirana, vratiće mu se ubrzo, velikom snagom. Udar na sirotinju, penzionere i sve druge socijalno osetljive grupe, vratiće se uskoro žestokom snagom.

Bivši savetnik bivšeg britanskog premijera Tonija Blera, Robert Kuper, ovih dana je napisao veliki pamflet o britanskoj spoljnoj politici, pominjući i Balkan i Srbiju posebno, gde kaže da se radi o "dobrovoljnom podvrgavanju pred zapadnim interesima'', a ne iziričitoj volji imperija poput Velike Britanije. Pojednostavljeno, to znači da se srpske vlasti same podastiru pred velikim silama, samo da im se omogući surovo pljačkanje naroda kojeg su zajašili.

Da se radi o unutrašnjem teroru više nego o bilo kakvom spoljnom pritisku, govori i činjenica da je u Narodnoj skupštini na red došao i predlog izmene Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, koji ima za cilja (nakon najavljenog odlaska Rodoljuba Šabića sa funkcije poverenika). Cilj Vučićeve naprednjačke mafije je da spusti zavesu i uvede totalni mrak otežavanjem pristupa informacijama na koje građani imaju pravo. Recimo, ko i kako troši novac građana? Kakve ugovore sklapaju državnici i javna preduzeća? Koga i kako zapošljavaju? Ali i kolike plate političari, funkcioneri i direktori imaju?

Ako bude usvojen ovaj predlog zakona, organ vlasti će moći da tuži poverenika koji je doneo rešenje da mora da da informaciju. Sužava se i krug informacija do kojih se može doći. Pojedinim javnim preduzećima, iako raspolažu novcem građana, neće biti dozvoljeno ni da se postavi pitanje. Ljudi u Srbiji neće znati na šta troši novac Elektromreža Srbije, Koridori Srbije, Železnice, Dipos, s kim i kakve ugovore o iznajmljivanju nekretnine po Srbiji sklapa.sve je gore

Konačno, Vučić je postao omražen, kompromitovan i štetan čak i za interese onih koji su ga podržavali. Mediji na Zapadu o njemu uglavnom pišu suprotno od onoga što njihove vlade govore o malom balkanskom diktatoru.

Tako i nemačka novinska agencija Dojče Vele, kao i većina nemačkih medija, u poslednje vreme sve više ukazuju na suštinu bolesne vladavine Aleksandra Vučića. Tako je 8. novembra prošle godine, objavljena i čitava mala "studija" pod naslovom "Glumačka tehnika Aleksandra Vučića", gde između ostalog piše: "...Hronični javni nastupi srpskog predsednika su noseći stub u njegovoj arhitekturi moći" i opširno o tome "kako kanališe svoju pasivnu agresiju, menja teze, izigrava žrtvu pa prelazi u napad...", pa se autori pitaju: da li Vučića treba ignorisati? U daljem tekstu Dojče Vele kaže da je "...Vučiću gluma olakšana, jer je istovremeno režiser, snimatelj, scenarista, dramaturg, kostimograf i producent koji svoje predstave plasira u veoma kontrolisanom okruženju..." pa se pominju "specijaliteti njegove diktature: partijsko zapošljavanje, kontrola medija, namešteni tenderi, mafijaške metode i nabildovani tipovi...

Stanje u Srbiji, svakim danom je sve gore. Sve što je agencija Dojče Vele nabrojala, samo dopunjava sliku Vučićeve izopačene autokratije.

A.1 Čekajući smrt

Zamenik glavnog urednika Magazina Tabloid Milan Malenović teško se razboleo. Podsetimo, njega je Vučićeva mafija 18. avgusta 2016. godine uhapsila zbog ''osnovane sumnje da je ugrozio sigurnost predsednika Vlade Srbije Aleksandra Vučića''. Prebačen je u zatvorsku bolnicu, a potom zbog životne urgoženosti određen mu je kućni pritvor u kojem je proveo još 5 meseci. Pravnosnažno je oslobođen.

Dana 12. aprila Malenović se javio u Urgentni centar, zbog pogoršanog zdravstvenog stanja, ali ga je lekar primarijus Mr sci. dr Gordana Draganić, specijalista interne medicine, vratila kući, zakazavši mu operaciju srca za 31. avgust ove godine! Dakle, tako teško bolestan mora da čeka još četiri meseca i 19 dana! Sutradan je Malenoviću ponovo pozlilo i lekari Hitne pomoći su ga odveli u Urgentni centar, a u uputu su napisali da je životno ugrožen i da je prijem u bolnicu obavezan. Zamenik glavnog urednika je primljen u stacionarno odeljenje, ali je kroz dva dana pušten, da čeka zakazanu operaciju za 31. avgust.

Sa bandom ministra Zlatibora Lončara može se obračunati jedino na način na koji oni nas šalju u smrt, da umiremo u teškim mukama, kao životinje.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane