Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Su(lu)dovanje

Koja mafija vlada u srpskom pravosuđu (157)

Povezuje ih odanost diktatoru i novcu

Srpski sudovi još donose presude "U ime naroda". I, uglavnom, protiv naroda, odnosno običnih građana, koji ne pripadaju gornjoj strukturi društva, niti organizovanim kriminalnim grupama koje drže na vezi i apanaži veći broj sudija i državnih tužilaca. Za razliku od državnih tužilaca, koji svojim zamenicima mogu da izdaju obavezujuća uputstva, sudije su potpuno samostalne u svom radu i odlučivanju. Na žalost, najveći broj delilaca pravde tako se i ponaša - nasilno, priprosto, ne poštujući zakonitost ni javni moral. Za tužioce i delioce pravde u Srbiji birani su podobni i prepodobni, loši studenti i još lošiji ljudi. Zašto se nemo posmatra propadanje i sunovrat Srbije i pravosuđa? Zašto je za ministra postavljena Nela Kuburović, koja za svoje 34 godine života nije donela nijednu presudu, nije podigla nijednu optužnicu? O tome piše urednik Milan Glamočanin, bivši načelnik uprave u saveznoj policiji

Milan Glamočanin

Više javno tužilaštvo u Beogradu podiglo je opet optužnicu protiv Zorana Marjanovća iz Borče, u kojoj se navodi da je umišljajno ubio svoju suprugu Jelenu Marjanović.

Predhodne optužnice tužilaštva ukidao je Apelacioni sud u Beogradu, a potom je osumnjičenom Marjanoviću ukino i pritvor, nalazeći da ne posoji opravdana sumnja, iz prikupljenih podataka, da je ubio svoju suprugu.

Tri godine ovaj nesrećni čovek je svakodnevno na stranicama listova Velike propagande laži, čereče ga, satanizuju njegovog oca, majku, širu rodbinu.

Srpski predsednik uživa u mučenju ljudi. Tako je, nakon ubistva pevačice Jelene Marjanović izjavio da je njen ubica poznat i da će biti uhapšen za tri dana, čim prođu republički izbori! Njemu je poznat, ali nije i tužilaštvu i sudu, pa je proces protiv njenog supruga započet godinu dana kasnije. To je najsurovije kidisanje na jednu porodicu, slično onoj koju sprski diktator vodi protiv Magazina Tabloid.

Vučić i njegov kartel, kojim je do sada rukovodio njegov, sada smrtno bolesni brat Andrej, potpuno su privatizovali pravosuđe.

Postavljajući izvesnog Aleksandra Stepanovića, istražnog sudiju, sa stažom u Višem sudu od dve godine, za vršioca funkcije predsednika ovog suda, srpski diktator je stavio do znanja da pravde u Srbiji više neće biti.

Sudija Stepanović je, potom, postavljao svojim rešenjem vršioce funkcija osnovnih sudova, koji su pod nadležnošću Višeg suda u Beogradu.

Kadrovska politika je jedina politika koju Vučić zna da vodi.

Pomenuti Aleksandar Stepanović je postaljen za predsednika Višeg suda u Beogradu, a nakon dve godine izabran je za sudiju Apelacionog suda u Beogradu, s tim što je nastavio da rukovodi Višim sudom. Po isteku mandata izabran je za sudiju Vrhovnog kasacionog suda, mada ni u Višem sudu u Beogradu, ni u Vrhovnom kasacionom sudu nije doneo nijednu presudu! Ipak, nije sudija Vrhovnog kasacionog suda, već i dalje, kao vrršilac funkcije, oraganizuje trgovinu pravdom u Višem sudu. Predsedava vanpretresnim većem odlrejnenja za organizovani kriminal. Odlučuje o pritvoru, određivanju i ukidanju, o potvrđivanju optužnica. On je to razvio do savršenstva. U ovom velikom biznisu pomažu mu Mladen Nenadić, tužilac za organizovani kriminal i Nataša Krivokapić, tužilac Višeg javnog tužilaštva u Beogradu. Na usluzi je i tužilac za visoko-tehnološki kriminal Višeg tužilaštva u Beogradu Branko Stanković.

Ova klika drži, praktično, Srbiju u pokornosti. Viši sud u Beogradu presuđuje za krivična dela iz oblasti organizovanog kriminala, ratnih zločina i visokotehnološkog kriminala počinjenih na celoj teritorji Srbije.Apelacioni sud u Beogradu je nadležan da odlučuje po žalbama.

Na čelu ovog suda je pravi čovek. Duško Milenković je, kao treći član veća u ovom sudu postavljen prvo za. v.d predsednika ovog suda, potom za predsednika, onda ponovo za v.d. predsednika, pa opet za predsednika Apelacionog suda u Beogradu.

Upućeni tvrde da je Milenković stekao najviše povrenje kod braće Vučić. Njega je progurao na ovu funkciju gey lobi, mada on nije homoseksualac. Presudna je bila reč tadašnjeg ministra pravde Nikole Selakovića.

Apelacioni sud je počo da se ''kurobeca''. Pojedine sudije, koji su pred penzijom, odbijaju da slepo slušaju naređenja. Događa se da dogovori Aleksandra Stepanovića propadnu, čak i pored pritisaka koje na sudije često vrši Duško Milenković. On se bavi biznisom, izdaje apratmane na Zlatiboru, koje je sagradio od korupcije.

Da se sudije Apelacionog suda u Beogradu ''probude'', doprineo je i sudija ovog suda Miodrag Majić, koji često poziva kolege da dosledno primenjuju zakonitost, kao osnovno načelo, a ne da zakone tumače.

Čašu žuči prelile su Milenkovićeve pretnje sudijama da ko se zameri Vučiću, bolje da ga nema.

U istoj zgradi nalazi se i Vrhovni kasacioni sud, na čijem je čelu vršilac funkcije predsednika sudija Dragomir Milojević. I on je, pre izbora za predsednikA, bio vršilac funkcije, a po isteku mandata Visoki savet sudstva, kome on predsedava, postavio ga je za vršioca funkcije predsednika suda. Zaista je teško izdržati nasilje male grupe kriminalaca koji rukovode srpskim pravosuđem.

U osnovnim sudovima sude, uglavnom, sinovi, kćeri, bliži rođaci sadašnjih rukovodilaca u sudovima, kao i ekstrmni članovi naprednjaka. U ovim sudovma se rešava najviše predmeta, a građani gube stanove, decu, posao, ostaju prosjaci, otimaju im se penzije, imanja.

Doživotni zatvor za stotinak delilaca pravde bio bi kao nagrada. Zla koja su ostavili iza sebe su nepopravljiva.

Hiljade građana ponelo je krivične prijave višim tužilaštvima protiv sudija, zbog kršenja zakona, ali su SVE ODBAČENE.

Ni Visoki savet pravosuđa nije revnosniji u procesuiranju kriminala prijavljenih sudija. I oni koji su javno opomenuti, brzo su napredovali u službi - u više sudove!

Građani se, u očaju, obraćaju pismima predsedniku Vlade Srbije, predsedniku Srbije, ministarki pravde, ali su odgovori, ako ih uopšte dobiju, tipski, pet rečenica pozivanja na nezavisnost sudstva, tako da niko nije nadležan.

Ustavni sud Srbije je poslednja instanca od koje građani mogu da traže pravdu. Ne i da se nadaju, jer ko se ovom sudu žali, ako nema jaku vezu i novac, džaba mu. Ovim sudom još rukovodi predsednica, po drugi put, Vesna Ilić Prelić. Zla i bahata žena, koja se tako ponaša i prema sudijama. Naredbodavno. Ali, svejdno, sudije snose odgovornost što se pokrivaju ušima, što ćute.

Da kuriozitet bude veći, Ustavni sud Srbije, kada sudi u velikom veću, sve odluke donosi jednoglasno! Koliko to policajaca treba čisto, da sve sudije u Ustavnom sudu Srbije misle isto.

Dakle, nema sučeljavanja mišljenja. Sudija izvestilac predlaže odluku, svi klimnu glavom. I gotovo. Često sudija izvestilac podvuče da je konsultovao predsednicu, ako ona ne predsedava većem, da je predložena odluka očekivana!

Inicijative koje podnose opozicione stranke i poslanici, radi ocene ustavnosti pojedinih zakona, odluka ili međudržavnih sporazuma su sve u fioci predsednice suda Vesne Ilić Prelić, da slučajno neki sudija ne iskoči i stavi ih na odlučivanje!

Savetnik u Ustavnom sudu Srbije, koji prisustvuje sednicama malih i Velikog veća, sablažnjen je načinom rada sudija. Dnevno veće reši nekoliko desetina predmeta, tako što se potpisuje zapisnik o većanju, a da sudije uopšte ne znaju koja je sadržina predstavke sudu.

Među sudijama Ustavnog suda Srbije ima više doktora nauka, ali nema bivših sudija, tužilaca, koji imaju dugogodišnju praksu u presuđivanju.

Predsednica suda stalno podvlači sudijama da treba da čuvaju državnu kasu, da predmete u kojima su građani oštećeni drže po dve tri godine, kako ne bi mogli da se žale Sudu za ljudska prava u Strazburu. o Ko su sudije Ustavnog suda, koje predlaže predsednik Srbije, a bira Narodna skupština Srbije?Vesna Ilić Prelić je predsednica suda, sudije su: Gordana Ajnšpiler Popović, Tatjana Ćurkić, dr Dragana Kolarić, mr Tamaš Korhec, Snežana Marković, Miroslav Nikolić, dr Vladan Petrov,dr Nataša Plavšić, mr Tomislav B. Stojković, Sabahudin Tahirović, dr Jovan Ćirić, dr Milan Škulić, dr Tijana Šurlan

Magazin Tabloid je u ranijim brojevima opisao kriminal nekih od ovih sudija.

U togi i s pendrekom u ruci

Kalamiti Džejn iz Požarevca

Dijana Hrkalović je spona koja povezuje vlast i mafiju. Funkciju državne sekretarke u Ministarstvu unutrašnjih poslova zloupotrebljava prilikom izvršenja naloga svog jedinog šefa Aleksandra Vučića. Kršeći zakone i propise, ona progoni nepodobne policajce, lidere opozicije, nepodobne novinare i ostale građane koji zasmetaju njenom vođi. Istovremeno, štiti huligane i okorele kriminalce, pa i osuđene narko dilere, koji zauzvrat izvršavaju prljave poslove za vlast. Hrkalovićka određuje ko će biti predmet obrade MUP-a i BIA, piše tužbe i presude, postavlja i smenjuje sudije, ucenjuje advokate.

P. Popović

Spisak svojih zlodela, Hrkalovićeva je za Đurđevdan uvećala akcijom protiv Nemanje Petrovića, predsednika pokreta Beogradski front. Petrović je tog jutra krenuo na TV Naša, gde je imao zakazano gostovanje. Umesto televizijskog, imao je policijski intervju.

Odveden je u zgradu Uprave kriminalističke policije, gde je zadržan do popodnevnih sati. Pod Hrkalovićkinim nadzorom, Petrović je saslušan povodom svojih izjava o saobraćajnom udesu na naplatnoj rampi u Doljevcu, kad je automobil u kome se nalazio Zoran Babić, ubio Staniku Gligorijević, majku četvoro dece.

Predsednik Beogradskog fronta je u video prilogu, objavljenom na Youtube, rekao da je Babić vozio automobil, koji je izazvao smrtonosni udes, kao i da to vozilo pripada bugarskoj firmi čiji vlasnik je Lazar Kosmajac, sin biznismena Dragoslava Kosmajca, koga je Aleksandar Vučić svojevremeno nazvao najopasnijim kriminalcem u Srbiji.

Lazar Kosmajac je 18. decembra 2018. godine registrovao firmu „Grey Global Group". Iako to preduzeće zvanično ima samo jednog zaposlenog, dve nedelje nakon što je osnovano, dobilao je posao tehničkog obezbeđenja na gradilištu autoputa od Pirota do Dimitrovgrada u okviru Koridora 10. Mlađi Kosmajac je, kao i njegov otac, odavno poznat policiji. U junu 2014, kad je policija u Herceg Novom, tokom rutinske kontrole, zaustavilo vozilo u kome su se nalazili Kosmajci, Lazar se prebacio na mesto vozača i pobegao. Uhvaćen je tek u Tivtu, gde je opet, ovog puta u taksiju, pokušao da zbriše policiji. Za kaznu, odležao je deset dana u Spužu. Lazar Kosmajac saslušan je i povodom atentata na Milomira Jovanovića. Policijska istraga je utvrdila da je ubica bio u crnom BMW sa švajcarskim tablicama, kakav je vozio Kosmajac. Posle ispitivanja je pušten na slobodu.

Posle ispitivanja u UKP, pušten je i Nemanja Petrović, kome je skrenuta pažnja da ne iznosi informacije o Babiću i Kosmajcu.

Tri i po meseca ranije, to je radio i Dragan Murar, građanski aktivista iz Obrenovca. Murar je nekoliko puta organizovao proteste protiv Vučića, a aktivno učestvuje i u demonstracijama Saveza za Srbiju. On je razotkrio mrežu naprednjačkih botova i na društvenim mrežama objavio identitet nekoliko stotina botova, od kojih je većina nezakonito zaposlena u javnim preduzećima i državnim institucijama. Botovi mesečno dobijaju više od dva miliona evra iz budžeta, koji pune građani koje oni vređaju.

Murar je u martu pozvan u stanicu policije u Obrenovcu. Tamo je obavešten da mora da ide na robiju, pošto nije platio prekršajne kazne za remećenje javnog reda i mira, kao i za ugrožavanje bezbednosti u saobraćaju. Dok je u hodniku čekao da stigne „marica" koja će ga prebaciti u Padinsku skelu, na Tviteru je objavio da ga dva meseca neće biti na protestima, jer mora da ide u zatvor. Pola sata kasnije u PS Obrenovac je stigla Dijana Hrkalović. Besna zbog policijskog javašluka, koji je omogućio Muraru da tvituje, naredila je da mu se oduzme mobilni i da mu se na ruke stave lisice i lanci na noge. Iako je u Padinjak smešten zbog prekršajnih kazni, imao je tretman kao politički zatvorenik. Stražari su mu priznali da se iz vrha MUP-a svakodnevno raspituju za njega.

Dijana Hrkalović ima bogatu istoriju krivičnih dela. Još pre nego što je SNS došla na vlast, tri dana pred izbore 2012. godine, predvodila je čopor naprednjačkih huligana koji je pretukao Dejana Vukićevića, predsednika pokreta „Pravda i pravo". Policija je izvršila uviđaj, lekari su sanirali povrede lobanje Vukićevića, ali taj slučaj nikad nije sudski procesuiran.

Dok je bila na funkciji sekretara Uprave kriminalističke policije, Hrkalovićeva je prekršila propise kad je izdala nalog za praćenje novinarke Svetlane Vojnović. Lično je saslušavala Danila Redžepovića, urednika portala Teleprompter, koji je objavio transkript presretnutog telefonskog razgovora Bojana Pajtića i Lidije Udovički, supruge vlasnika američke kompanije CWP.

Pored toga što brutalno sprečava objavljivanje informacija koje kompromituju pripadnike vladajuće kaste, Hrkalovićeva se bavi i subverzivnim delatnostima. Bivši novinar Vučićevog nedeljnika Ekspres opisao je kako je Hrkalovićeva toj redakciji dala podatke o spornim poslovima jednog biznismena. Kad je oklevetani i uvređeni biznismen zapretio tužbom, rečeno mu je ko je izvor. Uplašen, tajkun je odustao od suđenja, znao je da ne bi imao nikakve šanse, pošto ona komanduje i većini sudija.

U svim parapolicijskim nasilničkim akcijama protiv opozicije glavnu ulogu ima državna sekretarka MUP-a Srbije. U junu 2016. godine, pred kućom ministra Stefanovića, na Bežanijskoj kosi, uhapšen je izvesni Miloš M. Da bi kompromitovala opoziciju, Hrkalovićeva je preko režimskih medija odmah plasirala informacije o „sprečenom atentatu na ministra policije". Kasnije, kad se pokazalo da u pitanju nije nikakav atentator, nego građevinski inspektor, ona je obustavila inspekcijski postupak i naredila da se obrišu snimci iz službenog aparata.

Tokom kampanje za predsedničke izbore 2017. godine, izvršen je upad naoružanih razbojnika u kuću Jelene Grujić Ristić, predsednice Opštinskog odbora Nove stranke, koja je podržavala kandidata Sašu Jankovića. U saopštenjima MUP-a, tim povodom, Hrkalovićeva je obmanjivala javnost i zloupotrebila policijske i pravosudne organe kako bi pokušala da sakrije istinu. Zločin je imao očiglednu političku pozadinu, ali ona je htela da ga predstavi kao „običnu krađu", iako tom prilikom ništa nije uzeto iz kuće.

U vreme izbora u Lučanima, po njenom nalogu je uhapšen Lazar Đurović, potpredsednik Izvršnog odbora Narodne stranke. Vuk Jeremić je tada optužio Hrkalovićku da je „direktno, iz lokalne policijske stanice, komandovala specijalnom operacijom uterivanja straha u Lučanima i naređivala hapšenje opozicionih aktivista".

- Hrkalovićeva je inače glavni eksponent organizovanog kriminala u vrhu srpske policije - rekao je Jeremić.

U njenoj organizaciji, nedavno je izvršen medijski linč Nebojše Zelenovića, gradonačelnika Šapca. Hrkalovićeva je prvo pokrenula medijsku kampanju protiv njega, najavljujući da će uskoro biti uhapšen i zatvoren. Kad to nije dovoljno uplašilo Zelenovića, šabački naprednjaci su na internetu objavili njegovu kućnu adresu i pozvali građane da ga nađu i da spreče njegove „izdajničke aktivnosti". Linč, zasad, nije izazvao posledice koje bi ugrozile bezbednost gradonačelnika Šapca, ali nacrtana mu je meta na čelo.

Hrkalovićeva ima apsolutnu podršku i svog verenika Nenada Vučkovića, zvanog Vučko. Kao jedan od čelnih ljudi Žandarmerije, Vučković je viđen u zgradi RTS-a, kad je isterivao građane i opozicione lidere, kao i 13. aprila ispred zgrade Predsedništva Srbije, koja je tada bila opkoljena protestantima. Neki opozicionari tvrde da je lično Vučković naredio hapšenje Pavla Cvejića i ostalih srednjoškolaca. To ne bi bilo čudno, pošto se za njega govori da je komandovao i prilikom svečane inauguracije Aleksandra Vučića, kad je nasilje primenjeno nad novinarima i građanima koji su protestovali.

Mediji su ukazivali na Vučkovićevu bliskost sa Aleksandrom Stankovićem, zvanim Sale Mutavi, osuđivanim narko dilerom, koji je ubijen u oktobru 2016. godine. Objavljene su brojne njihove zajedničke fotografije, kao i glasine da je Sale Mutavi trebalo da bude kum na venčanju Vučkovića i Hrkalovićeve.

Policijski sindikat Srbije je nedavno od MUP-a zatražio informacije o tome da li je Vučković vođa navijača Partizana i da li su ispitane njegove veze sa kriminogenim članovima navijačkih grupa, poput Velibora Srećkovića i Srđana Krička. Od MUP-a je zatraženo da proveri navode o tome da vođe Partizanove navijačke grupe „Alkatraz" koriste policijske značke ili njihove kopije, pa su zato prozvani „Značkatraz", i da li im je to omogućio Nenad Vučković Vučko.

Na ta pitanja Policijskog sindikata, na koja MUP nikad nije odgovorio, nadovezao se Sergej Trifunović, koji je na protestu u Knjaževcu rekao da se Dijana Hrkalović „zabavlja s likom koji diluje drogu".

- Od Trifunovića me ništa ne iznenađuje. U odsustvu bilo kakve ideje, njegova jedina politika je vređanje žena i dece, kao i iznošenje skandaloznih laži. Suludo je i očekivati od ovog političara u pokušaju da s time prestane, ali svakako ću mu dati priliku da svoje laži dokaže na sudu - rekla je Hrkalovićeva sredinom februara.

Prošla su tri meseca, ali još nije podnela tužbu i na sudu pokušala da od Trifunovića zaštiti svoju i čast svog dečka žandara.

Svesna svoje uloge u kriminegonoj Vučićevoj piramidi vlasti, Dijana Hrkalović traži i zvanične potvrde svog značaja. Jedan niški policajac na društvenim mrežama je u novembru 2017. objavio da je cela smena dežurne službe Policijske uprave Niš kažnjena jer nije predala raport Hrkalovićevoj. Iako je na funkciji državnog sekretara, ona insistira da se prema njoj svi potčinjeni ophode kao prema visokom državnom funkcioneru.

Neki to i rade, zato je zasipaju pohvalama i nagradama. U anketi Blica proglašena je za 9. najmoćniju ženu u Srbiji. Matica srpska je Hrkalovićevu odlikovala prestižnim priznanjem „Kapetan Miša Anastasijević", a nedavno je dobila plaketu skupštinskog Odbora za kontrolu službi bezbednosti. Istom plaketom nagrađeni su ministar Nebojša dr Stefanović i direktor policije Vladimir Rebić. Oni mogu da se nadaju samo da, kad za to dođe vreme, neće završiti u istoj ćeliji s Hrkalovićevom. Ako se to ipak desi, ona će im pojesti porcije, ipak ima više testosterona nego njih dvojica zajedno.

Kao što sad, u Vučićevoj vlasti, ima značajnu ulogu u povezivanju policije i kriminala, Hrkalovićeva će, posle demokratskih promena, dobiti priliku da u poštenom procesu otkrije pozadinu svih krivičnih dela koja sad vrši.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane