Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

KiM

Koliko je Vučić podelio Srbe na Kosmetu

Ko će biti novi Žikica Španac

Srbi na severu Kosova i Metohije su ogorčeni. Kao nikada ranije, na komšije, rođake, najbliže... Oduvek je bilo onih koji bi se prodali, to se nekako zna još od malih nogu, ranih razreda osnovne škole ali za većinu, to nije važilo. Posebno kada se zna - kome na KiM mogu da se prodaju i šta prodaju, osim sebe.Do danas, veće podele među Srbima nije bilo nego one na četnike i partizane. Dolina Ibra pamti mudrost tadašnjih majki. Tokom Drugog svetskog rata, mnoge majke neke od sinova slale su u četnike, druge u partizane. Nije se znalo ko će na kraju rata biti pobednik, pa je dobro da neko bude na strani pobednika kako bi zaštitio onog drugog.

Ivan Maksimović (dopisnik iz Kosovske Mitrovice)

Dešavalo se da brat u partizanskoj uniformi, na pozdrav svog brata četnika koji se vraća kući u sred bela dana i željno ga doziva izdaleka, uzima pušku i gađa u grudi, ubija. Uostalom, bio je to rat čiji se početak veže za pucanj Srbina, Žikice Jovanovića Španca, u drugu dvojicu Srba - regularne žandarme države.

Zanemaren je raniji napad, prvi u tadašnjoj Jugoslaviji, grupe četnika - tačnije vojnika JVuO na kolonu motorizovanih vozila Nemačkih vojnika u selu Leušići, čiji su ostaci dugo ležali u šančevima kraj puta. Zanemarena je i celodnevna borba Srba u opštini Leposavić, selu Borčane, tada najvećem srpskom selu na Kosovu i Metohiji, a sa albanskim balistima i nemačkim fašistima 4. jula... Deset sati je trajala odbrana sela dok nije poslato još 300 nemačkih vojnika iz Kosovske Mitrovice. Ipak, u Jugoslaviji rat je "počeo" nekoliko dana kasnije, onda kada je jedan Srbin ubio drugu dvojicu!

ponavljanju istorije govoreno je toliko puta, ali... Desilo se da je gotovo 78 godina kasnije, bezmalo u isto vreme, u Leposaviću, Srbin pucao na Srbina. Aleksandar Vučić, koji već toliko dugo unazad najavljuje mogući rat na severu Kosova i Metohije, umalo je, eto baš 10. jun mogao da zabeleži kao početak jednog novog, naravno, bratoubilačkog rata.

Pripadnik službe koja nosi naziv "Pogranična kosovska policija", na severu Kosova i Metohije su to Srbi, pucao je na kombi kragujevačkih registraskih oznaka čiji je vozač odbio da se zaustavi redovnoj patroli, odjeknula je Srbijom vest.

Posle nedavnog varvarskog prepada, smušenost je nadvaldala uznemirenje. Neki su pokušali da sebi opravdaju slučaj kao "sprečavanje šverca" ali gorak ukus ostavlja činjenica da se radi o Srbima koji dovoze robu za potrebe srpskog stanovništva, koje zapada u sve veću krizu usled visokih taksi koalicionih partnera Aleksandra Vučića tj.,separatista iz Prištine u čije ime istupa Ramuš Haradinaj i, naravno, evropskih i SAD zvaničnika.

Uostalom, nije trebalo ništa drugo do inicajala da se sazna ko je vozač a čija je ruka povukla oroz.

Crvenim kombijem kragujevačkih registarskih oznaka upravaljao je Zoran Miladinović, četrdesettrogodišnji Srbin, oženjen i čija je supruga godinama nezaposlena. Otac troje dece koju školuje i prehranjuje sopstvenim znojem i mučeničkim komadom suvog hleba. Čovek koji je umalo izgubio život i čije je ime moglo da bude upisano krvavim slovima na spisku srpskih mučenika u ovom mračnom periodu naše istorije.

I sve to zbog pečata vremena, to jest "vladavine prodanih Srba" koji se utrkuju u dokazivanju ko je verniji sluga albanskom separatističkom režimu i njihovoj lažnoj državi o čijem budžetu brinu više nego o životu svog sugrađanina, oca i supruga, kažu ovdašnji Srbi, rezimirajući precizno kako to samo narod ume.

Zoran je ponekad honorarno vozio šlepere, dok je tranzit robe obavljan regularno i bez problema. Visoke takse su zaustavile promet što je njemu promenilo život više nego bilo kome jer je izgubio mogućnost da dođe do bilo kakve zarade. Neko vreme je živeo kod roditelja svoje supruge u Žitkovcu, nadajući se da će lakše doći do posla zbog blizine Kosovske Mitrovice i Zvečana. Trudio se koliko je god mogao da do bilo kakvog posla dođe ali ga za njega nije bilo. Morao je da se vrati kod roditelja u selo Vuče.

Međutim, svuda gde je boravio i gde su ga upoznali, tvrde da je retko dobar čovek, uviđajan i pun poštovanja za ljude oko sebe. Drugima nije pravio probleme, o svojima izbegava da govori. Njegov opis odgovara baš onoj vrsti ljudi za koje kažu, "najbolji prvi stradaju". Srećom, Zoran nije nastradao, izvukao je živu glavu.

Onaj ko je na njega pucao kao da je ispalio grom. Čak i za one koji su sa njim u istoj službi, a naročito za preostali srpski narod i bivše kolege, jer ipak je bilo onih koji nisu želeli da se "integrišu" i služe onoj "policiji" koja im je ubijala kolege pred njihovim očima, da bi danas čuvali granicu ili poredak tih istih, što ne reći, ubica.

Na vlasti kod Albanaca ionako teško da ima nekoga ko nije poneo srpsku krv na svojim rukama. Ti, koji nisu želeli da im služe, do danas su mahom otišli sa Kosova i Metohije, ili žive južno od Ibra. Na vreme su rekli da im ne pada na pamet da se priključe albanskoj policiji na Kosovu jer "ne mogu da gledam izdaju a ne da učestvujem u njoj", kaže S. A., jedan od njih za Magazin Tabloid.

"Odavno sam svojim šefovima rekao - mene ne šaljite da obezbeđujem srpske političare, ne mogu da odgovaram za svoje postupke. Nemojte da ja budem posle kriv", aludirajući na mogućnost da upotrebi čak i oružje i umesto da zaštiti počinioca i saučesnika u izdaji Kosova i Metohije, on to pokuša samostalno da spreči.

Ćutali su i nemo ga gledali, nikada nisu ništa prokomentarisali jer "nisu ni oni glupi, vide i oni šta se radi... ali zašto ćute, to ne znam" kaže naš sagovornik koga više nisu slali na tu vrstu zadatka.

"Ovo samo govori kol'ko je Vučić obmanuo narod kad je kazao kako je izdejstvovao da komadant policije za sever Kosova bude Srbin, evo primera da se taj komadant ne pita ništa" kivan je naš S. A. koji ne ume rečima da iskaže šta oseća, još uvek je u šoku. To su ljudi sa kojima je nekada radio i borio se rame uz rame.

Po Briselskom sporazumu, pripadnicima srpskog MUP-a nametnut je protivzakonit izbor; dupla plata - od Beograda i sponzora separatista, i služba u albanskoj policiji na KiM ili penzija pod strogim, takođe nezakonitim uslovima poput pretnje prekidom isplate ukoliko penzionisani policajac napusti Kosovo i Metohiju! Cilj je bio naterati što veći broj bivših pripadnika srpskog MUP-a da prihvate nove uniforme. U tome se i uspelo a rezultat toga možemo ovih dana sve češće da vidimo.

Prema izveštaju Beogradskog centra za bezbednosnu politiku a o integraciji policajaca na severu do kraja marta 2014. godine 285 bivših pripadnika MUP-a RS uključeno je u sastav Kosovske policije, dok je njih 52 "isključeno" iz procesa a za koje se smatra da su odbili ovaj predlog.

Ovo se ipak smatra "značajanim korakom napred" u primeni Sporazuma, ocenjeno je u ovom uratku koji takođe na protivustavan način posmatra i podržava sprovođenje Briselskog sporazuma. Međutim, koliko je ovo zaista uspeh vidi se već u nastavku izveštaja koji podseća da je oko 800 pripadnika MUP-a "izvan severa Kosova", dakle koji su već napustili teritoriju KiM ili su nastanjeni južno od Ibra, jednostavno izuzeto iz ovog Sporazuma i po ukidanju srpskih policijskih struktura, prepušteno samo sebi da se snalazi i preživljava.

Lokalni mediji na albnskom jeziku na ovo nisu gledali blagonaklono, sumnjali su u vernost pripadnika policije koja se borila protiv njihovih terorističkih bandi. Danas vidimo, sumnja nije bila opravdana. Srpski mediji, potčinjeni pretežno zapadnim vladama koje su i njihovi sponzori, izveštavali su prenoseći režimske medije i izjave srpskih zvaničnika o tome kako se integracijom u kosovsku policiju dobija služba sa velikim brojem srpskih pripadnika što će povećati bezbednost Srba na Kosovu i Metohiji...

"Ti nesrećnici u albanskoj policiji, a Srbi još, više se sekiraju za albanski budžet, no za život čoveka" kaže S. A. analizirajući nastalo stanje na KiM.

- Dugo sam radio kao policajac, (navodi čin), ne znam za primer da je neko od nas pucao zbog toga što je vozač odbio da stane. Postoji mnogo načina, mahom se po registraciji znalo ko je vlasnik vozila. Često sam upozoravao policajce da ne jure za takvima, polako, 'pašće' sledeći put. Retko se dešavalo da sam pogrešio a onda taj lepo plati i sve do tada što je hteo da bude mangup i to bez prava da se ljuti na bilo koga! Tako se postiže opšti mir, ništa ne može na silu, pa neka si i policajac, moraš da budeš čovek" - kaže naš sagovornik koji nije mogao da veruje da se to zaista dogodilo, da to nije još jedna medijska laž u ovim smutnim vremenima.

Očekivano, takozvana "kosovska policija" je u jutarnjem izveštaju izmenila prvobitne navode svog regionalnog portparola, Branislava Radovića, i dodala da je "vozač pokušao da pregazi policajce" kako bi opravdali neprimerenu i čak i prema njihovim pravilima, nelegalnu i preteranu upotrebu sile.

Za lokalne medije nezakonitost takvog postupka objasnio je i ovdašnji advokat Nebojša Vlajić:

KPS policija ima pravo da upotrebi vatreno oružje samo ukoliko proceni da joj je ugrožen život ili zdravlje ali policajac nema pravo da puca na vozilo čiji vozač odbija da stane".

Policajac ne može da zna da li se u kombiju nalaze deca, ili možda migranti, a nije isključeno da se osoba tako ponaša u slučaju bolesti ili je možda neuračunljiva, sve su to mogućnosti koje Vlajić nabraja i dodaje „da je policajac dužan da zapamti registarsku oznaku vozila, boju kola i da raspiše poternicu kako bi se lice pronašlo".

Danijel Bojović, policajac koji je pucao, sticajem srećnih okolnosti izbegao je da ponese sramnu "titulu" novog Španca, sa početka teksta. Bojović je bivši pripadnik MUP-a Srbije, nastanjen u selu Dobrava kraj mesta zvanog Jezero. Otprilike do 2007. godine je radio u Beogradu da bi tada bio premešten u PS Kosovska Mitrovica. U "kosovsku policijsku službu" integrisan je po Briselskom sporazumu, 2013. godine.

njemu kažu da je "veoma korektan" što u lokalnom žargonu znači da nije problematičan i da nije bilo ove pucnjave, verovatno se za njega ne bi ni čulo, barem ne po zlu. Čak šta više, svi koji su nam o njemu nešto rekli tvrde da je "taj Danijel Bojović kao čovek izuzetan, šta mu se to u glavi desilo, svi se pitamo!".

Naime, prema saznanjima Magazina Tabloid, patrola "pogranične policije" je vozača zaustavila u selu Popovce kraj dvorišta Saše Vukojevića, jer je pre toga odbio da stane patroli u Jošanici. Kada su pregledali teret kombija započeli su proces konfiskacije vozila i robe. Tada Zoran, ili neko za koga je vozio robu, poziva nekoliko momaka iz Leposavića. Čuvši gužvu okupili su se i meštani i revoltirani reakcijom patrole i njihovom službom separatistima u Prištini, izražavaju svoje negodovanje koje prerasta u raspravu. Zoran pokušava da iskoristi priliku, ulazi u kombi i kreće odatle. Članovi patrole ispred vozila bacaju prepreke, on ih gazi i nastavlja dalje i tada Danijel Bojović puca za vozilom, u gume.

- Vidiš, poenta je u tome da "Srbin" sprečava Srbina da dostavi hranu Srbima, direktno radeći u korist šiptarskog budžeta i njihovih političkih odluka protiv Srba" nastavlja S. A. koji nema ni malo dileme ko je glavni krivac u celoj priči.

"No, u ovom slučaju, kao i hapšenju "kosovskih policajaca" pre neki dan, najveću odgovornost snosi Vučić koji se hvalio na TV kako roba ilegalnim prelazima nesmetano ide na sever Kosova. Pa, to ni lud čovek ne bi javno reko! Da malo dobra misli nama ovde, on to javno ne bi smeo da iznese, to je očigledan primer kako nas uništava. Jeste, Haradinaj je uveo takse ali za nestašicu robe, koja se sve više primećuje, direktnu odgovornost snosi Vučić!" kaže ogorčeni Srbin čija se borba protiv albanskog separatizma a za jačanje srpske države na KiM sada već proteže decenijama unazad.

Zbog nestašice robe i prehrambenih proizvoda, u Leposaviću je bila planirana akcija protestnog zatvaranja radnji. Međutim, narod sve otvorenije odbija poslušnost. Jedan od privrednika nedavno je verbalno napao "gradonačelnika" Leposavića po albanskom sistemu, Zorana Todića, člana Vučićeve "Srpske liste" i gotovo vičući negodovao: "Šta 'oćeš sada? Onomad slaviš pobedu sav srećan što si gradonačelnik, sad nas pozivaš da zatvorimo prodavnice?" Todića je ovo zbunilo, spustio je pogled i pokušao da odgvori "to nije tema sada".

Odluka o zatvaranju lokala i radnji nije sprovedena zbog bojkota privrednika!

U međuvremenu se vozač kombija predao takozvanoj "kosovskoj policiji", u prisustvu advokata dao izjavu i pušten da se brani s slobode. Protiv Danijela, koji je pucao, pokrenut je postupak ali kako Magazin Tabloid saznaje - tek za javnost. On neće snositi nikakve posledice kako bi i drugi bili ohrabreni da "odlučno" reaguju svesni nekažnjivosti u takvim slučajevima.

Inače, majke Zorana i Danijela su iz zaseoka Mošnica kraj Sočanice, bliske rođake po ocu. Tako je, podilazeći separatističkim težnjama kosovskih Albanaca u čiju korist vodi prljavu igru iz Beograda, Vučić koji se hvali "postignutim jedinstvom Srba" na Kosovu i Metohiji, upravo među njih uneo tako dubok razdor.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane