Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

KiM

Srbi sa KiM izbrisani iz života i brojnog sastava Srbije

Sumanuti Vođa ih prodao i predao

Kosovom i Metohijom danas kao da odzvanjaju reči legendarnog majora Gavrilovića "Vrhovna komanda izbrisala je naš puk iz svog brojnog stanja. Naš puk je žrtvovan za čast Beograda i otadžbine... ... Vi nemate više da brinete za živote vaše koji više ne postoje". Naravno, sa izvesnom i bitnom razlikom.

Ivan Maksimović (dopisnik iz Kosovske Mitrovice)

Nije izbrisan puk već deo srpskog naroda na Kosovu i Metohiji, a to nije učinila komanda nego Vrhovni Vođa lično. Ne radi odbrane teritorije i časti, već sramote ali i očuvanja Beograda i to samo onog koji, i iz kojeg, se upravlja ostatkom države - jezgrom vlasti.

Izbrisani su Srbi iz faktičnog ali još uvek ne i brojnog stanja jer taj aspekt je neophodan kako bi se "dobijali" separatistički izbori da bi i dalje mogla da se sisa neka tuđa sisa. I samo je to bitno, bitnije i od ljudskih života

Prvog dana septembra, kada se tradicionalno svako dete priprema za početak nove školske godine, sedamnaestogodišnji dečak Danilo Bojić, napadnut je od strane albanskih vršnjaka koji su prešli most i došli u srpski deo grada gde su ga izboli nožem, sasvim moguće kako bi počinili ubistvo. Srećom, samo u pokušaju.

Nekoliko incidenata prethodnih dana mediji su mahom prećutali. Pretnje Srbima poput onih uoči gradske slave u Kosovskoj Vitini, praznika u narodu poznatog kao Velika Gospojina, na zidu groblja za koje su znali da će ga Srbi na taj posetiti, nisu bile jedine.

Kosovska policija je popodne, nakon što su se Srbi razišli sa groblja, izašla na teren, izvršila uviđaj i naložila da se natpisi prefarbaju. Njihova svrha je ostvarena i više nema potrebe da se tu nalaze, mogao bi neko da ih zabeleži i iskoristi da prikaže kako su Srbi, ne daj Bože, ugroženi.

Istovremeno, u nekoliko sela nastanjenih Srbima; Bitinja, Popovce, Brezovica i kod mesta Rakanovac, u opštini Štrpce, istog dana osvanuli su identični, već uobičajeni natpisi "UĆK" i slični koji veličiju albanski nacionalizam i neprijateljstvo prema Srbima. Ovo je unelo nemir u sredinu u kojoj živi 70% Srba a gde dugo nije bilo nikakvih etnički inspirisanih incidenata. Ipak, oni su u medijima, i to lokalnim, dobili tek nekoliko redaka, usput.

Još teži napad na imovinu dogodio se u selu Berkovo, kod Eline, nedelju dana kasnije. Anđeliji Živić iz kuće su odnete gotovo sve stvari i bela tehnika. Na taj način nije samo načinjena šteta već joj je život praktično onemogućen. Ovo čak ni u lokalnim medijima gotovo da se nije moglo naći.

Srbin sa severa Kosova komentarišući nemile događaje i incidente u njegovom kraju sa osmehom kaže da "ljudi ne čuju ni 80% od onoga što se desi, i to velikih stvari" misleći na slučajeve zastrašivanja, paljenja hrane i pomoćnih objekata za stoku ali i povećanog broja krađa u ovdašnjim selima.

Primera radi, u selu Žerovnica u opštini Zvečan, inače izuzetno pogodnom za bavljenje stočarstvom što i jeste bila jedna od glavnih aktivnosti ovdašnjih žitelja, danas se na prste jedne ruke mogu nabrojati vlasnici krava.

Osnovni razlog je, kako ovde kažu, izuzetno povećan broj krađa. Tragovi vozila nekada vode ka obližnjim albanskim selima a često se gube na glavnom putu i dalje u nepoznatom pravcu.

Slučajevi su ranije prijavljivani policiji ali više ne od kada se stekao čvrst utisak da upravo pripadnici takozvane "Kosovske policije" imaju udeo u tim krađama. Dovoljno je da povežete vreme krađe sa smenom određenih policajaca i "sve ti bude jasno", kažu meštani. Uostalom, to je i sama služba potvrdila kada je upadom na sever KiM maja meseca ove godine, pod optužbom za korupciju, uhapsila 19 osoba i to svojih službenika, policajaca integrisanih po Briselskom sporazumu!

Pretežnije od svih nevolja koje pogađaju Srbe na KiM, medijima i novinarima je da budu predusretljivi prema Vučićevoj "Srpskoj listi" ali i ostalim strankama i pokretima koje učestvuju na separatističkim izborima. Da bi se ova državorazbijačka aktivnost opravdala, nužno je prikazivati stanje kao bezbednosno povoljno a tek ekonomski ili socijalno ne.

Tek se pokušaj ubistva srpskog dečaka nije mogao izbeći ali se mogao pokriti, ublažiti. Medijski izveštaji će u prvom mahu pravilno izvestiti javnost da su srpskog dečaka napali albanski mladići koji su prešli most i došli u srpski deo grada.

Već sledeći izveštaji postaju vidno tolerantni, ton je smireniji a kasnije se čak javlja i izvesno distanciranje od bilo kakvog emotivnog naboja. Tako će žrtva postati "maloletno lice srpske nacionalnosti" koje nije napadnuto već je u incidentu "povređeno oštrim predmetom" i "nije moguće" potvrditi da li se radi o etničkom nasilju - iako su počinioci privedeni!

Pro-albanski mediji na srpskom jeziku, među kojima ima novinara sa krajnje jezivim događajima iz ne tako davne prošlosti koje su im Albanci priredili a koji danas rade upravo na ostvarenju njihovih ciljeva, prikazaće kratak snimak razgovora sa povređenim dečakom. Nonšalatno će "propustiti" priliku da povređenom dečaku daju prostora da kaže šta se dogodilo i pitaće ga samo "kako se sada oseća".

Na kraju će takvi, kako se to imperijalističkim žargonom američke administracije kaže - "korporativni" novinari, zaključiti da se to dogodilo "nakon kraćeg verbalnog sukoba" i javnosti ostaje da razmišlja o pravim razlozima.

Opaka je to stvar jer, pošto je do sukoba očigledno došlo - znači da ga je neko izazvao. A ko, to će se prelomiti kroz prizmu potpuno zapostavljenog psihičkog momenta kod Srba na Kosovu i Metohiji, naročito na severu pokrajine gde nema uobičajenih svakodnevnih susreta Srba i Albanaca osim u pojedinim trovinskim radnjama ili vrlo retko na poslu, pretežno u stranim službama. U tim okolnstima, Srbi koji inače nisu agresivni a sa dolaskom defetističke Vučićeve "Srpske liste" više nemaju čvrst stav ni o sopstvenoj odbrani, važi da Albance "ne treba provocirati".

To se ni malo ne odnosi na prelazak u njihov deo grada, kakvih slučajeva ima tek individualnih i to dva ili tri zabeležena u poslednjih 20 godina tek da bi se ostavio trag grafitom ili da bi se samo prošlo tim delom. Suprotno tome Albanaci su masovno upadali preko 120 puta spremni ili vršeći nasilje nad Srbima.

Stav o neprovociranju Albanaca odnosi se isključivo na to da kada Albanac provocira ne uzvraćati, treba ćutati, sagnuti glavu i povući se kako bi se izbegla nevolja. To dovodi do isključivosti u kojoj su Srbi krivi ne što su provocirali nekoga u svom delu grada ko je došao sa namerom da napadne, možda i ubije, već što su iole odgovorili na teške, ponižavajući i krajnje iritantne uvrede Albanaca.

Jednostavno, kod Srba je sa uspostavljanjem Vučićeve kriminogene vlasti, zavladala atmosfera sveopšteg ćutanja.

U ostatku Srbije se mahom ćuti jer "može da bude i gore", na Kosovu i Metohiji je sasvim jasno da će biti gore, i to odmah, ali se sve čini usled "ubijanja u pojam" jer zaštitu jedino uživaju članovi režimskih kriminalnih bandi sa misijom uterivanja straha i primoravanja na poslušnost Vođi. A Vučićeva kontrola je rigorozna, narod je pod stalnom pretnjom da se izloži najsurovijim metodama "disciplinovanja" brutalnim batinašima koji o svom "poslu" sasvim opušteno razgovaraju u baštama kafića ne obazirući se na ljude za susednim stolovima.

"Ne možeš da ideš da biješ nekoga ako nisi siguran šta si tačno čuo" kaže simpatičan mišićavi bradonja kratke kose, mladiću preko puta stola koji ga pomno sluša sa punom pažnjom i klima potvrdo glavom da je razumeo dok ostali za stolom nemo posmatraju već uobičajeni ritual.

Po svemu sudeći, u toku je ceremonija prijema novog člana "obezbeđenja" restorana "Grej" u vlasništvu Zvonka Veselinovića u, do nedavno, rezidencijalnoj zgradi Milana Radoičića. Uostalom, zašto bi se i krili? Ovo je njihov grad. Kako jedan od ovdašnjih Srba reče, povodom opšte uzbunjenosti rušenjem u Savamali koje naspram događaja na KiM bezmalo da nema nikakav značaj - "Kosovska Mitrovica je prestonica fantomki. Odavde je sve krenulo". I to je sasvim tačno.

Mnogi zbog toga krive ovdašnje Srbe i zameraju im što učestvuju u cepanju sopstvene države i ne pružaju otpor. Generalno se i u potpunosti zanemaruje činjenica da sudbina naroda, naročito teritorije i kontrole nad južnom srpskom pokrajinom, nije stvar Srba koji na Kosovu i Metohiji žive već svakog Srbina ma gde se on nalazio. Kosovo i Metohija nisu zemlja Srba koji na njemu žive, već kao i svaki drugi deo državne teritorije, vlasništvo svakog stanovnika Srbije što donosi i obavezu da se ugrožena teritorija brani. Iz više razloga, uglavnom onih svojstvenih paloj ljudkoj prirodi, ostatak srpskog naroda je nemo posmatrao šta se na Kosovu i Metohiji dešava umesto da se bori i za taj deo.

Čekalo se... Čekalo se da prođe, da se reši, da se neko pobrine, da neko ne da! A kad se čeka da se ozbiljna bolest reši sama, ono što se dočeka najčešće bude smrt. Tako su se fantomke raspršile Srbijom i počele da zavode red onako kako to umeju i onako kako to treba Vođi njihovog klana.

Upravo to smo imali prilike da vidimo u Medveđi. Bahati, mišićavi momci koji prete svima, voze se u džipovima bez oznaka ispod "ciganluka" od razvučenih kanapa na kojima vise i na vetru mlataraju posteri sa Vučićevim likom plašeći davno odomaćene gradske ptice.

Vođu to ne brine. On se ionako ugnezdio izlegavši se iz kukavičjeg jajeta. A njegova "kukavica", Vojisalv Šešelj i Srpska radikalna stranka, ovih dana su ga i javno podržali u izdaji Kosova i Metohije pozivom Srbima da izađu na izbore u organizaciji albanskih separatista i da podrže "Srpsku listu". Vrlo verovatno da je ovo iznuđeno činjenicom da je odlaskom Milana Radoičića sa Kosova i Metohije živnuo "duh" onih Srba koji su na svoj politički plen već predugo čekali te se u međuvremenu malo raskravili i počeli da plivaju u političkoj kaljugi raskrvavljenog Kosova i Metohije.

U strahu od gubitka udela u separatističkoj vlasti, koji se i te kako oseća, Vučićeva "Srpska lista" masovno je odštampala formulare u čije se postojanje teško može poverovati.

Objavljena je i podeljena "Lista sigurnih glasova" koja osim logoa "Srpske liste" sadrži rubrike o ličnim podacima popisanih Srba čija će dužnost biti da izađu i zaokruže Aleksandra Vučića, odnosno njegovu listu na KiM, i omoguće mu još jedan ulazak u separatistički "Parlament".

Osim ličnih i kontakt podataka formular sadrži i rubriku na čijoj dosetki bi i kreatori fašističke propagadne mašinerije pozavideli: "Broj glasova u porodici"! Nije više dovoljno da glasa onaj ko je u tu svrhu dobio posao, već i oni koji sa njim u toj kući žive. Broj dobijenih glasova će se uporediti sa ovim listama a onda detaljnom pretragom utvrditi ko se usudio da ne glasa za sopstveni nestanak pod dirigentskom palicom, do sada jedinog Nerona u srpskoj istoriji, Aleksandra Vučića.

I to je jedino što je na Kosovu i Metohiji novo. Sve ostalo kao da se nikoga ne tiče. Od više autorskih tekstova objavljenih u poslednje vreme, a na temu izbora, svi pozivaju na bojkot ali ne separatističkih, već parlamentarnih izbora u centralnoj Srbiji predviđenih za proleće naredne godine. Valjda nisu imali dovoljno vremena da neki red posvete prvo ovim koji de-jure potkopavaju temelje države. Svi bi da obuku dres Murtinog tima jer su vazda spremni da uzjašu umesto Kurte. Problem je samo što je Kurta uzjahao baš njih te dok su oni pritajeni, on i ne mora da sjaše.

A o Kosovu i Metohiji će valjda već neko da brine, da ga ne da... A pošto ne znamo ko bi to mogao da bude, onda ćemo da čekamo. Kao što se čeka da teška bolest prođe sama od sebe.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane