Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spasavanje sela i države'' (6)

Odumiranje sela Srbije!

Branislav Gulan, je član Naučnog društva ekonomista Srbije, Nacionalnog tima za preporod sela Srbije, novinar, književnik i publicista, koji se pola veka bavi selom i seljacima, odnosno čekanjem boljeg života na selu. Evo njegovih najnovijih istraživanja. Autor je i trostruki dobitnik nagrada za životno delo. Dve međunarodne i jedne domaće - Društva novinara Vojvodine u 2019. godini. U izdanju novosadskog ,,Prometeja'', nedavno je objavljena i nova knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spasavanje sela i države''. Uz dozvolu autora objavljujemo najinteresantnije delove ovog istraživanja.

Branislav Gulan

Od poslednjeg popisa poljoprivrede u 2012. godine ugašeno je 62.000 poljoprivrednih gazdinstava u Srbiji. Sa nestajanjem sela nestaje i Srbija. Broj je smanjen na 566.000! Sad postoje čitavi regioni gde nema stanovnika. Najteže je na jugu Srbije u pet okruga. U pojedinim delovima jugoistične Srbije postoje područja čak od 30 kvadratnih kilometara gde je samo jedan ili nijedan stanovnik. Vlast se posle sedam decenija setila da pomaže zadrugarstvo a sa time i da održi sela. To je i prvi put da se dobija bespovratni novac. Jer, ako nestanu sela, nestaće i velika glasačka mašina! U selima živi gotovo polovina stanovništva, a među njima je najveći broj penzionera gde se nalaze glasovi koji mogu da odluče i pobednika na izborima. Dakle, sa pomaganjem selima, pomaže i sebi u narednim izborima.

Prema popisu poljoprivrede iz 2012, u Srbiji je bilo oko 628.000 poljoprivrednih gazdinstava i još 2.000 pravnih lica. Među kojima su dominirala mala i srednja. Za SAMO ŠEST GODINA BROJ GAZDINSTAVA JE SMANJEN NA 566.000!!!

Ovo su najnoviji podaci Republičkog zavoda za statistiku!

Uprkos svim podsticajnim merama države, 2018. godine je u Srbiji bilo 61.941 poljoprivredno gazdinstvo manje nego 2012. godine, odnosno njihov broj se smanjio za blizu 10 odsto! Glavni razlog smanjenju broja gazdinstava vidi se u ukrupnjavanju gazdinstava!

Ono što zabrinjava jeste što je, kako pokazuju podaci Republičkog zavoda za statistiku, prosečna starost nosilaca poljoprivrednih gazdinstava 61 godina, dok je tek svaki četrnaesti mlađi od 40 godina. Razlozi za ovako veliko smanjenje broja poljoprivrednih gazdinstava, mogu biti dvojaki.

Jedan od razloga smanjenja broja gazdinstava je njihovo ukrupnjavanje i ako je to u pitanju, to je dobro. Ali ako je razlog smanjenja broja gazdinstava, odnosno gašenje domaćinstava i napuštanje sela, a znamo da taj proces traje... To nije dobro. Pravi rezultati moći će ozbiljno da se sagledaju za tri godine, kada bude novi popis poljoprivrede.

Mala i srednja domaćinstva na poslednjem popisu, 2012. godine, činila su 77,8 odsto u ukupnom broju gazdinstava i s obzirom na to stanje s velikim učešćem malih gazdinstava moglo se očekivati da će u ravničarskim delovima - Vojvodini, Mačvi i Pomoravlju, gde je bilo interesa za kupovinu zemljišta, doći do ukrupnjavanja poseda. S druge strane, prema mišljenju agroekonomskog analitičara Branislava Gulana, broj poljoprivrednih gazdinstava opao je zbog loših uslova poslovanja!

Državne subvencije u poljoprivredi Srbije prosečno iznose oko 35 evra po hektaru. U EU su od 500 do 900 evra po hektaru i mi nismo konkurentni ni u jednoj proizvodnji. Naša proizvodnja po hektaru vredna je 1.000 dolara, u Holandiji je 17.000 dolara, u Danskoj 14.000 dolara i mi ne možemo s njima da se merimo u konkurentnosti. Ljudi su shvatili da je bavljenje poljoprivredom neisplativo i odustaju.

Cilj je da kod nas to bude bar 5.000 dolara po hektaru;

Razvoj poljoprivrede Srbije u poslednje tri decenije je samo 0,45 odsto godišnje;

Nema mnogo zainteresovanih jer u 86 odsto sela opada broj stanovnika!

U posmatranom periodu došlo je do povećanja prosečne površine po gazdinstvu sa 5,4 hektara u 2012. na 6,1 hektara u 2018. godini;

Vojvodini sa 10,9 hektara na 12,3 hektara;

Broj najmanjih gazdinstava, koja koriste do dva hektara poljoprivrednog zemljišta, smanjen je u odnosu na 2012. godinu za 27 odsto;

Činjenice - brojke: 569.310 poljoprivrednih gazdinstava bilo je u Srbiji 2018. godine. To znači da je za 9,9 odsto pad broja gazdinstava u odnosu na 2012. godinu; 3.476.788 ha je površina korišćenog poljoprivrednog zemljišta; 1,1 odsto više poljoprivrednog zemljišta gazdinstva koriste nego 2012. godine; 4,5 hektara prosečna je površina oranica i bašta po domaćinstvu u Srbiji. Prosečna veličina oranica i bašta po gazdinstvu povećana je za 13,5 odsto; 217.682 gazdinstva koriste do dva hektara poljoprivrednog zemljišta (što je 27 odsto manje nego 2012. godine); Svaki 14. nosilac gazdinstva mlađi je od 40 godina; Prosečna poljoprivredna penzija je 11.272 dinara;

U 2018. godini u Srbiji je rođeno 64.890 beba, što je na nivou Prvog svetskog rata. Ove godine broj umrlih u Srbiji je oko 102.000!

Podaci RZS o poljoprivrednim gazdinstvima u 2018. godini

U Srbiji godišnje 36.000 ljudi manje, što je opština veličine Bečeja

Stopa prirodnog priraštaja u 2018. godini bila je pozitivna samo u šest gradova i opština u Srbiji: Tutinu, Novom Pazaru, Preševu, Bujanovcu, Novom Sadu i Zvezdari

U Srbiji je u 2018. godini zabeležen negativan prirodni priraštaj, jer je rođeno 63.975 dece, dok je umrlo 101.655 ljudi, saopštio je Republički zavod za statistiku (RZS).

Od 2009. do 2018. godine broj stanovnika u Srbiji je samo na osnovu prirodnog priraštaja smanjen za oko 360.000, a godišnje smanjenje broja stanovnika od oko 36.000 osoba dovodi do zaključka da svake godine nestaje opština veličine Bečeja, navedeno je u saopštenju RZS. Stopa prirodnog priraštaja u Srbiji iznosila je -5,4 promila i smanjena je za 0,1 promil u odnosu na vrednost iz 2017. godine.

U Beogradskom regionu je, kao i u 2017, zabeležena najniža negativna vrednost prirodnog priraštaja od -2,1 promila, dok je najviša negativna vrednost prirodnog priraštaja zabeležena u regionu južne i istočne Srbije od -8 promila.

Nepovoljne tendencije u prirodnom kretanju stanovništva Srbije, a posebno regionalne razlike, mogu se potpunije sagledati na nivou gradova/opština. Od ukupnog broja lokalnih samouprava u Srbiji, stopa prirodnog priraštaja u 2018. godini bila je pozitivna u samo šest gradova ili opština i to Tutin, Novi Pazar, Preševo, Bujanovac, Novi Sad i Zvezdara.

Iz RZS navode da je najveći broj dece, 19.598, rodile žene starosti od 30 do 34 godine. Prosečna starost majki pri rođenju deteta je 30 godina, dok je prosečna starost majki pri rođenju prvog deteta 28,6 godina. U gradskim naseljima, prosečna starost majke je 30,8 godina, a u ostalim naseljima 28,3 godine. Stopa ukupnog fertiliteta, odnosno ukupan broj živorođene dece na jednu ženu, iznosio je 1,5 u 2018 godini.

Iz RZS navode da je prosečna starost umrlih u Srbiji bila 75,2 godine, kao i da je najveći broj umrlih bio starosti od 75 do 84 godine. Vodeći uzrok smrti kod oba pola bile su bolesti sistema krvotoka. Od ovog uzroka smrti prošle godine umrlo je 52.663 građana Srbije, odnosno 51,8 odsto od ukupnog broja umrlih lica. Procenjen broj stanovnika u Srbiji u 2018. iznosio je 6.982.604, prenosi Beta.

Siromaštvo na delu

Za hranu u gradu imamo 2,3 evra dnevno, na selu ni toliko

Posmatrano po članu domaćinstva u gradskim sredinama za hranu mesečno je raspoloživo 8.379 dinara, ili 71 evra, odnosno, 270 dinara ili 2,3 evra dnevno po članu. U drugim sredinama raspoloživo je 7.319 dinara, odnosno 62 evra, ili dnevno po članu domaćinstva 236 dinara odnosno 1,99 evra.

Potrošači mogu igrati ključnu ulogu u kreiranju održivog sistema u proizvodnji hrane, jer putem svojih kupovina šalju snažne poruke proizvođačima, maloprodajnim kompanijama i drugima u prehrambenom sistemu o tome šta smatraju važnim. Cene hrane i kvalitet ishrane uvek su uticale na izbor potrošača. Sada je izazov u pronalaženju strategija koje proširuju perspektive potrošača, tako da se u odlukama o kupovini uzimaju u obzir pitanja kvaliteta životne sredine, korišćenja resursa i socijalne ravnopravnosti.

Istovremeno, moraju se kreirati nove politike i institucije kako bi se proizvođači koji su u sistemu održive prakse na tržištu da sa svojom robom mogu afirmisani široj potrošačkoj javnosti.

Kako je ekonomija u poljoprivredi u funkciji ponude i neelastične tražnje u slučaju smanjene proizvodnje neelastična tražnja doprinosi da poljoprivrednici realizuju veće prihode nego kada je rodna godina.Nisku elastičnost tražnje imaju mnogi poljoprivredni proizvodi, posebno žita, mleko, meso, kafa i ostali. Kako se navike u ishrani potrošača sporo menjaju i u slučaju povećanja cena, uticaj promena ponude i neelastične tražnje na sektor poljoprivrede odražava se na varijabilnost obima proizvodnje.

U slučaju rodne godine, neelastična tražnja često doprinosi i padu cena i smanjenju dohodka u poljoprivredi, što poljoprivredni proizvođači očekuju pomoć od države. Pretežan broj razvijenih zemalja ima mehanizme intervencionizma, od kojih su najznačajniji: finansijsko subvencioniranje, uvođenje sistema garantovanog otkupa (robne rezerve) se povećavaju cene, carinama i uvoznim ograničenjima se smanjuje uvoz hrane, a ne retko se od poljoprivrednih proizvođača zahteva da ograniče proizvodnju.

Životni standard, ostvarene nominalane i realne zarade stanovništva posebno značajno doprinose smanjenom obimu prometa i potrošnje poljoprivredno-prehrambenih proizvoda na domaćem tržištu. Aktuelana potrošnja osnovnih prehrambenih proizvoda u Srbiji, prikazana po članu domaćinstva, je u padu i još uvek značajno zaostaje za potrošnjom u razvijenim zemljama Evrope.

Finalna potrošnja domaćinstva

U Republičkom Zavodu za statistiku prati se finalna potrošnja i komparativno analiziraju kvartalni rezultati upotrebljenih sredstava anketiranih domaćinstava.

Prosečna mesečna raspoloživa sredstva po domaćinstvu (za sva domaćinstva), u 2017. godini, iznosila su 61.407 dinara, odnosno 485,5 evra, što je u poređenju sa 2016. godinom nominalno više za 3%. Domaćinstva sa gradskog područja su u 2017. prosečno mesečno raspolagala sa 63.906 dinara, odnosno 540 evra, što je za 2,7 odsto nominalno više u odnosu na 2016. godinu, dok su domaćinstva sa ostalog područja imala na raspolaganju 57.343 dinara, odnosno 466 evra, što je za 3,9 odsto nominalno više u odnosu na 2016. godinu.

Izdaci za ličnu potrošnju domaćinstava, za sva domaćinstva u Srbiji su iznosili u 2017. godini 62.275 dinara, odnosno 526 evra i u poređenju sa 2016. godinom viši su za 2,5 odsto. Izdaci za ličnu potrošnju domaćinstava sa gradskog područja u 2017. iznosili su 64.011 dinara, odnosno 541 evro, i viši su za 2,9 odsto nominalno, u odnosu na 2016., dok su kod domaćinstava sa ostalog područja iznosili 59.442 dinara, odnosno 502 evro i viši su za 2,2 odsto nominalno u odnosu na 2016. godinu.

Najveći udeo u raspoloživim sredstvima (sva domaćinstva), u 2017., imaju prihodi iz redovnog radnog odnosa - 49,6 odsto, penzije - 31,9 odsto, prihodi od poljoprivrede, lova i ribolova - 4,3 odsto, naturalna potrošnja - 4,4 odsto, ostala primanja od socijalnog osiguranja - 2,6 odsto, prihodi van redovnog radnog odnosa - 3,0 odsto, primanja iz inostranstva -1,1 odsto, prihodi od imovine - 0,6 odsto, pokloni i dobici - 0,7 odsto i 2,7 odsto čine prihodi iz ostalih izvora.

Najveći udeo u ličnoj potrošnji domaćinstava (sva domaćinstva), u 2017., čine izdaci za hranu i bezalkoholna pića - 34,5 odsto i stanovanje, vodu, elelektričnu energiju, gas i ostala goriva - 17,1 odsto. Slede izdaci za transport - 8,9 odsto, za ostale lične predmete i ostale usluge - 5,9 odsto, za komunikacije - 5,3 odsto, za rekreaciju i kulturu - 5,2 odsto, za odeću i obuću - 5,3 nodsto, za alkoholna pića i duvan - 4,7 odsto, obrazovanje - 1,4 odsto i 5,9 odsto čine izdaci za ostale grupe lične potrošnje.

Od ukupnog broja domaćinstava predviđenih za anketiranje u 2017. anketom je obuhvaćeno 6.403 domaćinstvo (72,9 odsto), od ukupnog broja ocenjenih domaćinstava-2.455.316.

Izdaci za ličnu potrošnju domaćinstava (sva domaćinstva) u Republici Srbiji, u 2017. godini. Anketom je ocenjeno 2.466.316 domaćinstava, sa prosečnim brojem članova 2,70. Izdaci za ličnu potrošnju svih domaćinstva su iznosili su 62.275 dinara, što iznosi 526 evra. U strukturi lične potrošnje najveći udeo izdataka za hranu i bezalkoholna pića, 21.472 dinara (34,5 odsto), odnosno 181 evro.

Posmatrano po članu domaćinstva za hranu mesečno je raspoloživo 7.953 dinara, ili 67 evra, odnosno, 257 dinara ili 2,2 evra dnevno.

U gradskim sredinama Republike Srbije anketirano je 3.896 domaćinstava na osnovu kojih je ocenjeno 1.527.510 domaćinstava sa prosečnim brojem članova 2,58. Izdaci za ličnu potrošnju gradskih domaćinstava su u 2017. godini iznosili 64.011 dinara, odnosno 541 evro. U strukturi lične potrošnje dominiraju troškovi hrane i bezalkoholnih pića u vrednosti od 21.619 dinara (33,8 odsto), ili 183 evra, mesečno.

Posmatrano po članu domaćinstva za hranu mesečno je raspoloživo 8.379 dinara, ili 71 evro, odnosno, 270 dinara ili 2,3 evra dnevno po članu.

Pregled potrošnje mleka i mlečnih proizvoda po članu domaćinstva u Srbiji u periodu 2010-2017. godine

Izdaci za ličnu potrošnju domaćinstava u ostalim područjima Republike Srbije. Anketom je ocenjeno 938.806 domaćinstava, sa prosečnim brojem članova 2,90. Izdaci za ličnu potrošnju svih domaćinstva su iznosili u 2017. godini 59.442 dinara, što iznosi 502 evra. U strukturi lične potrošnje najveći udeo izdataka za hranu i bezalkoholna pića, 21.224 dinara (35,7 odsto), odnosno 187 evra.

Posmatrano po članu domaćinstva za hranu mesečno je raspoloživo 7.319 dinar, odnosno 62 evra, ili dnevno po članu domačinstva 236 dinara odnosno 1,99 evra.

Pregled potrošnje mesa po članu domaćinstva u Srbiji u periodu 2010-2017. godine

Izdaci za ličnu potrošnju domaćinstava (sva domaćinstva) u Republici Srbiji, u periodu prva tri kvartala 2018. godine se nisu značajnije izmenili. Anketom je ocenjeno 2.466.316 domaćinstava, sa prosečnim brojem članova 2,61. Izdaci za ličnu potrošnju svih domaćinstava su iznosili 64.237 dinara, što iznosi 543 evra. U strukturi lične potrošnje najveći udeo izdataka za hranu i bezalkoholna pića, 22.189 dinara (34,5 odsto), odnosno 187 evro.

Posmatrano po članu domaćinstva za hranu mesečno je raspoloživo 8.501 dinar, ili 72 evra, odnosno, 274 dinara ili 2,3 evra dnevno.

Pregled potrošnje šećera i jestivog ulja po članu domaćinstva u Srbiji u periodu 2010-2017. godine

Prema dobijenim rezultatima, stopa rizika od siromaštva (lica nisu nužno siromašna, već samo imaju veći rizik da to budu) u 2017. godini iznosila je 25,7 odsto. Stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti (lica su u riziku od siromaštva ili su izrazito materijalno uskraćena ili žive u domaćinstvima veoma niskog inteziteta rada) i iznosila je 36,7 odsto. Pomenuto, ukazuje da su negativna kretanja još prisutna i ona se ogledaju u postepenom, relativno, skromnom smanjenju udela troškova hrane i stanovanja u ukupnim rashodima domaćinstva.

Pregled potrošnje voća, povrća i krompira po članu domaćinstva u periodu 2010-2017. godine

Poređenja radi u strukturi izdataka za ličnu potrošnju domaćinstava u EU(28), izdaci za hranu imaju učešće od 11 odsto u Luksemburgu, zatim, 12,3 odsto u Velikoj Britaniji, u Nemačkoj, 12,9 odsto u Francuskoj, 15,7 odsto u Sloveniji, 19,1 odsto u Grčkoj 18,9 odsto u Češkoj 23,5 odsto u Bugarskoj 35,3, pa sve do 50 odsto u Rumuniji. Prosečni izdaci za hranu u EU-27 u ličnoj potrošnji domaćinstava iznose 18,4 odsto.

Potrošnja po stanovniku

Posmatrano po stanovniku, potrošnja većine prehrambenih proizvoda u Srbiji, tokom 2017. godine je u padu ukoliko se poredi sa višegodišnjim prosekom, dok u poređenju sa prethodnom godinom (2016.) potrošnja beleži blagi rast samo u slučaju proizvoda nižeg standarda u potrošnji, dok je kod proizvoda višeg standarda u potrošnji u daljem padu. To se pre svega odnosi na potrošnju svežeg mesa (svinjskog, živinskog i mešanog mlevenog mesa). U Srbiji je potrošnja svežeg mesa u 2017. godini iznosila 45,6 kilograma (od čega junećeg i goveđeg 2,9 kilograma, svinjskog 14,6 kg, jagnjećeg 0,9 kg, živinskog 18,5 kg i ribe 4,3 kg), što je skromno u poređenju sa pojedinim zemljama u EU, gde je potrošnja svežeg mesa iznosila oko 69,5 kilograma (junećeg 14,3 kilograma, svinjskog 31,4 kilograma, živinskog 22 kilograma i jagnjećeg 1,8 kilogram). Potrošnja kravljeg konzumnog mleka (bez prerađevina) od 43 litara po stanovniku u Srbiji je manja u odnosu na prosečnu potrošnju u EU, gde je prosek 90,4 litara (u Austriji 81 litar, Nemačkoj 74 litra, Francuskoj 65 litara, Grčkoj 69 litara.). U potrošnji voća i povrća po stanovniku, Srbija značajno zaostaje u odnosu na prosek potrošnje u EU.

Uporedni pregled potrošnje osnovih proizvoda po stanovniku u Srbiji u 2017. godini u EU u kg/l

Nizak životni standard stanovništva u Srbiji, koji se graniči sa siromaštvom, doprinosi da je domaće tržište ograničavajući faktor za racionalno korišćenje značajnih agroekoloških, proizvodnih i ljudskih resursa, pa izlaz iz postojeće situacije treba dugoročno tražiti u izvoznoj orijentaciji poljoprivrede kao osnovni uslov povećanja ukupne efikasnosti agroindustrijske proizvodnje i njenog bržeg uklapanja u svetsko tržište i evropske integracione procese.

Međutim, izvozni rezultati poljoprivrede Srbije u u narednim godinama će biti značajno ugroženi ograničenjima koja su prisutna na domaćem tržištu zbog pada agregatne tražnje kao posledica smanjenog životnog standarda stanovništva. Veličina domaćeg tržišta ima značajnu ulogu u realizaciji komparativnih prednosti poljoprivrede i prehrambene industrije. Veliko tržište omogućava veliki obim proizvodnje i niže jedinične troškove proizvodnje, pa samim tim i komparativne prednosti zemlje na domaćem i međunarodnom tržištu (ekonomija obima Economies of Scale).

Prepolovljen uvoz svinja iz Hrvatske

B. Gulan

Ukoliko prasići iz Nemačke i Slovačke zavladaju srpskih tržištem, a skoči cena svinjetine u mesarama i trgovinama, doći ćemo do stava da će drumovi poželeti svinja iz Hrvatske, ali njih ni tamo više biti neće

Kada je u 2014. pokrenut izvoz svinjskog mesa za Rusiju trenutnu korist od tog posla osetili su svinjari u Hrvatskoj i Mađarskoj - uvoz živih svinja povećan je sa 13.000 hiljada tona u 2013. (5,9 iz Hrvatske i 7,1 iz Mađarske) na 34,4 u 2014. (18,7 i 15,2, respektivno), ali je brzo oboren na 15.100 hiljada tona u 2015 i 3.100 hiljada u 2016.

U prethodne dve godine hrvatski svinjari su zavladali srpskim tržištem jer je njihov bio udeo povećan sa 57,1 odsto od ukupnog uvoza u 2017. na 59,5 odto u 2018, a plasirana količina sa 4.852 na 8.592 tone. Dok su prasići dopremani iz Holandije čak 68.836 svinja težih od 50 kilograma došlo je iz Hrvatske, a od ukupno 85.360, što je 80,6 odsto.

Ovo je bila prava invazija hrvatskih svinja i poput bosanskog protesta da su preplavljeni pivom iz Srbije, trebalo bi da i naši svinjari podignu glas i da traže zaštitu od ove nelojalne konkurencije. Prosečna uvozna cena kilograma živih svinja bila je u 2018 1,5 evra po kilogramu žive mere, a iz Hrvatske je bila 1,164 evra.

Bili bi nepravedni ukoliko bi rekli da se radi o transfernim cenama, jer se iz ostalih zemalja (izuzev BiH i Mađarske) uvoze prasići, a iz Hrvatske dobro utovljene svinje.

Da li postoji element dampinga, potrebno bi bilo izračunati udeo subvencija u ceni koštanja u Hrvatskoj, ali su svakako nelojalna konkurencija našim svinjarima koje otkupljivači gledaju da za…. kad god mogu.

Događaji u 2019. demantuju potrebu da se nekako reaguje i spreči ova masovna migracija svinja u Srbiju, jer je uvoz smanjen za 53,4 odsto, u tome iz Hrvatske za preko dve trećine (i iz BiH za 43,8 odsto), dok je iz Slovačke povećan 4,4 puta, a iz Nemačke za 54,4 odsto.

Vrednost uvoza smanjena je za 38,7 odto jer je povećana jedinična cena uvoza sa 1,46 na 1,92 evra po kilogramu. Razlog ovim promenama je pad uvoza svinja težih od 50 kilograma za 71 odsto (sa 6.487 na 1.884 tona), dok je lakših, prasića, povećan za 32,7 odto (sa 1.338 na 1775 tona). Prasići su se težinski gotovo izjednačili sa svinjama, ali su ih brojčano već značajno prevazišli.

Ukoliko prasići iz Nemačke i Slovačke zavladaju srpskih tržištem, a skoči cena svinjetine u mesarama i trgovinama, doći ćemo do stava da će drumovi poželeti svinja iz Hrvatske, ali njih ni tamo više biti neće.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane