Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Banat

Nakon otimanja uspešne sečanjske firme Transpetrol

JATO ZLOKOBNIH „VRANA" NA JEDNOG - RANA

Tiranija višedecenijskog vulgarnog višestranačja države Srbije, do guše u korupciji i teškom kriminalu, „ubija" pojedinca kao najobičniju muvu. Vlasnici vlasti na svim nivoima, sa uigranim i okrutnim sistemom „spojenih sudova" izvršne, zakonodavne i sudske vlasti, seku redom samomisleće, odvažne, nepodobne i opasne za sistem zla i bezakonja.

Zoltan Horvat

Agonija Branka Samardžića - Rana iz srednjobanatske opštine Sečanj, kojem je pre 9 godina bukvalno oteta mega uspešna privatna firma Transpetrol, predstavlja obrazac kako se država mafija obračunava sa nepodobnima.

Nakon tri organizovana fizička napada na Samardžića u poslednjih godinu dana, sa svepucanjima iz vatrenog oružja, gde je pukim slučajevima sačuvao glavu na ramenima, četvrti ga je, u po' noći 22. februara ove godine, u trošnoj roditeljskoj kući gde bukvalno životari, koštao vrhunske nameštaljke, pritvora.

Tog februarskog jutra, oko 02,45 časova, Marko Milošević iz Sečnja, zajedno sa Goranom Lazićem, drugarom iz beogradske privatne fantomske firme d.o.o. Barakuda, gde se trenutno (valjda) vode kao zaposleni, ustremio se na kuću u Sečnju u ulici Vlade Tomanovića 68, gde je Branko spavao.

Svedoci ovog događaja iz komšiluka navode, da je nakon nekontrolisanog urlanja, pod dejstvom alkohola, Marko Milošević razbio prozor u nameri da se obračuna sa usnulim domaćinom. Branko je, bunovan i unezveren galamom i razbijenim prozorom, ustao da vidi o čemu se radi. Dok je izašao na ulicu, napadači - „junaci", odjuriše automobilom, ostavljajući krvave tragove na prozoru. Sledećeg trenutka je pozvao policiju, koja je, „velemajstori" svog zanata u selektivnom odabiru favorita i njihovih žrtava, pristigla iz policijske stanice udaljene 350 metara, tek nakon dva časa?!?

Da slučaj poprimi idiotske razmere, policija je nakon dolaska, uhapsila domaćina, uz kratko objašnjenje, da je Branko navodno napao napadača nožem?!?

Preneraženi domaćin je uzalud objašnjavao pozivajući se na žive svedoke, ekspresno je odveden u pritvor, u automatskom trajanju od 30 dana! Naravno, uniformisani sečanjski policajci ne da nisu našli nož, ne da nisu imali ni jedan jedini razlog da ga hapse, nego, nisu ni proveravali čija je krv na razbijenom prozoru. Da nisu poverovali kuloarskim pričama te večeri, da je napadač Marko navodno teško povređen, da se čak bori za život, a on, mrtav pijan, nakon napada, sa posekotinama na rukama od stakla, šetao dva sata po Sečnju, taman do Brankovog hapšenja?!?

Pozadina ovog poslednjeg napada na Rana, koji ponosno nosi prezime Samardžić, retko neomiljeno u opštinskoj vlasti poslednjih decenija, čista je, kao suza.

Ranu Samardžiću, bivšem uspešnom privatniku su oteli gotovo sve, firmu, bogatstvo, ugled, život, pukim slučajem, još ne...Trebalo ga je valjda i fizički likvidirati, da se poništi istina o Transpetrolu, najuspešnijoj privatnoj firmi u srednjem Banatu krajem prve decenije XXI veka.

Branku je kao poslednje, ostalo pravo na deo privatnog ribnjaka nadomak Sečnja, koji je sam izgradio. Zahvaljujući stečaju koji je ovdašnji „legendarni" Privredni sud ekspresno odradio, beogradska fantomska firma Barakuda je kupila zemljište i 50 procenata ribnjaka, koji je prethodnih 8 godina, kao zakupac, iznajmila privatna firma NIKOM. „Genijalne" sudije, stečajni upravnik se „istakao u akciji", ribnjak u vlasništvu Transpetrola, zavele su pod stavku, poljoprivredno zemljište.

Dakle, ribnjak kao objekat, pravno lice ili slično, praktično ne postoji, već se vodi kao poljoprivredno zemljište. Odluka, ko budali šamar, za muljatore.

I, gle, fantom Barakuda, kidiše u pokušaju da otme ribnjak. Država i njeni mehanizmi, stoje na raspolaganju fantomu, Barakudi se odobravaju ogromna podsticajna sredstva za biznis otimanje tuđeg. Kada se Branku pre 9 godina bukvalno oteo Transpetrol (trgovao naftom, benzinom, otkupom žitarica, silosi u Sečnju u vlasništvu, benzinska pumpa, ergela konja, ribnjak...) sa 100 više nego zadovoljnih zaposlenih, što ga ne bi rastavili i sa životom.

Prethodno je pre 9 godina, nakon orkestrirane sudske otimačine, beogradski Knezpetrol kupio prvo na aukciji benzinsku pumpu za bednih 110 hiljada evra, dok je celokupna firma, vredna 26 miliona evra, prodata za, jedva 1,3 miliona evra!

Šta se dogodilo sa Ranom Samardžićem pre 9 godina (Magazin Tabloid je svojevremeno pisao i o ovom slučaju), i sunovratom Transpetrola koji je postao „plen" nezajažljivih legalno-legitimnih mafijaša? Branko je 2011. godine, iz zdravstvenih razloga, morao u SAD na višemesečno lečenje. Pre nego što je otišao, firma je izuzetno dobro poslovala, poslovni bilans je bio sjajan, centar opštine je praktično živeo od Ranove firme.

Nakon povratka, iste godine, poslovni bilans je pokazivao: minus 16 miliona evra?!? Alo, ima li tu normalnih, sem surovih državnih pljačkaša? Branko je, u pokušaju da spasi firmu, pokrenuo lavinu sudskih procesa, gde je jedan od retkih sudija bio, pošten čovek i profesionalac, Branko Surla.

U zrenjaninskoj Palati nepravde decenijama sedi „stranački obojeni program" sudija ugrađivača i njihovih pomagača, pa je Branko Surla skinut sa predmeta, jer je počeo ozbiljno da se meša u sopstveni posao u pokušaju da rasvetli slučaj otimačine firme.

Deveta je godina Ranove agonije u potrazi za sudskom pravdom, eno ga, u pritvorskoj jedinici zrenjaninskog Okružnog zatvora, ni sud u Strazburu ne može da mu pomogne, jer papirologija ovdašnjeg sudstva godinama (namerno oteže) i ne dostavlja traženu dokumentaciju. Pitanje za kompletnog idiota: gde u jednom danu može da nestane 45 hiljada tona žita iz Transpetrola?

Idiot, korumpirani, valjda neki iz Palate nepravde, kaže, sve se može, kad se hoće...Isparilo, izgorelo, ćiribu-ćiriba, nema žita. Ko je mazno žito? Otuda, tragovi kriminala se brišu, dok je žilavi i ponosni Rano u izolaciji, fizički se zlostavlja, hapsi, upucava, kao pojedinac, državi - mafijašu, može samo, da prdne pod prozor.

Eno ih Kostići, Matijevići, po Banatu male imperije prave, podsećanja radi, Kostićev MK je u Sečnju zakupio jedan od silosa Žitoprodukta, gde je tokom jedne kalendarske godine uspeo da otkupi uskladišti, nula kilograma, ni jedno jedino zrno.

Istovremeno, silosi Transpetrola su bili puni, kao oko. Smeta to tajkunčinama, sleteo tim povodom i neki Bojan Pajtić helikopterom na tlo Transpetrola, valjda ugovarao dil, ti meni, rutinskom ugrađivaču, toliko i toliko, a ja tebi siguran prolaz svuda...Kako je doleteo, tako je i odleteo...I iz politike, kako je i zaslužio, al' sa bogatstvom „sposobnog ugrađivača".

Obećavajući rast Transpetrola i razvoj sečanjske opštine bio je potkrepljen i pregovorima sa renomiranom američkom firmom Glencorn, koja je bila ozbiljno zainteresovana da pokrene poslovnu saradnju. Ali, domaće mafioze su se potrudile da razvoj lokalne sredine pretpostave svojim ličnim interesima, pa je pokušaj napretka opštine sprečen, a Rano označen kao pretnja i opasan neprijatelj...

Rano se obraćao direktno i Aleksandru Vučiću, ovaj, daću to odmah nadležnim službama, biće to rešeno veoma brzo...A-ha, ne lipši magarče do zelene trave...

Nekoliko reči i o Marku Miloševiću, seoskom kabadahiji, radio u Transpetrolu, Rano ga udomio...U pauzama kada nije u pritvoru, radi kao obezbeđenje u fantom Barakudi. Onaj njegov pajtos, Goran Lazić, radio je kao policajac, pa isteran iz policije, i taj obezbeđuje fantom Barakudu...

Ajn, cvaj policaj, i mnogi drugi, savršeno se uklapaju u ovu tragičnu priču o ponosnom prezimenu Samardžić u Sečnju, koje, vlasnici vlasti, dugi niz decenija, žele da osramote, unište, i, zašto da ne, može im se, i likvidiraju...Kako policajac u Sečnju reaguje na predsednika opštine koji, mrtav pijan svakodnevno vozi službeno vozilo? Duboko mu se nakloni, pozdravi ga ponizno, za platu kojom prehranjuje svoju porodicu...

Na kraju, i o sudiji Dušanki Đorđević koja je odredila pritvor Ranu Samardžiću. Pripadati klanu osuđivanih lica, danas je statusni simbol. Biti UGLEDAN član korumpirane elite, to je danas san karijeriste, čim ga ugledaš, beži koliko te noge nose.

Po ugledu na kolege, daleko, daleko UGLEDNIJE po novosadskim i beogradskim Palatama nepravdi, gde tek sve vrišti od lažnih svedoka, nameštaljki i teranja u grob ljudi koji žele nešto konkretno i korisno da urade u životu. U slučaju Rana i pritvora u večitom trajanju, očekuje se da ga lažni svedoci predstave kao sumanutog napadača nožem. Naravno da je tu istu nožekanju, lažnim svedocima se mora verovati na reč, lično ukrao od Ramba.

Na Klinici Laza Lazarević u Beogradu bukti rat dva klana

U kukavičjem gnjezdu

Nakon više mesečnih turbulencija u PU dr Laza Lazarević, kratki predah dva izuzetno jaka suparnika, predsednik sindikata Goran Mladenović a naspram njega VD Ivana Stašević Karličić i njen tim pomoćnika. Na pomolu je nova borbe za titulom Vladar klinike.

Prednost domaćeg terena ima sindikalni vodja, mada prljava i ostrašćena suparnička grupa to lako kompezuje. Primat na terenu su zadobili Botovi sa lažnim Facebook profilima. Takođe tu je i poveća grupa individualaca koja preleće iz tabora u tabor. Niko tu častan i neukaljan.

Pomoćniku Vladanu Đordjeviću stalno u pomoć uleće njegov otac, on redovno špijunira ispod kancelarijskih prozora. Informacije su mu uvek netačne, zato se vešti sin ipak bolje snalazi kao administrator jednog od lažnih profila na Facebook-u.

Iznosi se tu dosta prljavog veša, kudi pa hvali VD direktorku, ali zato niti jedne reči hvale za Sindikalnog vodju. Njemu se mnogo loših dela pakuje, od kadriranja zaposlen do novih zaposlenih iz redova prekvalifikanata i familije.

Sa druge strane ni On nije sam, imaju i oni svog administratora, pa čak i priučenog hakera koji pokušava nešto pročačkati ali i dalje bezuspešno. Jedino što će obe ekipe zaraditi ratom na FB-u su privatne tužbe, jer su mnogim običnim zaposlenima pokušavali upasti u e-mail-ove i time narušili nečiju privatnost.

Naime Vodja sindikalaca jeste desetkovan, al i perfidan i veoma ljut što mu se 20-o godišnji trud i san ubrzano komada. S'toga rešio je i oformiti svoje "Dupljaše" koji rade "kao fol" za direktorku Ivanu Stašević Karličić, a u stvari skupljaju zanimljive činjenice kako bi se menadžment klinike što više ocrnio.

Za sada mu dobro ide, spona u sektoru Padinska Skela mu je novi nutricionista Aleksandar Dvornički. On je naime poslat kao čovek od poverenja VD direktorke da uguši bunu u kuhinji, ali kako vreme prolazi samo se ističe u jednom poslu, da skuplja izgubljene članove sindikata. U tom poslu mu pomažu dvoje mladih i veoma priglupih članova sindikata. Njihova naivnost je toliko evidentna da ih je i sama direktorka lako uočila.

Mada je uočila svoj propust u proceni ljudskog karaktera, VD direktorka se dosetila kako iskoristiti epidemiju Corona virusom. Ona je 11.03.2020. Izdala "Radni nalog", u kom se jasno navodi u tačci 5. da je zabranjeno mešanje zaposlenih na drugim odeljenjima sa zaposlenima na odeljenju "Urgentne psihijatrije".

Upravo na tom odeljenju je predsednik sindikata Goran Mladenović i glavni tehničar.

Ovaj vid borbe je do sada bio korišćen jedino tokom Komunističke vladavine Jugoslavije. Izolovati jednu grupu zaposlenih od drugih bi bio razumljiv da se tamo pojavio slučaj infekcije Corona virusom, ovo je ipak presedan humanosti koja uporište leži u želji za totalnom kontrolom nad ljudstvom medju zaposlenima u klinici.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane