Natrag

Drugi pišu

Dani buduće prošlosti: bilo kuda, korona svuda

Globalna pošast, lokalna propast

Kalkuta, Indija: strah od zaraze milijuna... Nova žarišta: Indija je već na udaru, no najveća kataklizma mogla bi pogoditi Afriku...

Piše: Dario Majetić (Glas Slavonije)

Teorija izvanrednog stanja, a bogme sad već i svakodnevna praksa pokazuju kako je aktualna pandemija COVID-19 doista do sada najveća globalna prijetnja zdravlju čovječanstva, jer doslovce nitko i nigdje nije siguran od pošasti koja se iz Kine okomila na cijeli svijet, i na bogate i na siromašne, i na velegrade i na seoske zabiti, pa čak i daleko na sjever i jug, do Zemljinih polova.

Nitko nije i ne može biti sto posto zaštićen od zaraze koju izaziva koronavirus. Zato valja podsjetiti na početak cijele priče s koronom u vezi te na njezino širenje na sve kontinente i sve države, uključujući i Afriku, koju se najmanje spominje u tom kontekstu. Krenimo, dakle, redom...

Pandemija COVID-19 započela je krajem prošle godine u Kini u gradu Wuhanu. Tamo gdje komunistička partija vlada preko gospodarskog rasta i neprestanog povećanja potrošačkog standarda uz poslovično uskraćivanje općih prava i sloboda građana. Zbog čega su vlasti u Pekingu oklijevale te nisu pravovremeno i odgovorno odgovorile na pojavu koronavirusa, stručnog naziva COVID-19 (SARS-2019-nCoV).

Tako je službeni Peking, uvijek u strahu od loše javne percepcije, udara na proračun, trgovinsku razmjenu i ostale svjetske političke i vojne silnice, pokušao spriječiti izlaz informacija o zarazi koronavirusom u javnost. Odnosno, četrnaest dana trebalo je centrali u Pekingu da intervenira u vezi s koronavirusom, a čak trideset dana da prizna kako su učestale pojave upala pluća u pokrajini Hubei i u gradu Wuhanu imale veze s koronavirusom.

Zbog tog je nemara više od pet milijuna ljudi otputovalo iz pokrajine Hubei i iz Wuhana šireći zarazu na sve strane. U pokušaju da smire situaciju, vlasti su poslije pokrajinu Hubei, u kojoj živi 60 milijuna stanovnika, stavile u rigidnu karantenu kakvu svijet do tada nije vidio. No ostala je do danas nepoznanica koliko je među tim dnevnim i višednevnim migrantima bilo zaraženih i na koji su način prenosili koronu po Kini i ostatku svijeta.

Nismo doznali ni koliko je zaraženih bilo u drugim megapolisima Kine: Pekingu, Šangaju, Kantonu itd. Ali zato znamo da od kineskog koronaprapočetka do danas imamo više od polovine čovječanstva u karanteni, sveprisutnu društvenu paralizu, milijune zaraženih i na stotine tisuća preminulih. Zbog svega što se događalo i još se događa, napravili smo kompilaciju najzanimljivijih državnih metoda, koje uz kineske, najbrutalnije prikrivaju svu ranjivost političkog i inog sustava pod izgovorom zaštite od širenja epidemije COVID-19 (SARS CoV-2).

HINDU-KORONA: INDIJA

U Indiji su segregacija i diskriminacija ljudi potpuno normalne jer je indijsko društvo, bez obzira na to što je načelno najmnogoljudnija demokracija na svijetu, i dalje podvojeno prema kastama. Stoga ne čudi što su nasilne indijske metode obuzdavanja širenja koronavirusa u narodnim masama došle u središnje vijesti svjetskih medija.

No pozadina takvog brutalnog ponašanja vlasti prema Indijcima zapravo prikriva mnoge slabosti te države trećeg svijeta. Iako nam je Indija najpoznatija po mekoj sili (soft power), koju provodi preko joge, hinduizma i Bollywooda, realnost indijske nacije je zagađeno tlo, voda, zrak, kriminal, bolest i neefikasan zdravstveni sustav.

U njemu je registrirano 2,8 milijuna ljudi s tuberkulozom, 54 milijuna s dijabetesom i 50 milijuna sa srčano-krvožilnim bolestima. Od njih se većina nema gdje liječiti i takvi bolesni i kužni žive najčešće u gusto naseljenim gradovima poput Delhija, Kalkute, Mumbaija, Bangalorea, Ahmedabada itd.

Dodamo li tome da cjelokupna Indija ima između 70.000 i 100.000 bolničkih kreveta za intenzivnu njegu, jasno je da koronavirus može pokrenuti humanitarnu krizu epskih razmjera do čak 300 milijuna zaraženih SARS CoV-2. Stoga ne treba biti posebno maštovit da bi se shvatilo kakvo će to biti opterećenje za nestrukturirani i zanemareni zdravstveni sustav dostupan tek petini stanovništva.

I da ne nagađamo i teoretiziramo tamošnju katastrofalnu situaciju, najlakše je situaciju ilustrirati preko gusto naseljene države Maharashtra u kojoj živi 126 milijuna stanovnika, a koja u javnim bolnicama ima samo 450 ventilatora i 502 kreveta za intenzivnu njegu (ICU), ili pak preko države Chhattisgarh, s 32 milijuna ljudi, koja ima 150 ventilatora u državnim bolnicama i samo 25 specijalista koji znaju dijagnosticirati slučajeve akutnog respiratornog distres sindroma, vrste respiratornog zatajenja prouzročenog koronavirusom. Čitavoj toj situaciji odmaže i populistička Hindutva ideologija na kojoj plovi predsjednik Nerendra Modi.

Uza sve ili baš zbog toga, vlada je aktivirala drakonski kolonijalni Zakon o epidemijama iz 1897., koji propisuje tešku robiju zbog kršenja karantene.

CRNA AFRIKA: NIGERIJA

U Nigeriji, kao i većini afričkih zemalja, stanovništvo nema privilegij i mogućnost nikakve socijalne distance. Nigerija, naime, ima između 180 i 205 milijuna stanovnika i tumoronoznu gustoću naseljenosti po gradovima. Uz nedefiniranu količinu stanovništva, Nigerija također drži neslavni rekord po broju ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu. Pa posljedično zbog te bijede zdravstveno osiguranje posjeduje maksimalno 12 % stanovništva (oko 20 milijuna ljudi).

U takvim je socijalnim i zdravstvenim uvjetima predsjednik Muhammad Buhari uveo karantenu pozivajući se, poput vlasti u Indiji, na zakon iz kolonijalne ere. Ta je odluka milijune nigerijskih prodavača, brijača i frizera, obućara, mesara, krojača i drugih obrtnika i radnika, koji za život zarađuju neformalno na ulici, dovela u golem egzistencijalni problem.

Zato oni kažu: "Ako ne radimo, mi ne jedemo, i ne samo mi, već i naša djeca!" Te dodaju: "Smrt od korone za nas i naše obitelji je božji blagoslov brzog i sitog umiranja u odnosu prema dugotrajnoj agoniji koja nas čeka u skapavanju od gladi!" Uza sve, ako i kada stanovništvo prikupi nešto hrane, problem je kako ju sačuvati jer nema struje za njih. Ali je ima za ono malo bogatih.

Koji su, prema pričama siromašnih, COVID-19 donijeli s putovanja i neodgovornim ga ponašanjem raširili prvo u megapolise Lagos i Abuju, a onda i na ostala područja države.

BALKANSKA KRIZA: SRBIJA

Slično kao u zemljama trećeg svijeta, i šest zemalja zapadnog Balkana WB6 (BiH, Srbija, Makedonija, Kosovo, Albanija i Crna Gora) improvizira s mjerama zaštite od pandemije COVID-19. Sve što čine izgleda prenapadno, histerično, nedosljedno, preglumljeno i kaotično, zbog čega je na Kosovu pala vlada, a drugdje se suspendiraju i ukidaju zajamčena ustavna i osnovna prava građana. Najdalje u teroru nad vlastitim građanima otišla je izvršna vlast u Srbiji personificirana u liku predsjednika Aleksandra Vučića.

On je, naime, uveo policijski sat i organizirano državno nasilje čije provođenje, prvi put u povijesti, kontrolira vojska s dugim cijevima i prstom na okidaču. Zbog toga nitko ne smije promoliti nos iz stana ili kuće. Ukinut je željeznički, međugradski i gradski prijevoz, a zatvoreno je sve.

Vučić hapsi na tisuće ljudi, a povratnici u zemlju moraju proći monitoring i karantenu u šatorskim naseljima na granici koju nadzire teško naoružana vojska. U tako zatvorenoj državi gdje ni psa nema na ulici, vlada Srbije je Uredbom suspendirala Zakon o proračunu, Zakon o korištenju financijskih sredstava i Kazneni zakon. Tako se prema komentatorima u Srbiji proračun Republike Srbije za vrijeme izvanrednog stanja može "bez ograničenja preusmjeravati" i koristiti kako god Aleksandar Vučić poželi. Odgođeni su i parlamentarni, lokalni i pokrajinski izbori zakazani za 26. travnja 2020. Uza sve, neprestano se pljuje po Europi, a uzdiže čelično prijateljstvo s Kinom.

TALIBANSKO PITANJE: AFGANISTAN

Prvi pacijent u Afganistanu zabilježen je krajem veljače u sjevernom gradu Heratu. Tamošnjeg tridesetpetogodišnjaka zarazio je hodočasnik u povratku iz svetog šijitskog grada Qoma u Iranu. Zaraza se nastavila širiti po zemlji tako da je do danas registrirano više stotina zaraženih. Kako u Afganistanu nema civilnog društva, tako smo i mi ovu državu uvrstili u našu kompilaciju zbog vojnih stvari povezanih s mutiranim SARS-om.

U tom smislu su Sjedinjene Američke Države pozvale zaraćene strane u Afganistanu da bez daljnjeg odgađanja pokrenu zamjenu zarobljenika, kako je dogovoreno između njih i talibana u Dohi, pozivajući se na hitnost zbog pandemije. Naime, prema prethodno potpisanom sporazumu, afganistanske vlasti trebale su osloboditi 5000 talibanskih zarobljenika u zamjenu za 1000 pripadnika državnih sigurnosnih snaga. Do sada je pušteno samo 1500 talibana, zbog čega su njihovi predstavnici pristojno i civilizirano istupili priopćenjem: "Sigurnosne smjernice koje izdaju zdravstvene organizacije, liječnici i drugi zdravstveni stručnjaci moraju se poštovati!"

UDAR NA FAVELE: BRAZIL

U Brazilu se najviše polemiziralo oko toga što je o koroni kazao predsjednik Jair Bolsonaro. Najdalji odjek imala je izjava: "Koronavirus je medijska histerija i alat kojim se koriste politički oponenti kako bi prevarili narod i oteli mu vlast!" Bolsanaro je tom izjavom ciljao na guvernere ključnih država, uključujući Rio de Janeiro i Sao Paulo, zbog toga što su naredili stanovnicima karantenu. Tako je zbog djelomične karantene u najvećem gradu Latinske Amerike, betonskoj džungli Sao Paulu, sve opustjelo.

Isto kao i u istoimenoj državi s 46 milijuna stanovnika koja osigurava trećinu ukupnog proizvoda najvećeg gospodarstva Južne Amerike (Brazila). Ostale su otvorene samo nužne djelatnosti kao što su ljekarne, pekarnice, supermarketi, ambulante, bolnice itd. No iz mjera obustave rada vlada je izuzela industrijski sektor. Time na životu održava gospodarstvo opravdavajući se da državne tvornice nemaju izravan kontakt s općim populacijom.

Ako se u tvornicama možda i može jamčiti kakva-takva zaštita, ona je neizvediva kod prenapučenog gradskog stanovništva, pogotovo siromašnog, koje živi u kaotičnim naseljima - favelama. Pri čemu natiskani milijuni nemaju osnovne zdravstvene i sanitarne infrastrukture, što bi moglo dovesti do humanitarne katastrofe.

Slično je i u ostalim državama Južne Amerike.

DIKTATURA: TURKMENISTAN

Za razliku od kaotičnih, gusto naseljenih metropolskih područja po svijetu, gdje trenutno vlada zbunjenost i represija, postoje države u kojima su stanovnici stegnuti oduvijek. Jedna od njih je Turkmenistan, srednjoazijska pustinjska država s četvrtim dokazanim zalihama plina na svijetu. Tamo su, naime, prema disidentskim izvorima, vlasti predvođene predsjednikom Gurbangulijem Berdimuhamedovom zabranile izgovaranje riječi koronavirus, nošenje maski i razgovore o inoj pandemiji.

Time je, kako se čini, površinski golemi Turkmenistan, u kojemu živi približno šest milijuna stanovnika, svima iznova objavio vlastitu neutralnost. Tako da u Turkmenistanu, kao i u Švedskoj, koja je također vojno neutralna zemlja, sve radi kao i prije.

Takav im pristup olakšava jedna od najnižih gustoća stanovništva na svijetu koja iznosi prosječno 10 st./km2 i ekonomizirani zdravstveni sustav orijentiran na gravitacijske centre Asgabat, Balkanabat, Mary i Turkenabat. Korone navodno nema ni u Sjevernoj Koreji, iako Kim Jong-un uvodi stroge mjere opreza i prevencije.

JUŽNA MORA: AUSTRALIJA I OCEANIJA

Dok ljudi željni neograničenog konformizma hvale rješenja za obuzdavanje COVID-19 premijerke Novog Zelanda Jacinde Ardern, u Republici Palau, malenom otočju/državi u sjevernom Pacifiku, još je puno ljepše jer nitko nikoga ne prokazuje. Naime, tamo uopće nije stigla korona. Ali to nije spriječilo njezinih 18 tisuća stanovnika da poduzmu sve potrebne i preporučene mjere opreza.

Kao što su distanciranje na plažama i koraljnim grebenima, solo ronjenje i sunčanje. Slično je i na Tongi, Salomonskim otocima, Maršalovim otocima i u Mikroneziji. Nije loše stanje ni u prašumama Bornea. Kao i na ledom i mrazom okovanoj Antarktici, gdje živi i radi u samoizolaciji 90 istraživača...

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane