Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Kako je opljačkan RTB Bor

Od Spaskovskog nema spasa

Ni zastrašujuća pljačka u RTB Bor nije mogla da se obavi bez kartela braće Vučić. Direktor Blagoje Spaskovski bio je samo izvršilac planova koje su mu dostavljali braća Aleksandar i Andrej Vučić. Protiv Aleksandra je podignuta i međunarodna optužnica zbog prodaje RTB Bor kineskoj kompaniji na nameštenom tenderu, uz proviziju tešku nekoliko stotina miliona dolara koju su na svoje račune primila braća Vučić. Objavljujemo viđenje pljačke RTB Bor iz pera tadašnjeg direktora Instituta za rudarstvo i metalurgiju prof. dr Vlastimira Trujića

Piše: prof. dr Vlastimir Trujić

Pošto sam dobar deo svog radnog veka bio vezan za razvoj Instituta za rudarstvo i metalurgiju Bor i njegovu saradnju sa RTB Bor, pre njegove privatizacije, mogao sam da imam veoma dobar uvid u proteklim dešavanjima u ova dva državna preduzeća. Zbog duge blokade javnog mnjenja, u prošlom periodu, javnost Srbije veoma malo zna o stvarnim dešavanjima u RTB-u Bor. Stoga osećam potrebu i obavezu da o svemu tome i na ovaj način obavestim gradjane Srbije.

Nakon promena 2.000 godine, kao profesor sa borskog fakulteta, prešao sam u tadašnji Institut za bakar Bor i postavljen za direktora, da bi iza toga, još četiri puta bio reizabran ali po javnom konkursu i na osnovu svojih naučnih i stručnih radova. Ja sam došao u jednom veoma teškom periodu kako za RTB Bor, tako i za Institut.

Zbog predhodnog neinvestiranja u proizvodnju, zastarele topionice i stranog embarga, RTB Bor je tada davao veoma malu proizvodnju bakra, što je za posledicu imalo i malo posla za Institut.

Veliki broj zaposlenih kako u RTB-u tako i u Institutu, i nikad niže cene bakra na svetskom tržištu, dodatno su otežavale opstanak oba ova preduzeća.

Usledilo je restrukturiranje RB-a Bor i socijalni program od strane države u oba preduzeća, tako da je znatno smanjen broj radnika, što je opet par godina omogućio njihov dalji opstanak.

Institutu je pomoglo i to što mu se zateklo, „ostavljenih po strani" 12 zlatnih poluga u kasi topionice, što sam slučajno otkrio od direktora nove vlasti. Verovatno zbog brzih promena vlasti, bivši direktori nisu uspeli da ih na opravdan način uklone.

Ove poluge su bile rezultat prerade koncentrata zlatonosnog kvarca u topionici, koji je institut iskopavao predhodnih godina u Blagojevom kamenu.

Kako je vreme prolazilo u RTB-u Bor, zbog teške materijalne situacije i čestih promena političkih partija na vlasti, dolazilo je i do čestih smena direktora.

Poslednji u nizu, koji je došao, bio je inženjer rudarstva Blagoje Spaskovski.

On je prvo krenuo sa velikim obećanjima i pripremama za izgradnju nove topionice.

Verujući u njegove dobre namere, mi smo na osnovu sakupljenog i raspoloživog znanja u Institutu, pripremili jednu ozbiljnu prezentaciju pod nazivom: Mogući pravci razvoja RTB-a Bor.

Pozvali smo ga i on je došao sa svojim saradnicima. Saslušali su nas i otišli. Očekivali smo naše dalje angažovanje, bar na nekoj od predloženih varijantnog razvoja.

Nažalost, iza toga smo videli da sve krupne projekte dobijaju firme „tašna mašna", iako smo mi kao bivša ćerka firma, bili spremni da razgovaramo i za najniže moguće cene naših usluga.

Institut je dobijao samo one poslove koje druge firme nisu mogle da urade, zbog svoje složenosti.

Usledili su brojni promašaji na projektima urađenih od frimi „tašna mašna", ali veliki direktor je to u javnosti uvek predstavljao kao uspeh, koji je naravno u praksi samo stvarao dodatne nove gubitke u RTB-u Bor.

Mi smo onda u Institutu shvatili da, pre svega, moramo što više da se okrenemo sebi u smislu svog jačanja i nalaženja novih tržišta za svoje usluge.

Praktično odvajajući od usta, da ne kažem od plata, mi smo onda :

- Uveli sistem kvaliteta,

- Kupili nove softvere za projektovanje u rudarstvu i metalurgiji,

- Kupili novu dodatnu laboratorijsku opremu,

- Uradili akreditaciju svih naših laboratorija i to od stranih referentnih kuća RGS i LOYD i domaćeg ATS-a,

- Slali i forsirali mlade inženjere, da kroz ozbiljno istraživanje završe doktorate,

- Proširili obim rada sa bakra i na druge metale pa i na ugljeve,

- Zbog toga smo promenili stari naziv u novi naziv pod imenom „Institut za rudarstvo i metalurgiju Bor",

- Ozbiljnim ponudama, kod ministarstva, za nauku višestruko smo povećali broj prihvaćenih projekata za finasiranje,

- Povećali smo broj projekata:

Iz saradnje sa stranim partnerima

Iz prekogranične saradnje i

Iz saradnje sa Evropskom unijom.

Ovo nas je uvrstilo, možemo slobodno reći, u jedan svetski Institut, iz koga danas svetske kompanije, pa i Kinezi, ne izlaze.

Desilo se da, dok je Institut za rudarstvo i metalurgiju Bor grabio krupnim koracima napred u RTB-u Bor, koji je na svega 2-3 kilometara od Instituta, krenula je neviđena korupcija i pljačka.

Smatrajući se odgovornim, za prirodno bogatstvo istočne Srbije, gde sam i rođen, ja sam sve vlasti od 2000 do 2014 godine, redovno informisao o tome šta se radi u RTB-u Bor, i to uz svoj potis i pečat instituta, dakle zvanično.

Bili su to: Oliver Dulić, Mirko Cvetković, Dušan Petrović, Boris Tadić i na kraju Aleksandar Vučić.

Tako sam, na primer, uputio zvanično pismo tada novom premijeru vlade Aleksandru Vučiću, sa sledećim uvodnim tekstom:

„Gospodine Vučiću,

Pomozite da se stane na put neviđenoj korupciji u RTB Bor grupi i spasi Srbija od bankrotstva. Sadašnji generalni direktor Blagoje Spaskovski velike kredite od države i prihode od prodaje bakra, čija cena na berzi dostiže rekorde, nemilice rasipa i troši sa svojim tajkunima. Sve se radi bez prave i realne strategije, podređeno ličnom interesu. Javnost o tome malo zna, jer joj se 24 sata dnevno plasiraju „svetski rezultati" poslovanja RTB-a Bor. On će kad tad otići, njegove firme i tajkuni će uzeti svoje, ali će nama ostati velike promašene investicije i dugovi, koje će generacije morati da vrate, ako pre toga ne bankrotiramo."

Obrazložio sam da dugovi RTB-a Bor, koje Spaskovski zatekao negde 2009, kada je na čudan način postavljen za direktora, iznosili su oko 580.000.000 evra. Na tu cifru, on je samo za 3 godine (do 2012) dodao još preko 400.000.000 evra, a da nije ni blizu zaokružio proizvodnju.

Analizirajući mu kako je Spaskovski u svemu ovome uspeo da se održi, ja sam Vučiću dalje pisao:

„Pošto raspolaže velikim novcem potkupio je za njega bitne resorne političare, ministre i državne sekretare u bivšoj vladi. To je isto uradio i na lokalu.

Ako mislite da mu treba stati na put, molim Vas to uradite dok još nije potkupio i više iz sadašnje vlade.

Poznavajući čoveka, siguran sam da Spaskovski već ima plan za to i da je već krenuo u akciju. Za njega je ovo mnogo bitnije od struke."

Umesto odgovora od Vučića, meni se već narednog dana javio Spaskovski i pretio, što bi rekli „praznom puškom".

Malo kasnije sam zaključio da sam pogrešio, pošto sam ovim svojim potezom samo stavio do znanja bratiji u Beogradu: gde ima i šta još ima da se opljačka. Može se reči da iza toga komercijala RTB-a Bor više nije radila samostalno, bez Beograda. Oni koji su se tome protivili dobijali su otkaze ili su premešteni na radna mesta sa nižom kvalifikacijom.

Dodatno, cela hijerarhija u RTB-u Bor je bila takva da resorni direktori potpisuju sve, bez pogovora, inače ih nema više na tom položaju. Nigde nema potpisa Spaskovskog na sumnjivim ugovorima.

Spaskovski je imao podršku i od sindikalaca, jer su svi dobili automobile i dobre plate, tako da je stvoren još jedan pakt protiv države, za kompaniju koja je namerno jako dugo držana u restrukturiranju.

Što je bilo duže restrukturiranje to je bilo duže vreme za pljačku. Pored brojnih mahinacija, da bi se koliko toliko održala proizvodnja išlo se na raubavanje rudnika, eksploataciju rude bez uklanjanja raskrivke sa površine. Pre predaje Kinezima rudnik je došao do poslednjeg daha, zato je tada i predsednik Vučić bio srećan. On je mislio da će prodajom rudnika prodati i sve mahinacije, koje su ovde do tada radjene. Medjutim, ovde je ipak ostalo mnogo neizbrisivih tragova, za koje će vinovnici toga jednoga dana ipak morati da odgovaraju.

Izgradnja nove topionice u Boru posebna priča pljačke neviđenih razmera. Da se domaćinski poslovalo sa uloženim novcem u postojećoj topionici mogle su komotno da se izgrade dve nove topionice.

Za izgradnju nove topionice prvo je bilo potrebno da se uradi odgovarajuća projektna dokumentacija, odnosno Fizibiliti studija izbora tehnologije i opravdanost izgradnje.

Da bi cena koštanja jednog ovakvog industrijskog postrojenja bila što niža za investitora, tj. za RTB Bor, morao je da se raspiše tender kako za dokumetaciju tako i za izbor opreme. Nakon analize i razmatranja svih ponuda u realizaciju je trebalo da se izabere ponuda sa najnižom cenom. U našem slučaju tendera nije bilo, što je već ukazalo na mogućnost velikih mahinacija pri izboru opreme i tehnologije.

Da prvo objasnim kako se došlo do projektne dokumentacije za novu topionicu:

Pošto se nije išlo na tender, Institut za rudarstvo i metalurgiju Bor, kao bivša ćerka RTB-a Bor, bio je spreman da izradi Fizibiliti studiju za 100 do 150.000 EU, polazići od iskustava projektavanja predhodne stare topionice.

Na naše iznenađenje, odlučeno je, i to bez tendera, da taj posao uradi firma SNC Lavalin za više od 2 miliona evra. Lavalin jeste velika građevinska kanadska firma, ali iz metalurgije bakra nije imala nijednu referencu. Lavalin je nudio finsku „OUTOTEK" tehnologiju, koja se danas u svetu više nigne ne ugrađuje, i koja je trebala da košta oko 250 miliona evra a koja je na kraju izgradnje dostigla cifru od preko 400 milina evra.

Mi smo nudili savremeniju tehnologiju za 109 miliona evra. Naša tehnologija je mogla da radi mnogo fleksibilnije, sa manjom potrošnjom energije, ali pošto nismo bili u dilu sa tajkunima Institut je izvisio od posla.

Interesantan je bio izbor Nove topionice od strane RTB-a Bor:

Prezentacija buduće Nove topionice u Boru, održana je 22.08.2012. godine u klubu RTB-a Bor, pred novinarima i auditorijumom od oko 150 ljudi (od kojih su većinu činili administrativni radnici u odnosu na visokostručni kadar). Oni su svojim velikim brojem verovatno trebali, još jednom da potvrde ispravnost izbora tehnologije topljenja svog generalnog direktora Blagoja Spaskovskog.

Prezentaciju je započeo gospodin Tom Smit, jedan od podpredsednika SNC Lavalina grupe iz Kanade, nosioca izgradnje Nove topionice po OUTOKUMPU tehnologiji iz Finske.

On je u svom izlaganju koristio saopštenje sa simpozijuma u Santijagu iz 2004 godine (a prezentuje ga 2012 godine sramota), pri čeu je ukratko opisao OUTOKUMPU TEHNOLOGIJU i još kraće ostale tehnologije.

Tom Smit je dalje potvrdio da je OUTOKUMPU tehnologija najbolja od svih postojećih tehnologija:

- Zato što ima malo aerozagađenja,

- Zato što je u Evropi svuda uvedena samo ova tehnologija i

- Zato što su za Bor i njegov koncentrat ovu tehnologiju predložili najveći stručnjaci Bora.

U svom pak, narednom izlaganju, generalni direktor Spaskovski potvrđuje da je OUTOKUMPU tehnologija za Bor i njegov koncentrat najbolja:

- Zato što su je predložili najveći stručnjaci iz SNC Lavalina.

Obzirom da je svaki izlagač potvrdio da su stručnjaci onog drugog izabrali tehnologiju, nije nam baš jasno šta je tu prava istina.

Ako je to uradio SNC Lavalin, iz referenci sa njegovog "web sajta" se videlo da nisu baš u vrhu metalurgije bakra, a ako su to pak, uradili najveći stručnjaci Bora, poznavajući one na koje se gospodin Spaskovski javno pozivao, oni su odavno bili prestali da čitaju o bakru, ako su uopšte ikada i čitali.

Analizirajući "web sajt" SNC Lavalina, prezentaciju gospodina Smita i prezentaciju gospodina Spaskovskog, zaključio sam sledeće:

- SNC Lavalin je velika građevinska firma u industriji, koja nažalost, nikad nije izgradila nijednu topionicu bakra po OUTOKUMPU tehnologiji, da ne govorimo o novijim tehnologijama, koje su već odavno potisle predhodnu.

- Koristeći prezentaciju iz 2004. godine, gospodin Smit, je verovatno hteo da nas ubedi da je razvoj tehnologije proizvodnje bakra stao 2004 godine.

- Tvrdnja gosta i domaćina da OUTOKUMPU tehnologija ima malo aerozagađenje ne pobija tvrdnju da i druge novije tehnologije imaju malo aerozagađenje.

- Tvrdnja da su u evropi izgrađene samo OUTOKUMPU tehnologije, ne objašnjava vreme kada su one izgrađene i ne ukazuje na velika uznapredovanjana novijih tehnologija (recimo AISA SMELT, TSL tehnologija).

- U prezentaciji oba izglagača, niko ništa nije govorio o upoređenju potrošnje energije proizvdenog bakra za OUTOKUMPU proces i druge savremene procese, gde OUTOKUMPU zaostaje.

- Takođe, ovde niko ništa nije rekao o potrebnim investicijama za različite procese, gde je OUTOKUMPU mnogo glomazniji i skuplji.

- Iz svega, nameće se pitanje, da li će Bor biti poslednje mesto u Evropi gde je ugrađena OUTOKUMPU tehnologija za proizvodnju bakra, i ko za to treba da bude odgovoran?

Od izgradnje Nove topinice do danas, prošlo je dosta vremena. Sada mogu reći da nakon više prepravki i jako dugog uhodavanja, peć je ipak proradila. Nažalost zagađenja su i dalje jako velika i veoma često prelaze dozvoljene granice.

Iz svega sledi da je bio raspisan tender za Novu topionicu i da su pravilno procenjene sve ponude, RTB Bor grupa, je mogla da uštedi oko 200 000 000 EU. To je novac za još jednu novu topionicu.

Ako se vratimo na moju prezentaciju, iz predhodno objavljenog članka, gde smo videli da je samo od ukradenog zlata iz RTB-a Bor, moglo da se isfinansira novi rudnik bakra i zlata „Čukaru Peki" (kod Bora) i ako ovome dodamo pokradenih 200 000 000 EU kod izgradnje Nove topionice, sledi, da smo bili domaćini a ne lopovi, mogli smo, kao država, da imamo u našem vlasništvu, još jedan novi rudnik bakra i zlata i to sa dodatnom novom topionicoma, samo za taj rudnik.

Što se tiče Kineza, oni su naši poslovni partneri i ja o njima ne mogu ništa loše da kažem. Ima ih dosta i dolaze sve više i više. Sa druge strane, nažalost, još uvek na birou imamo naše nezaposlene svršene tehničare i inženjere rudarstva i metalurgije.

Mogu da kažem da u Institut za rudarstvo i metalurgiju Bor, Kinezi za svoje usluge dolaze mnogo više nego što je to činio naš prethodni menadžement RTB-a Bor. Ovo potvrđuje da mi imamo znanja, samo što prethodnom menadžmentu RTB-a Bor ono nije bilo potrebno.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane