Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Ko je papa Franja Prvi (4)

A Stepinac još na čekanju

Kardinal Žan Luj Turan objavio je 13. marta 2013. godine: „Imamo papu, odlučio je da uzme ime Franja Prvi". Beli dim iznad Sikstinske kapele u Vatikanu još se nije razišao, a novi poglavar Katoličke crkve počeo je da šokira svetsku javnost. Od tada, Franja Prvi privlači pažnju kontroverznim stavovima o homoseksualcima, narkomanima, pravu na abortus i eutanaziju, finansijskim i seksualnim aferama u Vatikanu. U knjizi „O nebu i o zemlji", čije delove prenosi Magazin Tabloid, papa je, kroz razgovore s rabinom Avramom Skorkom, dao objašnjenja svojih pogleda na neke od spornih tema.

rabin Avram Skork

2.

Kad je nadbiskup Buenos Ajresa Horhe Mario Bergoljo izabran za 266. papu, pored imena Franja, dobio je vlast u Vatikanu i nagomilane probleme, koji odavno potresaju Rimokatoličku crkvu.

Uz stotine korupcionaških afera i seksualnih skandala, novi papa je morao da se uključi u rešavnje verskih i političkih sporova balkanskih naroda. Papa je uspeo da u drugi plan skloni teme kao što su uloga Vatikana u krvavom raspadu Jugoslavije i nametanje ekumenizma, ali ne i najosetljivije pitanje, koje se odnosi na kanonizaciju Alojzija Stepinca. Ta tema je zastupljena na sastancima koje je papa Franja imao s državnicima iz bivših republika SFRJ.

Svaka vlast u Hrvatskoj, od 1991. do danas, upotrebljavala je sva politička sredstva kako bi Vatikan proglasio za sveca kardinala Alojzija Stepinca. U Svetoj stolici su se smenila trojica papa (Jovan Pavle Drugi, Benedikt Šesnaesti i aktuelni Franja Prvi), a nije došlo do kanonizacije. Vatikan je međunarodnim aktivnostima i direktnim uticajem na rimokatoličke vernike i sveštenstvo u Hrvatskoj dokazao svoju naklonost „Božjem hrvatskom narodu", ali ne i spremnost da Stepincu da oreol sveca.

Hrvatska je prošle godine pokrenula diplomatsku ofanzivu na Vatikan. U lobiranje za Stepinca uključeni su i posrednici, uticajni kardinali iz drugih država, a hrvatski šef diplomatije Gordan Grlić Radman je koristio svaku priliku za susret s papom Franjom, vatikanskim nadbiskupom Polom Galagerom i državnim sekretarom Pjetrom Parolinom da bi, kako je govorio, preneo „zanimanje i očekivanje završetka procesa kanonizacije blaženog Stepinca". Vatikanski činovnici su se Grliću Radmanu zahvaljivali na odličnim odnosima, a papa Franja je pohvalio Kolindu Grabar Kitarović da je „pravi general".

Iako su dobijali upozorenja da kanonizacija nije političko nego versko pitanje, hrvatski državnici su se nadali da će preko Stepinca dobiti priliku da izvrše reviziju nasledstva Nezavisne države Hrvatske. Izabrali su politički podobnu i za Vatikan prihvatljivu strategiju. „Vernici se uzdaju u Boga i papu da će se na svetlo dana izneti Stepinčeva baština, koja se nije sastojala samo u uvažavanju i spasavanju života različitih po veri i naciji, ponajviše Srba i Jevreja, nego i vere vlastitog hrvatskog naroda, koja danas malaksava više nego u vreme Stepinca", navodi se u jednom od obrazloženja zahteva za kanonizacijom.

Stepinca su prikazivali kao milosrdnog dobrotvora iz Drugog svetskog rata, zanemarujući brojne optužbe za nasilno prevođenje pravoslavaca u rimokatoličku veru, pa i podršku ustaškom načinu rešenja srpskog pitanja, kakav je primenjen u Jasenovcu.

Umesto toga, navodili su da je Stepinac žrtva komunističkih laži, kojima je opravdavano to što je „krašićki sužanj" devet godina proveo u nekoj vrsti kućnog pritvora „u crkvi, pred oltarom klečeći i moleći usrdnim zazivima za milost do smrti, za jedinstvo vere i ljubavi domovinske crkve s Petrovom stolicom u Rimu".

Pod pokroviteljstvom krašićke župe i hrvatske vlade, Dražen Galenić, stručnjak za proučavanje rodoslovnih stabala, napravio je rodoslov kardinala Stepinca. Finansirano je snimanje dokumentarnog filma Višnje Starešine „Stepinac: kardinal i njegova savest", a pokrenute su i mnoge druge akcije, kojima je vršen medijski pritisak na Vatikan.

Hrvati su se nadali da će odobrenje za kanonizaciju stići 2020. godine, kako bi se uveličalo obeležavanje 60 godina od smrti Stepinca. Sve nade su potonule u februaru, posle druge zvanične posete premijera Andreja Plenkovića Vatikanu.

Audijencija je trajala 22 minuta. Hrvatski premijer je papi poklonio umetnički projekat „Raspeti Hrist" Damira Mataušića i drugu knjigu „Beramskog brevijara", napisanog na glagoljici. Dobio je medaljon s porukama solidarnosti i saradnje i nekoliko primeraka papine knjige „Politika i društvo".

- Zadovoljstvo mi je što smo danas bili primljeni kod pape Franje. Obnovio sam poziv da poseti Hrvatsku, nadam se da će to biti realizovano u pravom trenutku. Tema je bila i Bosna i Hercegovina, posebno položaj Hrvata kao ravnopravnog, konstitutivnog naroda. Naišli smo na razumevanje Svete stolice u toj temi. U kratkom razgovoru sa Svetim ocem spomenuta je i tema kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca. Pozicija vlade, a mogu reći i celog hrvatskog naroda, u ovom slučaju je da su naša očekivanja i želje poznati, tu se ništa ne menja. Očekujemo da se cela procedura kako i treba završi u okviru Rimokatoličke crvke. Poruka koju imamo je „strpljenje" - rekao je Plenković.

Hrvatska javnost je bila razočarana činjenicom da je Stepinčev slučaj „spomenut samo ovlaš i to isključivo u kontekstu strpljenja". Plenković je, u pratnji Gordana Jandrokovića, predsednika Hrvatskog sabora, na obeležavanje 60 godina od smrti Stepinca otišao praznih ruku, bez potpisa pape Franje na kauzu o kanonizaciji. U medijima su hrvatski državnici kritikovani jer su „ostali inferiorni pred srpskom politikom, koja je prvo preko svojih diplomatskih kanala u Vatikanu, a zatim i preko crkvenih, uspela da zaustavi proglašenje Stepinca svetim".

- Papa Franja je nazvao patrijarha Srpske pravoslavne crkve Irineja „velikim patrijarhom" i time izazvao razočarenja kakvo odavno nismo mogli da vidimo. Kako nekoga ko je zajedno sa svojim sledbenicima učinio sve da Stepinac ne bude proglašen svetim papa Franja može nazvati velikim? Ko je Irinej? Zašto ga je papa nazvao velikim? Veliki patrijarh ili radikalni nacionalista? - navodili su hrvatski mediji.

Citiran je i govor koji je papa Franja održao novinarima s kojima je putovao avionom u Latinsku Ameriku.

- Stepinac je bio krepostan čovek, zato ga je crkva proglasila blaženim, Vernici mogu da mu se mole. No, u određenom trenutku u procesu kanonizacije pojavile su se nejasne istorijske tačke. Molio sam se, promišljao sam to, tražio sam savete i video da trebam zatražiti pomoć patrijarha SPC-a Irineja. On je veliki patrijarh. I Irineju i meni je jedini interes istina. I da ne pogrešimo. Čemu bi služilo proglašenje sveca ako tu istina nije jasna. Nikome to ne bi služilo - rekao je papa Franja.

U Hrvatskoj je to protumačeno kao usluga pape Franje istočnim pravoslavnim crkvama kako bi pristali na dijalog s Vatikanom. U srpskim režimskim medijima je odluka Vatikana da zaustavi proces kanonizacije Stepinca predstavljena kao veliki uspeh vlasti Srpske napredne stranke.

Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić zaista su posvetili veliku pažnju odnosima Srbije i Vatikana. Kao i prema ostalim međunarodnim centrima moći, tako su pristali da čine ustupke i Svetoj stolici. U tom kontekstu, podržali su nameru pape Franje da dođe u Srbiju. Ideja je konkretizovana i u inat Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koja su usprotivila potpisivanju Briselskog sporazuma.

Posle potpisa kojim su tadašnji premijer Ivica Dačić i prvi potpredsednik Vlade Aleksandar Vučić albanskim vlastima na Kosovu i Metohiji prepustili sve državne prerogative, nekoliko vladika Srpske pravoslavne crkve žestoko je kritikovalo vlast. Aleksandar Vučić je tokom zasedanja Svetog sinoda SPC naišao na veliki otpor. U znak osvete, odlučio je da pozove papu Franju da poseti Srbiju. Poziv je u Rim odneo tadašnji predsednik Srbije Tomislav Nikolić.

Nikolić je u Vatikanu bio krajem septembra 2015. godine. Tada je dogovoreno da papa poseti Srbiju 21. i 22. maja 2016. godine. Plan je otkazan u poslednjem momentu, navodno zbog vanrednih izbora. Pozadinu tog međunarodnog skandala delimično je objasnio Dačić.

Ministar spoljnih poslova je pred kamerama pokazao zvanično obaveštenje državnog sekretara Vatikana, potpisano u januaru 2016, u kome se potvrđuje da će papa Franja doći u Srbiju u dogovoreno vreme. Dačić je naveo da je poseta otkazana posle Nikolićevih konsultacija s vrhom Srpske pravoslavne crkve.

Patrijarh Irinej je tvrdio da "još nije vreme za dolazak pape u Srbiju". Srpska pravoslavna crkva je ostala pri zahtevu da se Rimokatolička crkva izvini srpskom narodu za Jasenovac, jer su određeni katolički sveštenici učestvovali u zločinima u tom koncentracionom logoru. Takođe, SPC se protivila nameri da Vatikan proglasi za sveca Alojzija Stepinca, koga Srbi smatraju zločincem.

problemima iz prošlosti, koji su definisali odnos SPC, Srbije i srpskog naroda prema Vatikanu, često je govorio Aleksandar Vučić. On i Nikolić bili su recenzenti svih antivatikanskih knjiga Vojislava Šešelja: "Vatikan glavno Satanino gnezdo", "Pontifaks maksimus satanističke crkve Jovan Pavle Drugi", "Rimska kurija večno žedna srpske krvi" i "Antihristov namesnik zlikovački rimski papa Benedikt Šesnaesti".

Na promociji Šešeljeve knjige "Đavolov šegrt rimski papa Jovan Pavle Drugi", Vučić je žestoko kritikovao Vatikan, ali i srpske političare, koji su pokušavali da poprave odnose sa "sataninim gnezdom u Rimu".

- Jedino je predsednik Srpske radikalne stranke imao dovoljno hrabrosti da iznese na videlo pravu istinu o političkoj ulozi Vatikana, za razliku od svih ostalih, koji žele da se dodvore i ulizuju moćnoj Svetoj stolici. Dobro je da postoji neko ko će istinu da saopšti, ne samo građanima Srbije, već svima u Svetu. Da ukaže da su to oni isti sa kojima se nismo slagali čak ni 1920. godine, nakon formiranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, jer nikad nisu želeli bilo kakvu državu u kojom bi tobože Srbi imali hegemoniju, u kojoj bi Srbi mogli da žive kao i svi ostali ljudi.

To nisu mogli da podnesu ni posle Drugog svetskog rata, pa smo 14 godina bili bez diplomatskih odnosa sa takozvanom Svetom stolicom. Hoće li to i sutra biti njihova politika ili će njihova politika da bude ona jedna trećina programa koji je sprovodio Alojzije Stepinac, a to je pokrštavanje Srba. Katolička crkva, iako danas ima svega 17,3 odsto vernika u svetu, želi da bude jedina univerzalna crkva. Jedina crkva koja želi da gospodari čovečanstvom i koja želi da nameće svoju političku volju na svakom delu Zemljine kugle. To je ono što smo mi na svojoj koži osetili i ne treba da to krijemo.

U Drugom svetskom ratu najžešći i najveći mučitelji srpskog naroda, posebno zapadno od Drine i Dunava, bili su katolički sveštenici. Nije slučajno to što je Jovan Pavle Drugi tri puta boravio u Hrvatskoj od kada je proglasio za nezavisnu. U našoj zemlji postoji zabluda da je to učinio Hans Ditrih Genšer i nemačka vlada. Ne, to je učinio Jovan Pavle Drugi, kada je 13. januara 1992, prvi priznao otcepljenje secesionističkih republika Hrvatske i Slovenije. Mi posle toga kažemo: "Odlično, taj čovek je bezmalo svetac, mnogo je uradio za srpski narod". A, šta je to dobro učinio za Srbiju i Srbe?

Nikad ništa, osim što je, sve što su naši neprijatelji napravili protiv srpskog naroda, napravili su uz njegov blagoslov, njegovu dozvolu i žestoku političku i finansijsku podršku. Tri puta je boravio na tlu savremene NDH. Nijednom nije posetio Jasenovac, nijednom se nije izvinio srpskim žrtvama, nijednom se nije izvinio srpskom narodu za zločine koje su katolici počinili nad našim narodom u toku Drugog svetskog rata i u toku poslednjeg rata. Nijednom se nije izvinio za "Bljesak" i "Oluju", za zločin proterivanja više od 400.000 Srba sa njihovih vekovnih ognjišta. Svi u Srbiji ćute.

Svi u Srbiji kažu: "Svetac je otišao". Izvinite, ako je to svetac, takvoj crkvi ne želimo da pripadamo i nema to veze sa pitanjem crkve nego sa pitanjem politike. Vatikan je imao značajnu ulogu u stvaranju krize na prostoru bivše Jugoslavije.

Ronald Regan 1983. godine uspostavlja diplomatske odnose sa Svetom stolicom, pošto do tada, u skladu sa svojom politikom sekularne države i Ustava po kojem je država odvojena od crkve, Amerika nije želela da pravi diplomatske odnose s Vatikanom.

Od tog trenutka se Jovan Pavle Drugi, vrlo otvoreno, bez ikakvog suzdržavanja, bez ikakve vere, već sa direktnim političkim uticajem, meša u takozvanu hladnoratovsku i posthladnoratovsku eru, ide u rušenje komunizma kao da ta vrsta ideologije ima veze s njegovom verom ili s bilo čim drugim i u potpunosti podržava katoličke zemlje na prostoru bivše Jugoslavije, pre svega Sloveniju, Hrvatsku, pa čak i Bosnu i Hercegovinu, samo da bi napakostio srpskom pravoslavnom stanovništvu.

U Denveru, 1995. godine, Karol Vojtila, kakvo mu je pređašnje ime, rekao je Bilu Klintonu: "Molim vas, gospodine predsedniče, da bombardujete Srbe". Papa je za svece proglasio najteže i najgore ustaške zločince i njihove ideologe, pre svega Alojzija Stepinca i Eugena Kvaternika - govorio je Vučić 2002. godine.

Po dolasku na vlast, Vučić je promenio stavove prema Vatikanu. Umesto tvrde radikalske kritike počeo je da se zalaže za saradnju. Kao predsednik Srbije, Vučić je posetio Vatikan 12. septembra prošle godine.

"Tokom srdačnih i otvorenih razgovora izraženo je zadovoljstvo dobrim odnosima između Svete stolice i Srbije", istaknuto je u saopštenju Biroa za medije Vatikana.

I Vučić je bio zadovoljan posetom. Predsednik Srbije je naglasio da "Sveta stolica ima veoma bitnu ulogu u odnosima Srba i Hrvata", kao i da je važna saradnja među narodima kako bi se stvorili uslovi za mir i pomirenje. Vučić je uveren da Vatikan neće priznati Kosovo.

- Ne mogu otkriti šta sam rekao papi, a ni šta mi je on odgovorio na pitanje o Kosovu, ali zadovoljni smo držanjem Vatikana. Izuzetno cenimo principijenu poziciju Svete stolice po pitanju nepriznavanje jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova, kao i razumevanje za poziciju Srbije, utemeljenu na poštovanju međunarodnog prava - rekao je Vučić novinarima u Rimu.

Od zvaničnih saopštenja i izjava, teme i ton u kome je protekla poseta mnogo bolje su mogle da se primete u načinu na koji je organizovana audijencija i u konvencionalnim detaljima prilikom razmene poklona.

U dvorištu apostolske palate San Damazo Vučića je dočekala postrojena švajcarska straža, ali nije bilo uobičajenog crvenog tepiha. Po protokolu, papa Franja je Vučića dočekao ispred ulaza u biblioteku, kao što uvek radi sa šefovima država, dok premijere dočekuje unutar biblioteke.

Posle razgovora, koji je trajao 35 minuta, Vučić je papi poklonio ikonu Stefana Nemanjića. Vučić je objasnio da Stefan nosi nadimak Prvovenčani jer je 1217. godine postao prvi srpski kralj i to pod krunom koju mu je poklonio papa Onorije Treći. Vučić je papi Franji poklonio i repliku Jevanđelja, pastirski štap izrađen u istočnom stilu, kao i monografiju o crkvi Svetog Nikole na Kosovu polju, koja je podignuta 1940, a demolirana u martu 2004. godine. Svaki poklon je, očigledno, bio svojevrsna poruka.

Papa je predsedniku Srbije poklonio medaljon s likom Anđela mira i "Dokument o ljudskom bratstvu", koji su u Dohi potpisali papa Franjo i veliki imam Al Azhara Ahmad Al Tajeb. Papa je naglasio da je to dokument koji za cilj ima sprečavanje sukoba između hrišćana i muslimana.

Papa Franja je razgovarao i s predstavnicima vlasti u ostalim bivšim jugoslovenskim republikama. Željko Komšić, predsednik predsedništva Bosne i Hercegovine, u februaru ove godine posetio je Vatikan. S papom je pola sata razgovarao o stanju u BiH, s "posebnom pažnjom na situaciju u kojoj se nalazi katolička zajednica". Govorilo se i o temama od zajedničkog interesa u međunarodnom i regionalnom okviru, kao što su mir i bezbednost, kao i o potrebi da se ohrabri dijalog o svim spornim pitanjima na Zapadnom Balkanu. Komšića je 2007. godine primio i papa Benedikt Šesnaesti.

U maju 2019. godine papa je posetio Severnu Makedoniju. Sredinom decembra te godine, posle audijencije u Vatikanu, crnogorski premijer Duško Marković je novinarima rekao da se dogovorio da papa Franja sledeće godine poseti Crnu Goru. Vatikanskim diplomatama odmah je zasmetala ta, kako su ocenili, provokativno hrabra izjava. Zvanično vatikansko glasilo prenelo je stav da je već i sama najava mogućnosti da papa uđe u "izrazito konfliktno područje sa Srpskom pravoslavnom crkvom, koja je vrlo uticajna u Crnoj Gori" izazvala nepotrebne nesporazume. Papina poseta, bez pristanka SPC, ugrozila bi izgrađene veze. Da bi došao u Crnu Goru, papa prvo mora da poseti Srbiju.

Duško Marković je posetio Vatikan da bi, između ostalog, dobio podršku za tzv. zakon o verskim slobodama, koji je crnogorska vlada pripremila za usvajanje u parlamentu. Patrijarh Srpske pravoslavne crkve je, odmah po objavljivanju predloga zakona, u pismu papi Franji izrazio zabrinutost zbog namere crnogorske vlasti da do kraja godine stvori pravni okvir za oduzimanje pravoslavnih svetinja. Spornim zakonom je određeno da će svi verski objekti koji su izgrađeni pre 1918. godine, kad je Crna Gora ušla u sastav Kraljevine SHS, biti oduzeti od SPC i proglašeni državnom imovinom.

Na taj način, SPC bi ostala bez oko 700 crkvi, manastira i ostalih objekata i zemljišta. Papa Franja je, u odgovoru patrijarhu Irineju, istakao da zakon mora da bude usvojen po demokratskim načelima i da mora biti prihvatljiv za sve verske zajednice. Vatikan je ostao pri tom stavu i posle usvajanja zakona.

Vatikanski hroničari smatraju da "mala Crna Gora ipak može da bude ključ velikog rešenja" u ostvarenju papine misije ujedinjenja hrišćana. Simboliku pronalaze i u činjenici da je papa Sikst Peti, koji je u šesnaestom veku predvodio Rimokatoličku crkvu, rodom iz Boke. Papa Sikst je upamćen kao "graditelj Rima", a aktuelni papa Franja ima ambiciju da postane "najveći graditelj mostova među posvađanim balkanskim narodima i verama".

U Vatikanu ističu da je papa svoj poduhvat već počeo u Bosni i Hercegovini, Albaniji, Bugarskoj i Makedoniji, i da su sad na redu Srbija i Crna Gora.

(Kraj)

antrfile

Međugorje ediktom postaje svetilište

Papa Franja je zaustavio proces kanonizacije hrvatskog kardinala Alojzija Stepinca. Iako je ta odluka izazvala razočarenje katolika, iz crkvenih krugova ukazuju da za Stepince ne treba da lobiraju političari.

S druge strane, Hrvati su s oduševljenjem pozdravili stav pape Franje o Međugorju. U hercegovačko mesto, koje je svetsku pažnju privuklo pre 40 godina, kad je zabeležena serija "viđenja Device Marije", papa je 2017. godine poslao svog izaslanika monsinjora Henrika Hosera da završi istragu tog slučaja, koja se vodila od 2010. Rezultat je objavljen prošle godine, kad je Vatikan omogućio organizaciju hodočašća sveštenicima i monasima, što ranije nije bilo moguće. Hrvatski vernici očekuju da papa Franja ove godine potpiše edikt kojim će Međugorje dobiti status svetilišta.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane