Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Nestajanje

Knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spasavanje sela i države'' (32)

AKCIJA ATEISTA DA CRKVA UĐE U SISTEM

Branislav Gulan, je član Naučnog društva ekonomista Srbije, Nacionalnog tima za preporod sela Srbije, Mreže za ruralni razvoj EU u Srbiji, novinar, publicista i književnik, koji se više od pola veka bavi selom i seljacima, odnosno čekanjem boljeg života na selu. Evo njegovih najnovijih istraživanja. Autor je i trostruki dobitnik nagrada za životno delo. Dve međunarodne i jedne domaće - Drutšva novinara Vojvodine u 2019. godini. U izdanju novosadskog ,,Prometeja'', nedavno je objavljena i nova knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spsavanja sela i države''. Knjiga je naqgrađena za najbolje autorsko delo u 2019. godine VELIKOM DARODAVNICOM od strane ,,Svetionika'' iz Kragujevca. Uz dozvolu autora objavljujemo najinteresantnije delove ovog istraživanja čije se i novo izdanje upravo priprema.

Branislav Gulan

Ukinuti crkveni poreski raj!

Udruženje "Ateisti Srbije" pozvalo je državu da preko sistema finansijske kontrole i prinude primora Srpsku pravoslavnu crkvu da izmiruje sve poreske obaveze, koje važe za sve ostale građane.

Zahtevamo da u našem siromašnom društvu država ne dozvoli da ova nezasluženo privilegovana kasta nastavi sa iživljavanjem i uskraćivanjem budžetskih sredstava svima nama, dok ih ona za sebe nemilice troši, navodi se u saopštenju.

Komentarišući izjavu patrijarha Irineja da SPC neće plaćati porez na imovinu dok joj se ne vrati sve što potražuje, Udruženje podseća da crkva ne potražuje nijedan hram ili verski objekat, već isključivo poslovne objekte i nekretnine namenjene sticanju dobiti, a ne bogosluženju.

Srpskoj pravoslavnoj crkvi do 2016. godine vraćeno 52.871 hektara zemljišta i 47.433 kvadrata nekretnina. Među vraćenim nekretninama su i one na ekskluzivnim lokacijama, poput prostora u Bulevaru kralja Aleksandra 17, stanovi i poslovni prostori u Bulevaru kralja Aleksandra, poslovni prostori na Terazijama i 13 stanova u zgradi na Studentskom trgu. Odbijanjem plaćanja poreza na imovinu koju već poseduje, SPC sebe stavlja u poziciju institucije koja je iznad države, njenih zakona i propisa, ali i iznad građana, a među njima i vernika, navode "Ateisti Srbije". Propisi ne važe podjednako za sve, jer je SPC, interesna grupa sveštenika ogrezlih u bogatstvo, bahatost i nezaslužene privilegije, izuzeta od zakona, stoji u saopštenju.

Udruženje ističe da je u svemu tome manja krivica same SPC, koja ima pravo da pokuša da se stavi iznad zakona, a kriva je država koja dopušta da ta koristoljubiva organizacija ostane iznad zakona, zabeleženo 25. januara 2017.godine.

CRKVA I IMOVINA

Kad nam država vrati svu imovinu, plaćaćemo porez!

Srpski patrijarh Irinej izjavio je da će crkva plaćati porez onda kada država vrati crkvi njenu celokupnu imovinu i dodao da je pitanje vraćanja imovine veoma komplikovano i da se rešenje traži u pravcu zamenske restitucije.

U intervjuu za TV Hram, na pitanje da li je učinak restitucije mogao da bude bolji, patrijarh odgovara: „To pitanje nije tako jednostavno, i mi shvatamo komplikovanost tog pitanja. Zahvalni smo državi što je vratila ono što je najlakše moguće vratiti - a to su šume." Kako je naveo, situacija je malo bolja u Bačkoj po pitanju obradive zemlje, postoji i zakon ali taj problem nije rešen. „Nisu rešena imanja koja su data bezemljašima, a posebno je pitanje građevina za koje je država donela odluku koja nije bila očekivana - da se mogu prodati i prodata su manje-više budzašto.

U crkvi ćemo insistirati da se tu izvrši pravilna kompenzacija, da se vrati ono što se može vratiti u prirodnom stanju, a ono što ne može da to država reši", dodao je on. Patrijarh kaže da se to postavlja i pitanje poreza. „Ja sam to rekao i na tome ću ostati - dok se celokupna imovina ne vrati crkvi mi nećemo plaćati porez jer je gro država uživala i uživa. Kad nam bude vratila sve i crkva će plaćati poreze", rekao je patrijarh, dodajući da se sa institucijama razgovara o zamenskoj restituciji i da se u tom pravcu traži rešenje.

Govoreći o odnosima SPC i Vatikana i pape Franje, a imajući u vidu događaje tokom ratova na tlu bivše Jugoslavije, patrijarh ističe da je papa Franja čovek koji je sagledao vreme, prirodu i misiju crkve u svetu, i da je svestan događaja iz prošlosti koje je činila rimokatolička crkva, a na uštrb čitavog hrišhanstva. „On to uviđa i želi to stanje da popravi. Naš odnos sa Rimom umnogome kvare naše komšije sa događajima koje dobro pamtimo i koji predstavljaju tragediju naših naroda, i hrvatskog i srpskog", rekao je patrijarh.

Prema njegovim rečima, neke nemile pojave se i danas dešavaju i one ne služe zbližavanju nego stoje kao prepreka. „Mi kao hrišćani možemo učiniti sve da se to stanje na neki način popravi. To uviđa novi papa i zato je formirao svoju Komisiju da se vidi uloga (Alojzija) Stepinca. Mi preko naše Komisije pružamo istorijske činjenice koje su nepobitne a njihovo je koliko će to uvažiti", dodao je on.

Patrijarh je takođe ocenio da je položaj našeg naroda veoma težak. „Okruženje nam je takvo kakvo je. Ovo što se danas dešava u Hrvatskoj nimalo nas ne raduje. Imam utisak da jedna ideologija koja je pobeđena ponovo nalazi utočište i tlo na tim prostorima. Napisi koje vidimo, slavljenje lica koja su osuđenja - imamo utisak da se ponavlja ono što je nekada bilo prisutno", kaže on. S druge strane tu je i pokušaj da se Kosovo otrgne od Srbije, dodao je patrijarh. „A ja se pitam, naša crkva se pita, naš narod se pita - šta je Srbija bez Kosova. Sve vrednosno tamo ima svoj početak", zaključio je patrijarh, zabeleženo 8. januara 2017.godine.

Saradnja SPC i vlasti

Imovina vraćena SPC treba da bude od pune koristi crkvi, pokrajini i građanima. Patrijarh srpski Irinej primio je u Patrijaršijskom dvoru u Beogradu predsednika Pokrajinske vlade Igora Mirovića, a razgovarano je o saradnji Srpske pravoslavne crkve i Pokrajinske vlade na unapređivanju statusa imovine na teritoriji Vojvodine, koja je Srpskoj pravoslavnoj crkvi vraćena u postupku restitucije. Tokom susreta bilo je reči o tome kako da ta imovina na najbolji način bude od pune koristi Crkvi, pokrajini Vojvodini, kao i svim građanima, saopšteno je nakon sastanka.

Tokom razgovora su, kao važna, izdvojena pitanja izrade prostornih planova područja posebne namene kulturnog predela Sremski Karlovci i područja posebne namene Fruška gora, a razgovarano je i na temu unapređivanja pokloničko-turističkog potencijala Sremskih Karlovaca i povraćaju patrijaršijskih vinograda na teritoriji te opštine. Kako se navodi, sagovornici su se složili o tome da je važna tema i optimalno upravljanje arboretumom prirode „Dvorska bašta" u Sremskim Karlovcima, koji kao zasad raznovrsnog drveća i žbunja služi prvenstveno u obrazovne svrhe.

Ocenjeno je i da je u narednom periodu potrebno odrediti namenu i pojedinim reprezentativnim objektima, poput palate „Stefaneum", jedne od najvrednijih građevina u starom jezgru Sremskih Karlovaca, podignute 1903. godine, kao i „Svetosavskog doma".

Dogovoreno je da se redovnom komunikacijom i tešnjom saradnjom nadležnih pokrajinskih institucija i predstavnika Srpske pravoslavne crkve u narednom periodu preispitaju mogućnosti i započne rad na rešavanju definisanih prioritetnih projekata. Sastanku su prisustvovali i pokrajinski sekretar za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama Miroslav Štatkić i pokrajinski sekretar za urbanizam i zaštitu životne sredine Vladimir Galić, decembra 2016. godine.

Ne sputavati vraćanje imovine nikom pa ni crkvama

Mreža za restituciju reagovala na pitanje Bojana Kostreša iz LSV o tome kada će crkva početi da plaća porez. Povodom obraćanja generalnog sekretara Lige socijaldemokrata Vojvodine, Bojana Kostreša, ministrima u Vladi Srbije Branku Ružiću i Siniši Malom, Mreža za restituciju u Srbiji uputila mu je otvoreno pismo kao nekadašnjem predsedniku radne grupe za izradu zakona o javnoj svojini.

Uz podsećanje na to da je Kostreš funkcioner političke partije koja je godinama imala svoje predstavnike u javnim preduzećima, pa tako i JP Nacionalni park Fruška gora, kao i lokalnim samoupravama širom Vojvodine, ova organizacija upitala je kolike su poreze na imovinu plaćala javna preduzeća koja i danas besplatno koriste državnu imovinu, kao što je npr. poljoprivredno zemljište, šumsko zemljište.. "Da li ste kao predsednik radne grupe za izradu zakona o javnoj svojini 2011. godine, obavestili radnu grupu i zalagali se za ukidanje diskriminacije koja postoji između onih koji potražuju imovinu u restituciji i svih ostalih korisnika državne imovine?

Da li ste, bilo gde, istakli diskriminaciju svih potražilaca imovine u restituciji, pa tako i crkava i verskih zajednica, kao i običnih građana, zadužbina... koji mogu potraživati samo ono što je nekada bilo u njihovom vlasništvu, uz mnogobrojna ograničenja i decenijskih korisnika nepopisane državne svojine, opština, gradova, preko 700 javnih preduzeća i stotina privatizovanih preduzeća u Srbiji, koji i danas besplatno koriste državnu svojinu, ne plaćaju poreze na imovinu, ostvaruju ekstremne profite, neskriveno žele da tu imovinu praktično oduzmu državi Srbiji i da je unovče što bolje'' navodi se u otvorenom pismu.

Mreža za restituciju podsetila je na to da tokom "javne" rasprave o zakonu o javnoj svojini, u organizaciji Vlade Mirka Cvetkovića, kojom je Kostreš predsedavao, nije imali mogućnosti da u njoj učestvuje.

Kako navodi, podatke o stvarnim namerama radne grupe, lakše je dobijala u institucijama Evropske unije nego u sopstvenoj državi. "I nedavno usvojena Rezolucija u spoljnopolitičkom odboru Evropskog parlamenta od 4. oktobra 2018. govori o diskriminaciji svih korisnika restitucije zajedno, pa i crkava i verskih zajednica u odnosu na sve ostale korisnike državne svojine koja je stvorena još 2009. godine, Zakonom o planiranju i izgradnji, a nastavljena Zakonima o javnoj svojini i restituciji iz 2011. godine.

Zato što smo diskriminisani, građani i crkve i verske zajednice i zadužbine, nismo sami krivi, već oni koji nas u toj diskriminaciji drže decenijama", navodi se i dodaje da vraćanje svakog kvadratnog milimetra poslovnog prostora, hektara šume, njiva, građevinskog zemljišta, po definiciji obezbeđuje više novca u budžetu Republike Srbije i lokalnih samouprava. "Nasuprot tome, što duži opstanak nepopisane državne imovine, omogućava nekolicini povlašćenih dodatno ekstremno bogaćenje, iznošenje novca iz Srbije u vagonima, i opstanak njihovih pogubnih monopola.

Zato ne treba sputavati i osuđivati vraćanje imovine nikome, pa ni crkvama i verskim zajednicama", apeluje Mreža za restituciju u otvorenom pismu koje je potpisao njen predsednik Bogdan Veljković.

POSLOVANJE SPC

Crkva daje njive u arendu mnogo skuplje od opština

Sve vojvođanske opštine, osim Kule kojoj su zbog toga blokirana transferna sredstva iz državnog budžeta, usvojile su Godišnji program zaštite, uređenja u korišćenja poljoprivrednog zemljišta. Time su, prvi put otkako se državna zemlja izdaje u zakup, sve opštine u Srbiji dobile saglasnost na Godišnji program u skladu sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu, usvojenim početkom godine.

U prvih nekoliko meseci na početku akcije u legalne tokove ubačeno je više od 130.000 hektara poseda državnog zemljišta koje su prethodne godine ilegalno obrađivali pojedinci i kompanije. U prvih nekoliko nedelja gotovo sve lokalne samouprave u Vojvodini sprovele su prvi krug licitacije za poljoprivredno zemljište u državnoj svojini, a negde to čine ovih dana.

Interesovanje paora za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta u tom prvom krugu, barem u opštinama u kojima je on već završen, nije bilo veliko pa je dosta neizdate zemlje ostalo za drugi krug, koji bi trebalo da bude sproveden pre Nove godine.

Cena zakupa poljoprivrednog zemljišta u nekim vojvođanskim opštinama nije dostigla 40.000 dinara za hektar, a najveći broj oranica tada je otišao po početnoj ceni, koja je ujednačena na državnom nivou. Pokazalo se tako da poljoprivrednici, koji su prethodnih godina stalno optuživali opštine da poljoprivredno zemljište daju u zakup privilegovanima, ili nisu previše zainteresovani da ih sada sami zakupe ili za to jednostavno nemaju novca.

Međutim, uporedo s prvim krugom licitacije za poljoprivredno zemljište u državnoj svojini, u nekim vojvođanskim opštinama ide i licitacija zemljišta Srpske pravoslavne crkve. Tako će u petak, 28. oktobra, Srpska pravoslavna crkvena opština Deronje održati licitaciju za zakup crkvenog zemljišta, a izdaje se 15,5 hektara i katastarsko jutro kao celina istom ponuđaču. Ponude će se otvarati u prostorijama Crkvene opštine Deronje.

Poljoprivrednik iz Zrenjanina Bojan Jovanović postao je prvi zakupac 75 hektara kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta vraćenog Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Za godišnji zakup on treba da plati 520 evra po hektaru, a zakup je na pet godina. Neposredno nakon licitacije, protonamesnik Slobodan Čestić, koji je u ime Crkvene opštine SPC u Zrenjaninu nadledao licitaciju, izjavio je da je SPC nakon sedam decenija u prilici da daje zemljište poljoprivrednicima u zakup i tako ponovo dođe do novca potrebnog za obnovu postojećih hramova i izgradnju novih.

Slične oglase objavljuju i druge opštine u Bačkoj i Banatu, a u svim slučajevima cena zakupa crkvenog poljoprivrednog zemljišta veća je i po nekoliko puta od onog za državne oranice. Tako će SPC na ime arende za zakup zemljišta u Zrenjaninu od poljoprivrednika koji je zakupio 75 hektara po ceni od 520 evra dobiti 195.000 evra.

U isto vreme, Grad Pančevo je u svom ataru državne njive davao u zakup za 190 evra po hektaru, što je gotovo tri puta jeftinije od SPC. Inače, Srpskoj pravoslavnoj crkvi oduzeto je 70.000 hektara poljoprivredne zemlje, a vraćano joj je više od polovine - negde oko 40.000 hektara. Ekonomska logika nalaže da se vraćeno zemljište izdaje u arendu i da se dobijeni novac ulaže u obnovu, izgradnju i redovnu delatnost SPC.

Međutim, SPC, kao ni druge crkve i verske zajednice u Srbiji, nije u obavezi plaćanja PDV-a, poreza na imovinu... Tadašnji ministar finansija Dušan Vujović izjavio da će i crkve, koje su odavno postale ne samo arendaši već i proizvođači vina, rakije, sveća, suvenira, biti u poreskom sistemu kada im država bude vratila svu oduzetu imovinu jer je ono što se njima duguje mnogo više od onoga što bi one dale u državnu kasu.

Prizren patrijarhove mladosti

„Došli smo vama, svojima, da vas ohrabrimo da izdržite mnoga iskušenja koja doživljavate", poručio je tada u Prizrenu patrijarh Irinej. On je, sa devet vladika, tu i zbog toga, kako je rekao, da se ohrabri hrabrošću kojom danas Srbi žive na Kosovu i Metohiji. „Ostanite tu gde jeste i čuvajte ove svetinje koje su nas čuvale kroz istoriju. One vas neće izneveriti", poručio je Irinej.

Ovu patrijarhovu poruku prvi put nisu slušali samo prizrenski starci, ostavljeni, očajni, sami u svom gradu. Prvi put su pored male Milice, jedinog prizrenskog srpskog đaka prvaka, u Sabornoj Crkvi Svetog Đorđa, ove reči čula i deca Emilija, Dorotea, Mihailo i Matija, kao i njihovi roditelji koji su u selu Novake odlučili da osnuju porodice, da obnavljaju svoje uništene domove i da, kako neko od njih reče, „vraćaju život u Prizren".

To znači da će se za nekoliko godina pridužiti u školi Milici Đorđević jedinom srpskom detetu koje na srpskom jeziku pohađa nastavu u gradskoj sredini u Metohiji. Gubitak gradova, gledano s ove distance, jedan je od najvećih poraza Srba na Kosovu i Metohiji. Pređašnje gradsko stanovništvo gotovo je nestalo.

„Ja sam živeo u Prizrenu. Znam raspoloženje ljudi iz onoga vremena i često sam nailazio na više razumevanja za potrebe naše Bogoslovije kod naših suseda nego kod onih koji su pripadali našem narodu, jer su bili odvojeni od Boga i od crkve. Molim se da se to vreme ponovo vrati i da Srbi i Albanci žive zajedno kao braća", kazao je patrijarh Irinej.

Osećaj gubitka grada nije dominantan samo kod Srba, on se javlja jednako kod Albanaca kojima su novopridošli stanovnici seoskih sredina nametnuli svoj način života, kulture i ponašanja. Rečenica. „Drenica se doselila u grad" jasno označava da su u većini gradova „oslobodioci" uništili vrednosti koje su održavale pređašnji sistem i ranije odnose. Danas se život sveo na minimum neophodnih kontakata s drugima i drugačijima, kao i na borbu da se institucionalno zaštite ratne privilegije i etnička dominacija.

„Život nam je onakav kakvim ga sami napravimo", rekla je Prizrenka Evica Đorđević. Ona je sa svojom malom Milicom, zahvaljujući Eparhiji raško-prizrenskoj, pronašla neku vrstu rešenja za budućnost ugrađujući sebe u obnovu jednog grada i njegovog života.

Jasno je da Milica u gradu pretrpanom i ljudima i decom nema vršnjake s kojima bi se igrala, jasno je da sem dvorišta Saborne crkve nema gde da se igra... Ona u svom stanu najviše crta i čita. Tada je svoje crteže poklonila patrijarhu, vladiki Teodosiju i mitropolitu Amfilohiju. „Gde bismo se okupili da ovo nije obnovljeno, gde bismo se sreli kao danas u Prizrenu", upitao je mitropolit Amfilohije.

Iako nije bilo nikakvih političkih poruka ili komentara dijaloga Beograda i Prištine jasno da je prisustvom u Prizrenu na ovom nivou i u ovolikom broju Srpska pravoslavna crkva pokazala da ima svoj autentični put obnove i delovanja.

S druge strane, uz sve instrumente koje je država imala: novac, organe vlasti, različite uticaje, direktne kontakte, teritorijalnu povezanost nekih srpskih sredina na Kosovu i Metohiji s centralnom Srbijom, ili različite partije koje su bile na vlasti, njoj je nešto uvek izmicalo kada je Kosovo i Metohija u pitanju. Gde je osnova tog praznog hoda, šta se to našlo između vlasti i života i da li je administracija sposobna da ga obnovi?

Nedostatak kontinuiteta ili elementarna nedoslednost, brza promena političkog mišljenja, kadrovska katastrofa, stalno podsticana nesigurnost i nepoznavanje realnog života između suprotstavljenih svetova samo su deo odgovora na postavljena pitanja. Crkva očigledno ima drugačiju logiku. Patrijarh dugo stoji ispred Hristove ikone i gleda dvadeset mladih đaka obnovljene Bogoslovije „Sveti Kirilo i Metodije" dok pevaju u hramu. Gleda, i vidi sebe.

Liturgiju u Crkvi Svetog Đorđa služili su patrijarh Irinej uz sasluženje episkopa crnogorsko-primorskog Amfilohija, sremskog Vasilija, šumadijskog Jovana, kruševačkog Davida, budimljansko-nikšićkog Joanikija, vranjskog Pahomija, lipljanskog Jovana, vladike Teodosija i umirovljenog episkopa hercegovačkog Atanasija.

Nakon liturgije u obnovljenom episkopskom dvoru održana je sednica Svetog arhijerejskog sinoda SPC. Liturgiji u Crkvi Svetog Đorđa u Prizrenu prisustvovao je tadašnji predsednik opštine Štrpce Zvonko Mihajlović i šef grčke kancelarije u Prištini Dimitris Moshopulos. Prisustvo policije bilo je pojačano, a incidenata nije bilo, izvestio je Živojin Rakočević, novinar 8. februara 2013. godine.

Evangelistima država vratila crkvu

Hram oduzet od nemačke manjine u Zemunu posle Drugog svetskog rata vraćen je pravnim sledbenicima. U spomeniku kulture bili mesna zajednica, salon nameštaja, kafić. Crkva je 1954. konfiskovana od Evangeličke crkvene opštine "kao lica nemačke narodnosti". Evangelisti u Srbiji su posle 62 godine dobili nazad svoju crkvu, koju su do Drugog svetskog rata koristili nemački protestanti u Zemunu.

Agencija za restituciju je, kako je za javnost istakao početkom janaura 2016. godine direktor Strahinja Sekulić, rešenjem od 25. januara vratila pravo svojine Evangeličkoj hrišćanskoj crkvi u Srbiji, kao pravnom sledbeniku, na zgradi Evangeličke crkve na Tošinom bunaru 2. Ova crkva je podignuta krajem dvadesetih godina prošlog veka, za potrebe dela nemačkog življa.

Nemci protestanti i katolici su tada činili oko četvrtinu stanovništva Zemuna. Zdanje je napravljeno na placu koji je evangelistička zajednica dobila na poklon od Zemunskog magistrata, posle Prvog svetskog rata, a idejno rešenje su "potpisale" arhitekte Hugo Erlih i Viktor Kovačić.

Zajedno sa pripadajućim zemljištem konfiskovana je 1954. godine od Evangeličke crkvene opštine u Zemunu "kao lica nemačke narodnosti". Jedno vreme je bila zakatančena, a kasnije su u njoj bili smešteni mesna zajednica, salon nameštaja, salon automobila, diskoteka, slikarski atelje, čak i kladionica i kockarnica! Iako su još 2003. Evangelička verska zajednica i Opština Zemun postigle dogovor da se crkva vrati vernicima, ona je nastavila da služi kao poslovni prostor.

Od 2003. ovaj hram su delili evangelisti, koji su u njemu nedeljom održavali službe, i KUD "Branko Radičević", koji je radnim danom imao probe. Tako je crkva ujedno bila i hram i kafić!

Sledeća - Sinagoga

Još jedno crkveno zdanje u Zemunu trebalo bi uskoro da bude vraćeno starim vlasnicima. Reč je o zemunskoj sinagogi, koja će biti data Jevrejskoj opštini. U vreme gradonačelnika Branka Pešića ona je, šezdesetih godina, bila pod prinudom prodata gradu, da bi sada, kako se očekuje, odlukom Agencije bila vraćena kroz supstituciju. ,,Crkva je odlukom Vlade od 1. decembra 2005. godine proglašena za spomenik kulture.

Kako je navodeno u obrazloženju, reč je o "originalnom i retkom arhitektonskom ostvarenju, oblikovanom u dosledno sprovedenom modernističkom konceptu". Nesumnjiva je njegova kulturno-istorijska i dokumentarna vrednost, kao svedočanstva postojanja i življenja jedne hrišćanske konfesionalne zajednice u periodu između dva svetska rata. To vraćanju daje još veći značaj'', kaže Sekulić.

Inače, u Kraljevini Jugoslaviji je Zakonom o evangeličko-hrišćanskim crkvama i o reformisanoj hrišćanskoj crkvi Kraljevine Jugoslavije, iz 1930. godine, pravno uređeno delovanje evangeličkih crkava (luterani) i reformatske crkve (kalvinisti). U to vreme egzistirale su dve zasebne, međusobno nezavisne, evangeličko-hrišćanske crkve augzburškog veroispovedanja - slovačka i nemačka.

Posle Drugog svetskog rata, veći deo imovine Nemačke evangeličko-hrišćanske crkve a. v. je konfiskovan. Zakon o crkvama i verskim zajednicama svrstao je Slovačku evangeličku crkvu i Evangeličku hrišćansku crkvu u tradicionalne. Slovačkoj je priznat kontinuitet i pravni subjektivitet sa Slovačkom evangeličko-hrišćanskom crkvom a. v. u Kraljevini Jugoslaviji, a Evangeličkoj hrišćanskoj crkvi sa Nemačkom evangeličko-hrišćanskom crkvom, zabeleženo 29. januara 2016. godine.

MANASTIR STUDENICA

Vraćena imovina

Agencija za restituciju je donela rešenje da srpskom pravoslavnom manastiru Studenica bude vraćeno pravo svojine na zemljište površine 965 hektara, 30 ari i 66 kvadratnih metara.

Uz do sada vraćenih 479 hektara, šest ari i 89 kvadratnih metara, manastiru Studenica je ukupno u postupku restitucije vraćeno 1.444 hektara, 37 ari i 55 kvadratnih metara, kao i zgrada „Karađorđev konak".

Oko hrama nikle njive

Crkvama je tada vraćeno skoro 2.000 hektara zemljišta i 13.000 kvadrata stanova. Za SPC najviše oranica, Jevrejima škole. Crkvama i verskim zajednicama u Srbiji tokom 2012. godine, u postupku restitucije, vraćeno je oko 1.916 hektara zemljišta i oko 13.000 kvadrata stambenog i poslovnog prostora. Agencija za restituciju, kažu u ovom telu, donela je 232 odluke.

Po njima, najviše je vraćeno Srpskoj pravoslavnoj crkvi - oko 1.700 hektara zemljišta i 507 kvadrata stambenih objekata. Rimokatoličkoj crkvi je vraćeno oko 136 hektara zemljišta i 5.478 kvadratnih metara objekata, ostalim crkvama i verskim zajednicama oko 93 hektara i 4.004 kvadrata zgrada.

Od njih, najviše oranica dobila je Evangelistička hrišćanska crkva (oko 46 hektara), Slovačka evangelistička crkva (oko 30 hektara) i Rumunska pravoslavna crkva (oko 14 hektara). Pored zemljišta vraćene su im i zgrade, pa je 100 kvadrata dobila Slovačka evangelistička crkva, dok je Rumunska pravoslavna crkva došla do 349 kvadrata poslovnog prostora.

Naknada za holokaust

Uskoro će biti donet novi zakon o vraćanju jevrejske imovine oduzete kao posledica Holokausta, potvrdio je za "Novosti" Ruben Fuks. Čim bude donet zakon, predstavnici jevrejske zajednice podneće zahteve za restituciju.

,,Među kapitalnim objektima koje je Agencija vratila u ovoj godini su Baletska škola i Visoka škola za obrazovanje vaspitača u Novom Sadu, koji su opet u vlasništvu Jevrejske opštine Novi Sad'', rekao je za "Novosti" Strahinja Sekulić, direktor Agencije za restituciju. Njihova ukupna površina je 3.555 kvadrata.

Vraćen je i samostan Milosrdnih sestara u Zemunu od 3.255 kvadrata. Sekulić navodi i da Agencija najviše problema ima sa Islamskom zajednicom: ,,Sa žaljenjem konstatujemo da zbog nerešenog statusa dve islamske zajednice nismo mogli da rešimo zahteve za povraćaj imovine.

Očekujem da će do rešenja doći brzo''. Na to je tadašnji beogradski muftija pok Muhamed Jusufspahić rekao: ,,Nikada nećemo tražiti da nam bude vraćena Bajrakli džamija u Beogradu ili džamija u Nišu. To ostavljamo na obraz Srbiji. Ali, dosta toga smo tražili i ništa nismo dobili''.

Što se tiče jevrejske zajednice, Ruben Fuks, predsednik Saveza jevrejskih opština, nije nezadovoljan, mada dodaje da je u odnosu na oko 500 zahteva, koliko je ova zajednica podnela, tek nekoliko pozitivno rešeno: Ostali zahtevi su u proceduri, dok su neki odbijeni, jer je reč o zadužbinama. Uprkos tome što smatraju da povratak imovine teče prilično sporo, u Patrijaršiji SPC nisu nezadovoljni. SPC je do trenutka pisanja ovog dela analize vraćeno 43 odsto tražene imovine, a Rimokatoličkoj 15,7 odsto, zabeleženo u V. Novostima 3. januara 2013. godine.

(Nastaviće se)

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane