Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Lažna obećanja

Crna trojka (Vučić, Brnabić, Mali) uporno lažu o stanju srpske privrede

Mali ne diže privredni rast

Ukazivanje na procenjeni rast bruto domaćeg proizvoda u narednoj godini je bacanje prašine u oči stanovništvu, ako se istovremeno ne prikaže celokupna slika. Međunarodni monetarni fond ne predviđa samo rast srpskog BDP-a, već i drugih evropskih država i to istim ili čak i bržim tempom. Takođe, ako posmatramo razvoj BDP-a poslednjih godina vidimo da smo pod naprednjačkom vlašću sve brže gubili korak sa bogatim evropskim i državama u neposrednom okruženju. Ovogodišnji BDP najsiromašnije države EU mi ćemo u najboljem slučaju doseći za četiri godine, a i to samo ako i cene u Srbiji nastave da rastu. Ovakav razvoj stanovništvu ne donosi ništa dobro.

Milan Malenović

Kao po nekom pravilu, kada god smo u ekonomskoj dubiozi vlast počinje da nas teši budućim rastom bruto domaćeg proizvoda. Po onoj narodnoj „ne lipši magarče do zelene trave", iako BDP nije nikakva „trava" koja bi mogla da nam pomogne. To je samo jedna od statističkih kategorija koje mogu da ukažu na opšte stanje neke privrede. I ništa više.

Bruto domaći proizvod (BDP ili engleski GDP) je ukupna vrednost krajnjih dobara, koja su proizvedena i usluga (proizvodnih i neproizvodnih), koje su pružene u jednoj zemlji u određenom vremenskom periodu (najčešće godinu dana). To je ekonomski izraz koji predstavlja ukupnu produkciju finalnih roba i usluga, ostvarenu u nacionalnoj ekonomiji (domicilnoj zemlji), bez obzira na vlasništvo.

Svaki ekonomista će odmah upozoriti kako BDP ne predstavlja projekciju razvoja privrede, već istorijski put - rast BDP-a ne mora nužno da označava i trajni rast privrednih aktivnosti. Isto tako, BDP ni na koji način ne upućuje na stvarni raspored bogatstva po društvenim klasama. Konačno, ono što neko društvo ostvari ne mora i da ostane u tom društvu.

Kako bi prikazani BDP bio što bliži realnim kretanjima u jednoj državi, Eurostat je preporučio da se pri njegovom izračunavanju u obzir uzme i siva ekonomija, odnosno privredne i finansijske aktivnosti koje nigde nisu zavedene (kao na primer rad na crno). Pošto obim sive ekonomije državnim oranima nije poznat, to se pribegava procenama, i upravo tu leže ogromne mogućnosti manipulacije. Po potrebi se vrednost sive ekonomije uvećava onoliko koliko je potrebno kako bi se prikazao optimistički rast BDP-a u zamišljenom procentu.

Pri tome ne treba uzimati uopšte u obzir što takve procene podržavaju Međunarodni monetarni fond ili Svetska Banka, pošto je u interesu direktora tih institucija da plasiraju što je moguće više kredita, a oni se odobravaju samo ako postoji opravdanje u pretpostavljenom rastu BDP-a u narednom periodu.

Ne treba zaboraviti kako je jedan od važnih uzroka izbijanja „Grčke krize" bilo upravo davanje kredita bez pokrića u realnom stanju bruto domaćeg proizvoda te zemlje. Tek kada su grčka država i privreda dospele u situaciju da pristigle kreditne rate nemaju odakle da plate, tek tada je na videlo izbilo da su davane potpuno netačne procene stanja i perspektive BDP-a. Statistiku mogu da lažiraju, ali ne i život.

Procena kako će iduće godine srpski BDP porasti za sedam ili čak i osam odsto bazira se na proceni da će ukupna svetska privreda, posebno ona evropska, za toliko rasti.

Sledi tabela procenjenog razvoja BDP-a po glavi stanovnika (per capita) za Srbiju i neke relevanne države za period od 2020. do 2025. po mišljenju Međunarodnog monetarnog fonda, izraženo u američkim dolarima..

Država 2020. 2021. 2022. 2023. 2024. 2025.

Srbija 7.497 8.444 9.216 9.913 10.619 11.392

BiH 5.761 6.536 6.963 7.354 7.782 8.254

Bugarska 9.826 11.348 12.276 13.134 13.988 14.856

Hrvatska 14.033 16.401 17.792 19.101 20.428 21.542

Crna Gora 7,933 9,152 9,739 10,227 10,715 11,232

S. Makedonija 6.019 6.933 7.464 7.960 8.442 8.927

Slovenija 25.038 28.734 30.628 32.313 33.910 35.474

Albanija 4.898 5.160 5.647 6.217 6.623 7.054

Tzv. Kosov

4,141 4,753 5,021 5,285 5,558 5,846

Luksemburg 109,602 125,922 131,701 136,245 139,729 143,165

Po procenjenom BDP-u per capita za 2020. Srbija se na listi MMF-a nalazi na 75. mestu od ukupno 186. država i teritorija. Ispred nas su, kada su u pitanju zemlje regiona, Bugarska, Rumunija, Mađarska, Grčka, Crna Gora, Hrvatska i Slovenija.

Kao što se vidi iz priložene tabele projektovanog razvoja, MMF za sve države predviđa stabilan rast BDP-a per capita u narednih pet godina. Čak će i prebogati Luksemburg (ima najviši BDP po glavi stanovnika u Evropi) za pet godina uvećati bogatstvo za oko 40 odsto, mada je uobičajeno da bogati sporije napreduju od siromašnih.

Ovo se uklapa u ustaljeno mišljenje kako svetska privreda deset godina nesmetano raste, odnosno da se privredne krize ponavljaju svakih 10 godina.

Da bi bilo šta promenila i zaista se poboljšala, Srbija u narednom periodu mora da ostvari procentualni rast sopstvenog bruto domaćeg proizvoda daleko iznad onog prosečnog koji se očekuje za celu Evropu. Ovako se samo zadržava postojeće zaostajanje Srbije za razvijenijim zemljama.

Čak i ovakav mali napredak je moguć jedino ako naša vlada i Narodna banka ništa ne rade, jer ne daj bože da se oni sa kupljenim diplomama pozabave ekonomijom. Da nam je najbolje kada se političari uopšte ne mešaju u privredu vidi se iz uporedne tabele razvoja BDP-a per capita od 2010. do danas za Srbiju i pojedine druge zemlje, prikazano u američkim dolarima.

Država 2010. 2013. 2019.

Srbija 5.354 6.352 6.471

Hrvatska 13.505 13.574 15.137

Slovenija 23.500 23.378 26.481

Crna Gora 6.694 7.189 8.011

S. Makedonija 4.576 5.240 6.257

Iz ovoga se vidi da je crveno-crna koalicija od dolaska na vlast, pa sve do nastupanja ekonomske krize izazvane korona-histerijom faktički samo održavala BDP po glavi stanovnika na nivou približnom onome koji je zatekla, zbog čega se povećavao jaz između nas i razvijenijih država. Ovim tempom mi ni najsiromašnije zemlje Evropske Unije nećemo nikada stići.

Paritet kupovne moći (engl. Purchasing power parity - PPP) je odnos opštih indeksa cena među državama koji služe za korekciju službenih kurseva. Ovako izračunat BDP daje nešto približniju, odnosno realniju sliku stanja u kome se neko drušvo nalazi, odnosno pokazuje približnu kupovnu moć stanovništva. Što je PPP veći, to je veća i kupovna moć stanovnika. Na svetu je po PPP BDP-u po glavi stanovnika na prvom mestu liste koju je izradila Svetska banka Makao sa 129.103 US dolara, ali pošto on nije nezavisna država već pokrajina sa širokom autonomijom u okvirima Kine, zvanično najvišu kupovnu moć imaju stanovnici Luksemburga 121.293 dolara, a za njim slede Singapur (101.376 dolara) i Katar (96.491 dolara). Na nivou evropske unije ovako izračunat BDP per capita iznosi 46.468 američlih dolara godišnje.

Srbija se nalazi na 71. mestu pomenute liste sa BDP-om od 18.989 dolara po glavi stanovnika. Da smo kojim čudom već u Evropskoj Uniji zauzimali bismo ubedljivo poslednje mesto, daleko iza sadašnje najlošije zemlje Bugarske koja ima 24.561 dolara PPP BDP po glavi stanovnika na godišnje, mivou.

Čak i merama oštre štednje teško pogođena Grčka stoji bolje od nas sa 31.399 dolara, a o nekadašnjem pojmu za siromašnu i nerazvijenu zemlju Evrope u koju smo švercovali farmerke, ženske najlon čarape i američke žvake, Rumuniju, da ne govorimo - tamo je PPP BDP per capita 32.297 godišnje, odnosno Rumuni imaju realno nizak BDP po glavi stanovnika, ali su im zato i cene srazmerno niže.

Po svim parametrima kojima se hvale Aleksandar Vučić, Ana Brnabić i Siniša Mali, Srbija ne stoji uopšte onako kako bi trebalo, ako želi da u dogledno vreme stigne zemlje Evropske Unije. Ništa bolje ne stojimo ni u projekciji Međunarodnog monetarnog fonda o razvoju PPP BDP-a per capita u narednih pet godina, kako pokazuje sledeća tabela (prikazano u US dolarima).

Država 2020. 2021. 2022. 2023. 2024. 2025.

Srbija 18.840 20.393 22.097 23.606 25.126 26.754

BiH 14,895 16,063 17,071 18,044 19,127 20,266

Bugarska 23.741 25.413 26.984 28.523 30.151 31.823

Hrvatska 27,681 30,222 32,359 34,338 36,334 38,042

Crna Gora 19.931 21.477 22.763 23.878 25.049 26.289

S. Makedonija 16,609 17,910 19,049 20,178 21,345 22,533

Tzv. Kosov

11.017 11.888 12.497 13.155 13.874 14.652

Albanija 13,651 14,827 15,994 17,013 17,967 18,977

Slovenija 38.506 41.384 43.552 45.581 47.658 49.708

Luksemburg 112.875 119.760 124.012 127.706 130.818 134.001

Ovogodišnji PPP BDP Bugarske po glavi stanovnika, najsiromašnije EU države, mi ćemo doseći tek 2023, a PPP BDP Hrvatske za ovu godinu nećemo imati ni za pet godina. Nešto je bolja situacija sa Crnom Gorom za kojom kasnimo samo godinu dana.

Ako uporedimo tabelu nominalnog BDP-a po glavi stanovnika sa onom PPP BDP-a primetićemo kako kod nas cene ne samo da su nešto više nego u drugim zemljama, nego da one i brže rastu. Tako, poređenja radi, po nominalnom BDP-u mi već početkom 2023. stižemo današnji nivo Bugarske, ali po PPP-u to uspevamo tek na početku 2024.

Za razliku od naših vlasti MMF kod projekcije razvoja BDP-a u obzir uzima i pretpostavljenu inflaciju, odnosno deflaciju, a kako se kod veće inflacije smanjuje kupovna moć stanovništva, to možemo da pretpostavimo kako nas u sledećem periodu očekuje ubrzano inflatorno kretanje, na šta smo i ranije ukazivali.

Osim toga, na BDP utiču i državne investicije. Kod nas se one svode na megalomanske infrastrukturne projekte i donacije stranim „investitorima" da bi otvorili neki pogon u Srbiji. Istorija nas, međutim, uči kako državne investicije koje ne povećavaju obim realne privrede veoma brzo vode u bankrot, posebno ako su, kao u našem slučaju, omogućene pretežno ili isključivo zaduživanjem.

Kako je MMF izračunao, svaki građanin Srbije već sada stranim kreditorima duguje po 3.658 dolara, ili 9.333 dolara po PPP modelu, odnosno od svakog dolara koji ostvarimo polovinu dugujemo kreditorima. A takvo stanje će se, po projekciji MMF-a, nastaviti i narednih godina.

Da bi se izašlo iz spirale zaduživanja koja kod nas već poprima razmere piramidalne šeme (nove kredite uzimamo da bismo vratili stare) potrebno je daleko više ulagati u realni sektor privrede. Izgradnja infrastrukturnih objekata, posebno pruga i auto-puteva tu može da bude od koristi jedino ako je u funkciji povećanja proizvodnje. To kod nas, u velikoj meri, nije slučaj, a najave novih projekata ne ostavljaju prostor optimizmu.

Najvažnija luka za srpsku privredu je ona u Solunu, a ni jedan projekat od onih koji se najavljuju ne predviđa poboljšanje i proširenje transportnih kapaciteta u tom pravcu.

Druga najznačajnija luka je ona u rumunskoj Konstanci sa kojom smo povezani preko Dunava, što bi moglo da bude izvanredno rešenje samo kada bi Srbija na toj reci imala neku veliku robnu luku koja bi koristila Centralnoj Srbiji i tamošnjoj privredi.

Koliko god da zvuči neverovatno, najvažnije teretne luke na Dunavu su na vojvođanskoj strani, dok ona u Smederevu ima samo lokalni karakter, jer nije dovoljno dobro povezana sa unutrašnjosti.

Konačno, treča značajna pomorska luka koju Srbija koristi, ona u Baru, iz dnevno-političkih razloga je potpuno zapostavljena. Izgradnja auto-puta i pruge Niš - Drač nema apsolutno nikakvog značaj za razvoj privrede Srbije ne samo zato što uglavnom prolazi kroz najnerazvijenije krajeve Republike, već i zato što je Drač potpuno pod američkom kontrolom, a znamo kakav je odnos SAD prema Rusiji i Kini koji jesu značajni srpski trgovinski partneri.

Iako nije u srpskom interesu da se preterano vezuje za Kinu, nije joj u interesu ni da bojkotuje ovu državu, a što će biti neminovno ako se usmerimo ka luci u Draču.

Kao što se vidi, upravo iz projekcije razvoja bruto domaćeg proizvoda na koju se vlast poziva Srbija u narednom periodu nema nikakve šanse da sa ovakvom vlašću i ovakvim razvojnim planovima izađe iz siromaštva i zaostalosti.

U najboljem slučaju možemo da se nadamo da se postojeća privredna situacija u našoj zemlji neće pogoršati, a i to će se desiti ako ovi „stručnjaci" nastave da se poigravaju našom privredom za koju bi najbolje bilo da je političari ostave na miru.

Pojeli su nas ''skakavci''

U 2019. godini Srbija je ostvarila rast realnog BDP-a u visini od 4,2 odsto i bila na 57. mestu od ukupno 192 države i teritorije, kako tvrdi Međunarodni monetarni fond. Za ovu godinu je predviđen pad našeg BDP-a od 2,5 odsto.

Uobičajeno je da najveći rast ostvaruju najmanje razvijene zemlje. Tako je u prošloj godini najviše porastao BDP ekstremno siromašnog Južnog Sudana, za 11,3 odsto, dok je BDP visoko razvijene Nemačke porastao samo za 0,6 odsto.

Po izveštaju Svetske banke ukupni rast nominalnog BDP-a Srbije u periodu od 2013. do kraja 2018. iznosio je skromnih 1,66 odsto. Poređenja radi, u istom tom periodu nemački BDP je porastao za 1,7 odsto, hrvatski za 1,71 odsto, bugarski 2,81 odsto, slovenački za 2,76 odsto, a crnogorski za 3.28 odsto. Čak su i Bosna i Hercegovina i Albanija imale veći rast, prva za 2,66 odsto, a druga zemlja za 2,67 odsto.

Kada je razvoj privrede u pitanju, period vladavine naprednjaka možemo da nazovemo kao godine koje su pojele skakavci. Pri svemu tome, da bi se ostvario i ovako skroman rast BDP-a Srbija je duplirala svoje dugove prema stranim poveriocima, a tako uzete milijarde potrošila na subvencije stranim „investitorima" i veštačko očuvanje žalosno niskog standarda stanovništva.

Da se nismo zaduživali BDP bi beležio negativan rast, a plate i penzije bi bile realno još niže, odnosno daleko više stanovnika bi bilo ispod granice siromaštva i umiralo od gladi ili posledica nedovoljne i loše ishrane.

Ovakva privredna kretanja nikako ne mogu da se nazovu razvojem, već izbegavanjem konačnog bankrota. Čak i kada bismo narednih godina ostvarivali duplo viši rast BDP-a od onog predviđenog, Srbiji bi trebale godine da stigne najslabije razvijenu državu Evropske Unije, Bugarsku, a i to bi bilo ostvareno tako što u porast BDP-a ulazi i porast cena, a održavanje takvog dispariteta između prihoda i potrošnje očuvavao bi zatečene socijalne razlike.

U suštini, da bi ovoj zemlji i građanima zaista bilo bolje, potrebno je povećavati proizvodnju, smanjivati cene, a prihode stanovništva, ako nije moguće uvećati ih, onda bar održavati na sadašnjem nivou.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane