Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Nestajanje

Knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spasavanje sela i države'' (32)

S verom u četiri zvezdice!

Branislav Gulan, je član Naučnog društva ekonomista Srbije, Nacionalnog tima za preporod sela Srbije, Mreže za ruralni razvoj EU u Srbiji, novinar, publicista i književnik, koji se više od pola veka bavi selom i seljacima, odnosno čekanjem boljeg života na selu. Evo njegovih najnovijih istraživanja. Autor je i trostruki dobitnik nagrada za životno delo. Dve međunarodne i jedne domaće - Društva novinara Vojvodine u 2019. godini. U izdanju novosadskog ,,Prometeja'', nedavno je objavljena i nova knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spsavanja sela i države''. Knjiga je nagrađena za najbolje autorsko delo u 2019. godine VELIKOM DARODAVNICOM od strane ,,Svetionika'' iz Kragujevca. Uz dozvolu autora objavljujemo najinteresantnije delove ovog istraživanja čije se i novo izdanje upravo priprema.

Branislav Gulan

Mileševska eparhija izgradiće hotel sa četiri zvezdice u Pribojskoj Banji nakon što su joj vraćeni određeni posedi u tom mestu, saopštila je juče ta eparhija.

Posle vraćanja dva izvora lekovite vode iznad porte manastira Sveti Nikola u Pribojskoj Banji, zatim vraćanja u vlasništvo 35 hektara građevinskog zemljišta i šume, te rehabilitacionog centra sa 103 kreveta, Mileševska eparhija je saopštila da je povela aktivnosti za izgradnju hotela sa četiri zvezdice i pratećih objekata koji će značiti kompletiranje ponude banjskog lečilišta.

Po CIP projektu, čija je ukupna vrednost oko 16 miliona evra, u Banji će se graditi hotel sa četiri zvezdice u kojem bi trebalo da bude zaposleno 350 ljudi: od lekara, fizioterapeuta i medicinskih sestara do radnika u pratećim službama - rekao je novinarima vladika Filaret, episkop mileševski.Imamo ponude dvojice biznismena - Grka sa Kipra i jedne ruske kompanije, a razmatra se i mogućnost da Crkva sama gradi pomenute objekte. Naravno, u toj varijanti računamo da sredstva obezbedimo iz više izvora, rekao je on.

Vladika je potom dodao da se na manastirskom zemljištu nalaze brojni stambeni objekti, škola, putevi i deo barske pruge, pa je eparhija iz Direkcije za restituciju dobila uveravanja da će za te parcele dobiti naknadu - u novcu i građevinskom materijalu. Ta naknada, kao i veoma kvalitetna građa iz 900 hektara vraćene šume u kompleksu Ožalj, može da bude početni kapital za gradnju hotela ili ulog Crkve u partnerskom odnosu sa potencijalnim investitorom, rekao je vladika Filaret, zabeležebno je 4. decembra 2012. godine.

Nameštena restitucija?

Crkva vraćenu zemlju menja s biznismenom, a paori ostaju bez njiva. Crkva je dobila više od 50.000 hektara poljoprivrednog i šumskog zemljišta. Pritom, donosile su se špekulativne odluke - kako je bilo ranije, tako je i sada. Kao na lutriji - nekome se vraća sve, i više od onoga što je imao, a nekome ništa. Skandalozno to što je crkva van sistema - poreskog, fiskalnog i bilo kog drugog, pa može da radi kako njoj odgovara.

Poljoprivrednici u mestu Erdevik u Vojvodini ostali su bez poljoprivrednog zemljišta koje im je država godinama izdavala u zakup, jer su bezmalo sve erdevičke njive u postupku restitucije vraćene Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC), koja ih je potom „zamenila" sa jednim od najvećih lokalnih zemljoposednika. Lokalni poljoprivrednici optužili su sremsku eparhiju SPC-a da je sa Agencijom za restituciju „namestila" da u restituciji dobije baš te njive u Erdeviku, jer je to bilo u njenom interesu i u interesu „pojedinaca koji imaju velike posede u ovom ataru".

„Po Zakonu o vraćanju poljoprivrednog zemljišta crkva može da dobije natrag i druge njive, ako država ne može da joj da one koje traži. Ali, kako baš da crkva u Berkasovu ne dobije u restituciji njive u Berkasovu već u Erdeviku", kažu poljoprivrednici iz Erdevika. Oni tvrde da i crkvi u Suseku takođe nije dato zemljište u tom selu već u Erdeviku, a isti je slučaj i sa crkvom u Višnjićevu i drugim sremskim mestima. „Zašto je i kako je sve te parcele Eparhija sremska uzela kod nas", upitali su poljoprivrednici iz Erdevika, pisao je Vopjvođanski istraživački centar (VOICE) i urednik sajta Agrosmart.net Sladja Gluščević .

Oni su naveli da je SPC parcele koje je restitucijom dobila u Erdeviku izdavala bez licitacije, te da ih je menjala sa biznismenom Miletom Blagojevićem, odnosno da je Blagojević davao svoje parcele crkvi, a zauzvrat dobijao one koje su Eparhiji sremskoj vraćene u restituciji. „Ko bi se odricao boljih njiva i uzimao lošije da od toga nema finansijsku korist", upitali su poljoprivrednici u razgovoru za VOICE.

U sremskoj eparhiji SPC-a su VOICE-u odgovorili da je te godine kada je organizovana licitacija bilo trvenja i tenzija pa se stoga sada erdevičke njive u njenom vlasništvu izdaju „pouzdanim zakupcima po realnoj ceni". Odgovarajući na pitanja u vezi sa vraćanjem državnog poljoprivrednog zemljišta sremskoj eparhiji, Agencija za restituciju odbacila je kao „neutemeljenu" konstataciju da je u Suseku, Višnjićevu, Neštinu i drugim mestima bilo njiva za povraćaj te da nisu morali crkvi da vraćaju zemljište u Erdeviku.

„Srpskim pravoslavnim crkvenim opštinama iz sastava Eparhije sremske vraćeno je pravo svojine na 287 hektara poljoprivrednog zemljišta u KO Erdevik. Reč je o poljoprivrednom zemljištu treće do pete klase i neznatno druge klase", navodi se u dopisu koji je potpisao vršilac dužnosti direktora Agencije za restituciju Strahinja Sekulić. Dodaje se da nije samo srpskim pravoslavnim crkvenim opštinama u sastavu Eparhije sremske SPC vraćeno pravo svojine na poljoprivrednom zemljištu u KO Erdevik, već i Rimokatoličkoj crkvi - 13 hektara. S druge strane, opštine Bačka Palanka i Beočin dostavile su podatke iz kojih se vidi da je u Neštinu i Suseku bilo dovoljno državnih oranica za povraćaj crkvi.

Publicista Branislav Gulan, autor knjige „Sudbina oduzete imovine", koja je dobrim delom posvećene i restituciji crkvene imovine, tada je za javnost izjavio da je crkva najbolje prošla u vraćanju zemljišta, jer joj je najviše vraćeno. „Crkva je do tada dobila više od 50.000 hektara poljoprivrednog i šumskog zemljišta. Pritom, donosile su se špekulativne odluke - kako je bilo ranije, tako je i sada. Kao na lutriji - nekome se vraća sve, i više od onoga što je imao, a nekome ništa", rekao je Gulan. On je ocenio da je „skandalozno to što je crkva van sistema - poreskog, fiskalnog i bilo kog drugog, pa može da radi kako njoj odgovara". „Problem je u tome što se zemljište vraća crkvi koja je van sistema, a ne vraća seljacima i zadrugama. Zadrugama je vraćen status ali nije imovina, a crkva ima povlašćeni status, a dobija i imovinu", kazao je Gulan, a objavljeno je na sajtu Agrosmarta.

Vraćanje imovine na delu

Pravdu čeka oteta imovina vredna 40 milijardi evra.

Do početka godine kada je ovo zabeleženo Agencija za restituciju je crkvama i verskim zajednicama vratila u naturi ili dala kao naknadu u vidu druge odgovarajuće imovine - takozvana zamenska restitucija - pravo svojine na ukupno 55.945 hektara, 60 ari i 26 kvadratnih metara zemljišta i 88.884 kvadratnih metara objekata. Samo tokom jedne godine im je tako vraćeno pravo svojine na ukupno 4.800 hektara, 67 ari i 75 kvadrata zemljišta i 3.906 kvadratnih metara objekata.

Direktor Agencije za restiticiju Strahinja Sekulić smatra da će do kraja ove godine biti vraćena celokupna imovina oduzeta od Srpske pravoslavne crkve i ostalih crkava i verskih zajedica.

Za razliku od imovine oduzete od crkava i verskih zajednica, koja je u velikom delu - nešto malo manje od polovine oduzetog je kod starih vlasnika - već vraćena, i to pretežno u naturi ili kroz zamensku restituciju, građani koji potražuju imovinu oduzetu po nekom od odnosa koji su navedeni u Zakonu o vraćanju imovine još uvek čekaju da im ona bude vraćena.

Pri tom, mnoga udruženja starih vlasnika imovine ili naslednika koji je potražuju tvrde da im ona može biti vraćena u naturi ili kroz zamensku imovinu, ali da za to ne postoji dobra volja države. Direktor Agencije Sekulić izjavio je za novosadski „Dnevnik" da je tokom 2016. godine pripremana izmena Zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenja upravo da bi se proširio obim naturalne restitucije.

Radna grupa koja je u toku 2016. godine radila na izmenama Zakona završila je svoj posao i predložila izmene koje u suštinskom smislu ubrzavaju postupak restitucije i u ograničenom delu proširuju obim naturalne restitucije, istakao je Sekulić. Na pitanje da li bi se kroz model takozvane zamenske restitucije mogao vratiti deo imovine oduzete od građana koja ne može biti vraćena u naturi, naš sagovornik odgovara da je država to imala na umu kada je donosila Zakon o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju, ali da je bila svesna toga da to nije moguće.

,,Prilikom donošenja Zakona, a vodeći računa o neophodnosti održanja makroekonomske stabilnosti zemlje, uzeti su u obzir objektivni ekonomski kapitaciteti naše države te je na najbolji mogući način uravnotežen odnos između vrednosti imovine koja se potražuje i ekonomske mogućnosti države.

Naime, procenjuje se da je vrednost imovine koja se potražuje najmanje 40 milijardi evra, a ova država nije u mogućnosti da je vrati u naturalnom obliku pa je zbog toga i predviđeno obeštećenje za tu imovinu. Treba istaći da ni mnogo bogatije i ekonomski razvijenije države koje su sprovele postupak restitucije nisu bile u mogućnosti da u punom obliku sprovedu restituciju u bilo kojem od ta dva oblika, odnosno ni u naturalnom, u koji spada i zamenska restitucija, kao ni u vidu novčanog obeštećenja'', ističe Sekulić.

On tvrdi da supstitucija kao model vraćanja oduzete imovine, ne zato što je omiljena ili neomiljena tema u državi, jednostavno ne može biti predmet razgovora jer Zakonom nije ni predviđena. ,,Kada je reč o postupku restitucije, ne postoje ni omiljene ni neomiljene teme, već se radi ono što je zakonski predviđeno.

Zakon o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju predvideo je uslove, način i postupak njenog vraćanja i obeštećenja i kao jedine oblike ostvarivanja tog prava predvideo da se imovina vraća u naturalnom obliku ili da se daje obeštećenje u vidu držvnih obveznica Republike Srbije'', izjavio je Sekulić.

Do sada vraćeno milijardu evra

Građanima je do sada vraćena imovina vredna oko milijardu evra, a proces naturalne restitucije bi trebalo da bude završen do kraja 2017. godine. Do sada je blizu pet hiljada porodica dobilo nazad svoje objekte, uz 1.700 hektara građevinskog zemljišta i gotovo 10.000 hektara poljoprvrednog i šumskog zemljšta. Sledeća faza je proces obeštećenja za onu imovnu koja ne može da se vrati u izvornom obliku. Naredne, 2018. godine, trebalo je da počne isplata obeštećenja u formi obveznica na 12 godina, objavljeno 21. januara 2017. godine.

Obustavljena restitucija dok se ne oglasi Ustavni sud

Crkvi je do sada vraćeno 28.023 hektara

Otkako je 2006. Vlada Srbije, čiji je premijer tada bio Vojislav Koštunica, donela Zakon o restituciji imovine crkvama i verskim zajednicama, država je crkvenim zajednicama od traženih oko 83.000 vratila 28.315 hektara zemlje. Od toga je 28.023 hektara vraćeno Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

Deo Tašmajdanskog parka, oko 24 ara, ponovo je u posedu crkve svetog Marka. Najviše zemlje vraćeno je Eparhiji raško-prizrenskoj - 5.274 hektara. Braničevskoj eparhiji vraćeno je nešto manje od 3.000, dok je Šabačka uspela da vrati oko 2.000 hektara zemlje. I Beogradskoj eparhiji vraćen je deo tražene imovine, pre svega, stanovi u centru, lokali na Terazijama i u Balkanskoj ulici. Kako je i ranije deo Tašmajdanskog parka, oko 24 ara, pripadao crkvi svetog Marka, ovo parče zemlje opet je u posedu te crkve.

Takođe, Crkvi je vraćena i zgrada u Bulevaru kralja Aleksandra u kojoj se nekada nalazila poslovnica JAT. Iako je Sabornoj crkvi vraćeno 900 kvadratnih metara na Studentskom trgu 8, restitucija je ovde zaustavljena, jer su sadašnji vlasnici stanove u međuvremenu otkupili. - Proces restitucije je zaustavljen dok nadležni sud ne donese odluku o spornim stanovima, rekao tada Vladimir Todorović, direktor u Direkciji za restituciju.

Po Zakonu o restituciji, Katoličkoj crkvi vraćeno je 9.500 kvadratnih metara poslovnog prostora i 62 hektara zemljišta. Adventistička crkva uspela je da vrati 0,07 hektara i zgradu od 3.000 kvadrata na Vračaru u ulici Radoslava Grujića 4.

Jevrejskoj zajednici vraćeno je oko 1.700 kvadrata stanova i poslovnog prostora, dok su Evangelističkoj crkvi vraćena dva hektara zemljišta u Beogradu i oko 1.500 kvadrata u Bačkom Petrovcu. Kako je za „Blic nedelje" izjavio Todorović, država je crkvenim zajednicama vratila između 40 i 50 odsto od traženog zemljišta. Inače, Direkciji za restituciju stiglo je od crkvenih zajednica 3.049 zahteva za povraćaj imovine.

Kao najbrojnija crkvena zajednica u Srbiji, SPC je podnela najviše zahteva - 1.619. Jevrejska zajednica podnela je 520, Rimokatolička crkva 467 i Slovačka evangelička crkva a.v. 236 zahteva za povraćaj oduzete imovine. Iako je crkvama i verskim zajednicama imovina vraćana naturalnom restitucijom, odnosno vraćano je zemljište koje je i oduzeto, obični građani, najverovatnije, oduzetu imovinu dobiće kroz obveznice i novčanu nadoknadu, što će u mnogim slučajevima biti daleko od prave vrednosti oduzete imovine.

U međuvremenu je vlada Mirka Cvetkovića pokrenula postupak za ocenu ustavnosti Zakona o restituciji imovine crkvama i verskim zajednicama, a dok sud ne donese odluku neće biti donet ni zakon o restituciji. Odluka Ustavnog suda, naime, najčešće se i pominjala kao razlog kašnjenja u donošenju zakona o restituciji, jednog od ključnih u prilagođavanju evropskim propisima i vrednostima.

Taj zakon Skupština je trebalo da donese mnogo ranije, na šta se Srbija i obavezala. Iako je tada državni sekretar Ministarstva finansija Slobodan Ilić najavljivao da će dati ostavku ukoliko Srbija ne dobije zakon - te godine, nije bilo ni zakona, ali ni ostavke.

Inače, podaci Direkcije za restituciju ukazivali su da je od vraćenog zemljišta crkvama i verskim zajednicama vraćeno najviše šuma i šumskog zemljišta - 12.000 hektara, 3.000 hektara poljoprivrednog zemljišta i oko tri hektara građevinskog zemljišta. Vraćeno je 12 stanova i drugih stambenih objekata, 26 poslovnih prostora i objekata površine od oko 6.500 metara kvadratnih. Crkve su tražile još 390.392 kvadratnih metara stanova i kuća, od čega je Direkcija za restituciju vratila 48.258 kvadratnih metara, zabeleženo 19. septembra 2010. godine.

Država se ponaša neevropski Po rečima Milana Parivodića, advokata i bivšeg ministra ekonomije u Vladi Srbije, država je i te kako premašila rok po pitanju donošenja ovog zakona, zbog čega stižu zamerke i iz Evropske unije. Jedna ugledna država sebi ne sme da dozvoli da nema zakon o restituciji. Ovo je bezizlazna situacija, a država se ponaša neevropski, krši Ustav, jer u njemu stoji da naša država počiva na evropskim principima, a još nije donela ovaj zakon - kaže Parivodić.

Primeri

Crkvama vraćeno dve trećine poseda i polovina objekata

Na početku procesa restitucije pre devet godina, crkve i verske zajednice potraživale su ukupno oko 82.000 hektara zemljišta i 381.102 poslovna i stambena kvadrata.

Manastir Manasija ponovo je vlasnik 3.794 hektara šume i šumskgo zemljišta.

Devet godina posle donošenja zakona koji reguliše crkvenu restituciju, stiglo se na pola puta. Crkvama i verskim zajednicama u Srbiji vraćeno je ukupno oko 45 odsto površine traženih objekata i oko 65 odsto zemljišta, poljoprivrednog, građevinskog i šumskog. Zakon o vraćanju imovine crkvama i verskim zajednicama usvojen je 2006. godine i počeo je da se primenjuje pre nego što je počelo vraćanje imovine građanima.

Najavljivano je da će to biti probni test za predstojeću opštu restituciju. Ta „proba" sa vraćanjem crkvene imovine pokazala je da nije reč o jednostavnom procesu, da ni država, a ni korisnici, ne žele tako lako da ih se odreknu. Tako se desilo da su neki stari vlasnici, poput Beogradske nadbiskupije, posle devet godina dobili rešenja tek za deset odsto zahteva za povraćaj imovine oduzete posle 1945. godine.

Do tada najviše zahteva Agenciji za restituciju podnela je Srpska pravoslavna crkva - 1.602. Slede Jevrejska zajednica (520), Rimokatolička crkva (467) i Slovačka evangelička crkva (236). Ostale crkve i verske zajednice podnele su manje od 50 zahteva.

Na spisku traženih dobara, osim poslovnih objekata, šuma, poljoprivrednog zemljišta, stanova, nalaze se i umetničke slike, matične knjige, groblja... Pored sedam tradicionalnih crkava i verskih zajednica, svoju imovinu potražuju i verske zajednice poput Grkokatoličke crkve, koja potražuje 766 hektara zemljišta, šest poslovnih i 11 stambenih objekata, 11 grobalja i matične knjige.

Prema podacima koji su bili dostavljeni iz Jedinice za konfesionalnu restituciju Agencije za restituciju, crkve i verske zajednice potraživale su ukupno oko 82.000 hektara zemljišta, a do sredine oktobra te godine vraćeno im je 53.128 hektara. Kada su u pitanju objekti, podneti su zahtevi za ukupno 381.102 kvadratna metra, a vraćeno je 22 odsto tražene površine.

Ipak, kako naglašavaju u agenciji, ovaj procenat je dvostruko veći jer su crkve i verske zajednice podnoseći zahteve umesto površine objekta navodile površinu parcela. Kako objašnjavaju u Jedinici za konfesionalnu restituciju, crkve i verske zajednice imale su rok do oktobra 2008. godine da podnesu zahteve za imovinu koju potražuju. Vladimir Todorović, direktor Jedinice za konfesionalnu restituciju, kaže da su sve crkve i verske zajednice još pre sedam godina podnele zahteve, ali u tom trenutku samo 15 odsto njih imali su svu urednu dokumentaciju.

Rok za odlučivanje o predmetu je šest meseci od trenutka kada je kompletiran. Stalno pozivamo stranke da dopune dokumentaciju, a u poslednje vreme počeli smo da odbacujemo pojedine zahteve upravo zbog nepotpunosti, naveo je tada Todorović.

Jevrejska zajednica još u vreme donošenja zakona o restituciji crkvene imovine ukazivala je na to da je najveći deo imovine njima oduzet ne posle 1945. godine, već pre toga. Ta restitucija treba da bude predmet posebnog zakona koji će propisati povraćaj imovine koja je oduzeta kao posledica holokausta. Kako objašnjava predsednik Saveza jevrejskih opština Srbije Ruben Fuks, nacrt predloga ovog zakona privodi se kraju.

Najveći deo oduzete imovine jevrejske zajednice tretira upravo taj zakon i nadamo se da će nakon vraćanja naša zajednica konačno moći da bude finansijski samostalna i normalno da živi, izjavio je za javnost Fuks.

Kao jedan od najvećih problema crkvene restitucije, advokat Miroslav Minja Nikolić, punomoćnik i pravni zastupnik Patrijaršije u Beogradu, Eparhije bačke i Beogradske nadbiskupije, navodi nesprovođenje zamenske restitucije.

Naime, zakonom je predviđeno da tamo gde imovina ne može da bude vraćena u naturalnom obliku, država ponudi odgovarajuću zamenu. Ako je na nekadašnjem crkvenom zemljištu, na primer, podignuta škola, ta parcela ne može biti vraćena crkvi, ali neka druga, slična, može. ,,Beogradska nadbiskupija ima dve parcele u Kraljevu koje su joj oduzete posle 1945. godine.

Na jednoj je sagrađena stambena zgrada, a na drugoj je grad Kraljevo, iako su znali da je parcela predmet restitucije, dao dozvolu da se sagradi trafostanica. Nijedna, dakle, ne može biti vraćena nadbiskupiji, a nismo dobili ni predlog šta bi moglo da bude zamena.

Predložili smo gradu Kraljevu da to bude prazna parcela koja se nalazi odmah pored katoličke crkve u ovom mestu, ali nam gradske vlasti ništa nisu odgovorile, niti su dale neki drugi predlog'', izjavio je Nikolić.

Beogradska nadbiskupija traži da joj se da zamena za imovinu koja joj ne može biti vraćena

I gradu Beogradu nadbiskupija je ispostavila sličan predlog. Nikolić ističe da budući da ni grad ni opštine nisu ponudile nikakvu zamenu za imovinu za koju je jasno da ne može biti vraćena, nadbiskupija je sama dala predlog. Pojedini mediji objavili su da se na tom spisku našla čak i kasarna Garde na Topčideru.

,,To je neistina. Nadbiskupija je na taj spisak stavila imovinu koju je Grad Beograd na javnom konkursu ponudio u zakup. Dakle, onu za koju smatra da gradu ne treba za vršenje vlasti ili nekih javnih funkcija. U odnosu na broj zahteva Beogradska nadbiskupija ima veoma mali broj donetih rešenja. Za razliku od Rimokatoličke crkve u Srbiji, kojoj je vraćeno oko 30 odsto od onoga što je tražila, Beogradskoj nadbiskupiji je vraćeno možda svega deset odsto, i to uglavnom zbog toga što se ne sprovodi zamenska restitucija. I SPC ima sličan problem'', naveo je Nikolić.

Veći posedi vraćeni crkvama

Srpska pravoslavna crkva

Manastiru Manasija 3.794 hektara šume i šumskog zemljišta

Poslovni prostor u Bulevaru krlja Aleksandra (po slovnica „Er Sr bije" i salon nameštaja)

Stanovi na Studentskom trgu - 530 m2

Četiri poslovne zgrade u Sremskim Karlovcima - 12.000 m2

Poslovni prostor i stanovi na Terazijama i u Balkanskoj ulici - 500 m2

Rimo katolička cr kva

Zgrada u Zemunu, na Karađorđevom trgu - 1.344 m2

Zgrada Tehničke škole u Subotici - 2.577 m2

Poslovni prostor u najužem centru Novog Sada u Katoličkoj porti 1 i Njegoševoj 2, ukupne površine 1.400 kvadratnih metara

Evangelistička hrišćanska crkva

Deo bivše Evangelističke škole u Feketiću - 500 m2

Poslovni prostor u Kikindi i Somboru

Hrišćanska adventistička crkva

Zgrada u Ulici Radoslava Grujića na Vračaru - 3.016m2

Koja islamska zajednica ima pravo na povraćaj imovine?

Neuredna dokumentacija nije jedini problem crkvene restitucije, već jedan od mnogih. Islamskoj zajednici, na primer, do sada nije do tada bilo vraćeno ništa. Kako u Srbiji deluju Islamska zajednica Srbije, koju predvodi reis-ul-ulema Adem Zilkić, i Islamska zajednica u Srbiji, na čijem je čelu dugo godina bio muftija Muamer Zukorlić, potrebno je prvo utvrditi koja od njih dve ima pravo da vodi postupak za povraćaj imovine. Čekamo da pravni status ove verske zajednice reši Ministarstvo pravde.

Do tada ne možemo da uradimo ništa jer su obe verske zajednice podnosile zahteve, pa čak i za istu imovinu. Radi se o nepokretnostima koje se nalaze širom Srbije, najviše u Novom Pazaru, Sandžaku, ali i u Vojvodini, Beogradu, Zvorniku, Nišu, rekao je Vladimir Todorović, direktor Jedinice za konfesionalnu restituciju, objavljeno 16. oktobra 2015. godine, pišu J. Popadić, J. Čalija)

Crkvi vraćen prostor u centru Novog Sada

Apelacioni sud u Novom Sadu doneo je presudu kojom je, posle trogodišnjeg sudskog spora, poslovni prostor u najstrožem centru grada vraćen u posed novosadskoj Srpskoj pravoslavnoj crkvenoj opštini.

U poslovnom prostoru u Novom Sadu koji je vraćen Crkvenoj opštini danas se nalazi Knjižarska zadruga "Ljubitelji knjige", saopštila je Informativna služba Eparhije bačke .

U saopštenju se navodi da će Eparhija bačka i Crkvena opština na mestu knjižarske zadruge uskoro otvoriti sopstvenu crkvenu knjižaru, pod nazivom "Beseda". O tačnom datumu otvaranja nove knjižare javnost će biti pravovremeno obaveštena posle stupanja u posed, što se očekuje nakon božićnih praznika, dodaje se u saopštenju.U Eparhiji kažu da će "Beseda" Novosađanima nuditi ne samo crkvena izdanja, već i širok spektar izdanja domaćih i stranih izdavačkih kuća, javila je Agencija Srna 6. januara 2013. godine.

(Nastaviće se)

Brigu o selu vodi 35 institucija, rezultati katastrofalni!

Rezultati te ,,brige" su katastrofalni jer nestaje četvrtina sela. A, bez seoskog stanovništva nije moguće povećati ni broj stanovnika Srbije. Nestajanjem sela, nestaje i Srbija. A, tamo gde nema naroda, neće biti ni države. Uostalom, i šta da radimo sa zemljom bez naroda, kaže Gulan navodeći podatak da je u 1.034 naselja manje od po 100 žitelja, da ih 550 ima manje od 50 stanovnika, da u Srbiji čak 73 odsto sela nema dom kulture ni biblioteku.

,,U naseljima se nalazi 50.000 praznih kuća, a na još 150.000 piše da trenutno niko u njima ne živi. Poštu nema 2.000 sela, čak 500 sela nema asfaltni put ni vezu sa svetom. U 1.000 sela u Srbiji nema ni prodavnice. Žitelji moraju na put da kupe hranu. U 2.760 sela nema vrtića, u 230 sela nema osnovne škole, U dve trećine naselja nema ambulante. Danas u Srbiji ima više od 200 naselja - sela, bez ijednog stanovnika mlađeg od 20 godina, a više od polovine stanovništva u zemlji živi na selu''.

Naglašava da pojam selo ne postoji u Ustavu Srbije, što dovoljno govori o brizi države za selo i njegove stanovnike.

Govoreći o procesu depopulacije sela u Srbiji svakako ne treba gubiti iz vida to da je trend napuštanja ruralnih sredina imanentan i drugim zemljama. Urbanizacija u celom svetu je u neprestanom porastu i to je sasvim legitiman proces koji ne treba zaustavljati.

Neke zemlje su urbanizovane i 90 odsto, a Srbija je i dalje izrazito ruralna. Međutim, osnovna razlika je u tome što razvijene zemlje vode politike u kojima je prosperitet ruralnih sredina jedna od prioritetnih oblasti, pa ulažu u infrastrukturu, zdravstvo, poljoprivredu… Srbiji su usta puna sela samo u političke i promotivne svrhe, sva ulaganja su svedena na minimum.

Najblaže rečeno, licemerno je pozivati na povratak na selo u uslovima kakve imamo. Hajde da poboljšamo kvalitet života ljudi koji već žive tu. A to znači, da se uloži u savremenu infrastrukturu, u domove zdravlja, u škole, puteve…

Postoje li uopšte podaci o tome koliko ova zemlja ulaže u ruralni razvoj? Iz godine u godinu, iz dana u dan, vidimo samo propadanje, nikako prosperitet. Ljudi su demotivisani, ojađeni. Usuđujem se reći i uplašeni sasvim realnog scenarija da ovdašnja sela naseli stanovništvo iz drugih kultura, to jest migranti s Bliskog istoka, kaže Gulan.

Po njemu, probleme sa kojima se suočava seosko stanovništvo generalno uzrokuje to što se "na čelo lokalnih samouprava postavljaju poslušnici, a ne ljudi od ugleda izabrani po volji građana".

Takvi kadrovi rade isključivo po direktivi njihovih centrala, ne vodeći računa o potrebama građana. Naučeni su da nemaju inicijativu već se njihov rad svodi na zadovoljenje partijskih zahteva, kao što je prikupljanje autobusa za miting - ukazuje Gulan.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane