Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Veterani

Pokret veterana očekuje da ministarka podrži njihove zahteve

Da opet ne bude -sve će to narod pozlatiti

U srpskim poslovicama su utkane vekovne mudrosti našeg naroda i one najbolje odslikavaju osnovne karakteristike pojedinaca, ali i sistema upravljanja. Poslovica "Kad mačke nema miševi kolo vode" - najbolje odslikava trenutno stanje u državi, a naročito u ministarstvu nadležnom za brigu o ratnim veteranima i onima koji su stradali u predhodnim ratovima, tvrdi Željko Vasiljević, predsednik Pokreta veterana Srbije

Željko Vasiljević

Sticajem okolnosti da su izbori bili odavno i da je predugo vremena trebalo za formiranje nove Vlade Republike Srbije mnogi činovnici i zaposleni po ministarstvima su na sebe preuzeli pravo da donose odluke od kojih zavise brojni građani a u našem slučaju korisnici prava iz oblasti boračkoinvalidske zaštite.

Donošenje odluka ali bez ikakve odgovornosti i straha za posledice često dovode do toga da se te odluke ne donose u interesu građana i da su motivisane drugim interesima. Zato su one uslovljene birokratskim načinima razmišljanja i uglavnom na štetu onih u čije ime se donose pa tako su i neke odluke donete u sektoru za boračkoinvalidsku zaštitu donete na štetu korisnika prava i onih koji su ovu zemlju, bar mi tako mislimo, najviše zadužili ovu zemlju.

Ovaj vakum u funkcionisanju vlasti je naneo dosta štete našim članovima a najviše korisnicima prava na MNP koji će bez prava ostati zato što su birokrate iz sektora odlučile da primenjuju član 76. Zakona o pravima boraca... a ne član 79. čijom primenom bi problem bio pravaziđen ali je ovim herojima bilo neophodno poslati poruku da su oni za državu beznačajni u odnosu na tamo nekog "ćatu" ili "mastljara" i da njihova sudbina zavisi od volje onih koji svoju platu zarađuju ili bi trebalo da je zarađuju služeći interesima, u skladu sa zakonom, pre svega vojnim invalidima.

Većina problema koji danas teško pritiskaju našu populaciju su posledica grešaka napravljenih u postupku pisanja zakona, pretpostavićemo iz neznanja a ne loše volje.

Sada je na novom rukovodstvu Ministarstva a pre svega na ministru Dariji Kisić Tepavčević da ispravi brojne greške nastale u prethodnom periodu a naročito one koje će nastati u postupku primene novog zakona.

Mi predstavnici udruženja smo neke uočili i odmah pokrenuli postupak njihovog ispravljanja ali sigurno će biti i onih koje će se naknadno pokazati i za njihovo anuliranje biće nam neophodna saradnja i veliko razumevanje od starne gospođe Kisić.

Da bismo uspostavili saradnju i sagledali okolnosti i načine buduće saradnje poslali smo dopis za hitan prijem sa tačkama dnevnog reda koji nas najviše muče i za čije rešavanje rok ističe 31.12.2020. godine. Na žalost, čekali smo mesec dana na prijem i on se desio 4.12.2020. godine.

Osnovni utisak sa satanka je da je novi ministar, gospođa Kisić Tepavčević osoba spremna da razume naše probleme i da ih u dogovoru sa nama rešava. Iznenađujuće je brzo shvatila u čemu je problem i ono što je za nas posebno važno, spremna da prihvati odgovornost za rešenje nekih problema, koji se u zakonu mogu tumačiti na više načina, u korist naših članova i populacije a to nam je u predhodnom periodu nedostajalo, naročito poslednjih meseci.

Na našu žalost početni koraci novog rukovodstva ministarstva smrde korupcijom i pljačkom, a to se naročito ogleda u raspodeli sredstava za finansiranje organizacija iz oblasti boračkoinvalidske zaštite.

Po ko zna koji put se potvrđuje naša tvrdnja da je taj sistem raspodele smišljen i organizovan isključivo za nagrađivanje organizacija koje služe političkoj podršci strankama na vlasti ili ličnom bogaćenju. Pozivanje na princip bodovanja u skaldu sa kvalitetom napisanih projekata sa tim nema nikakve veze i to se pokazalo i ovog puta a za ovu tvrdnju smo dobili informacije iz prve ruke.

Pokušaj da se SUBNOR isključi iz finansiranja je kolaps sistema i gospođa Kisić Tepavčević je učinila pravu stvar što ih je vratila na finansiranje ali je to dokaz da vrednovanje projekata nema veze sa izborom organizacija koje se finansiraju.

Na žalost URVIS, CIR i SRV nisu ovoga puta zaslužili zaštitu moćnog anđela i niko nije intervenisao da njihovi projekti od bezvrednih postanu najvredniji.

Drastičan primer korupcije je slučaj Udruženja " Prijatelji 72. specijalne" čiji osnivač i odgovorno lice do 24.11.2020. godine je bio sadašnji državni sekretar Miodrag Kapor. U trenutku podnošenja projekta on je bio ovlašćeno lice Udruženja koje je ovim sumnjivim načinom vrednovanja projekata, "slučajno" dobilo 1,25 miliona dinara, čisto da se ima za trošak.

Možda neko misli da ovo nije dovoljan razlog za poništavanje konkursa jer je eklatantan primer zloupotrebe službenog položaja, trgovine uticajem a možda i neke teže povrede zakona.

Ovaj čovek nas je na poslednjem sastanku ubeđivao da gospodin Nađ nije mogao da bude član komisije koja vrednuje projekte jer je to sukob interesa.

Gospodine Kapor, još niste ni zagrejali fotelju a već ste uhvaćeni sa prstima u pekmezu i bojim se da će naša buduća saradnja biti obeležena ovim predubeđenjem o vašem poštenju.

vašem poznavanju materije nemamo nikava predubeđenja jer ste na prvom satanku pokazali njegov nivo i samo našom dobrom voljom nismo želeli pred ministrom da pokažemo koliko je on nizak.

Raspravu da li je mesto ove organizacije u ovom sektoru ili u Ministarstvu odbrane, ostavljamo za kasniji period i kada Vi i Vaši saradnici steknete bar neko predznanje.

Što se tiče ministra Kisić Tepavčević i njene konstatacije sa početka sastanka sa našom gripacijom, da zna da smo mi ti koji su izneli glavni teret kreiranja zakona i podzakonskih akata, nadamo se da će njena anđeoska krila u budući vremenima pokriti i nas i da će se napokon uspostaviti sistem koji će nagraditi rad, znanje, podršku članstva, doprinos društvu i druge opšte prihvaćene vrednosti.

Tim koji pomaže gospođi Kisić Tepavčević će biti na probi, na žalost, zbog hitnosti situacije neće imati uobičajenih 100 dana već svega dvadesetak dana da pokažu da li su ljudi za teška vremena ili nisu, a prvi koraci nisu baš najuspešniji.

Gospođo Kisić Tepavčević, brzo ćete shvatiti kao i prethodnici na Vašem mestu da će predstavnici ovih udruženja koja su ostale bez podrške države biti oni čiju ćete pomoć tražiti prilokom rešavanja ključnih problema.

Problemi naše egzistencije su sigurno dominantni u sferi interesovanja ali kao ljudi koji su stradali za ovu državu, za Srbiju a svesni da će u budućim sukobima iz naših porodica biti regrutovani novi ratnici jer iver ne pada daleko od klade, stalo nam je do sudbinskih odluka kuda će se kretati ovo društvo. Naša politička elita je kroz vekove pokazala da nije sposobna da sama donosi značajne odluke i na žalost donete odluke su uvek pogrešne.

Pokazaće se da je put u EU bez alternative, potpuno pogrešan i samo božijim uplitanjem u našu sudbinu taj entuzijazam ka samuništenju je splasnuo i narod počinje sve glasnije da se protivi stavovima političke elite koji su zasnovani prvenstveno na ličnim interesima i ličnoj koristi. Korona virus je doneo haos i veliko stradanje ali je mnogim građanima razvejao zabludu o solidarnosti EU za sve građane i sve narode. Istorijski gledano ni jedna zajednica u kojoj Nemci dominiraju i vode glavnu reč, za Srbiju i Srbe ne može da bude dobra.

Ono što se ovih dana pojavljuje kao pogubna ideja je stvaranje nekog oblika organizacije 6 država sa prostora Balkana koji su oni nazvali EU-goslavija. S obzirom da je ideja potekla od Timoti Lesa bivšeg diplomate na Balkanu i poznavalaca ovih prostora i odnosa među državama i narodima a sigurno loših namera prema Srbiji i Srbima mora da zavredi posebnu pažnju ali i brigu svih ljudi kojima je Srbija na duši. Predviđanja da će se ovaj fantom od državne zajednice praviti za vreme vladavine sledećeg predsednika SAD, Džozefa Bajdena, osvedočenog prijatelja nezavisnog KiM i Albanaca treba još više da nas zabrine i da nas sve okupi u frontu odbrane puta nezavisnosti i samostalnosti u izboru puta razvoja.

Dobro analizirajući trenutnu situaciju sa aspekta njihovih interesa konstatuje autor ideje da je Srbija uz podršku Kine i Rusije sve snažnija sa sve većim ugledom u svetu i da ponovo zauzima svoje mesto, uglavnom na čelu slobodnih naroda i onih koji se ni po koju cenu ne mire sa okupacijom makar ona bila uvijena u celofan i šareni rođendanski papir i koja će po ko zna koji put biti predvodnih novih snaga željnih slobode i samostalnosti što je smrtni udarac za zapad i libelarne snage.

U toj zajednici od oko 25 miliona ljudi bar 15 miliona bi bili osvedočeni i kroz vekove dokazani srpski neprijatelji. Koja je korist za nas od ovakve zajednice i šarenom lažom da će Beograd biti središte takve zajednice?

Mi ratnici smo alergični na svaku ideju jugoslovenstva i zajednice sa narodima koji nas Srbe doživljavaju kao hegemoniste i okupatore jer smo iskusili posledice takvih ideja i takve politike. Zar je zaboravljena propast koju smo doživeli u zajedničkoj domovini sa slovencima, hrvatima, albancima i muslimanima ali nešta manje traumatična iskustva nisu ni sa makedoncima i crnogorcima.

Zar je ovom narodu malo stradanja za propale ideje bratstva i jedinstva, zar je malo iskustava o siromašenju Srbije u zajedničkoj domovini sa onima koji su Jugoslaviju smatrali samo prelaznim rešenjem do konačnog cilja, njihovih nezavisnih država.

Da bismo stvarali ovakvu zajednicu neophodno je oprostiti sve srpske žrtve od strene Bugara, Albanaca, Muslimana, zaboraviti asimilaciju koju su nad našim narodom izvršili Albanci i Bugari ali i zločin prema Srbima koji se desio u Jugoslaviji posle 1945. godine u Makedoniji i promenom prezimena koja su se završavala na ić u ona koja se završavaju na ski i ov tako da su mnogi zaboravili da pripadaju srpskom rodu.

Zar treba da zaboravimo šta su u Crnoj Gori radili Srbima i koji je krajnji cilj tog projekta i da se odreknemo pobede koju su u Crnoj Gori izvojevali srpski narod i njegova crkva.

Svi moramo biti na oprezu i svaku ovakvu samoubilačku ideju sprečiti na samom početku jer smo u predhodnim vekovima stekli dovoljno iskustva u stranjima zbog ovakvih suludih ideja. Ako nam se ponove iste greške pitanje je da li kao narod zaslužujemo slobodu i svoju državu.

Ovakva ideja je još opasnija uokvirena u ideju Četvrtog Rajha, koja je u realizaciji već desetak godina ,sa gotovo istovetnim ciljevima Trećeg Rajha, a samo nepismeni mogu da tvrde da ne znaju našu sudbinu u tom projektu.

Kreatori i realizatori ovog novog srpskog pakla zvani Četvrti Rajh, pokušati da isprave sve propuste učinjene prilikom realizacije predhodnih planova i time nam naneti još više žrtava i razaranja.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane