Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Opstanak

Poruka građanima koji će i 2021. živeti u Srbiji

Vi što ostajete - izgubite svaku nadu

Na vratima Danteovog pakla pisalo je „Vi što ulazite - ostavite svaku nadu". Ista poruka važi za sve koji će 2021. godinu provesti u Vučićevoj Srbiji. Posle osam godina stradanja pod vlašću naprednjačkog kartela, država i narod ulaze u deveti krug užasa. U njemu se nalaze posledice političkih i poslovnih avantura kriminalaca iz vrha režima: strah, smrt, bolest, beda, glad i Vučić. Ne može ni da se pretpostavi broj žrtava pandemije korona virusa i ostalih oboljenja. Usled ekonomskog kolapsa bez posla je već ostalo više od 200.000 radnika, a tek dolazi pravi udar. Privredni rast mogu da očekuju samo grobari i javni izvršitelji. Ipak, i u ovom zlu ima nešto dobro. Muka će naterati narod da digne glas, ruku i sve što treba kako bi, u samoodbrani, eliminisao Aleksandra Vučića s vlasti. To je dovoljno za početak lečenja i ozdravljenja.

Predrag Popović

Nesreća i haos prirodno su okruženje Aleksandra Vučića. U takvim uslovima se najbolje snalazi, zato ih stvara i danas. Zagledan samo u svoj interes, da zgrne što više novca, državne institucije je pretvorio u privatni servis za zaštitu voljenog sebe i svojih ortaka iz kartela. Uspeo je u tome. Srbija je opljačkana i uništena, a najgore tek stiže u ovoj godini, koju će obeležiti strah, smrt, bolest, siromaštvo i glad. Da zlo bude potpuno, tu je i Vučić.

Sam Vučić je najavio šta sve donosi 2021. godina. Imitirajući Putina, održao je „novogodišnju konferenciju za medije", na kojoj je, po običaju, hvalio sebe i optuživao sve ostale. S koliko god pažnje plasirao besmislice o izuzetnim političkim, privrednim i drugim nepostojećim uspesima, Vučić nije sposoban da obuzda podsvest. Uvek mu se omakne istina, koja lako i brzo raskrinka pozadinu marketinških laži. Tako je bilo i kad je opisivao glavne zadatke vlasti u ovoj godini.

- Osnovni ciljevi države su mir, zdravlje i borba sa koronom, ulaganje u zdravstveni sistem i poboljšavanje životnog standarda - rekao je predsednik Srpske napredne stranke.

Nehotice, definisao je najveće probleme s kojima će se suočiti on, ali i cela Srbija. Iza tih parola nalaze se uznemirujuće i preteće poruke.

Vučić je precizno odredio nivo svake od dolazećih opasnosti. Prvi zadatak je, kaže, očuvanje mira. U njegovoj verziji, važno je očuvati mir na Kosovu i Metohiji, ni po koju cenu ne sme se dozvoliti bilo kakav oružani sukob s njegovim albanskim političkim i poslovnim partnerima.

Po Vučiću, rat samo što nije izbio, svi sa svih strana zveckaju oružjem, jedva čekaju da zapucaju, ali on ne dozvoljava. Zaboravio je staru zakletvu, iz radikalskog perioda, kad je prvi put bio na vlasti: „Kosovo moramo braniti i oružjem, do poslednjeg Srbina, pa makar ja prvi poginuo!"

Sad uverava javnost da nikad i ni pod kakvim uslovima ne bi nečije dete poslao u rat. U šizofrenoj strategiji, prilagođenoj dijagnozi njegovih mentalnih poremećaja, dok Vučić tvrdi da samo što nisu opet počele da padaju glave, njegove marionete trube o miru i stabilnosti, koju garantuje SNS.

Svi čelnici kartela horski ponavljaju laž da od 2012. godine na Kosovu nema progona Srba, niko ih ne maltretira, nema napada na privatnu i crkvenu imovinu... Takvu idilu ne treba narušavati podsećanjem da je Kosovo okupirano i da se samo čeka da Vučić stavi potpis na famozni sporazum o dobrosusedskim odnosima, pa da Srbija zauvek ostane bez svoje kolevke. „Ko bi hteo da uzme pušku i ode u Kačanik?

Da vidim tog majčinog sina! Niko, niko više neće da ratuje!" - tvrdi Vučić. Istu tezu, u demilitarizovanoj formi, ponavlja njegova devojka za sve, ministar spoljnih poslova Nikola Selaković.

- Briselski sporazum nam je sačuvao mir, nismo imali egzoduse, paljenje svetinja, vratio nas je za sto i počeli smo da razgovaramo. Na Kosmetu imaju četiri opštine u kojima nema nijedne srpske glave, Srba je sve manje i manje. Mnogi koji iz Beograda govore o srpskom Kosovu ne bi otišli da žive tamo - tvrdi Selaković.

Mnogi, poput njega, ne žele da se iz Beograda vrate u Užice. Ili u Bečej, odakle je kraljica majka Angelina. Po Selakovićevoj logici, Albanci mogu da uzmu i Užice i Bečej. Prizren, odakle je tata Fahri, već je njihov. Neka uzima ko šta hoće, Vučićevi tzv. Srbi više neće ništa da brane. Samo vlast naprednjačkog kartela.

Iza te laži, kojom je pokušao da se predstavi kao mirotvorac, krije se Vučićev strah od drugog, po njega mnogo opasnijeg i, na njegovu žalost, sve izvesnijeg rata.

„Kad vidiš da je borba neizbežna, udari prvi", savetovao je Petar Panić Pana, dvostruki nedokazani ubica, svog kuma Vučića. Iako je shvatao da je savet dobar, Vučić nije imao snage i hrabrosti da ga primeni u praksi. Vođen kukavičkim karakterom, nekoliko puta je pokušavao da prvi udari na konkurente u kartelu. Svaki put uzaludno.

Kao tri osnovne mete, Vučić je odredio Zlatibora Lončara, Zvonka Veselinovića i Nebojšu dr Stefanovića.

U početku, kad je shvatio da su napravili paralelni centar moći, jači i uticajniji od njegovog, pokušao je da ih razdvoji i rešava ih se jednog po jednog.

Prvi se na udaru našao Lončar. Od 2014, prilikom formiranja svake naprednjačke vlade, Vučić je kreirao medijske kampanje kojima je najavljivano da Doktor Smrt napušta mesto ministra zdravlja. Lončar je odgovarao s podsmehom: „Da, biće kako Vučić odluči". Znao je da takva odluka uveliko prelazi Vučićev nivo kompetencije. Nije ga on ni doveo u vladu, ne može ni da ga najuri. Vučić je promenio strategiju, ali opet bez uspeha. Kad nije smeo da dira Lončara, krenuo je na njegove najbliže saradnike.

Aleksandra Đorđevića je smenio s mesta direktora Bezbednosno informativne agencije, a stimulisao je odlazak Nikole Petrovića iz Elektromreže Srbije. Vučić je kontrolu BIA poverio Bratislavu Gašiću. Lojalan, ali nesposoban, Gašićev angažman se sveo na privatne kombinacije i zloupotrebe u interesu vladara. Ako bi zatrebalo da se nezakonito primenjuju mere nad nekim nepodobnim opozicionarom ili novinarom, Gašić bi to organizovao bez zadrške. Isto tako revnosno iz arhiva BIA je izvlačio kompromitujući materijal, bilo pravi ili falsifikovani, protiv svih koji bi zasmetali Vučiću.

Međutim, na tome se završavala njegova upotrebna vrednost. Svim bitnim akcijama, koje usmeravaju političke, kriminalne i finansijske tokove u Srbiji, rukovodi se iz neformalnog centra pod upravom Zlatibora Lončara.

Koliko je beznačajan, Vučić je shvatio kad je obavešten da se s njim sprda čak i Marko Parezanović, prvi operativac BIA. Iako stvara utisak da je beskrajno odan velikom vođi, Parezanović često uveseljava društvo pričama o Vučiću, naročito o tome čije je sve dosijee tražio na uvid. Svaku od tih anegdota završava ruganjem: „Nije lako Vučiću, zamislite kako se osećao kad je čitao dosije svoje mame... To ostavlja posledice..."

Osim sprdnje, Vučić je i predmet manipulacije grupe koja kontroliše BIA. Na njegova slabašna pleća tovare mnoge svoje kriminalne akcije, od kojih on nema nikakvu korist, a kad-tad moraće da preuzme odgovornost.

Uz Lončara, Vučić je kao probleme, koji zahtevaju konačno rešenje, detektovao Zvonka Veselinovića i Nebojšu Stefanovića. Uzroci i posledice sukoba su različite, ali povezuje ih formacijsko mesto u vrhu Vučićeve crne liste. Dok je mogao, Vučić je odlagao zvanični početak obračuna. Kad je procenio da mu je dogorelo do nokata, skupio je hrabrost i objavio rat mafiji. Ulogu telala dodelio je svom bivšem vođi Vojislavu Šešelju.

Svakodnevno, u emisiji „Dobro jutro sa Šešeljem", vojvoda iznosi najteže optužbe protiv Veselinovića, Lončara, Petrovića i Stefanovića. Usput, upozorenjima da Vučiću preti sudbina Zorana Đinđića, Šešelj priprema javnost za vatreno finale, koje će biti prošarano medijskim i ostalim rafalima.

S tako pripremljenom atmosferom, Vučić je zadao prvi ozbiljan udarac Lončarevoj grupi. U Batajnici je, sredinom decembra, po poternici koju je za njim raspisala Bosna i Hercegovina uhapšen Darko Elez. Režimski mediji su Eleza predstavili kao "vođu jedne od najopasnijih kriminalnih grupa u regionu", koji ima "holivudsku krimi-karijeru". Povezivali su ga s Naserom Keljmendijem i još nekim mafijašima, samo ne sa pravim bosom tog klana - Zlatiborom Lončarom.

Elez je visoko kotiran u Lončarevoj kriminalnoj nomenklaturi, iznad njega se nalazi samo Slobodan Nešković, zvani Kobac. Posle ubistva Dušana Spasojevića i rasturanja prvog ešalona njegove zločinačke grupe, Kobac je preuzeo većinu poslova zemunskog klana. Pametno, držao se ispod radara, dalje od medija, a bliže svom političkom zaštitniku Lončaru.

Drugarstvo, koje su počeli u Šilerovoj, vremenom se razvilo u partnerstvo, koje je dovelo do toga da njihov klan pusti pipke u izvršnu vlast, policiju, BIA, pravosuđe i u sve unosne poslove u crnoj i sivoj zoni. Darko Elez je treći čovek po značaju i uticaju u toj ekipi. Njegovim hapšenjem, Vučić je udario direktno na Lončara.

Posle ovoga, nema nazad, rat je počeo.

- Neka poznata imena završiće iza rešetaka već u prvih 15 dana 2021. godine - najavio je Vučić na tzv. novogodišnjoj konferenciji za medije.

Ako nastavi smerom u kome je krenuo, posle Eleza, logično je očekivati hapšenje Neškovića. Kad bi se to desilo, Lončar bi ostao bez "pešadije". Zadržao bi uticaj na BIA, ali bez komandanata uličnih odreda promenio bi se odnos snaga.

Istovremeno s napadom na Veselinovića i Lončara, Vučić rastura sistem koji je, za lične potrebe, stvorio Nebojša Stefanović. Aleksandar Vulin sprovodi detaljnu dekontaminaciju MUP-a od Stefanovićevih ljudi. Smenjuje sve kadrove, koji su avanzovali u vreme prethodnog ministra.

Vučićevu nameru da izoluje Stefanovića Vulin je počeo da realizuje još dok je bio na čelu Ministarstva odbrane. Kao jedno od poslednjih rešenja, potpisao je odluku da Bataljon vojne policije "Kobre" više ne bude pod komandom resornog ministra, nego Generalštaba Vojske Srbije.

Na taj način Stefanović je ostao bez mogućnosti da, preko "Kobri", koje su zadužene za obezbeđenje objekata i ličnosti, dobija informacije o kretanju Aleksandra Vučića.

Za kompromitaciju Stefanovića u javnosti Vučić opet koristi Šešelja.

- Verovaću Vučiću da zaista vodi rat protiv mafije tek kad iza rešetaka vidim Zlatibora Lončara i Nebojšu Stefanovića. Stefanović je umešan u mnogo korupcionaških i sličnih afera. Učestvovao je u nelegalnoj prodaji oružja iz "Krušika", a dokazano je da je falsifikovao ne samo doktorat, nego i fakultetsku diplomu. On radi šta hoće. Otkud mu ta snaga? Mi ga znamo iz vremena dok je bio u Srpskoj radikalnoj stranci. Služio je da donese burek, da postavi mikrofone u sali za konferencije i da namesti zastave. Ništa više. Stefanović je prvo vrbovan da radi za francusku, a onda za američku obaveštajnu službu. Zato se osilio - priča Šešelj ono što mu naredi Vučić.

Uporedo s kompromitacijom Lončara, Veselinovića i Stefanovića, Vučić pokušava da nađe rešenje problema s Nenadom Kovačom, zvanim Neša Roming. Vlasnik kompanije "Roaming Electronics", kao i niza drugih firmi, otrgao se kontroli i krenuo svojim putem. A, put ga je odveo u Sjedinjene Američke Države, čije se bezbednosne službe i pravosudni organi odavno bave njegovim likom i delom.

U zvaničnim dokumentima američkog Kongresa i Bele kuće Nenad Kovač je označen kao jedan od biznismena koji na nezakonit način stvara monopol u IT industriji i telekomunikacijama.

Grupa kongresmena je još 2017. godine zahtevala da se sprovede istraga Kovačevih poslovnih veza s Kinom i Iranom.

Kao eksluzivni zastupnik kineske kompanije "Huavei", Kovač je njihovu opremu plasirao u Iran preko jedne od svojih firmi na Kipru. Pošto je Iran pod ekonomskim sankcijama SAD, taj posao je privukao pažnju američkih obaveštajnih službi. Rezultati istrage opisani su u tzv. Vašingtonskom sporazumu, koji je Vučić potpisao početkom septembra. Jednom stavkom, u dve rečenice, Vučić je preuzeo obavezu da Srbija prekine saradnju sa "neproverenim kineskim kompanijama" koje prave 5G mrežu. U dokumentu se ne navode nazivi nepodobnih firmi, ali na sajtu Bele kuće "Huavei" se nalazi u vrhu crne liste.

Vučić je tri meseca muljao i lagao sve zainteresovane strane, jednako Amerikance Kineze, kao i Nešu Rominga. Svima je pričao ono što je mislio da oni žele da čuju. Amerikancima se zaklinjao da će ispuniti obaveze iz Vašingtonskog sporazuma. Kinezima je tvrdio da mu ne pada na pamet da odustane od 5G mreže, a Kovaču je govorio da ne brine, Srbija će nastaviti da kupuje "Huaveijevu" opremu. Naravno, lagao je bar dve strane u političko-poslovnom konfliktu.

- Srbija odustaje od izgradnje 5G mreže, to nam nije potrebno u ovom trenutku - rekla je nedavno Ana Brnabić.

Tom odlukom, iza koje stoji Vučić, Nenadu Kovaču je iz džepa izbačeno 500 miliona evra, i to samo za prvu tranšu. Za utehu, Vučić je svom poslovnom partneru ponudio veću zaradu u trgovini električnom energijom. Po rešenjima, koja nudi nacrt izmene i dopune zakona o efikasnom korišćenju energije, Srbija će izgradnju malih hidroelektrana stimulisati petostrukim povećanjem cene struje, koju one proizvedu. Kovač bi rado prihvatio takvu satisfakciju pre deset godina, kad je veći deo zarade ostvarivao u tom biznisu. Međutim, sad nije zadovoljan, to je bleda senka u odnosu na profit koji je mogao da ostvari prodajom "Huaveijeve" opreme, naročito one za 5G mrežu.

Nezadovoljan ponudom, Kovač se distancirao od Vučića. Neko priglup bi pomislio da će zaštitu potražiti kod partnera iz Kine ili Irana. To je očekivao i Vučić, zato se iznenadio kad je obavešten da je Kovač otišao daleko u roming, čak u SAD. Umesto da beži od američkih službi, koje godinama istražuju njegove kombinacije s nepodobnim istočnim partnerima, Kovač im je otišao na noge. Logično, to nije uradio dobrovoljno. Dok je imao Vučićevu podršku za širenje "Huaveija", čiju opremu su kupovale skoro sve državne institucije, vlasnik "Roaming Electronicsa" nije mario za Amerikance. Mogli su da ga jure koliko hoće, njemu je bilo bitno samo da se računi pune novcem.

Kad je priteran uza zid, promenio je strategiju. Za konačan ishod nije ni bitno da li je to uradio pod prinudom ili na vlastiti zahtev. Kako god bilo, jasno je da oprost grehova može da očekuje samo ako propeva o svim saučesnicima u poslovima s Kinezima i Irancima. Kovač o tome zna sve, s kim je Vučić pregovarao, koliku proviziju je uzimao, s kim ju je delio...

Da stvar bude gora po diktatora, on nema pojma ko je, kad i kako posredovao u pregovorima s Kovačem, ko je organizovao put u Ameriku i solistički koncert na nepoznatoj lokaciji.

- Mafija je duboko zarila kandže u režim - tvrdi Šešelj. To zna i Vučić, zato pokušava da se izvuče iz kandži čudovišta koje je sam stvorio i na čijem čelu se nalazio. Taj posao je počeo medijskim kampanjama protiv Veselinovića i Stefanovića, pa i hapšenjem visoko rangiranih pripadnika Lončareve ekipe.

Kovačevo bekstvo ga je iznenadilo, ali mora da se navikne, biće još iznenađenja.

Nesiguran u svoje mogućnosti i svestan opasnosti koju donosi rat s mafijom, Vučić iz podsvesti pušta vapaje, kojima kao svoj najvažniji cilj određuje - mir. Voleo bi da sve može biti kao pre, da s ortacima iz kartela, u miru i zadovoljstvu, pljačka javne resurse i privatnu imovinu.

Međutim, bara je mala, krokodila je mnogo, a svi su gladni. Takvu poruku mu je poslao i Lončar: "Mir je samo na groblju". U ovom slučaju, Lončaru treba verovati, on se dobro razume u groblja. Nije tek tako zaslužio nadimak Doktor Smrt.

Drugi Vučićev cilj za 2021. godinu je, kako je rekao, "zdravlje, borba sa koronom i ulaganje u zdravstveni sistem". U morbidnom zanosu, koji nema nikakvih dodirnih tačaka s realnim stanjem stvari, Vučić se hvali lažima da je procenat smrtnosti od korona virusa najmanji u Srbiji i da zdravstveni sistem funkcioniše bez većih problema.

"Rat protiv nevidljivog neprijatelja", kako je Vučić nazivao pandemiju Kovida 19 u vreme dok je širio pandemiju straha, završio se teškim porazom Srbije.

Za prva četiri meseca iz budžeta je nestalo 4,2 milijarde evra. Toliki deficit nije bio ni u vreme NATO agresije, što ne čudi, pošto je Vučić tada bio samo ministar protiv informisanja, pa nije mogao da ovoliko čerupa budžet.

Novac je potrošen na respiratore, koji ne mogu da se koriste zbog neodgovarajućih komponenti. Upravo zbog toga Rade Panić, predsednik Sindikata lekara i farmaceuta Srbije, podseća da je Al Kapone nije pao zbog ubistava i pljački, nego na neplaćanju poreza, i ukazuje da će Vučić istu sudbinu doživeti zbog kupovine ovakvih respiratora.

Novac iz budžeta rasipao se na preskupu zaštitnu opremu i bolnice, poput one u Batajnici, u kojoj nema ni lekara, ni pacijenata. Gde je nestala provizija, vidi se na računima braće Vučić, Mali, Brnabić, Kisić i ostalih štetočina.

uspesima u zaštiti javnog zdravlja dovoljno govori podatak da je u novembru 2020. umrlo 35 odsto više ljudi nego godinu dana ranije. S takvim procentom smrtnosti jasno je da zdravstveni sistem ne postoji. Bez obzira na napor lekara i medicinskog osoblja, građani ne dobijaju neophodnu pomoć. Umesto nege, dobijaju režimske laži.

"Kao što je predsednik Aleksandar Vučić obećao početkom decembra, vakcine su stigle u Srbiju", tvrde naprednjački ministri, poslanici i tzv. novinari. Da, stiglo je 4.800 doza "Fajzerove" vakcine, što je dovoljno za 2.400 ljudi. Prva se vakcinisala Ana Brnabić. Ujutru, pred kamerama je dobila injekciju u levo rame. Uveče, opet pred kamerama opisivala je kako je podnela pelcovanje. "Samo malo bridi", rekla je i počešala se po desnom ramenu.

Pohlepni članovi naprednjačkog kartela iskoristili su pandemiju za bogaćenje. Oni su zgrnuli milione evra, a građanima su ostavili strah, bolest, patnju i smrt. Koga ne ubije ili ne ošteti korona virus, biće osuđen za brigu za posao, za golu egzistenciju.

Evropske institucije predviđaju da će, usled privrednog kolapsa, oko 40 odsto radnika ostati bez posla, da će više od 30 odsto preduzeća privremeno i još 18 odsto trajno obustaviti rad. Političari, ekonomisti i sociolozi traže rešenja za nastupajuću krizu, pripremaju projekte kojima će u sledećih pet godina pokušati da ublaže posledice pandemije i olakšaju život građana u "novoj stvarnosti". Aleksandar Vučić se ne bavi takvim sitnicama.

U nedostatku rešenja, on nudi laži. Ove godine Srbija će imati privredni rast od šest odsto, javni dug će se održati na dosadašnjem nivou, a prosečne plate će skočiti na 570 evra u unutrašnjosti i na 700 evra u Beogradu. Teći će med i mleko. To ponavlja i Ana Brnabić, koja laže da se Srbi vraćaju iz inostranstva jer su shvatili da je ovde ekonomija zdrava i jaka. Takvim budalaštinama obmanjuje građane, koji iz Srbije beže na rad čak i u Sibir, i tamo imaju veće šanse za preživljavanje.

U godini, koja je tek počela, pored straha, bolesti, smrti i siromaštva, Srbiji preti i promena demografske slike. Na tu opasnost nedavno je upozorio i Vuk Jeremić, predsednik Narodne stranke.

- Aleksandar Vučić je učestvovao u stvaranju "mini Šengena", čija svrha je stvaranje jedinstvenog administrativnog prostora na zapadnom Balkanu za prihvat stotina hiljada izbeglica sa Bliskog istoka i iz severne Afrike, koje bi mogle da 2021. godine krenu ka Evropskoj uniji, nakon što se pogorša ekonomska situacija u svetu. Evropska unija pozdravlja "mini Šengen" i ukidanje kontrole na granicama između država zapadnog Balkana jer joj je to u interesu. Zato i žmuri na jedno oko na gušenje demokratije, kao i na korupciju i organizovani kriminal u Srbiji, pošto joj je važnije da zaustavi talas izbeglica van svojih granica - tvrdi Jeremić.

Šta će se desiti, kako će Srbija izgledati kad se ostvare Jeremićeve strepnje, moglo je da se vidi nedavno u Bogovađi. Radnica Komesarijata za izbeglice je, prilikom ulaska u Centar za azil, nogom stala na prostirku za klanjanje. Pedesetak migranata je skočilo na nju. Urlanje i maltretiranje završeno je poniženjem. Žena je prinuđena da poljubi prostirku. Migranti su to snimili mobilnim telefonom i raširili po društvenim mrežama, da pokažu kako su uspeli da dokažu ko je gazda u Srbiji.

Tek kad je javnost uznemirena, policija je reagovala i uhapsila petoricu maloletnih državljana Avganistana, osumnjičenih da su izvršili krivična dela prinude, zlostavljanja i mučenja, povredu ugleda zbog rasne, verske, nacionalne ili druge pripadnosti.

Komesarijat za izbeglice se takođe oglasio. Optužio je srpske medije da šire ksenofobiju. O incidentu i zlostavljanoj radnici - ni reči. Ćute i sve državne institucije, nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava, pa i ona feministička.

Proletos je grupa migranata upala u beogradsku crkvu Aleksandra Nevskog. U vreme liturgije opljačkali su nekoliko građana. Dvojica pljačkaša su uhvaćeni. Da su ih pravoslavni vernici tada naterali da ljube ikone, Komesarijat, Vlada Srbije i bezbrojne NVO optužili bi Srbe za sva zla ovog sveta. U Vučićevom srbistanu mora da se zna ko su građani drugog reda.

Bez obzira na sve nesreće, koje donosi 2021. godina, ipak postoji nada da će konačno puknuti trpilo. Vučić je uradio sve što je mogao da nanese što veću štetu Srbiji. Izvršio je pljačkaški pohod na državni budžet i privatnu imovinu, ugrozio je javno zdravlje i uništio privredni sistem.

Vučić je stvorio uslove za haos u kome normalnim građanima prete bolest, glad i smrt. Da bi opstala, Srbija mora da 2022. godinu dočeka na slobodi. Država i narod na slobodi, a Vučić i njegovi ortaci iz naprednjačkog kartela u zatvoru, gde im je mesto.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane