Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Banat

Razbojnici iz stranačkih fotelja „zarobili" srednji Banat

SPAS PRED OČIMA - BOGATSTVO POLJOPRIVREDNIM RESURSIMA

Ima li zrnca zdrave pameti i logike, i nazire li se spas za prosečnog građanina srednjeg Banata, sa samoubilačkim statusom apsolutnog podaništva vlasniku razbojničke vlasti, dok centar Banata „puca" od bogatstva prirodnim resursima? Bogomdana poljoprivreda, na dlanu, za sve, vrhunski je isplativ „servis" finalnih prehrambenih proizvoda, koji, „zaslugom" razbojničkih foteljaša, ne donosi sistemsku ekonomsku sigurnost, povratak samopoštovanja ljudskom biću, i procvat društva.

Zoltan Horvat

Umesto nikad lakšeg zavođenja reda u sopstvenoj kući, građanina Zrenjanina, „prezadovoljnog" ulogom podanika prema vlasnicima vlasti, danas je „zajašio", ne nesposoban, ne lopov, već razbojnik iz fotelje. Ovaj ga još i tera da mu aplaudira, dok ga „zapišava" na svakom koraku. U žitnici Evrope, narode, armijo siromašnih, ćuti, motaj kablove, ponizno dozvoli da razbojnik gomila svoje privatno bogatstvo podižući kredite „u ime naroda", sa jednim, jedinim ciljem, da krade, krade, krade...

Ove i ovakve uvodne reči o pasivnom „pristanku" prosečnog građanina na, ponavljamo, razbojništvo vlasnika vlasti u Zrenjaninu, izgovara Mladen Živković (62), ovdašnji bivši privrednik, porodičan čovek koji se ponosi svojom decom. Tokom prethodnih decenija, „samo" zbog naivne i uporne doslednosti u biznis igri zvanoj „privatnik u kandžama moćnika i mafije", postao je stradalnik, mučen je, tučen, proganjan, sudski višestruko procesuiran, šikaniran... Nerado priča o „ubistvu" sopstvene privatne firme i golgoti mnogih u tamnom vilajetu ovdašnjeg privatnog preduzetništva, gde je „igranka" velemoćnika koji sudbinski presuđuju (mreža lokalne izvršne vlasti sa sudovima), izvršna, i „ubija" čoveka.

-Grad Zrenjanin je karakter gubitnika „dobio" još 2. oktobra 1944. godine, ulaskom komunista, započinje svoju priču Živković. - Istina se ne može sakriti, istorijske činjenice su naspram teorija zavere i predrasuda, neumoljive. Žarko Zrenjanin, zvanično narodni heroj po kojem grad nosi ime, bio je, nije teška reč, pedofil, jer je silovao ćerku svog jataka koji mu je glavu čuvao. Žarko je samo u dva navrata boravio u Zrenjaninu, tadašnjem Bečkereku, i oba puta je „zaglavio" zatvor. Komunjarski način razmišljanja, udelio je centru Banata ime, nečasno i nedostojno, da deca komunizma, i njihova deca, „osedlaju" narod, i „zajaše".

Zašto se sakriva istina o presudnom značaju i doprinosu najumnije banatske glave, Mihajla Pupina, koji je, zajedno sa Vudroom Vilsonom, američkim predsednikom, dokazanim prijateljem Srba, uprkos žestokih pritisaka da se Rumuniji pripoji ceo Banat, najzaslužniji za o(p)stanak Banata u Kraljevini 1919. godine nakon potpisivanja Versajskog mirovnog sporazuma. I, umesto da se centar Banata zove, časno i pošteno, Pupinovo, ovaj grad je, počev od imena, krenuo podaničkim mentalitetom, gubljenjem identiteta i prava na autonomiju samostalnog razvoja iz sopstvenih prebogatih poljoprivrednih resursa.

Po rečima Živkovića, šlihtanje vlastima i takoreći zaljubljivanje u svoje mučitelje iz fotelja, predstavlja znak raspoznavanja ovdašnjeg prosečnog građanina Zrenjanina. - U multinacionalnom gradu starosedelaca i dođoša, nema danas pravog domaćina koji bi lupio šakom o sto, i sa sugrađanima krenuo u odbranu i razvoj poljoprivrednog bogatstva na dlanu.

Kako naterati prosečnog građanina da poveruje sebi, da je moć u njegovim rukama? Umesto suštine i boljeg života, centar Banata je dozvolio luksuz sa nesposobnima i lopovima na vlasti. Otišlo se predaleko, razbojnici iz fotelja, nisu lopovi, jer se lopov krije, pljačke rade javno, čereče narodno blago, terajući građane na motanje kablova u inostranim firmama koje finansira servilna država. Sa samo jednim ciljem, da pojedinci, ugrađujući se legalno i legitimno, danonoćno kradu.

Krediti za pljačke su u modi, pa nije čudo da gradska kasa finansira adaptaciju zgrada u vlasništvu grada, koje preko noći, postaju plen funkcionera stranke na vlasti. Građani napamet znaju, uz medije poput lokalnog KTV-a i Magazina Tabloid, kako se recimo visoki funkcioneri SNS stranke na vlasti, Nenad Karapandža i Darko Bađok, direktno finansiraju iz gradskog budžeta, pa nakon desetina i desetina miliona pokradenih narodnih para iz gradske kase, postaju privatni (su)vlasnici reprezentativnih poslovnih objekata i zgrada u centru grada i BIG šoping centru.

Dvodecenijska tamna senka nad gradom, zove se Goran Knežević u svim strankama na vlasti, pa je abnormalno reći, a istina je, da je recimo 2018. godine, uklanjanje divljih deponija u Zrenjaninu koštalo 5 miliona dinara, dok je samo godinu dana kasnije, za iste poslove, gradska kasa izdvojila za izvođača radova, privatnu firmu iz Pančeva 36 puta veću sumu,180 miliona dinara?!? Pančevačka firma je tim novcem kupila raskošnu zgradu u centru Zrenjanina, gde je ugradnja zrenjaninskog vlasnika vlasti, podrazumevajuća. I, kako reaguje prosečni zrenjaninac na ove i ovakve pljačke?

Kao magarac, divi se vrhunskim lokalnim lopurdama, i, primorava sebe, da njače. Neće biti da je od sreće, dok se potajno divi gledajući javne lopove i razbojnike u javnim radovima, kako kao funkcioneri stranaka na vlasti, pelješe gradsku kasu....I tata bi, sine! Ubistveno poražavajuće za centar Banata.

Živković se posebno osvrnuo na višedecenijski problem sramotnog nedostatka fabrike vode za piće u Zrenjaninu. - Vlasnik grada iz stranačkih fotelja na vlasti, nije dozvolio uglednoj nemačkoj firmi Wassertechnik da svojevremeno izgradi pravu fabriku vode, iz samo jednog, ličnog razloga: nije mu ponuđen „reket", pa se njegovo veličanstvo naljutilo, i lično sprečilo izgradnju fabrike zdrave vode za piće. Aktuelno „prosipanje" na desetine miliona dinara za moderno filtriranje vode je, ili neizvodljivo, ili preskupo, pa je prosto neverovatno, da se niko od nadležnih, odgovorno nezabrinutih, zabole ih, nije setio dovođenja vode za piće iz Deliblatske peščare, udaljene vazdušnom linijom jedva 60 kilometara.

Deliblatska peščara ima neograničene količine visokokvalitetne vode za piće, usled idealne podloge, šljunkovitog terena. Javnosti je poznato da se komunalno preduzeće iz Vršca bavi i flaširanjem ove vode, pod nazivom, Moja Voda.

Profesor Lazić sa beogradskog Rudarsko geološkog fakulteta je davno upozoravao javnost na problem arsena u vodi, dovodeći je u vezu sa rekom Tisa, koja je nekada meandrirala Panonskom nizijom, pa se najjednostavnije rešenje, isplativo, nameće samo od sebe, pijaću vodu tražiti što dalje od Tise! Cevovodima, što je najmanji problem, dovesti kvalitetnu vodu za piće iz Deliblatske peščare, čime bi Zrenjanin sa svim opštinskim selima, zauvek rešio problem!!!

Na kraju „opela" gradu sa razbojnicima u foteljama, svetla u tunelu se nameću, kao imperativ. - Ne treba biti nešto posebno pametan, ima nade i rešenja za sve probleme. Umesto što mladi sa fakultetskim diplomama motaju kablove, idealna rešenja za spas i opstanak srednjeg Banata su na dohvat ruke.

Finalizacija poljoprivrednih resursa, recimo brašna. Proizvodiš ono što imaš, a Bog je blagorodan i izdašan plodnom zemljom u Banatu. Sedište u Zrenjaninu, u svakom selu pogon, za takvu vrstu posla ženska ruka je, „zakon".

Pedeset mladih uposlenih žena, to je već 150 dece u selu, mladi ostaju, sve sirovine na dohvat ruke, do finalnog proizvoda. Ili, da svaki grad u Vojvodini ima fabriku 100 procentnog alkohola, idealnog aditiva za benzin, uz konkretno iskustvo iz Brazila, gde je čist alkohol pogonsko gorivo. Istraživanja pokazuju, da se recimo u Moskvi dnevno popije 4 do 5 miliona litara žestokog pića, gde je sem votke, popularna i voćna rakija, pa bi sve proizvedene količine alkohola bile kap u moru za nezajažljiva inostrana tržišta.

Tek bi proizvodnja kukuruza bila sredstvo za finalizaciju poljoprivrednih resursa, jer bi njegov otpad, cevarika puna celuloze, proteina i masnoće bio vrhunska hrana za preživare (krave, ovce, koze...). Time bi se dobila besplatna hrana za tov junadi, gde ugovori sa Turskom i Kinom podrazumevaju neograničen izvoz...Sramotne su bile gromoglasne najave da će nemačka firma Tenis doći u Zrenjanin da nas nauči kako se kolju svinje...A šta reći za sistemsko gajenje povrća, drugu žetvu...!!!

Zrenjaninu za spas trebaju fabričice, mala i srednja preduzeća, samo razbojnici iz fotelja mogu biti „krvnici" sugrađana u sopstvenom gradu, pa, recimo, ugase domaću fabriku čarapa sa tehnologijom i obezbeđenim tržištem, i dovedu stranu firmu na račun države, da banaćani, za minimalac, u proizvodnim trakama, motaju li, motaju...Vremeplov nas vraća u devedesete, kada je u vremenu SPS-JUL bratije i sestrinstva, jedan direktor SM Turista zaseo u fotelju vlasnika grada.

Od tada, usavršava se moderno razbojništvo stranačkog razvaljivanja Zrenjanina...Po principu, izvršioče, evo ti 100 hiljada, ti potpiši da si primio 200, 300... mi rešimo problem, a ti postaneš bogatun i parajlija, parazit na grbači sugrađana.

Na kraju, primeri razbojništva u državi Srbiji govore, da se ovdašnji foteljaški razbojnik, na račun pasivne raje, sam „pušta s lanca". Sa cenom nafte od 120 dolara za barel, Hrvatska je gradila jedan kilometar auto put Zagreb - Split za 4 miliona evra.

Nakon raskrinkavanja mahinacija „ugrađivača" u izgradnju, uhapšeno je 50 lica, i robija. U Srbiji, kilometar istog auto puta košta od 12 do 15 miliona evra".

Eno, ispred kontejnera u Zrenjaninu primećeni su mladi. Ej, mladosti, šta si dočekala? Koliko u borbi protiv gladi treba hrabrosti, uz gaženja ličnog ponosa i dostojanstva, pa otići i izložiti se javnom preziru razbojnika u foteljama, prećutno demonstrirajući očaj armije siromašnih?!? Sad ili nikad protiv dokazanih neprijatelja naroda, kojima smo svojom pasivom, „pomogli", da postanu razbojnici!

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane