Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Povodom

Otkud Miroslav Lajčak u pregovorima u vezi Kosova i Metohije)

Ko krije Tekst Privilegija

Mnogi neinformisani, a zainteresovani stanovnici ovih prostora su bili začuđeni izborom slovačkog srednje pozicioniranog političara ( u rangu npr. Gorana Svilanovića ), za glavnog predstavnika EU zaduženog da okonča pregovore sa našom zemljom, obezbedi potpis Aleksandra Vučića na sveobuhvatni sporazum ( čitaj kapitulaciju ) i zakuca poslednji ekser u kovčeg srbskog otpora okupaciji domovine.

Stevan Zivlak

Zašto baš Slovak mora biti taj koji će otkinuti značajan deo teritorije jedne suverene zemlje, koja se već trideset godina bori protiv vojne agresije NATO pakta i EU, i dobije jednostranu izjavu volje uzdrmanog diktatora, koji je trenutno u padu, koga su upravo oni instalirali, kako bi trajno naplatili cenu od srbskog naroda, smatrajući time da je okupacija završena, a ratni plen zauvek uzet.

Očigledno je da albanski faktor i navodni pregovarači sa njihove strane, nemaju nikakve ingerencije, da su centri odlučivanja o prostoru stradalnog Kosova i Metohije u komandi južnog krila NATO pakta, a vrhovni komandant sedi u Vašingtonu. EU u svemu tome ispunjava patološke potrebe antihrišćanske Nemačke, koja gaji zabludu da dominirajući EU ostvaruje nacističke projekte i izgrađuje Četvrti Rajh, krećući stopama njihovog nikad prežaljenog vođe Adolfa Hitlera.

NATO paktu se žuri, njihova politika i geostrateški napori su zaglavljeni na Balkanu, čak i gore nego što je to bila zaglavljena hitlerova soldateska u Drugom svetskom ratu, pravci napredovanja u Ukrajini su takođe vešto onemogućeni i kod Krima i kod pravca prema Volgogradu ( nekad Staljingrad ), a i na baltičkom pravcu. Decenije prolaze, a konačni napad prema ruskim prostranstvima se odlaže, bez obzira na sve slabosti ruskog liberalizma, dok se otpor malog srbskog naroda na Balkanu ne slomi , i južno krilo NATO pakta formacijski uredi i po širini i po dubini.

Zbog toga, agresor žuri, za očekivati je da će se veleizdajnički potpis i potpuna kapitulacija morati obezbediti u što kraćem roku.

Bez pljačke ogromnih ruskih resursa, američki globalizam i taj satanski projekt će se samourušiti u veoma kratkom vremenskom periodu, ako uspeju u razaranju Ruske imperije koja je u usponu, globalistički satanski projekat, koji je najviša faza razvoja imperijalizma ( rečeno marksističkim rečnikom ), će nastaviti još deceniju, dve svoj razvoj.

Ukoliko bi Srpski narod istrajao u svom otporu, Ruska imperija će pobediti u ovom globalnom sukobu, mi ćemo imati pravo da sa pobednicima redefinišemo i preoblikujemo balkanske prostore i obnovimo Dušanovo carstvo. Ukoliko kapituliramo, postaćemo beznačajan narod u ovom milenijumu, bez ikakve šanse da se oslobodimo kolonijalne uprave, koja na žalost ima sve osobine koncentracionog logora.

Srpski narod nije uspeo da iznedri u ovim teškim trenutcima velikog lidera, koji bi na primer uočio veliki zaokret Velike Britanije, koja je izlaskom iz EU i Bregzitom, postala potencijalno naš veliki istorijski saveznik na prostoru Balkana na koji se britanski interesi vraćaju.

Josip Broz je kao komunista uspeo da dođe ne samo do Čerčila već i do Britanske Kraljevske Kuće, vešto obezbeđujući ako ne potpunu nezavisnost, ono bar slobodu jugoslovenskim narodima i rast BDP u decenijama posle rata od preko 10% godišnje.

Naš samozvani i samopostavljeni diktator je uspeo da dođe samo do Tonija Blera, koji nije niko i ništa niti u svojoj ulici, da ne govorimo o britanskoj spoljnoj politici, time je potpuno eliminisao srbski narod iz spiska ozbiljnih saveznika britanske krune.

Diktatorov istorijski rast BDP , koji je navodno najveći u Evropi, od neverovatnih -1%, je priča o totalnoj imbecilnosti garniture na vlasti, o drugome da se i ne govori.

Da se vratimo na slovačkog političara Miroslava Lajčaka i pokušamo objasniti otkud on u priči o kapitulaciji Srbije pred ratnom mašinerijom NATO pakta.

Satanisti koji danas vladaju EU su izbrisali hrišćanstvo kao pozitivni element sopstvene istorije i izabrali su satanizam, homoseksualizam , ekološke pokrete, feminizam, prisilnu depopulaciju, naseljavanje migranata i druge pogrešne temelje na kojima izgrađuje surovu diktaturu koji će obezbediti dalji opstanak imperijalizma, na način da se državnost posebno malih naroda uništi i pređe na korporativizam kao način vladanja porobljenim narodima.

Srpski narod je jedan od najstarijih evropskih naroda, koji je sa tadašnjom ujedinjenom Evropom, koja se nazivala Sveto Rimsko Carstvo, imao mnogobrojne međunarodne ugovore i Privilegije, koje su nam obezbeđivale da budemo u srednjem veku jedini evropski narod oslobođen ne samo robstva već i kmetstva, da budemo slobodni vršeći ulogu graničara odnosno vojske u tadašnjoj Vojnoj Krajini, koja je granicama reka Save i Dunav, branila evropske teritorije od Osmanlija.

Velike seobe Srba na područje severno od reke Save i Dunava, koje je bilo srpska teritorija pod vlašću Austrougarske počinje još u 14 veku, tokom vladavine cara Dušana, intenzivira se u 15. veku, naročito posle pada Srbske despotovine 1459.godine, zatim nakon Mohačke bitke druge polovine 16. veka, kada se formira Vojna granica.

Već tada, položaj Srba je regulisan takozvanim Starim Privilegijama, od kojih je najznačajniji bio tkzv. Lex Valachorum, kojim su Srbi u današnjoj Hrvatskoj dobili državotvorna prava. Iz Lex Valachorum, Srbi su sve do danas uživali status konstitutivnog naroda na teritoriji Hrvatske, to pravo im je dala i Titova vlast, sve do Slobodana Miloševića i njegove izdajničke bande, koji su potpisujući jednostrano mišljenje Badinterove komisije, prepustio hrvatskim ustašama pravo da slobodno prave najveće zločine nad Srbima u novoidentitetskoj Hrvatskoj, i da ih etnički potpuno očiste sa srbskih istorijskih teritorija koje su im garantovale sve evropske države udružene u Sveto Rimsko Carstvo pod vrhovnom vlašću dinastije Habsburg.

Da je kojim slučajem Slobodan Milošević, ili neko drugi odneo na tadašnje pregovore te Stare privilegije i privilegirana prava, koja i dalje postoje u pisanom obliku, i priznati su kao međunarodni ugovori sa trajnim dejstvom, položaj Srba u novoj Hrvatskoj bi bio institucionalno priznat kao istorijski konstitutivnog naroda.

Pošto je EU obezbedila izdajnike iz Beograda koji su se ponašali ne kao pravni naslednici starog istorijskog srbskog naroda i njegovih država, već kao novostvorena politička zajednica, na te privilegije se nismo pozivali, već smo na protiv učestvovali kao novostvorena država u proterivanju Srba sa svojih istorijskih teritorija i njihovim daljim raseljavanjima.

Ta izdajnička uloga Slobodana Miloševića se i dalje krije, a njegovi suludi potezi u razbijanju Jugoslavije se i dalje opravdavaju i veličaju, što je u interesu današnjih kolonizatora koji upravljaju ovim prostorima.

Grof Đorđe Branković je zajedno sa austrougarskim trupama, oslobodio Beograd već 1686. godine, car Leopold upućuje Srpskom narodu južno od reke Dunav i Save , Proglas kojim ih poziva na ustanak protiv Osmanlija , kao duhovni vođa tog vojnog poduhvata vraćanja na istorijske srbske teritorije se pojavljuje patrijarh srbski Arsenije Čarnojević.

Carske vlasti ubrzo eliminišu Grofa Đorđa Brankovića, ali su kao vođu srbskog naroda priznavale Patrijarha Arsenija Čarnojevića, sa kojim su 1690. godine potpisali veoma značajne Privilegije - Ugovor, kojima se Srbi mole da brane Sveto Rimsko Carstvo ( tadašnju EU) od Osmanlija, a za uzvrat im nude velike privilegije i ono što je najbitnije, da će carska vlast obezbediti povratak Srba na svoje istorijske teritorije koje su se prostirale sve do reke Marice, da će im pomoći da obnove svoju državnu vlast, obnovu vere, ponovnu izgradnju srušenih pravoslavnih bogomolja itd.

Taj dvostrano obavezujući međunarodni ugovor je važeći i danas, Srbi Krajišnici, današnji Vojvođani su ga isplatili krvlju prolivenom za obnovu hrišćanske Evrope, a današnja EU je u međunarodnoj pravnoj obavezi da ispuni svoj deo obaveze, a to je da vrati Srbe na prostore na kojim su živeli pre prodora osmanlija na Balkan.

Potpisnik u ime Svetog Rimskog Carstva je bio car Leopold Habsburški, a u ime Srpske pravoslavne crkve odnosno Srpskog naroda su bili Jenopoljski episkop Isaije Đaković , Blazije Žaklin episkop njitranski i Pavle Mednjanski.

Naime, naša lažna istorija prećutkuje da je Sveti Sava sve panonske eparhije stare panonske Patrijaršije Apostola Andreja Prvozvanog, koje su postojale od početka nove ere na panonskim prostorima, duhovno ujedinio u Srpsku pravoslavnu crkvu, još od samog osnivanja Svetosavske crkve.

Posebno značajna drevna eparhija je bila Njitranska, na teritoriji današnje Slovačke, koja je u tim vremenima bila drevna pravoslavna zemlja što joj se vidi i sa današnje državne zastave. Nad slovačkim pravoslavljem je duhovnu jurisdikciju vršio Patrijarh srpski Arsenije Čarnojević, te je njitranskog episkopa i poslao da u Beču potpiše te Privilegije veoma značajne za srbski narod, u ime Srpske pravoslavne crkve ( Pećskog Patrijarhata ).

Znači, garant i svedok potpisa cara Leopolda je bio pravoslavni episkop slovačke slavne istorijske eparhije Njitranske, to je istorijska činjenica koja je izuzetno bitna danas, kada se pokušava jednostranom izjavom, volje jednog instaliranog i ucenjenog srbskog diktatora, ishoditi potpis na dokument o odricanju sve Kosovometohijske zemlje koja je cilj i odrednica svagdašnje istorije i borbe za slobodu srbskog naciona.

Zašto to čine današnje satanističke elite EU, kada slovačkog političara Miroslava Lajčaka postavljaju kao jednog od garanta jednostrane izjave o odricanju od svete srbske Kosovskometohijske zemlje ?.

Postoje duboki, kabalistički razlozi, isti oni koji su ih rukovodili da u nedavnoj prošlosti primoravaju domaće izdajnike da ritualno na Vidovdan isporučuju Predsednika, da kum ubije kuma Karađorđa i ritualno isporuči u ćupu meda glavu kuma sultanu u Carigrad itsl.

Ovim kabalističkim trikom, ne vređa se samo istorija srbskog naroda, već se ruši i vekovno prijateljstvo sa bratskim slovačkim narodom, što je takođe cilj evropskog satanizma.

Upravo smo svedoci da se ovih dana koristi turski državljanin, Vaseljenski patrijarh u pokušaju rušenja autokefalnosti Češke pravoslavne crkve, što je sve isti projekat borbe protiv Pravoslavlja kao najveće opasnosti za Satanu koji pokušava da ovlada Svetom.

Kako bi trebalo da se današnja vlast bori protiv takvih kabalističkih pokušaja, odgovor na ovo pitanje je jednostavan.

Gospodin Predsednik SANU, dobro zna za činjenicu, da su komunisti Mitropolitski Arhiv u Sremskim Karlovcima, u kome se i danas nalaze Privilegije Cara Leopolda u originalu, predali na čuvanje SANU, koja i danas odbija da ga vrati SPC, i pored toga što je odluka o restituciji arhiva doneta još pre desetak godina.

Ako mu je stalo do sudbine KiM, neka izvoli zamoliti da se tekst Privilegija kopira, i da se uruči sa prevodom na slovački jezik, gospodinu Lajčaku, od strane našeg Ministarstva spoljnih poslova. Time će kabalistički okvir biti automatski poništen, a prava srbskog naroda na istorijske teritorije, koje su i danas u ustavnopravnom poretku današnje Republike Srbije, potvrđena.

Još ako bi se u tom smislu dao po neki intervju slovačkoj štampi, ovaj naduvani mehur obaveznog potpisivanja u što je moguće kraćem roku, ( po principu : drž ne daj ), bi se sam od sebe izduvao,a evropska javnost bi bila suočena sa svojim obavezama iz 1690 tih , koje i dalje traju, a ne mogu se opozvati, pošto su krvlju srbskih krajišnika isplaćene.

Ponašanje političkih predstavnika Srbije danas, da se seda za sto i pregovara o teritorijama kao da se radi o klikerima, bez istorijskog konteksta, bez međunarodno pravnih ugovorenih obaveza, pa da se nakon tih navodnih pregovora, potpisuju jednostrane izjave volje o odricanju od gradova, teritorija, republika, interesa itd, je obična kvislinška politika, koja sutra neće obavezivati srbski narod kada se bude oslobađao od današnje okupacije.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane