Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Feljton

„QUO VADIS SRBIJO?" (7)

Sejanje straha od smrti

Tuča oko srebrnog escajga na tonućem „Titaniku'' moto je knjige uglednog srpskog profesora i istraživača bezbednosti, bezbednosnih teorija i službi. Ovu veoma informtivnu knjigu objavićemo u nastavcima, kao doprinos razumevanju pitanja bezbednosti koja su i od sudbinskog značaja za Srbiju

Milan Pašanski

„VLAST KVARI ČOVEKA A APSOLUTNA VLAST GA KVARI APSOLUTNO” Teleran

„BOJ SE OVNA... BOJ SE GOVNA - I... PROĐE ŽIVOT!” (Dovikuje Meša Selimović građanima-suvlasnicima države)

Sa treće strane, "lažna država Kosovo" - Prištinska "Evro-Kolumbija" narko trafikanata i preobučenih terorista tzv. OVK (što je sve nesporno) - sve što je potpisano u Vašingtonu rigorozno je razmotrila u višečasovnoj skupštinskoj proceduri i, potom, odlučila da li će potpisani Sporazum potvrditi, ili odbaciti!!!

Za našu "totalitarnu demokratiju", to je gubljenje (dragocenog?) vremena, jer Šef Jednoumlja, na licu mesta, "u žaru bitke", uspostavlja ad hoc standarde i, ne gubeći prisustvo duha, meri prioritete (iako je u pitanju 1/3 teritorije otadžbine) - baš kao što je, onomad, tokom leta u kostimu "Supermena" iznad Srbije, studiozno analizirao lažni doktorat najbližih saradnika.

Ali, u "Obraćanju" srpskim novinarima (a, zapravo, svima nama suvlasnicima i akcionarima Srbije, koji ga nismo ovlastili, preko Parlamenta, da nas zastupa) pala mu je koncentracija, pa se, valjda, u "žaru borbe" suviše isprsio konstatacijom da je netom potpisani aranžman, zapravo, Sporazum između Srbije i SAD, a da Priština (međunarodno-pravno) ne postoji u tom "papiru"!

Na njegovu (i, našu žalost) - jer nam je predsednik države uhvaćen in flagranti u krivotvorenju istine (na šta smo, pod drugim nazivom, u Srbiji navikli, ali ne i u Beloj kući) - Šef pregovaračkog procesa Grenel morao je "korigovati" AV-a konstatacijom "... da su Kosovo i Srbija potpisali sporazum o međusobnoj saradnji, i da nisu potpisali nikakav sporazum sa SAD"!

To, naravno, nije sprečilo visoke državne funkcionere da (bez pitanja), prodirući posredstvom TV ekrana u svaku kuću, tvrdoglavo nastave da lažu narod u Srbiji - u okviru strategije "dan proglasiti za noć" (što će kasnije biti detaljno objašnjeno), iako smo videli samo potpis Šefa srpskog Jednoumlja na Sporazumu, što on naziva (dolivajući ulje na vatru nebuloza) "razmenom pismena sa SAD" - da je u pitanju " istorijski bilateralni sporazum između SAD i Srbije"!!!

Međutim, treba se podsetiti da u izbornoj godini u SAD, postoji sledeći, nepisani, fer-plej: aktuelna američka vlast, u "berbi" spoljnopolitičkih poena koje, potom, kapitalizuje u izbornoj trci, ne ulazi u "hipotekarne aranžmane", koji bi - ako oni izgube izbore - novoj političkoj garnituri bili "kamen oko vrata". Izostanak Trampovog potpisa može se posmatrati i u tom svetlu, tim pre, što je njegov protivkandidat Bajden izjavio da ne zna šta se tamo u Beloj kući potpisivalo, ali zato zna da "Kosovo treba da bude nezavisna država!"

U funkciji dodatnog zaluđivanja srpskog naroda - upravo kada je potpisan "istorijski" Sporazum - u Srbiji je eksplodirala medijska "bomba": jedna, Jednoumlju sluganska TV, pompezno je saopštila kapitalnu stvar za srpski narod (posebno onaj koji reaguje na "Pavlovljevu frulu"): krenula je "Zadruga-4"!!! - baš u trenutku kada se odlučuje o sudbini 1/3 teritorije Srbije, u funkciji Master projekta "parkiranja" srpskog naroda pod jednu šljivu! Taj kapitalni medijski događaj od nacionalnog značaja, postigao je planirani efekat: "preusmerio" je fokus urođenika Srbije (čast izuzecima) na događanja od vitalnog značaja za "zemlju na raskrsnici" - šta će (ko i kome) u ovoj sapunici, "skresati" u lice!!... a, tek pobednici... Ponovo će se, po ko zna koji put, zaluđeni narod podeliti!!

Ako se vratimo potpisanom Sporazumu, izvesna podozrenja - moguće i zbog neinformisanosti autora ove knjige - po principu "Koga zmija jednom ujede - i guštera se plaši", izaziva čl. 10 Sporazuma, u kome stoji: "Obe strane će povećati kontrolu avio-putnika... i posvetiti se unapređenju tehnologije za borbu protiv nedozvoljenih aktivnosti (da li ih takvim kvalifikuje onaj ex kondukter iz skupštinskog Odbora za kontrolu službi bezbednosti, ili to, lično, čini Šef Jednoumlja?), primenom skrining i informacionih sistema, koje obezbeđuju SAD, uključujući PISCES, APIS, ATS-G, i SRTP".

Krije li se u tome, pored kineske nesebične pomoći "u privođenju naroda nameni" po njihovoj recepturi, i američki doprinos čeličenju "totalitarne demokratije" u Srbiji, naravno, njihovim sredstvima i metodima?

Uterivanje autoriteta

Po grčkoj filozofskoj misli suština politike je vladavina čoveka nad čovekom, pri čemu se, nužno, uspostavlja odnos dominacije, koji je - prema istim izvorima - neljudski i amoralan. U Aristotelovom učenju, politika je društveni odnos koji podrazumeva jednakost i toleranciju, što je bila polazna osnova liberalnih teorija, koje zastupaju stanovište da politički sistem postoji samo u slučaju institucionalne (i stvarne) mogućnosti osporavanja vlasti da samovoljno odlučuje, i gde se pitanja od šireg, društvenog interesa javno pretresaju, argumenti sučeljavaju, i traži opšteprihvatljiv imenitelj u opštem interesu. Da li uopšte i treba reći, da je i letimična usporedba sa političkim životom sadašnje Srbije - poražavajuća!

I, tako "step-baj-step" (što bi rekli žitelji Podrinjsko-Kolubarskog basena) stigosmo u pretsoblje odnosa Vlast - Autoritet, bitnih kategorija za savremeni politički trenutak Srbije.

Svaki režim - a, ni aktuelni srpski nije izuzetak - nastoji, sledeći, da je ponovimo, čuvenu Rusoovu "formulu vladanja" da "...silu transformiše u pravo" ("skockano" za svoje potrebe) "...a, pokoravanje u dužnost", što su gradivni elementi podaničkog morala! Što režim u tome dalje odmakne, demokratska fasada izgleda uverljivija, jer upotreba gole sile, za toliko, postaje kontraproduktivna.

I tu stižemo do fenomena Autoriteta. Svi raspoloživi (i, neraspoloživi) državni i privatni resursi - a, posebno privatne televizije, koje šireći Jednoumlje, zloupotrebljavaju nacionalnu frekvenciju, koja pripada svim građanima Srbije, čak i onima koji jednoumno ne misle - su u funkciji uterivanja autoriteta Šefa Jednoumlja u Srbiji, jer...

...ako on postane neosporni autoritet, nema više potrebe ni za nasiljem policije, sudova (ako ih ima), kriznih štabova različitog nivoa i potreba, tužilaštava, rentiranih bandi neoficijelnog nasilja, kontramitinga, botove izbacuju na ulicu (ako ne postanu savetnici), "sendvičari" postaju prepušteni svojoj sudbini, građani se sami bacaju na cev atentatora Čabe Dera... Postaje, čak, izlišno da ministar (nužno) mora biti doktor nauka - "dovoljna je i osnovna škola, ako zna posao", a Konkretni se dokazao da je vičan "...i zapevati, ali i za pojas zadenuti!"(sebi i Šefu) - što reče nezahvalni i maliciozni srpski narod. Automatski, čak postaje deplasirano da se, kao krunski argument - za pravdanje najtežih kriminalnih akata prvih saradnika - izusti čuveno: "Pa šta!!, ili, ništa manje epohalno: "Nemam problem... ni sa pet miliona demonstranata... samo neka ništa ne ruše"(!?!), da bi - moglo se čuti šapatom - tzv. Zamenik gradonačelnika, izvesni G. Vesić, imao šta da (s)ruši.

Ali, uterivanje se ubrzo ispostavilo "ćoravim poslom", jer je autoritet jogunasto-jeguljasta kategorija: Autoriteta nema ako nije (dobrovoljno) prihvaćen!!! Naravno, postoje, u Srbiji posebno (poput diploma i doktorata) i lažni autoriteti - ali su oni listopadne kagorije, koje traju tačno onoliko koliko i uzurpator na funkciji - i, zovu se nametnuti autoriteti.

Takvi autoriteti ne zanimaju aktuelnog Vođu: on želi - prema vlastitoj izjavi - da njegov Lik i Delo budu upamćeni! On je, na čelu svojih oficijelnih i neoficijelnih falangi, na najboljem putu da bude upamćen, samo se nije izjasnio (što ostaje nama) o matematičkom predznaku ispred te (po Srbiju fatalne?) istorijske neponovljivosti!

I sada se, čitava mašinerija - o trošku poreskih obveznika Srbije - bacila u zadatak rešavanja (nerešive) kvadrature kruga: kako jedan pseudo autoritet pretvoriti u istinski (pri čemu bi imao ozbiljne probleme i Hari Poter lično, koji se nije odazvao pozivu da priskoči u pomoć) uterujući narodu autoritet Šefa Jednoumlja. Kako ih prisiliti na dobrovoljnost - mozgali su čitavi, inostrani i domaći timovi, izdašno plaćani novcem baš tih tvrdoglavih podanika: da li je već uterani podanički mentalitet dovoljna garancija da će Lik i Delo Šefa Jednoumlja faraonski nadživeti njegovo političko trajanje - pitali su se u horu.

I tada je nekom od intelektualnih kvislinga sinula spasonosna formula: "2-3 muve ćemo ubiti jednim udarcem, ako se prione na izgradnju Kulta ličnosti Šefa Jednoumlja!!" Posle usvajanja te genijalne ideje-vodilje, sa nesagledivim, neretko grotesknim, posledicama, danonoćno se pristupilo njenoj realizaciji:

- Gotovo sva sredstva informisanja u Srbiji su 24 časa dnevno stavljena u funkciju ostvarenja ovog projekta od nacionalnog interesa;

- Hitno je "umrežen" (nudeći sebe i nas u bescenje, po raznim osnovama) sa planetarnim moćnicima (Merkel, Putin, Điping... Tramp, (ili Bajden) za sada odolevaju, ali posle približavajućeg, a načetog, "konačnog dogovora" oko sudbine Kosmeta - plašim se na liniji Briselskog sporazuma(!?) - ni on(i) neće biti neosvojiva tvrđava) koji su mu, kada su se od čuda pribrali, dopustili da im, iza scene, uruči poklone, naravno, na štetu građana-suvlasnika Srbije. Tako mu je dopušteno da se sa njima i slika, jer je poznato, da biti sa svetskim autoritetima u društvu (pa makar i dok su TV kamere uključene) doprinosi podizanju autoriteta (bar za domaću upotrebu) uz "obrazlaganje" i razrađivanje materije od dežurnih skutonoša - "političkih analitičara";

- Za sve značajne svetske manifestacije (tipa "Davosa") kupuju se basnoslovno skupe "Pozivnice" (tzv. "kotizacije") za Šefa i prateću svitu;

- Poklanjanje našeg budžetskog novca "šakom i kapom" (kao Hajle Selasije) bez odluke nadležnih organa (valjda zato - šapatom se pretpostavljalo - jer organi ne postoje) u funkciji podizanja vlastitog rejtinga. Tim povodom, onomad, na nekoj od nebrojenih pres konferencija, na naručeno novinarsko pitanje, Šef Jednoumlja, ne trepnuvši, reče: "Pitajte Srbe na Kosmetu i u Republici Srpskoj, šta misle o beogradskim demonstracijama" (!?!) i time, predsednik svih Srba (i onih, napred navedenih, 84% koji ga nisu birali, jersu ignorisali "izbore") zakuca i poslednji ekser u samrtni kovčeg srpske sloge i jedinstva.

Pavlovljeva (visokofrekventna) frula

Autoritet i (gola) vlast - i, tu nastaje problem uzurpatora naših života - nisu u istoj ravni: dok je vlast, s jedne strane, politička kategorija, koja u praksi često zavisi od odnosa snaga, s druge strane, istinski autoritet je društveno-moralna. Zato je praksa zabeležila slučajeve - kao u Srbiji - vlasti bez autoriteta, kao i autoriteta bez vlasti. Shodno tome, svaka vlast nastoji da se uspostavi kao autoritet - pa je, u davna vremena lansirana krilatica: "Čovek može biti potčinjen Bogu ili nikom" (Sveti Avgustin (354-430) u delu "Božija država") - koju su uzurpatori "prepevali" na "Svaka vlast dolazi od Boga" - a, da bi opstala, ona u tome mora uspeti. Ukoliko vlast "predozira" uterivanje autoriteta Šefa Jednoumlja kao personifikacije režima, stvari postaju ogoljene do suštine: čitav sistem postaje autoritaran - diktatorski, što je, upravo, slučaj sa Srbijom, koju na Zapadu, zbog saradnje sa njom, eufemistički zovu stabilokratijom.

U Zemlji čuda dogodio se, do tada neviđen, možda, svetski neponovljiv fenomen - kapitalan doprinos političkim naukama (gotovo ravan štrajku vlasti glađu (i žeđu?) protiv opozicije, na stepenicama skupštinskog zdanja): izvedena je politička esproprijacija građana: Ne postoji - tvrdi vladajuće Jednoumlje - legalna politička borba izvan monopolisanog (ograđenog) prostora, od strane jednog čoveka i njegove partijske vrhuške, tako da niko drugi nema (legalan) pristup biračkom telu. "Autsajderi" koji kidišu "preko plota" da biračkom telu doviknu poneku istrgnutu rečenicu iz svojih političkih programa, proglašavaju se, neviđenom medijskom hajkom, za uljeze, huligane, testeraše, fašiste, retarde i narkomane - kojima je "jedini politički program nasilje" (posebno nad ženama) - ... a, samim tim, legalnom metom za odstrel službi bezbednosti... (dabome, uz aplauze rulje).

Inače, percepcija Jednoumlja, srpski narod vidi (prevashodno kao urođenike) samo u jednoj dimenziji: vlastodršce zanima samo birački segment njegove smanjujuće sive mase - pod uticajem rijaliti programa, i navijačkog uključivanja zaglupljenih masa u "sapunicu" "Ko je ubio (domaću) Loru Palmer?" (srpski "Tvin Piks") - a, svi drugi delovi mozga mogu a, zapravo, poželjno bi bilo, da - atrofiraju!

Najvažniji zadatak timova koji se nesebično žrtvuju na promociji istorijske neponovljivosti Šefa Jednoumlja, je održati u kondiciji taj delić mozga izbornog tela, i vremenom mu ugraditi Pavlovljev uslovni refleks, da čuje visokofrekventni zvuk (inače nedostupan normalnom ljudskom uhu) SNS-ovske izborne pištaljke, i da Šefa Jednoumlja izaberu sa svih (izvinjavam se, ali su istinski rezultati, iz razumljivih razloga, nedostupni) 16% glasova biračkog tela, a u Beogradu... pronose se glasine... čak i do rekordnih 10%, i on, kao predsednik svih Srba vlada i nad onih 84%, koji bežeći od njegovog lika i dela, pretvaraju se u "likove" Edvarda Munka. I tako nas je, postepeno, Šef Jednoumlja podelio na "Nas" (željnih života dostojnog čoveka) i "Njih"!

Moje analize ukazuju da je sadašnje stanje "totalitarne demokratije bez epiloga" pretsoblje pomaljajućih kontura "prosvećene diktature", koja se nastoji nametnuti u korist "opšteg dobra" ("za našu decu!"), pri čemu podanike uteruju da svoja građanska prava i slobode "dobrovoljno" - što je merilo Novog Patriotizma - prinesu na oltar Viših Interesa, čije parametre određuje Jednoumlje!

Takvi režimi, koje neki zapadni teoretičari zovu hibridnim demokratijama, a drugi, kako rekosmo, stabilokratijama, poželjni su Zapadu, posebno posle fijaska nastalog rušenjem diktatora u Iraku i Libiji (i proisteklog domino-efekta zvanog "Arapsko proleće"iz 2010. godine), pa repriza takvih događaja, posebno na Balkanu - u okviru NATO "dvorišta", gde spremno vrebaju Rusi i Kinezi - smatra se štetnom. Birajući od dva zla manje, opredelili su se za tolerisanje srpske stabilokratije - uz neminovne krupne ustupke vlastodržaca (na primer, "garažiranje" hordi izbeglica za stalno, sa tendencijom da "pojačaju" izbornu bazu vladajuće stranke, pošto je autohtoni živalj "nezainteresovan" za "totalitarnu demokratiju"), kao i uvek, na štetu građana-suvlasnika Srbije - pomažući Jednoumlju - sa 4,17 milijardi poklonjenih evra u proteklim godinama, koje građani nisu ni videli, ni čuli - da definitivno "zabetonira" svoju vlast.

"Kome zakon leži u topuzu - tragovi mu smrde nečovještvom!

Na tu, "pruženu ruku" Zapada, režim "totalitarne demokratije" nije mogao (smeo) da se ogluši, pa je na unutrašnje političkoj sceni počeo ubrzano da gradi demokratske kulise "Potemkinovih sela", pošto je i neobrazovanoj i bahatoj kamarili, (fragmentarno) doprlo do svesti da "kome zakon leži u topuzu - tragovi mu smrde nečovještvom". Iz tih razloga pristupilo se ubrzanom "privođenju naroda svrsi", uz koriščenje čitavog arsenala metoda, posuđenih za ovu priliku, od svetskih centara moći - po principu: "razmišljaj globalno - deluj lokalno!" - koji, u uterivanju njihovih naroda, imaju bogata i dobrodošla iskustva.

Ta strategija, koja se u Srbiji uveliko primenjuje, ima nekoliko aspekata i nivoa delovanja.

Zajednički imenitelj im je razvijanje i stalno podhranjivanje egzistencijalnog, zapravo, primordijalnog straha, koji je sastavni deo čovekove ličnosti. U tom smislu postoje brojne ozbiljne studije relevantnih naučnika prilagođene i "spakovane"u Instant praktikume, za korišćenje obaveštajnih službi i diktatora lokalnog značaja i dometa.

U tom pogledu, posebno su indikativna istraživanja vršena na ljudima od strane pojedinih referentnih psihologa, koji preporučuju nekoliko metoda uterivanja naroda u procesu njegovog "privođenja nameni", koje su podeljene etapno:

I Faza - Izolacija pojedinca kao dela populacije se sprovodi kroz "atomizaciju društva", i potom, kroz konfrontaciju delova populacije jedne protiv drugih ("Pitajte Srbe izvan Srbije šta misle o demonstracijama u Beogradu!"). Svesno se ometa i ukida socijalna komunikacija podrške pojedincima i grupama za iznošenje stavova i gledišta oponentskih monopolskom Jednoumlju, kao i njihovi međusobni kontakti.

Različitim razrađenim metodama se provocira i nameće duboka egzistencijalna strepnja za sebe, svoju porodicu i prijatelje, sa ciljem "povlačenja jedinke u sebe", i stvaranja patološke zavisnosti svakog pojedinca od državnog sistema, koga treba jačati metodima Velikog Brata, da bi bio bedem "mira i stabilnosti" (načičkavanje gradova kamerama za prepoznavanje identiteta; grubo razbijanje građanskih protesta uz sistematsko medijsko demonizovanje njihovih vođa i učesnika; brutalnost primene mera privatnih izvršitelja; bahatost notara; policijske srpsko-kineske patrole za "pomoć turistima" itd).

II Faza - Monopolizacija percepcije - svi resursi države su u funkciji sluđivanja podanika, sa finalnim zadatkom: nenormalno proglasiti (i nametnuti) normalnim, ili Novogovorom rečeno - uspostaviti Novu (ab)normalnost: kada je premijerkina emotivna partnerka rodila dete, celokupna pravoslavna Srbija se krstila sa obe ruke, dok Patrijarh, već tradicionalno, "nije bio obavešten", jer je baš tada gostovao u "mišijoj rupi"- a neko je, u pola glasa, ponešto i, na ivici pristojnosti, dobacio - što je Šefa Jednoumlja ponukalo da (na dogovoreni novinarski "centaršut"), zamenom teza, uz neizbežne dramske pauze, poduhvati volej: "Eto, kakvi su to ljudi (opozicija - pretpostavljalo se šapatom) - i, decu mrze" (!?!).

Da bi se ovaj ambiciozni projekat proglašavanja i nametanja "dana za noć" postigao, iz medija i sa Interneta se izbacuju sve informacije, i utemeljeni stavovi, oponentski Jednoumlju, nameće se jedinstvena terminologija, koja se "emituje" iz svetskih centara moći, a posebno se favorizuju vesti koje učvršćuju Jednoumlje.

Dokle to ide, rečito govori sledeći primer: Svetska zdravstvena organizacija (SZO) je u svom Registru bolesti navela Prkos - ili, u "prepevu" na srpski jezik Inat - kao boljku koju treba lečiti (dakako, lekovima za "privođenje jedinke (u zbiru naroda) nameni"), koja se "otela" masovnom diktatu.

III Faza - Ponižavanje i degradacija - sprovodi se svim sredstvima protiv svih onih koji drugačije misle, po principu: Qui non est - contra me est! (Ko nije sa mnom - protiv mene je!)

Svi mediji su u 24 -časovnoj funkciji ponižavanja i degradacije izopštenih, a posebna "poslastica" (za one sa ugrađenim Pavlovljevim refleksom za SNS-ovsku pištaljku) su tzv. konferencije za štampu, na kojima Šef Jednoumlja poentira demonstrirajući obiman vokabular epiteta namenjen "opoziciji" (ali i svima onima koji se drznu da krenu "putem kojim se retko/nikada ide", a koji je narodna mudrost krstila: "pišanjem uz vetar") odgovarajući na pitanja novinara, koja je unapred sastavio njegov tim za "uterivanje autoriteta". Na jednom od bezbrojnih "susreta" sa "sedmom silom" (28. novembra 2016. godine) prisutne je (a, i šire) konsternirala njegova bolesna opčinjenost sultanom Muratom, za koga AV reče da "... ovde nem a junaka kao što je bio Murat...i, ozbiljnih stratega kao što je bio Murat"(!?!). Mnogi se zapitaše, gde se denuše, u njegovoj glavi, Miloš Obilić, Tanasko Rajić, major Dragutin Gavrilović, Živojin Mišić, Stepa Stepanović, Radomir Putnik, Petar Bojović... Beograđani strepe da revnosni poslušnik u liku Zamenika gradonačelnika to ne protumači kao mig Šefa, da neko "ničije", "zapušteno smetljište, leglo narkomana"(vredno tričavih 976 miliona evra) ne prisvoji i, potom, na njemu "udene" grandiozni spomenik Muratu, a sve u borbi protiv iskorenjivanja deficita "spomeničke arhitekture" (i kulture) od koje, po njima, Beograd hronično boluje.

Oni koji Jednoumno ne misle, i koji se drznu da razmišljajući vlastitom glavom primete da je, ipak, podne - iako zvanično zaluđivanje decidirano tvrdi da je ponoć - etiketiraju se da su huligani, kriminalci, lopovi (godinama je u opticaju optužba o ukradenih 500 miliona evra, ali nikako da neko ode u tamnicu u "zemlji bez epiloga": ili optuženi, ili lažni "uzbunjivač" zbog klevete, i nanetog "duševnog bola"), neprijatelji društva i "nacionalnih i državnih interesa", fašisti, testeraši, retardi, neobrazovani koji ne "razumeju" savremena "dostignuća": "5G" mreže, načičkanih Orvelovskih kamera, selidbe naše ambasade (bez odluke Skupštine) u Jerusalim, istopolnih brakova, vakcina i prednosti kanibalizma (koji je već, uveliko, prestao "da kuca na vrata"...).

Poseban pod-aspekt je izrugivanje i obesmišljavanje (dovođenje do apsurda), koje se sprovodi "na rubu pameti": sada, već, antologijski primer - nigde u svetu zabeležen, pa se time "izborio" da bude ponovljen - štrajka vlasti (glađu i žeđu) protiv opozicije!!! (i, prateći, srceparajući apeli, da se jedna akterka te burleske, inače samohrana majka, prestane nesebično žrtvovati u podršci "miru i stabilnosti" Jednoumlja). Žrtvovanje-u-pokušaju ove akterke, je registrovalo partijsko Svevideće oko, pa je, shodno pretrpljenom duševnom bolu, njena maestralna gluma nagrađena vođenjem skupštinskog odbora nadležnog baš za tu vrstu umetnosti (!?!)

IV Faza - Sejanje straha od smrti - trenutno od korona virusa - uz pomoć kvislinškog dela medicinske struke, uz "zamagljen" broj stvarnih žrtava. Problem je, ne ulazeći, za ovu priliku, u genezu njegovog nastanka, objektivno, polivalentan: sa jedne strane, zaraza je objektivno prisutna (pri čemu se šire rastuće sumnje da je u "ljušturu" Kovid -19 "upumpano" mnogo toga "pride": od hemijskih agenasa - neki kažu, i u suzavac bacan na demonstrante, koji se zalažu za život dostojan čoveka - do raznih virusa, uključujući i političke) i, sa druge strane, nikad veća, u modernoj istoriji čovečanstva, politička manipulacija na bazi pandemije - kod nas u Srbiji maksimalno (is)korišćena za "cementiranje" ove pogubne vlasti u nedogled.

V Faza - Zatiranje nacionalnih korena srpskog identiteta. Pored sejanja primordijalnog straha od smrti, sistematski se zatiru nacionalni koreni (Ko još o tome da vodi računa - kada smrt kuca na vrata?). U skladu sa ovim zatire se Vinčanska kultura - a sreća da njenih nalazišta ima širom Srbije, pošto su kulturni kvislinzi i saradnici inostranih uzurpatora (u sprezi sa domaćim izdajnicima na najvišim političkim funkcijama, u "združenom zločinačkom arheološkom poduhvatu") - u Vinči, gde je ovaj prakoren našeg gena otkriven, baš na tom mestu, uspostavili ogromnu deponiju (!?!).

Propagandna mašinerija, u okviru strategije "privođenja naroda nameni", uspostavlja "novu (ab)normalnost" i u domenu ishrane: propagira se neophodnost i prednosti GMO hrane (već, uveliko, prisutne "na mala vrata"i uz "prelivene" tajne bankarske račune), zamene proteina životinjskog porekla biljkama, što ima za posledicu fizičku i psihičku mlohavost, čemu doprinose, u funkciji stimulisanja bezvoljnosti i želje za društvenim aktivizmom, i određene supstance (pronose se glasine) koje se sipaju u gradske vodovode, kao i u flaširanu vodu, u Srbiji, - stvarajući od naroda "stado" - idealno stanje za uzurpatore naših života!

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane