Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Pogled iz Moskve

Rasplamsava se bobra za eksploataciju prirodnih bogatstava Avganistana

Talibani na vlasti. Šta dalje?

Talibani tek što su došli na vlast u Avganistanu, kabulski aerodrom, odakle se nastavlja evakuacija, još uvek kontrolišu Amerikanci, a svetski mediji već aktivno razmatraju pitanje ko će se sada baviti eksploatacijom brojnih prirodnih bogatstava ove zemlje.

Piše: Igor Veremejev

Prema pisanju agencije Blumberg, još 2010. godine Amerikanci su procenili neotkrivene mineralne resurse Avganistana na trilion dolara. Tadašnje avganistanske vlasti su smatrale da je ta cifra tri puta smanjena. Oni su smatrali da se radi o rezervama vrednim tri triliona dolara. Eksperti su govorili o velikim rezervama litijuma, retkih metala itd. Sedamdesetih godina prošlog veka u Avganistanu je otkriveno najveće nalazište bakra u Evroaziji - Ajnak (na koje pretenduje Kina), u kome se nalazi više od 11 miliona tona bakra. Na istoku Avganistana otkriveno je nalazište retkih metala poput berilijuma, tantala i niobijuma, koji se koriste u avio, raketnoj i drugim industrijama, kao i dragog kamenja, naročito rubina.

Pariski institut za retke metale i rude u svom izveštaju naglašava da Avganistan ima rezerve vredne nekoliko milijardi tona visokokvalitetne rude gvožđa, od Kabula do Kandahara vodi bogata žila hroma, u centralnom Avganistanu postoje velike rezerve boksita i aluminijuma, a nalazišta mermera i granita razbacana su po celom istočnom i centralnom delu zemlje. Na severu se nalaze rezerve nafte i gasa. Na primer, procenjuje se da rezerve nafte iznose 1,6 milijardi barela. U Avganistanu ima i rezervi metala koji sadrže gvožđe, uglja, aluminijuma, zlata itd.

„Avganistan je basnoslovno bogat" piše BBC. A u jednom dokumentu ministarstva odbrane SAD, Avganistan su nazvali „Saudijskom Arabijom litijuma", ukazujući na ogromne rezerve ovog, za savremenu industriju, preko potrebnog metala.

Nije sve tako jednostavno

Okupiravši Avganistan, Amerikanci nisu gubili vreme i aktivno su se bavili proučavanjem njegovih „nedara", nadajući se isplativoj eksploataciji prirodnih bogatstava. Kao što je poznato, rudne rezerve zemlje istraživali su sovjetski geolozi 1960-70-ih godina, u vreme vlasti Zahir-šaha, kada je Avganistan bila mirna država. Posebno mnogo su sovjetski geolozi uradili na severu zemlje, gde su napravili visokokvalitetnu detaljnu geološku kartu. Amerikanci su u avganistanskim arhivama pronašli ove sovjetske karte i na osnovu njih počeli da prave svoje. Za deset godina, Geološki institut SAD (USGS) sakupio je 40 terabajta podataka i obučio Avganistance da njima rukuju. Avganistan je postao prva zemlja na svetu čija teritorija je gotovo 100% ispitana hiperspektralnim snimanjem, na osnovu kojeg su Amerikanci objavili 60 najsavremenijih karti.

Ali, nije tako jednostavno eksploatisati ova prirodna bogatstva. „Infrastruktura u Avganistanu koji nema izalazak na more, uz bezbednosne probleme, ometaju rudarstvo", piše Blumberg.

Na listi zemalja pogodnih za poslovanje, Svetska banka je Avganistan stavila na 173. mesto od 190. A po rejtingu najkorumpiranijih država, Transparency International je Avganistan stavio na 165 mesto od 180 zemalja. Avganistanski putevi i infrastruktura generalno takođe nisu spremni za sirovniski bum. Čak ni Amerikanci nisu za to imali novca.

Kao rezultat toga, zemlja bogata prirodnim resursima ne igra nikakvu ulogu u snabdevanju svetskog tržišta bakrom ili litijumom, ali zato obezbeđuje 85% svetskih isporuka sirovog opijuma i heroina. „Ako talibani ne uspeju da ubede međunarodni biznis da rizikuje milijarde na osnovu njihovih garancija, podzemna bogatstva Avganistana će ostati netaknuta", zaključuje BBC. Ali, kako primećuju eksperti, ako se u bliskoj budućnosti politička situacija u zemlji stabilizuje, onda će eksploatacija prirodnih bogatstava ove zemlje biti savim realna.

Aktivnost Kine

Mnogi to već shvataju. „Dok zapadne zemlje čine sve da bi evakuisale svoje građane iz Avganistana, Kina, Rusija, Pakistan, Iran i Turska i ne razmišljaju o odlasku iz Kabula. Naprotiv, oni smatraju da je došlo njihovo vreme i nadaju se unosnim poslovima i prilikama za eksploataciju vrednih minerala u zemlji", piše nemački Handelsblatt.

Prema informacijama Blumberga, najaktivniji su Kinezi. „Već je bilo nekoliko neformalnih susreta kineskih vlasti i predstavnika talibana", piše ova agencija. „To jest, Kinezi aktivno uspostavljaju kontakte. Sa odlaskom Amerikanaca, Avganistan može da postane glavni logistički put. Kina je, takođe, zainteresovana za razvoj poljoprivrede, prerade i, naravno, za iskopavanje minerala na teritoriji ove zemlje."

Uz to, Kina je već pokušala da realizuje u Avganistanu velike rudarske projekte. Tako je kompanija Metallurgical Corp of China Ltd. 2007. godine dobila dozvolu za vađenje bakra na najbogatijem nalazištu Mes-Ajnak u blizini Kabula, što je koštalo investitore gotovo 3 milijarde dolara. Ali, vađenje rude još nije ni počelo iz niza razloga (počevši od neočekivano otkrivenih ruševina tamošnjeg drevnog budističkog grada do nepostojanja železnice i problema sa strujom).

Ali u sadašnjim uslovima sve može da se okrene i drugačije. Tim pre što svetska potražnja za retkim metalima, litijumom, bakrom, raste kako svetska ekonomija „ozelenjuje".

Štaviše, globalna potražnja za retkim metalima, litijumom, bakrom, vrtoglavo raste, kako svetska ekonomija postaje sve „zelenija". Proizvođači se već sad susreću sa deficitom litijuma za baterije za električne automobile. Takođe, svetska automobilska industrija danas preživljava veliku „krizu mikročipova" koja je usporila proizvodnju čak i običnih automobila sa motorima sa unutrašnjim sagorevanjem.

Da li je moguća saradnja sa Rusijom?

Priča se o mogućnosti saradnje Avganistana pod talibanima i Rusije. Ipak, da li je to realno, jer u našoj zemlji talibani se smatraju terorističkom organizacijom? A osim toga, mnogi eksperti smatraju da talibani mogu da postanu obziljna pretnja za južne republike bivšeg SSSR-a. Kao što je poznato, rukovodioci talibana nedavno su bili u Moskvi. Ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov je rekao da izjave predstavnika talibana tokom ovih razgovora daju mogućnost da se o njima govori kao o „razumnim ljudima".

„Nedavno je rukovodstvo talibana bilo u Moskvi, naš predstavnik se sreo s njima. Oni su vrlo jasno rekli da nemaju nikakve planove za stvaranje problema centralnoazijskim susedima Avganistana, da će nastaviti beskompromisnu borbu protiv Islamske države (zabranjene u RF) i da su spremni da razgovaraju sa drugim Avganistancima o političkom uređenju države, jer su ih do sada svi optuživali da žele da stvore islamski emirat na osnovu šerijatskih zakona. Izjava o kojoj govorim šalje veoma važan signal da su oni razumni ljudi", rekao je Lavrov u govoru na vebinaru „Spoljna politika Rusije: uspesi, izazovi, zadaci i perspektive".

Osim toga, jasno je da će, u jednom ili drugom obliku, doći do saradnje sa talibanima, jer upravo oni danas predstavljaju stvarnu vlast u Avganistanu. A talibani koji su došli na vlast već zovu Rusiju da obnovi ekonomiju zemlje, uključujući rudarstvo.

tome je u programu „Solovjev uživo" govorio ruski ambasador u Kabulu Dmitrij Žirnov. „Talibani su otvoreni za naše učestvovanje u ekonomiji, uključujući i razvoj rudarstva", rekao je Žirnov. Oni su zainteresovani da „uspostave trgovinsku i ekonomsku saradnju".

Prema rečima Žirnova, talibanima je, takođe, potrebna „mirna granica" sa Srednjom Azijom. On kaže i da ruska ambasada „tesno sarađuje" sa talibanima.

„Ambasade koje veruju svojim očima a ne zapadnim medijima, nigde ne odlaze", ocenio je Žirnov. Prema njegovim rečima, posle smene vlasti u Kabulu ima više reda, nestali su huligani i narkomani. Nema alternative talibanima. To je realnost u svakom smislu", istakao je Žirnov.

A kako je 28. avgusta izjavio specijalni predstavnik predsednika RF za Avganistan, direktor drugog odeljenja za Aziju Ministarstva spoljnih poslova Zamir Kabulov, Moskva će morati da poboljša odnose sa novim vlastima u Avganistanu, a zemlje regiona moraće da sarađuju u pružanju pomoći Avganistanu. Bicie potrebno pozabaviti se društvenim i ekonomskim uređenjem zemlje. „Oni (talibani) žele da formiraju novo rukovodstvo u koje će uključiti predstavnike drugih etnopolitičkih snaga. Ako se događaji budu razvijali po tom scenariju, postoji dovoljno dobra šansa da se uz podršku međunarodne zajednice stvari dovedu u red u Avganistanu", rekao je Kabulov na Jutjub kanalu „Solovjev uživo".

Amerika primetno gubi dominantnu poziciju na svetskom energetskom tržištu

Kako su SAD same sebi naškodile

Neselektivno uvodeći, u žaru imperijalnih ambicija, sankcije protiv Rusije i drugih zemalja, SAD su na kraju naškodile same sebi. Prema saopštenju Međunarodne agencije za energetiku (IEA), koja se poziva na Geološki institut SAD (UGSG), Rusija je ove godine postala drugi glavni američki snabdevač naftom, ostavivši iza sebe Meksiko i gledajući u leđa samo Kanadi. Obim američke kupovine, za period koji obuhvata izveštaj, povećan je za 10% i dostigao je 840.000 barela dnevno.

Piše: Igor Veremejev

Naravno, glavni dostavljač nafte u SAD, za sada, ostaje Kanada - iz nje u SAD putem cevovoda svakodnevno stiže gotovo četiri miliona barela. Ipak, u maju je Rusija, po dostavi nafte tankerima u SAD, pretekla čak i Saudijsku Arabiju. Pritom, Rusija izvozi u SAD ne samo sirovu naftu, već i lož-ulje.

To, u pozadini žestoke borbe SAD protiv „Severnog toka 2", što protivreči interesima Nemačke - američkog saveznika, izgleda, složićete se, kao licemerje.

Snažno obeshrabrujucii druge da primaju sirovine iz Rusije, američke kompanije, kada im je to potrebno, spremno ih kupuju „od Putina".

Najveći udeo kupovine pao je sada na američku naftnu kompaniju „Valero", koja je uvezla više od osam i po miliona barela nafte, koju zatim šalje u rafinerije u Teksasu, Luizijani i Kaliforniji. Na spisku kupaca su, takođe, transnacionalni giganti „Ekson mobajl" i „Ševron". Prvi je kupio 3,5 miliona barela, drugi - tri miliona.

Osveta za sankcije

Liberalni američki mediji su ogorčeni zbog ovoga i zameraju Džou Bajdenu činjenicu da „uporište demokratije" kupuje sada sirovine od Rusije, „pomažući Putinu". Odnosno, zemlji koja je, kako oni smatraju, „izvršila hakerski napad na američki cevovod Colonial Pipeline i koja će uskoro, uprkos američkoj volji, završiti izgradnju Severnog toka 2".

Ipak, Bajden s tim nema nikakve veze. SAD moraju da kupuju naftu od Rusije, plaćajući na taj način za sankcije koje su uveli Venecueli i Iranu. U martu 2015. godine Barak Obama je zvanično nazvao Venecuelu „pretnjom nacionalnoj bezbednosti SAD", a Donald Tramp koji je postao predsednik nakon njega, u periodu od 2018-2019. uveo je Karakasu sankcije, kojima se zabranjuje sarardnja sa glavnom venecuelanskom državnom naftnom kompanijom PDVSA. Karakas je, kao odgovor na to, preusmerio svoj izvoz nafte u Kinu.

I ne samo to, SAD su se za vreme Trampovog mandata povukle iz nuklearnog sporazuma sa Iranom, uvele sankcije i njihovom naftnom sektoru, što se, na kraju, takođe okrenulo protiv američkih naftnih kompanija. Radi se o tome da je nafta iz Rusije, Venecuele i Irana tzv. teška nafta, sa visokim sadržajem sumpora. Upravo za takav tip nafte, u vreme naftnog buma 80-ih godina prošlog veka, izgrađene su rafinerije u južnim američkim državama. Kada se nafta iz Venecuele i Irana našla pod udarom sankcija, Bajdenov tim jednostavno nije imao drugog izbora nego da odobri masovnu kupovinu „crnog zlata" iz Rusije.

I ne samo to, tako kratkovidi postupci SAD u spoljnopolitičkoj areni doveli su do sadašnjeg skoka cena nafte i gasa, od čega je opet, kako priznaju na Zapadu, koristi imala Rusija.

„Nafta i gas po kosmičkim cenama! Naravno, sve to ide naruku Putinu", uznemireno uzvikuju bugarske novine „Fakti". I zaista, ruska ekonomija ima najvišu stopu rasta od 2000. godine.

Prema zvaničnim podacima, u drugom kvartalu 2021. godine, BDP Rusije porastao je za 10,3%. Veliki udeo u tome, paradoksalno, imaju američke sankcije. Ispada da su zbog sankcija, diktiranih imperijalnim ambicijama, Amerikanci sami sebi isekli granu na kojoj sede, pa su i pomogli i nastavljaju da pomažu Rusiji.

SAD gubi uticaj

Kako konstatuje nemačko izdanje „Velt", SAD gube svoj uticaj u svetu i moraju da odustanu od težnje za globalnom energetskom dominacijom. „Amerika, zemlja koja je, donedavno, sanjala o „globalnoj energetskoj dominaciji", kako je govorio Bajdenov prethodnik Tramp, gubi uticaj na tržištu sirovina. Zato što ona sama više ne može da interveniše u situaciji u kojoj je ponuda ograničena, a cene visoke. Stvari su, donedavno, stajale drugačije", piše ovaj cenjeni časopis.

„Tramp se kladio na ugalj, naftu i gas, a Bajden želi da iskoristi energiju vode, vetra i sunca. (...) Rezultat: Americi postaje sve teže da se snabde dovoljnim količinama nafte koje bi zadovoljile tražnju", piše u tekstu.

I to je samo jedan od primera, primećuju autori članka. I situacija sa gasom takođe izgleda loše.

Posle višegodišnjih sankcija i pretnji na adresu Rusije, Bajden je nedavno morao da odustane od suprotstavljanja „Severnom toku 2". Izgradnja gasovoda je gotovo završena, a ideja o tome da će SAD tankerima, u velikoj meri, da dovoze gas u Evropu, umrla je, pišu nemačke novine.

Amerikanci već osećaju posledice: benzin danas košta za oko dolar skuplje nego pre godinu dana, piše u pomenutom članku.

Opasnosti „zelenog kursa"

Došavši na vlast, Bajden je, kao što je poznato, proglasio novi „zeleni kurs", koji predviđa da se 100% pređe na obnovljive izvore energije sa smanjenjem emsije gasova staklene bašte na nulu do 2050. godine i odustajanjem od fosilnih goriva. U ovome, njega i SAD ne podržavaju baš svi. Na primer, predsednik Western Energy Alliance Ketlin Sgama, koja predstavlja interese naftnih kompanija, izjavila je da su ciljevi američkog predsednika „nerealni" i da će naneti štete proizvođačkima energije.

Nedavno je grupa američkih senatora poslala Bajdenu pismo sa zahtevom da revidira politiku u sektoru nafte i gasa. Prema mišljenju senatora, pristup njegove administracije domaciem razvoju nafte i gasa u suprotnosti je sa energetskom strategijom „Amerika pre svega" i jača zavisnost od stranih sirovina... „Sve to, zajedno sa visokim nivoom inflacije, doprinosi rastu cena benzina i ne odgovara američkim interesima. Štaviše, ova politika ugrožava našu energetsku i nacionalnu bezbednost, čineći nas zavisnim od stranih država po pitanju potrošnje energije", ističu senatori.

Neke američke države već počinju da se bune protiv takve politike vašingtona. Tako je guverner Teksasa Greg Abot potpisao dekret kojim se zabranjuje državnim penzionim fondovima da ulažu sredstva u kompanije koje ograničavaju investicije u sektor nafte i gasa. Dokument predviđa da se sastavi spisak kompanija koje bojkotuju naftno-gasnu granu industrije, ograničavaju međusobne veze s njom, teže da joj nanesu štetu. Obaveštenja cie biti poslata onima koji su na spisku sa upozorenjem o posledicama netržišnog ponašanja. Imaće rok od 60 dana da „isprave" svoje ponašanje. Kompanije koje ne odreaguju na upozorenje državne administracije, dospeće na drugi spisak koji će biti poslat penzionim fondovima Teksasa, a ovi fondovi će, kada dobiju spisak, biti obavezni da prodaju svoje pakete akcija u takvim kompanijama u roku od 360 dana.

„Fosilna goriva ostaju eliksir života u našoj zemlji, i biće glavni izvor energije još mnogo decenija", izjavio je Mark Dž. Peri, ekonomista vašingtonskog analitičkog centra American Enterprise Institute.

Prema njegovom mišljenju, Bajdenova politika usmerena na povećanje složenosti proizvodnje nafte i gasa, predstavlja „poricanje stvarnosti" i izlaže ekonomiju SAD velikom riziku.

Ono što se trenutno događa na svetskom energetskom tržištu, potvrđuje takvo stanovište. Pozicije SAD na ovom tržištu su oslabile, a politika sankcija samo otežava ove, za Vašington negativne, tendencije.

Evropski kontinent ponovo je podeljen betonskim ogradama

Evropa iza bodiljikava žice

Nakon što je 1989. u Nemačkoj srušen zid koji je delio Istočni i Zapadni Berlin, danas u Evropi ponovo grozničavo podižu nove zidove.

Piše: Vladimir Mališev

Tako je, nedavno, Grčka postavila 40 km dugačku ogradu i sistem za nadzor u okrugu Evros, na granici sa Turskom. To je urađeno iz straha od mogućeg priliva hiljada migranata iz Avganistana. Ranije je Grčka planirala da izgradi takav „bezbednosni zid" u dužini od 200 km i zatražila za tu svrhu od Brisela pola milijarde evra, ali posle odbijanja su odlučili da se ograniče na građevinski projekat manjeg obima.

„Ne možemo pasivno da čekamo moguće posledice", izjavio je grčki ministar za zaštitu građana Mihail Hrisohoidis, tokom nedavne posete okrugu Evros. „Naše granice ostaće netaknute." Prema njegovim rečima, avganistanska kriza stvorila je nove preduslove za povećanje broja nelegalnih migranata u Evropi.

U telefonskom razgovoru sa grčkim premijerom Micotakisom, turski predsednik Erdogan je rekao da nagli skok broja ljudi koji napuštaju Avganistan može da postane ozbiljan problem za sve. „Novi talas migracija je neizbežan, ako se ne preduzmu potrebne mere u Avganistanu i Iranu", izjavio je Erdogan.

Grčka se, 2015. godine, prva od zemalja EU suočila sa migrantskom krizom, kada je više od tri miliona ljudi, spašavajući se od rata na Bliskom istoku, krenulo iz Turske u EU.

Većina migranata otišla je dalje, na sever i u druge evropske zemlje, ali oko 60.000 ljudi je ostalo u Grčkoj. U međuvremenu, u zemlji je, kako piše sajt „Ruska Atina", sada veci zvanično registrovano (odnosno zadržano) oko 300.000 ilegalnih migranata. Zaštitnici ljudskih prava kritikuju uslove u kojima žive, u izbegličkim kampovima, dok grčke vlasti mozgaju kako da reše problem. A on postaje sve izraženiji: na grčkim ostrvima, koja su postala žrtve migrantskog talasa, ne prestaju burni protesti lokalnog stanovništva.

I sada grčke vlasti upozoravaju da su spremne da vrate natrag sve Avganistance koji pokušaju da ilegalno uđu u ovu zemlju. Prošle godine Atina je blokirala zahteve za dobijanje azila, nakon što je Erdogan izjavio da je Turska otvorila migrantima vrata za ulazak u EU.

Premiijer Micotakis je na to odgovorio da je Grčka „do maksimuma"ojačala kopnenu granicu sa Turskom u regionu Evrosa.

Prema podacima engleskog Gardijana, oko 7.000 izbeglica već je izašlo iz Kabula u američkim vojnim avionima. Velika Britanija je saopštila da su iz Avganistana evakuisali oko 1200 ljudi, a nemački ministar odbrane je izjavio da su oni prevezli oko 1700 ljudi na bezbedna mesta. Erdogan je sa svoje strane objavio da je njegova zemlja u tom trenutku evakuisala 550 ljudi iz Avganistana, dok su Francuzi i Italijani saopštili da su evakuisali po 500 ljudi.

Većina vojnih aviona iz Kabula sletela je u Taškent, glavni grad Uzbekistana, ili u Dohu u Kataru ili u Islamabad u Pakistanu.

Prema podacima Gardijana, neki Avganistanci, uglavnom civilna lica koja su radila za Amerikance ili međunarodne misije, privremeno će biti smešteni u Albaniji, na Kosovu ili u Severnoj Makedoniji. Pre mesec dana zvanični Tadžikistan je izjvio da je ova zemlja spremna da prihvati 100.000 raseljenih lica iz susedne zemlje.

Ipak, većina evropskih zemalja nevoljno prima avganistanske izbeeglice, brinući se da se ne ponovi izbeglička kriza iz 2015. godine. Nemačka kancelarka Angela Merkel je izjavila da njena zemlja treba da prihvati oko 10.000 ljudi iz Avganistana, istakavši da većina izbeglica treba da bude razmeštena u susednim zemljama.

Zbog loših prognoza, raste panika u Evropi povodom sve novih i novih talasa izbeglica. Zidove protiv ilegalnih prelazaka granica sada ne gradi samo Grčka.

Austrija je izgradila zid na granici prema Italiji, kako bi ograničila dolazak izbeglica. Podigli su ga, bez obzira na kritike EU, na prelazu Brener, preko koga ide glavni izbeglički tok iz Italije. Francuske vlasti su podigle zid u luci Kale u kojoj se skupljaju migranti u pokušaju da pređu u Veliku Britaniju. Ograda od bodljikave žice postavljena je na 175 km dugoj mađarsko-srpskoj granici. Bugarska je podigla ogradu dugu 30 km na svojoj jugoistočnoj granici sa Turskom, da bi zadržala navalu sirijskih izbeglica.

Kameni zid visine pet metara izgrađen je u Minhenu, da bi odvojio lokalne žitelje od kvarta u kome žive migranti. Litvanija će sagraditi zid na granici sa Belorusijom, da bi zaustavila migrantski tok, izjavila je premijerka ove zemlje Ingrida Šimonite. Prema preliminarnim procenama za ovo će biti potrebno oko 15 miliona evra.

Proteklih godina u EU je izgrađeno oko hiljadu kilometara novih pograničnih zidova i ograda, koji bi trebalo da zadrže izbeglice i migrante. Ovu izgradnju, koja se povećala od 2015. godine, velikodušno finansiraju države i ceo EU, prenosi Euronews.

Postoji još jedan razlog za sadašnje podele u Evropi - pobesnela rusofobija na Zapadu i mit o navodnoj „ruskoj pretnji", koji podstiču SAD i NATO, a posebno Ukrajina i Pribaltičke zemlje. „Sindrom okruženja izazvan ukrajinskim događajima", piše italijanski magazin „Folio", „doveo je do toga da Litvanija objavi nameru da izgradi zid koji će je odeliti od Kalinjingrada, duž linije koja nije zaštićena nikakvim prirodnim barijerama. Ovaj projekat predviđa izgradnju prepreke dužine 130 km i visine dva metra. Ona će se protezati od jezera Vištitis do reke Njemen na severu."

Ministar unutrašnjih poslova Litvanije Ejmutis Misjunas je rekao da će od predviđenih 30 miliona evra potrebnih za izgradnju ograde, udeo Litvanije biti 3,6 miliona evra, dok će ostali deo budžeta pokriti EU. Brisel je već izdvojio 25 miliona evra za organizovanje bezbednosti druge ugrožene granice, one sa Belorusijom. U oba slučaja EU pravda troškove time što ih naziva ulaganjem u borbu Evrope protiv šverca, ipak, kao što je sasvim jasno, strateški cilj projekta je „odbiti rusku pretnju".

Estonija i Letonija takođe razmatraju projekat za podizanje sopstvenih barijera. Ovo se ne može nazvati drugačije nego posledicama rusofobne psihoze, jer Rusija ni svojim susedima, ni bilo kome drugome, niti je pretila niti preti.

Ipak, ispada da je danas za neke ljude izgradnja zidova i ograda od bodljikave žice koje dele evropske države - isplativ posao. Na tu temu je Transnacionalni institut sa sedištem u Amsterdamu sastavio izveštaj pod nazivom „Biznis izgradnje zidova".

Prema rečima jednog od koautora izveštaja, Nika Bakstona, „jedan od razloga zbog kojih Evropa gradi zidove i ograde i ograđuje se od migranata, jeste taj što niz kompanija iz toga izvlači poveliku korist. Na bezbednosti i jačanju granica po celoj Evropi posebno zarađuju proizvođači oružja, poput firmi Thales, Airbus, Leonardo. Oni grade različite vrste zidova, ne samo na suvom, već i na vodi. Takođe, oni pomažu u sprovođenju pomorskih operacija kako bi se sprečilo iskrcavanje izbeglica na evropske obale."

U izveštaju piše i da su takve kompanije dobile značajan deo od 900 miliona evra koje su zemlje EU potrošile na zidove i ograde, posle okončanja „hladnog rata".

Drugi razlog zbog kojeg Evropa postaje sve podeljenija je - pandemija korona virusa. Zbog pooštravanja sanitarnih standarda, već drugu godinu je otežano putovanje među zemljama Evopske unije. Ulazak u niz država je ograničen, potrebni su sertifikati o vakcinaciji, uvode se specijalni „vakcinalni pasoši", a ulazak iz zemalja gde pandemija posebno žestoko besni, potpuno je zabranjen. Rezultat toga je da turističke i avio-kompanije propadaju.

Kako smatra „Dojče vele", nezavisno od toga s kojim ciljevima je podignut zid, obim legalne trgovine između zemalja koje on deli može da padne za trećinu (31%). O tome govori istraživanje Univerziteta Vašington i Čikago, u kojem su analizirane posledice izgradnje više od 50 pograničnih barijera.

Osim smanjenja obima trgovine, izgradnja ojačanih barijera predstavlja dodatne troškove, ne samo za državni budžet, već i za firme i stanovnike zemalja koje su odvojene zidom.

Pored iznosa potrebnog za izgradnju zida, povećaće se troškovi kompanija za legalnu trgovinu i troškovi ljudi koji legalno prelaze granice.

A najvažnije - trenutna groznica sa podizanjem novih zidova i ograda od bodljikave žice pokazuje da „Evropa bez granica" o kojoj su svojevremeno s ponosom govorili tvorci Evropske unije, sve više postaje nedostižni san...

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane