Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Do koske

Alahov sledbenik Aleksandar Vučić cilja na Moskvu

NATO i Srbija protiv Rusije

Ukoliko dođe do oružanog sukoba u Ukrajini, Srbija će podržati NATO protiv Rusije. U skladu s ugovorima o saradnji sa NATO, odnosno IPAP, NSPO i NSPA, Srbija ima obavezu da zapadnoj Alijansi pruži svu logističku podršku, uključujući upotrebu vojne infrastrukture, kasarni, radarskog sistema, namenske industrije i bolnica. U okviru priprema za rat na istoku Evrope, u Velikoj Britaniji su nedavno boravili premijerka Ana Brnabić i ministri odbrane i policije Nebojša Stefanović i Aleksandar Vulin, koji su dobili precizna uputstva za delovanje. Zbog saradnje sa NATO, Srbija će dobiti status neprijatelja Rusije, a to znači i legitimne mete u slučaju rata.

P. P.

Bivši američki ambasador Vilijam Montgomeri je, u leto 2007. godine, na prijemu u izraelskoj ambasadi, čestitao Aleksandru Vučiću na „hrabrom držanju Srbije u ratu 1999. godine protiv najjače vojne sile u svetu". Vučić ga je ispravio: „Srbija nikad nije ratovala protiv najjače svetske vojne sile, Rusije!"

Od tada, Vučić i vlast Srpske napredne stranke razvili su blisku saradnju sa NATO i preuzeli obaveze, koje uključuju i pružanje logističke podrške u slučaju rata s Rusijom.

U okviru priprema za rat u Ukrajini, Velika Britanija je zadužena za koordinaciju političkih i vojnih akcija partnerskih država sa Zapadnog Balkana. U Londonu su nedavno, u odvojenim posetama, boravili premijerka Ana Brnabić, ministar odbrane Nebojša Stefanović i ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin. Iako je predstavljeno da razlozi sastanaka nemaju veze s ukrajinskom krizom , izvori iz britanske vlade ističu da su predstavnici Vlade Srbije dobili jasne instrukcije o delovanju u slučaju oružanog sukoba NATO i Rusije.

Stjuart Pič, britanski specijalni izaslanik za Zapadni Balkan, obavestio je Brnabićku i Stefanovića kakvu vrstu političke, vojne i logističke podrške očekuje. Pič je podsetio na obaveze, koje je Srbija preuzela sporazumima sa NATO, odnosno njenom Organizacijom za podršku i nabavku (NSPO), Agencijom za podršku i nabavku (NSPA) i Individualnim partnerskim akcionim planom (IPAP).

Prema tim ugovorima, NATO trupama je omogućen slobodan tranzit kroz Srbiju, upotreba kompletne vojne infrastrukture, kasarni i bolnica, bez prava pregleda i inspekcijskog nadzora, kao i specijalan status i diplomatski imunitet, koji ih oslobađa svake krivične i prekršajne odgovornosti, plaćanje carina, PDV-a i ostalih dažbina.

Srbija se obavezala da pripadnicima NATO snaga odbori pristup svim državnim i privatnim objektima i imanjima, uključujući i one koji su im potrebni za kampove za obuku. U tom kontekstu, britanski ministar odbrane Ben Volas obavestio je kolegu Stefanovića da NATO namerava da obavi vojnu vežbu u Preševskoj dolini, gde se nalazi regionalni centar „Jug", koji je već stavljen na raspolaganje Alijansi. Planirano je da u toj vežbi učestvuje oko 1.600 britanskih pešadinaca obučenih za podršku oklopnim jedinicama.

Zapadna Alijansa od Srbije ne zahteva da u Ukrajinu šalje vojnike i naoružanje, ali insistira na ispunjenju obaveza iz ugovora o saradnji. Ako dođe do rata između NATO i Rusije, Srbija će morati na NATO trupama dozvoli upotrebu vojnih resursa, civilnih bolnica i drugih objekata i sve ostalo što zatraže. To će Srbiju svrstati među neprijatelje Rusije, kao i na spisak legitimnih meta. Kakav će biti odgovor Rusije videlo se nedavno, kad je ruska vojska održala vežbu u kojoj je simuliran nuklearni napad na Švedsku, koja NATO snagama pruža sličnu podršku kao Srbija.

U ratne igre je uključen i Aleksandar Vučić. Iako politički i vojni predstavnici NATO na sastanke zovu Brnabićku, ministre i generale Vojske Srbije, poput brigadnog generala Miroljuba Čupića, Vučić pokušava da se nametne i preporuči za saradnju. I pre nego što su predstavnici srpske izvršne vlasti otišli u London, Vučić je pokrenuo medijsku kampanju protiv Rusije. Na svim televizijama s nacionalnom frekvencijom režimski politički analitičari su dobili prostor da objašnjavaju kako Rusija priprema invaziju na Ukrajinu i da je Kremlj svetski centar korupcije i narko mafije. Vučić daje umerenije izjave, ali uporno ponavlja da Srbija ne podržava „rusku aneksiju Krima", s lažnim objašnjenjem da to čini zbog Kosova i Metohije.

Odmah po povratku Stefanovića i Vulina iz Engleske, Vučić je pozvao na razgovor ruskog ambasadora Aleksandra Bocan Harčenka. U saopštenju kabineta predsednika Srbije navodi se da su Vučić i Bocan Harčenko „istakli spremnost dveju zemalja za blisku saradnju po čitavom spektru pitanja" i da su „razgovarali o situaciji na istoku Evrope", te da je „ambasador obavestio predsednika Vučića o razgovorima koje Rusija vodi sa SAD i NATO".

Bocan Harčenko je ličnim primerom dokazao da je Kremlj zaista centar korupcije. Otkad je u Srbiji, ruski ambasador zastupa interese Aleksandra Vučića. U depešama i ličnim kontaktima promoviše Vučića i ignoriše ili prikriva njegove negativne izjave i postupke, usmerene protiv Rusije. Iako vredno odrađuje posao, za koji prima mesečnu apanažu, Bocan Harčenko više nema autoritet u Moskvi, pošto su njegove propagandne izveštaje često demantovale ruske obaveštajne službe.

Vučić je od Bocan Harčenka zahtevao da u izveštaju o razgovoru istakne klasične diplomatske floskule o zalaganju za mirno rešenje krize u Ukrajini, ali i da pomene kako Srbija ima obaveze prema NATO, koje su preuzete još u vreme bivše vlasti, dok je predsednik bio Boris Tadić, a premijer Vojislav Koštunica. Takvim izjavama Vučić i u srpskoj javnosti pokušava da opravda svoju saradnju s NATO.

- Sporazum sa NATO je 31. avgusta 2006. u Vašingtonu potpisao Boris Tadić, uz ovlašćenje vlade u kojoj je većinu predstavljala Demokratska stranka Srbije, čiji predsednik je bio Vojislav Koštunica. Samo da mi ne drže patriotske pridike oni koji su doneli loše sporazume, a mi smo ih ispravili i napravili saradnju kakvu nezavisna i suverena država može, sme i treba da ima. Poslednjim sporazumom, koji je potpisao Tomislav Nikolić, u februaru 2016. godine, pripadnicima Vojske Srbije garantovano je isto pravo kakvo imaju vojnici NATO kad prolaze kroz Srbiju. Kad naši vojnici idu u misiju na Kipar ili u Liban neće plaćati dažbine drugima kad prolaze kroz njihove zemlje. Mi smo obezbedili reciprocitet i Srbija je dobila sve ono što je dala drugima. Mi ovim sporazumom treba da se dičimo! Srbiji je danas potrebna saradnja sa NATO, a protiv toga su samo oni koji žele da zemlju vrate u 17. vek - tvrdio je Vučić.

Posle Tadićevog sporazuma sa NATO, vlast Srpske napredne stranke je potpisala nekoliko ugovora, među kojima su i dva sa IPAP. Knut Kirste, politički savetnik za Srbiju u Odeljenju za politička i bezbednosna pitanja u NATO, objasnio je osnove sporazuma sa Srbijom: „Formalno gledano, Individualni akcioni plan partnerstva Srbije i NATO organizovan je u četiri poglavlja: politički i bezbednosni okvir, odbrambena i vojna pitanja, zaštita tajnih podataka i javna diplomatija."

Ratne igre u Ukrajini uveliko traju, a srpska vlast ćuti i prikriva od javnosti ulogu koja joj je namenjena. Zoran Milanović, predsednik Hrvatske, koja je punopravni član NATO, nedavno je rekao da ga ne zanima rat u Ukrajini i da neće dozvoliti da u njemu, u jedinicama NATO, učestvuje ni jedan hrvatski vojnik. Aleksandar Vučić i funkcioneri u Vladi Srbije ne žele i ne smeju da javno kažu da će NATO trupama ustupiti kompletnu infrastrukturu Vojske Srbije u slučaju rata u Ukrajini.

Osim toga, Srbija će morati i da se politički odredi prema zaraćenim stranama, bez obzira na proklamovani status o vojnoj neutralnosti.

Vlada Srbije se zasad ne izjašnjava o ukrajinskoj krizi i ratnim opcijama kako ne bi stvorila mogućnost da bilo koja od sukobljenih strana čak i dobronameran diplomatski gest protumači kao podrivanje njenih interesa. Međutim, ako dođe do eskalacije sukoba, neće samo NATO i Sjedinjene Američke Države tražiti od Srbije da se i javno svrsta na njihovu stranu. Evropska unija je već pripremila novi paket sankcija prema Rusiji, koji će morati da primeni i Srbija.

Zbog Tadićevih, Koštuničinih i, prevashodno, Vučićevih spornih ugovora s NATO, Srbija se našla u nezavidnoj situaciji. Prvi put u istoriji postoji opasnost da Srbija podrži stranu koja ratuje protiv Rusije. Samim tim, postoji i opasnost da i po Srbiji počnu da padaju ruske nuklearne rakete.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane