Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Postdemokratija

VUČIĆA UBIJAJU, ZAR NE

Opet atentat na njega!!! Koji već po redu? A ništa od istrage o svim prethodnim, tako da niko ozbiljan više ne veruje u u takve priče koje se ponavljaju kad god mu zagusti. Njemu takve uzbune služe za skretanje pažnje sa nekih ozbiljnih problema, kao i za sticanje empatije i podrške birača pred izbore. To je već proverena metoda njegove neprestane kampanje, ali već više puta korišćena tako da se nameće pitanje ko će ponovo na to da nasedne i posebno šta biva ako jednog dana to zaista bude realna pretnja a niko takvu najavu ne uzme za ozbiljno, pitanje koje postavlja kolumnista Magazina Tabloid Mile Isakov, bivši potpredsednik u Đinđićevoj Vladi i ambasador Srbije u Tel Avivu

Piše: Mile Isakov

Svi dobro znamo priču o čobanu koji je više puta uzbunjivao selo za napad vukova na njegovo stado, ali kada bi seljaci dotrčali od vukova nije bilo ni traga ni glasa. A, kada su se vukovi zaista i pojavili , niko mu nije došao u pomoć.

Vreme je da Vučić i kompanija prestanu da se igraju sa tako ozbiljnim stvarima, jer ovo sve više počinje da liči na sprdnju, a to bi moglo i da nam se svima osveti ako jednom bude ozbiljno. Nikad se ne zna, ludaka je previše svuda oko nas.

Ovako, nije ni čudo što se na društvenim mrežama pojavljuju ironični, pa i morbidni komentari kao što je jedan koji se podsmeva priči o atentatu po uzoru na već antoligijske izjave Kriznog štaba o epidemiji Korone- „Naredna dva atentata su ključna". Koliko sam shvatio taj u najmanju ruku neumesni štos je vrlo brzo ukinut i skinut sa mreže ali je ostao jedan drugi koji postavlja pitanje: „Ako se zna tačan datum atentata, hoće li biti direktan prenos na Pinku"? Ili onaj benigniji koji tvrdi da je asteroid koji je ovih dana proleteo pored Zemlje bio još jedan , srećom neuspešan, pokušaj atentata na predsednika Vučića.

Ne može čovek da se ne nasmeje, mada zna da se sa takvim stvaima nije šaliti. Ali, gledajući Vulina i Brnabićku, kako drame kad govore o mogućem ubistvu kao da su već na komemoraciji, ne može ni ozbiljno da ih svati.

Uvren da je i ovo samo jedno od uobičajenih zapomaganja sa ciljem da njegovi glasači, koji su ga izneverili na referendumu, zbiju redove i stanu uz njega pred skore izbore, dakle bez primisli o najgorem scenariju, ne mogu da odolim da ne spomenem svoju prvu asocijaciju povodom ove, još jedne u nizu najave atentata na jadnog nam predsednika. Reč je o jednoj anegdoti iz fudbala.

Naime, svojevremeno je u Zvezdi igrao Stanislav Karasi, koji je umeo da napravi pravi haos pred protivničkim golom, ali često i da preteruje u tome i da zbog onog čuvenog poteza više upropasti brojne šanse da loptu smesti u mrežu. Tako je na jednoj utakmici, pošto je uleteo u šesnaesterac protivnika, počeo da dribla toliko da se i navijačima zavrtelo u glavi, pa se jedan od njih okrenuo u stranu da to ne gleda, ali je svako malo zapitkivao kolegu pored sebe- Jel ga dao? A drugar mu je uredno odgovarao- Još ga daje!!!

Slično tome i ovo sa atentatom moglo bi prerasti u antologijski vic. Jel bio atentat na Vučića? Još je u toku! I tako već deset godina.

Naravno, ne pada mi na pamet da kao na utakmici zavapim, hoće li ga već jednom dati, ali mogao bih suprotno, hoće li ih već jednom uhvatiti. Jer, ako se to ne dogodi, da zaverenici jednom budu otkriveni i procesuirani, ostaće uvrenje da je sve to samo još jedan Vučićev dribling, sa preterivanjima u Karasijevom stilu. A, čak i taj Karasi je umeo i da ga zabije, jednom je dao i vrlo važan gol za reprezentaciju, pa je sutradan u novinama osvanuo sjajan naslov za sva vremena „Konac delo Karasi".

Hoće li i Vučićeve službe uspeti da realizuju bar neku od svojih brojnih šansi ili je i ovoga puta u pitanju „više od igre". Hoćemo li na koncu ipak saznati da li uopšte postoje i ko su ti koji hoće da „streljaju" predsednika države, kako sam voli to da definiše. Ili je to nemoguće zato što im se imena ne rimuju sa ishodom. Mada Vulin tvrdi da zna, da je na čelu ove zavere izvesni Zvicer. Zar to nije zicer?

Najdalje što je njegov prethodnik na mestu šefa policije , Nebojša Stefanović, u istragama stigao, bilo je što je uspeo da poveže neke stvari sa nekim mestima i neka lica sa sa nekim događajima, ili tako nekako. A ovaj sad zna tačno ko je glavni planer i organizator, tako da preostaje samo da ga pronađe i uhapsi, što ne bi trebalo da bude problem jer mu pomaže i Europol. A ima i dragoceno iskustvo Stefanovića, da mora da poveže neka mesta i neka lica...

Neke nevladine novine su već nešto povezale, otkrivajući da je taj Zvicer bio u Beogradu u vreme ubistva Saleta Mutavog, kojeg je Vučić postavio za vođu navijača Partizana. A provladini tabloidi su dotičnog Zvicera povezali sa opozicijom, tako da Vulin treba samo da se poveže sam sa sobom i preduzme nešto umesto komemorativnih konferencija za medije, sa sve minutom ćutanja na kraju.

Svojevremeno je na Josipa Broza Tita, sa kojim Vučić voli da se poredi, bilo više organizovanih atentata, u pokušaju ne samo u pripremi, i svi su bili na vreme otkriveni i sprečeni u tišini. Bezbednosne službe su to obavile bez uznemiravanja javnosti. Jedino tako se i mogu pohvatati počinioci na delu, sa dokazima. Ni do današnjih dana nisu obelodanjeni svi detalji, ali postoje podaci o manje više svim učesnicima u tim zaverama od kojih su neki pohapšeni, a neki bogami i likvidirani u obračunima tokom tih akcija.

Danas, po ko zna koji put imamo samo najavu da se atentat planira, a i to nisu otkrile naše službe , nego im je po priznanju samog ministra Vulina to dojavio Europol, odnosno jedna država iz Evropske unije, koja se ne otkriva. Dobili smo to napismeno, dodaje na to premijerka Ana Brnabić, očigledno sa potrebom da nas ubedi da slučaj nije izmišljen kao brojni slični u poslednjih nekoliko godina.

Oglasio se tim povodom i sam Vučić, saopštavajući takođe da je dojava došla iz jedne države članice Evropske unije, sa nesumnjivom namerom da se naglasi ozbiljnost situacije jer, bože moj, dolazi iz EU. Ni on nije otkrio koja je zemlja u pitanju iz potpuno nejasnih razloga. Nije valjda da se ta država plaši da se ne zameri tim kriminalcima.

Na osnovu svega toga, ako uopšte postoji država koja nam je to napismeno dostavila, sklon sam da posumnjam da je u pitanju Hrvatska, pa je našeg vođu i njegovu služinčad sramota da priznaju kako službe omraženog komšije, od kojeg smo inače u svemu mnogo bolji, funkcionišu efikasnije od naših i više brinu o našem predsedniku od nas. A i ubedljivije zvuči kad se kaže da je u pitanju članica Evropske unije. Ipak, ne bih isključio ni mogućnost da je opet sve izmišljeno, pa namerno upakovano u izvore iz EU i Europola, kako bi delovalo ozbiljnije i verovatnije. Činjenica da država koja je navodno sve otkrila nije nikog uhapsila, a da Europol ne potvrđuje navode o svom učešću, samo potvrđuje takve sumnje.

Predsednik Vučić, koji je navodno meta, smatrao je za potrebno da naglasi kako od sedam osoba koje su poimence navedene u toj dojavi nepoznate države on nikoga ne zna i nikad nije čuo ni video!? Zašto je to njemu važno da kaže? Valjda je i logično da on ne poznaje kriminalce spremne i na takve stvari. Da razlog slučajno nije to što se prilikom hapšenja klana Velje Nevolje, ne retko pominjalo njegovo poznanstvo pa i saradnja sa njima. A, tom prilikom je Vučić lično pominjao i njihovog šefa Zvicera, koji navodno i sad predvodi grupu za atentat, opisujući do najgnusnijih detalja i kakve ćevape taj zlikovac voli. Dakle, bar jednog od njih i to glavnog dobro zna!

Nešto tu smrdi. Nešto je trulo u državi Srbiji. Ili su to bajate izmišljotine o neprestanoj životnoj ugroženosti predesednika države ili su to ustajale i već buđave institucije sistema i službe prepune korumpiranih i pokvarenih ljudi.

Šta su zapravo radile naše tajne službe i policija, kad o tome nisu imale pojma i kad im je bilo potrebno da ih neko spolja obavesti, a onda punih deset dana da saopšte kako su dobile informaciju o tako ozbiljnoj pretnji. I šta će sad da urade tim povodom. Kažu da su počeli ozbiljnu istragu, ali ne deluje tako jer ni deset dana kasnije nemaju ništa da dodaju toj dojavi, ništa novo da kažu, ni jedno novo saznanje osim onih koje su dobili od drugih.

Oglasio se i ministar vojni, Nebojša Stefanović, sa saopštenjem da će njegove Kobre učiniti sve što je neophodno za bezbednost predsednika države. Da li bi to trebalo da nas oslobodi briga ili još više da nas zabrine? Ako znamo da je Stefanović davno otpisan i svrstan u zaverenike protiv Vučića, kako nas njegova izjava može smiriti u danu kad do nas stiže vest o tome kako su u Burkini Faso upravo vojnici uhapsili predsednika države, a građani koji su izašli na ulice da ih podrže zapalili sedište njegove vladajuće partije. Istina, daleko je Burkina Faso, ali daleko su i Stefanović i Vulin od pravih ministara, a Bata Santos još dalje od šefa Bezbednosno informativne agencije.

Ako je tačno da je Europol sve preneo na naše službe, onda mu se ne piše dobro. A ako nije, ako je sve još jedna izmišljotina i lažna uzbuna onda našem srpskom stadu nema pomoći.

Ipak, sve bi moglo da se promeni već na izborima 3.aprila, samo nema ko da povede stado u drugom pravcu. Oni iz tzv druge Srbije, koji se predstavljaju kao alternativa, teškom mukom su skrpili kakvu takvu koaliciju, a onda ponovo zaratili između sebe jer ne mogu da se dogovore ni oko zajedničkog protivkandidata Vučiću, koji je očigledno uzdrman. Jedina nada nam je da još ima vremena da se organizuje i bude prepoznata neka treća Srbija, koja se nazire u nekolikim pokretima koji su mu i zadali taj prvi, možda i odlučujući udarac od kojeg je poklekao. Samo još da završe započeto, da nokautiraju grogiranog protivnika koji je jedini spas video u atentatu. A, onda će i svi atentati postati besmisleni.

A što se oficijelne opozicije tiče, ona je i dalje zabavljena o svom jadu, čiji će čovek izaći na crtu Vučiću, kao da je to najvažnije. U prošlom broju sam pisao o tome da glavna bitka za promenu vlasti na ovim izborima ne treba da bude u trci za predsednika države, nego u borbi za većinu u Parlamantu, bez koje Vučić gubi svu moć i ako ostane predsednik. Njega je teže pobediti nego njegove satrape, sa kojima se i sam neprestano sprda, a kad se oni sruše pašće čitav sistem.

Inače, nemam ništa protiv generala Ponoša, dapače, mislim da bi on bio dobar kandidat ali nije rešenje. Kao ni Aleksić. Naprotiv, potraga za kandidatima samo u svojim partijskim redovima, dokaz je slepila i izolovanosti opozicije od građana. I ta ideja sa generalom je samo bleda kopija DOS-a, koji je u svojim redovima imao dvojicu, Vuka Obradovića i Perišića, koji su dali značajan doprinos ali nisu bili isturani u prvi plan.

Ni vojska Srbije nije ono što je nekad bila, a ovaj predlog očigledno računa na njen tradicionalan ugled i poverenje u narodu. I to poverenje je ozbiljno narušeno vremenom u kojem ćutke trpi da im šefuju dezerteri i plagijatori tipa Vulina i Stefanovića. Te i takve imitatore života i politike treba pobediti i osvojiti Narodnu Skupštinu, a onda i vladu jer tamo se odlučuje o stvarnom životu, pa i o Vučiću. A njemu treba suprotstaviti najpopularniju nestranačku ličnost, koja će ga primorati da se više bavi svojom kandidaturom, dok se bude obarala njegova stranačka lista u Beogradu i celoj Srbiji.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane