Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Analiza

Da li je moguć konsenzus u sukobu Moskve i Zapada?

Rusija-NATO: ko će koga?

Nedavno je u štabu Severnoatlantskog pakta u Briselu održan prvi, za dve i po godine, sastanak Saveta Rusija-Nato (SRN). Sastanak je održan u okviru razvoja pregovora o bezbednosnim garancijama između Rusije i SAD, koji su održani 9. i 10. januara u Ženevi. Rusiju je predstavljala međuresorna komisija Ministarstva spoljnih poslova i Ministarstva odbrane, koju su predvodili zamenik ministra spoljnih polsova Aleksandar Gruško i zamenik ministra odbrane, general-pukovnik Aleksandar Fomin.

Piše: Valerij Panov

Na konferenciji za medije nakon stastanka, generalni sekretar Alijasne Jens Stoltenberg je istakao da su između Rusije i SAD ostale razlike po pitanju Ukrajine i nacionalne bezbednosti. Sa svoje strane, Aleksandar Gruško je primetio da Severnoatlantski savez selektivno razume princip nedeljivosti i bezbednosti. „U očima NATO on postoji samo za članove Alijanse i NATO nema nameru da uzme u obzir interese bezdnosti drugih. Naš čvrst stav je da su pokušaji izgradnje bezbednosti protiv Rusije, bez učešća Rusije, osuđeni na propast. Nećemo dozvoliti da se to dogodi", izjavio je zamenik ministra.

Ranije, 1. januara, ruski predsednik Vladimir Putin je na ceremoniji predaje akreditivnih pisama stranih ambasadora ponudio da se otpočne sa suštinskim pregovorima o davanju Moskvi pouzdanih i dugoročnih garancija bezbednosti, izrada konrektnih dogovora, koji isključuju svaki dalji napredak NATO na Istok i razmeštanje oružanih sistema koji predstavljaju pretnju Rusiji u neposrednoj blizini njenih granica.

Može li se bezbednost deliti?

Sastanak SRN predstavlja drugu etapu konsultacija Rusije i zapadnih država u vezi sa ruskim predlozima o evropskoj bezbednosti. Prvu etapu činili su pregovori RF i SAD, održani 10. januara u Ženevi, a treća etapa će se odražti u okviru OEBS-a, 13. januara u Beču. S NATO strane, u pregovorima su učestvovali prvi zamenik državnog sekretara SAD Vendi Šerman, stalni predstavnici 30 država Alijanse u Briselu i, prirodno, generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg. Kako je primetio prvi zamenik ministra spoljnih poslova Rusije Sergej Rjabkov, koji je predvodio rusku delegaciju na pregovorima sa predstavnicima SAD, Moskva očekuje od Brisela i Vašingtona „realni korak u susret Rusiji". „I to NATO korak, a ne korak Rusije u susret NATO-u, u smislu modifikacije svoje pozicije o ključnim pitanjima", ukazao je Rjabkov.

Obratimo pažnju na činjenicu da su zahtevi Rusije u sferi bezbednosti upućeni SAD i evropskim državama, a ne međunarodnim organizacijama poput EU i NATO (a SAD i jeste NATO).

Maksimalno pojednostavljeno govoreći, pozicija RF se svodi na tri ključna zahteva: neširenje NATO-a (pre svega se to odnosi na Ukrajinu i Gruziju), povlačenje snaga i naoružanja sa teritorija zemalja koje su ušle u sastav NATO posle 1997. godine i odustajanje od postavljanja udarnih sistema u Evropi koji mogu da budu pretnja Rusiji. To, prema mišljenju Moskve, daje mogućnost da se ispravi ozbiljan disbalans bezbednosti u Evropi, do kojeg je došlo posle raspada Sovjetskog Saveza i Varšavskog pakta. Takođe, to bi u značajnoj meri doprinelo smanjenju vojno-političkih napetosti i vraćanju na osnovni princip koji su potpisale sve države-članice OEBS-a na samitu u Istanbulu 1991. godine, o tome da bezbednost jedne države ili grupe zemalja ne može da se obezbeđuje nauštrb bezbednosti drugih država.

Tako da, kako se priča, Rusija nije ni tražila, ni predlagala ništa suvišno. Bez obzira na to, generalni sekretar NATO, uočavajući ozbiljne razlike s Rusijom po pitanju situacije u Ukrajini i problema evropske bezbednosti, kategorično je izjavio da Alijansa odbija kompromis kada je u pitanju prijem pojedinih zemalja, pa i Ukrajine, u Alijansu. „Svi saveznici su jedinstveni u pogledu glavnog principa saveza: svaka zemlja je slobodna da izabere svoj put.

Samo Ukrajina i 30 članica NATO mogu da odluče kada je Kijev spreman da postane član Alijanse. Rusija nema veto po pitanju toga može li Ukrajina da se pridruži ovoj organizaciji. Saveznici su spremni da podržavaju Kijev na putu ka članstvu u NATO... Rekli smo da vidimo nagomilavanje snaga, artiljerije, vojske i preteću retoriku", rekao je Stoltenberg. Prema njegovim rečima, „nije Ukrajina pretnja za Rusiju, već obratno... Ukrajina ima pravo na samoodbranu. I, naravno, neki saveznici iz NATO pomažu Ukrajini u tome", rekao je on.

Stoltenberg smatra „nperavdom" mišljenje o tome da širenje Alijanse predstavlja akt agresije, jer NATO je, prema njegovom mišljenju, odbrambena organizacija koja širi demokratiju.

Moglo bi se složiti sa prvim čovekom NATO-a, da on nije zaboravio da doda da Alijansa širi po svetu zapadnu demokratiju na krilima borbenih aviona koji su, gotovo u centru Evrope „humanitarnim" bombarodvanjima uništili Jugoslaviju, razrušili Libiju, uticali na ratove u Avganistanu, Iraku, Siriji... Ali NATO nije samo za rat. On je, pre svega, za biznis.

U martu prošle godine, generalni sekretar Stoltenberg je izjavio da Rusija i Kina, terorizam i klimatske promene, ostaju glavne pretnje za NATO, što je, prema njegovim rečima, unapred odredilo povećanje vojnih rashoda svih zemalja Alijanse za 3,9% godišnje. Prema njegovim rečima, sada „NATO smatra Kinu i Rusiju ne kao dve odvojene pretnje, već kao jedinstvenu pretnju, uzimajući u obzir da su Kina i Rusija tesno međusobno povezane." Uzgred, vojna Doktrina NATO, usvojena 2010. godine (sada se sprema nova), uopšte nije pominjala Kinu kao pretnju, dok se Rusija, kao pravna naslednica Sovjetskog Saveza, smatrala u Alijansi pretnjom od 1990. godine.

Pokušaji izgradnje bezbednosti protiv Rusije bez učešća Rusije, osuđeni su na propast, izjavio je Aleksandar Gruško. „Ako NATO prelazi na politiku obuzdvanja, onda će to s naše strane značiti kontraobuzdavanje. Ako to bude zastrašivanje, mi ćemo preći na kontrazastrašivanje", rekao je on. Na Zapadu nikako ne uzimaju u obzir da su Rusija iz 1997. godine i Rusija iz 2021. godine dve, po vojnom potencijalu, različite zemje.

U decembru 2021. godine udeo savremenog naoružanja u snagama opšte namene Oružainih snaga RF dostigao je 71,2%, a u strateškim nuklearnim snagama - 89,1%. Takve pokazatelje nema nijedna država. Kao što nema ni superoružje, kojem nijedna armija ne može da se suprotstavi. Mislim, zato, da nisu iz miroljubivih pobuda SAD i NATO iznenađujuće brzo odgovorile na ruski predlog o pregovorima. U Evropi takođe postoji isto mišljenje.

Politika obuzdavanja (odvraćanja) ne predstavlja ništa drugo do pokušaj NATO da sakrije strah pred „ruskom pretnjom", napisao je profesor Vašingtonskog univerziteta Vitold Modzelevski u članku za „Mysl Polska". Prema njegovim rečima, članice NATO veruju u sopstvenu teoriju o ruskoj opasnosti, zato su odlučili da uz pomoci samoobmane priguše strahove koji su se pojavili.

„Bojimo se Moskve, ali i ona treba da se boji, jer ćemo je mi „obuzdati"", tako je objasnio profesor tok njihovih misli. Modzelevski je ubeđen da je doktrina za obuzdavanje Rusije bila zasnovana na predrasudama o „neukim kacapima" (kacap je pogrdan ukrajinski naziv za Rusiju) za koje je pogrešno smatrano da su nesposobni da procene vojnu moć NATO. Poljaci često vole da govore u ime cele Evrope. Mislim da je ovo slučaj kada neće imati ništa protiv.

U poslednje vreme Kijev i zapadni mediji redovno optužuju Rusiju za pripremu napada na Ukrajinu. U Kremlju su ubeđeni da su takvi napadi potrebni samo kao izgovor za raspoređivanje sve većih NATO snaga i oružja duž ruskih granica. U Moskvi su više puta isticali da nikoga ne ugožavaju i da se ne spremaju da bilo koga napadnu, te da premeštanje vojske po ruskoj teritoriji ne treba nikoga da zabrinjava.

Predsednik Rusije Vladimir Putin je istakao da se o mogućem ulasku ruske vojske u Ukrajinu govorilo još 2020. godine, ali da se to nije desilo. Sa svoje strane, minstar spoljnih poslova Sergej Lavrov je optužio SAD za izazivanje ratne histerije na ruskim granicama. Pritom je, početkom decembra, šef Donjecke Narodne Republike Denis Pušilin nazvao situaciju u Donbasu „jednom od najozbiljnijih" od 2015. godine, upozorivši na mogućnost da Kijev obnovi velika borbena dejstva.

Imajući to u vidu, Sergej Lavrov je pozvao „da se Ukrajina ne ostavlja sama sa svojom savešću", izrazivši uverenost da Kijev neće slediti Minske sporazume po svojoj volji. U Moskvi su skretali pažnju da je Ukrajina ubacila u zonu konflikta u Donbasu već polovinu sastava svojih oružanih snaga, a OEBS (redak slučaj!) je zabeležio prebacivanje teške artiljerije Oružanih snaga Ukraine na liniju razdvajanja u Donbasu. Ruski ambasador u Velikoj Britaniji Andrej Kelin je izjavio da NATO gura vlasti u Ukrajini u nove runde agresije prema Rusiji.

U međuvremenu, rukovodstvo Severnoatlantskog saveza imalo je 7. januara hitnu zatvorenu video-konferenciju ministara spoljnih poslova uoči sastanka Saveta Rusija-NATO, gde su se razmatrali zahtevi prema Rusiji po pitanjima evropske bezbednosti. Zamenik ministra spoljih poslova Rusije Aleksandar Gruško kaže da je „obično Savetu Rusija-Nato prethodilo zasedanje Severnoatlantskog saveta na kojem su se javno iznosili neki problemi naših međusobnih odnosa. Sada toga nema, pa se sve to uklapa u njihovu liniju usmerenu na podizanje stepena napetosti".

Prema njegovim rečima, NATO izdvaja ogromna sredstva za zadatke obuzdavanja Rusije. Bez obzira na to, Moskva je spremna za deeskalaciju situacije oko Ukrajine, ako budu ispunjeni Minski sporazumi.

Tokom pres-konferencije, Aleksandar Gruško je izjavio da je neophodno da NATO prestane da daje vojnu pomoć Ukrajini. On je precizirao da je to predviđeno odredbama Minskih sporazuma.

Takođe, Gruško je izjavio da je neophodno prinuditi vlasti u Kijevu na puno i bezuslovno ispunjenje Minskih sporazuma. Mi dodajemo: u suprotnom, Ukrajina će biti „gvozdeni kaput". Bez obzira na primetni progres poslednjih godina, ukrajinska armija nije sposobna da se suprotstavi invaziji ruske vojske u punom obimu, piše američko izdanje „Blumberg", pozivajući se na mišljenje analitičara. Teško da je tako „moćna" država potrebna NATO-u. I evo nekih potvrda za tu tezu.

U američkoj štampi je objavljen materijal u kojem se otvoreno govori o tome da širenje NATO nije uvek koristilo Alijansi. O tome, nastupajući sa libertarijanskih pozicija, raspravlja Ted Karpenter, viši naučni saradnik Instituta Katona. On svoja razmatranja objavljuje na stranicama časopisa „The National Interest" (NI). Prema Karpenterovim rečima, u NATO su se poslednjih godina pojavile zemlje koje ni najmanje ne jačaju Alijansu. Američki ekspert piše da je ulazak u vojni blok celog niza zemalja dovelo do slabljenja Alijanse. Od zemalja koje postaju „teret" za NATO, Ted Karpenter pre svega izdvaja balkanske republike: Sloveniju, Albaniju, Crnu Goru, Severnu Makedoniju. Bojim se da ovaj članak ne ide u prilog Ukrajini...

Za Ukrajinu - bez Ukrajine

Predstavnici NATO na sastanku u Briselu, objavili su Rusiji da vide prisustvo ruske vojske na granici sa Ukrajinom. A Stoltenberg je odlučno izjavio da Ukrajina ima pravo na samoodbranu i da ne ugrožava Rusiju. I podsetio pritom da ona nije članica NATO, i da se član 5 o vojnoj pomoći ne odnosi na nju. Stoltenberg je rekao to na pres-konferenciji, odgovarajući na pitanje da li je verovatan oružani konflikt u Evropi.

On je, praktično, ponovio ono što je rekao njegov šef, američki predsednik Džo Bajden. On je još 12. decembra prošle godine govorio da NATO zemlje ne planiraju da zaštite Ukrajinu u ratu protiv Rusije.

Prema njegovim rečima, varijanta direktne vojne pomoći, u smislu slanja vojnog kontingenta u Ukrajinu, ne razmatra se. Pritom, Bajden je primetio da NATO ima „sveti dug" da štiti zemlje-članice Alijanse, zato se NATO vojska šalje da čuva istočne granice, odnosno države Bukureštanske devetorke (Rumunija, Poljska, Bugarska, Slovačka, Češka, Mađarska, kao i pribaltičke zemlje). Telegram kanal „Politika zemlje" komentarisao je situaciju sa zaštitom Ukrajine na sledeći način: „Zapad je spreman da smanji rizik od velikog rata na teritoriji EU. Ali neće se direktno mešati ako rat počne u Ukrajini - to se može zaključiti iz Stoltenbergovih reči." Da li je Ukrajina navino smatrala da će je navnodno NATO u punom sastavu zaštititi?

Njoj su više puta obećali da SAD neće donositi odluke o Ukrajini bez učešća Kijeva. To je ponovila i nakon Saveta Rusija-NATO prva zamenica državnog sekretara SAD Vendi Šerman. „Uverila sam ih (Rusiju) i želim da ponovim još jednom, da će se SAD čvrsto pridržavati politike „ništa o tebi bez tebe", kada se radi o našim saveznicima i partnerima, uključujući i Ukrajinu. Nećemo donositi odluke o Ukrajini bez Ukrajine, o Evropi bez Evrope, o NATO-u bez NATO-a, o OEBS-u bez OEBS-a", rekla je Šermanova.

Zamenik ministra spoljnih poslova RF Aleksandar Gruško je opisao kako u stvari deluje princip „ništa o Ukrajini bez Ukrajine". On je objasnio to na primeru nedavnog sastanka Saveta Rusija-NATO. „Ponekad ne razumem izjave naših partnera. Da, čitao sam da je gospodin Blinken izjavio da neće biti „ni reči o Ukrajini bez Ukrajine". Ali danas su naši partneri raspravljali o Ukrajini, verovatno sat i po od četiri koliko je bilo na raspolaganju. Eto, to je realnost", rekao je on.

Ranije je prvi zamenik državnog sekretara SAD Vendi Šerman izrazila mišljenje da bi Rusija mogla da dokaže (!) odsustvo namere da „upadne" u Ukrajinu, tako što će vratiti vojsku u kasarne. Sa svoje strane, ministar spoljnih poslova RF Sergej Lavrov je optužio SAD da izazivaju vojnu histeriju na granicama Rusije.

Direktor Spoljne obaveštajne službe Sergej Nariškin je uveravao da neće biti „ruske invazije" na Ukrajinu, da su tvrdnje o tome zlonamerna propagandna akcija SAD, koje pokušavaju da forsiraju sukob u Donbasu. Spoljna obaveštajna služba je, takođe, nazvala apsolutnom laži izjavu Stejt departmenta SAD o koncentraciji, na teritoriji Rusije, snaga za vojnu invaziju na Ukrajinu. Ali u Briselu je gđa Šerman opet istakla da zahtevi RF za neulazak Ukrajine u NATO nisu izvodljivi. Drugim rečima, u slučaju oružanog sukoba, koji u potpunosti može da isprovocira Kijev, Ukrajinu će nemilosrdno baciti „pod voz".

Iako je Šerman tvrdila da je politika „otvorenih vrata" uvek bila centralna za Alijansu, nemačka vlada je izjavila da ne razmatra pitanje ulaska Ukrajine u NATO. Ranije je ruski ambasador u SAD Anatolij Antonov izjavio da će nastavak zapadne politike stvaranja vojnih pretnji RF izazvati odgovarajuću reakciju, da ne trebe sumnjati u odlučnost Rusije da zaštiti svoju bezbednost. „Što se tiče naleta kritika od strane NATO o „ruskoj agresiji" protiv Ukrajine i Gruzije, on je prilično predvidljiv. Naše akcije su zadale udarac planovima za dalje napredovanje ka granicama Rusije", piše u Antonovljevom članku objavljenom u časopisu „Foreign Policy". „Sa „uvlačenjem" Alijanse na teritoriju Ukrajine naglo narastaju pretnje za bezbednost Rusije. To je povezano sa mogućnsti da se tamo pojave raketni kompleksi sa minimalnim vremenom leta do naše zemlje i drugo destabilizujuće oružje", rekao je ambasador. A generalni sekretar NATO Stoltenberg je primetio da Rusija ne može da stavi veto na prijem Ukrajine u NATO. Kao, saveznici Alijanse su došli do ovog zaključka.

Napominjemo da u nacrtu sporazuma sa NATO, Rusija predlaže Alijansi da preuzme odgovornost za dalje neširenje, isključujući, između ostalog, pristupanje Ukrajine ovom savezu. Međutim, Ukrajina je od bolne tačke i potencijalnog problema prešala u opasnu ehidnu (prema antičkoj mitologiji - pola žena, pola zmija, majka svih čudovišta; odnosi se i na retku vrstu bodljikavih životinja, sličnih ježu). Njene teritorijalne pretenzije prema Rusiji, povodom Krima, blokirale su njen mogući ulazak u NATO, ali to nije smetalo SAD i Evropljanima da pune našu „bratsku zemlju" oružjem, vojnim specijalistima, izgrade na njenoj teritoriji petnasetak biolaboratorija i mnoštvo trenažnih centara.

Da bi bilo jasnije čime realno raspolaže Kijev, potrebno je pogledati sa kolikim snagama Oružane snage Ukrajine operišu tokom ozbiljnih pogoršanja situacije u Donbasu. Prema priznanju predstavnika ukrajinske vojske, u takvim situacijama u region se šalju praktično sve snage koje mogu da se kreću i pucaju. Poslednja takva kriza dogodila se u periodu zima /proleće 2021. godine. Nakon što su se slegle prašina iz tenkova i eksplozije, date su sledeće ocene: Oružane snage Ukrajine poslale su na granice narodnih republika oko 120.000 vojnika (polovinu onih koji se nalaze na platnom spisku oružanih snaga), 4500 jedinica oklopnih vozila, među kojima i oko 600 tenkova. Od udara iz vazduha štitilo ih je oko 80 starih sovjetskih kompleksa PVO. Takođe, kopnene snge mogle su da računaju na podršku 50 helikoptera i 40-60 aviona.

Treba imati u vidu da Oružane snage Ukrajine nisu jedine vojne snage koje se nalaze na mnogostradalnim južnoruskim zemljama. Prema poslednjim podacima Moskve, na teritoriji Ukrajine nalazi se oko 4.000 američkih instruktora i savetnika.

U poslednje vreme, na teritorijama koje kontroliše Kijev, aktivirala se i britanska vojska. Generalno, NATO se već uvukao u Ukrajinu. I odavno ni za koga nije tajna da širenje Alijanse predstavlja sredstvo očuvanja vojnog prisustva SAD u Evropi, jačanje američkog uticaja na region, koji teži da postane samostalni centar svetske politike. Savršeno je očigledno da će u ekonomskom pogledu od tog koraka najviše koristi imati vojno-industrijski kompleks SAD, kao glavni proizvođač oružja za NATO. Ukrajini se, pritom, predlaže da trči „vezanih nogu" i ona, ne bez zadovoljstva, pristaje na tu ulogu. Zašto biti uvređen što se sve odluke donose za nju i bez njenog učestvovanja?

Kako „smiriti srce"?

Istovremeno sa pregovorima u Ženevi i Briselu, u Vašingtonu su izmišljali načine kako još da nerviraju Rusiju. Grupa republikanskih kongresmena, koji su sada opozicija, podneće parlamentu SAD predlog zakona koji bi proglasio Ukrajinu zemljom „NATO +". Taj status omogućiće Ukrajini da kupuje američko oružje po pojednostavljenoj proceduri. Osim toga, još jedan, da tako kažemo - dokument, „predviđa pozivanje predsednika Rusije Vladimira Putina na odgovornost za agresiju, putem hitnog uvođenja sankcija za gasovod „Severni tok 2", kako on ne bi bio pušten u upotrebu".

Predlog zakona odbacuje ruske predloge za uvođenje moratorijuma na razmeštanje raketa srednjeg i kratkog dometa u Evropi i zahteva da se definiše da li je RF „država - sponzor terorizma". Interesantno je da se iza sve te rusofobne retorike skriva činjenica da američki kongresmeni u svakom slučaju ne daju Ukrajini šanse da postane član NATO i dobije bar pravne garancije za to da će vojska Alijanse stati uz nju u slučaju bilo kakvog vojnog sukoba. Na nade sadašnjih ukrajinskih vlasti da će dobiti realnu podršku iz „inostranstva" po ko zna koji put treba staviti krst.

Istovremeno, bez obzira na širenje korona virusa, Brisel predlaže organizovanje aktivnosti operativne i borbene obuke Oružanih snaga NATO na istočnim granicama Alijanse, neznatno ograničavajući broj trupa i obim manevara. Na taj način, rukovodstvo Severnoatlantskog saveza, pod vidom „rastuće vojne pretnje" državama bloka od strane Ruske Federacije, aktivira obaveštajnu delatnost, širi prisustvo u državama koje se graniče sa RF i aktivno osvaja moguću pozornicu vojnih dejstava na istočnom krilu Alijanse.

Krajem decembra, zamenik ministra odbrane RF Aleksandar Fomin govorio je na brifingu za vojne atašee i predstavnike stranih ambasada akreditovanih u Moskvi, o tome da se NATO „sprema za veliki oružani sukob visokog intenziteta protiv Rusije".

Tako da je malo verovatno da je na dnevnom redu uvođenje vojske u Ukrajinu. Rusija je, nesumnjivo, spremna za svaki razvoj događaja, pa i takav. Ipak, širenje NATO-a i početak borbenih dejstava su pitanja različitog kvaliteta i nivoa.

Zamenik ministra spoljnih poslova Rusije Aleksandar Gruško je izjavio da će Rusija štititi svoju bezbednost vojnim sredstvima, ako ne uspe političkim. O tome je on govorio novinarima nakon sastanka Saveta RF-NATO. Prema njegovim rečima, to bi bilo apsolutno neophodno, postalo bi ukor. Jasno je za koga. Poljsko izdanje „My?l Polska" objavilo je materijale posvećene nedavno održanim konsultacijama u Ženevi između SAD i Rusije o pitanjima bezbednosti i sastanku Saveta Rusija-NATO, na kojem su razmatre iste teme. Autor članka Adam Smeh ističe da su se pregovori završili neuspehom, zato što SAD teže eskalaciji. Prema njegovom mišljenju, Vašington želi da gurne Rusiju u konflikt u Ukrajini, da bi je na taj način saterali u ugao. Pritom, autor ističe da se Rusija neće povući. Prema Smehovim rečima, prva etapa pregovora završila se neuspehom. Prvi čovek NATO Jens Stoltenberg je posle sastanka Saveta Rusija-NATO takođe primetio da je Alijansa odbila da ispuni zahteve Moskve o neširenju na istok.

„Ako SAD ne odstupi od svoje pozicije, rat će biti neizbežan", ističe Adam Smeh, dodajući da američke elite, naravno, ne žele nuklearni rat, ali da im je potreban rat u Ukrajini i da se trude da u njega uvuku Rusiju. Pritom autor članka dopušta da će to omogućiti Moskvi da postane još jača. Osim toga, Adam Smeh se brine i zbog toga što u rat protiv Rusije, na strani Ukrajine, žele da uvuku i Poljsku. „Još malo, i poljski vojnici će poći u boj sa parolom „Slava Ukrajini, slava herojima" na usnama", piše on i dodaje da će posle toga „čak i učestvovanje u podeli Čehoslovačke zajedno sa Hitlerom delovati kao čista glupost".

Ovoj poljskoj „torti" trebalo bi, kako je i red, dodati višnju na vrh.

Novine „Pogled" sprovele su interaktivno istraživanje u kojem je učestovalo oko 25.000 čitalaca. Oni su odgovarali na pitanje: „Do kojeg stepena konfrontacije sa Zapadom treba da ide Rusija, kako ne bi dozvolila ulazak Ukrajine u NATO?"

Odgovori i rezultati istraživanja su sledeći. „Do prekida dilomatskih odnosa sa zemljama NATO" - 21,41%. „Do prekida ekonomskih veza sa Zapadom" - 10,86%. „Do vojnih akcija protiv Ukrajine" - 29,25%. „Do vojnih dejstava protiv zemalja NATO" - 38,48%. Brojevi koji mnogo govore!

I živo sam se prisetio kako je nedavno na proširenoj sednici kolegijuma Ministarstva odbrane, predsednik Rusije Vladimir Putin nekoliko puta udario rukom po govornici, govoreći o greškama udruženog Zapada u odnosu prema RF. On je oštro osudio dvostruke standarde koje Vašington primenjuje u odnosu prema međunarodnom pravu, nazvavši to manipulacijama, i sa osećanjem je rekao: „Dojadili su!"

Deluje da u Rusiji mnogi, ako ne većina, tako misle.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane