Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Pogled iz Moskve

Zapadne sankcije se kao rikošet vraćaju zapadnoj ekonomiji

Ciljali Rusiju - pogodili sebe

Oglašavanje „paklenih sankcija" zbog situacije u Ukrajini, gotovo da nije izazvalo paniku na koju su računali neprijatelji Rusije. Kako je saopštila Centralna banka, za nekoliko dana iznos gotovine u opticaju porastao je na 1,4 triliona rubalja. Ljudi su se bojali da će im bankovne kartice biti blokirane i da će rublja biti obezvređena toliko da za ovu valutu neće moći ništa da se kupi. Ali ništa od toga se nije dogodilo. Centralna banka niije ograničila podizanje gotovine, u samoposlugama nije nestalo robe, a cene ne samo da nisu porasle, nego su počele i da padaju. Veliki trgovinski centri su organizovali akcijska sniženja, što je iznenadilo zabrinuti narod.

Piše: Jurij Aleksejev

Poslednjeg dana zime, na otvaranju trgovanja na Moskovckoj berzi, kurs dolara skočio je na 109 rublji, evra na 122 rublje. Ali, zatim je rublja počela da jača, pa je i evro počeo da pada. Zato je cena gasa na evropskim tržištima oborila sve rekorde, premašivši 1300, pa čak i 1500 dolara za hiljadu kubika. Cenovni šok pogodio je evropske čeličane i proizvođače đubriva. Bakar i aluminijum, magnezijum, litijum, čak i uran, od jeseni ove godine poskupeli su za dva do pet puta.

Novi skok cena doveo je do zaustavljanja proizvodnje nekih preduzeća u Evropi. Skup gas poremetio je ravnotežu na svetskim tržištima metala i đubriva, i to je kao bumerang udarilo po svim sferama privrede - od poljoprivrede do auto-industrije.

Brzorastuća industrijska inflacija, prema mišljenju ekonomiste Mihaila Hazina, postaće glavna smetnja u ekonomskoj konfrontaciji Zapada protiv Rusije. Gotovo svi današnji oponenti Moskve imaju velike unutrašnje probleme, agresivni koraci na spoljnopolitičkom planu mogu da ih, jednostavno, dovedu do kastastrofe.

Postaje sve očiglednije da Zapad svojim sankcijama škodi sam sebi. Zatvaranje neba za ruske avione učinilo je nerentabilnim za engleske avio-kompanije sve letove prema Jugoistočnoj Aziji. Rezutat - zbog sankcija Rusiji, Velika Britanija će imati gubitke na desetine, pa i stotine puta veće od ruskih avio-kompanija. Istovremeno, kineske i indijske avio-kompanije ostvariće dodatni prihod. Kada nam prete da mogu da nam uzmu avione koje smo uzeli na lizing, u slučaju krajnjeg zaoštravanja situacije, jednostavno možemo da ih ostavimo kod sebe kao kompenzaciju, na ime vraćanja milijardi dolara.

Zbog velikih ekonomskih problema i bez konfrontacije sa Rusijom, zemlje kolektivnog Zapada jednostavno neće izdržati dovoljno dugo da bi nam nanele zaista značajnu štetu.

Prema prognozama ekonomista, verovatno će najteže američke i evropske sankcije početi vrlo brzo da ukidaju. Zbog gubitaka, u zemljama zapadnog sveta proglasiće bojkot njihovi sopstveni privrednici. Na Zapadu dobro znaju da je Rusija, kao deo svetskog sistema, čvrsto ugrađena u globalnu ekonomiju. Narušavanje ekonomskih odnosa preti krizom celom svetu.

Konfrontacija sa Rusijom može da se pretvori ne u recesiju, već u globalnu depresiju, koja se po svojim posledicama može meriti sa rezultatima svetskog rata. O složenoj situaciji na Zapadu i prednostima ruske ekonomije, nedavno su govorili ugledni ekonomisti i eksperti, koji su učestvovali u emisiji „Ukrajina: sankcije - efekat bumeranga?" na glavnom francuskom informativnom TV kanalu „France 24". Oni su prepoznali da je sankcijama prema Rusiji Zapad gađao sebe u nogu, da Amerikanci, koji su inicirali ovu konfrontaciju, za razliku od Evropljana, imaju samo 1% trgovinske razmene sa Rusijom. Vašingtonu je „lako da uvodi sankcije, ako će drugi morati da plate za njih". „Ali, Zapad - to nije ceo svet, i Rusija će naći sebi alternativu", zaključili su naučnici.

Francuski analitičari, za razliku od vladara iz EU, trezveno procenjuju mogućnosti naše zemlje. Rusija je, prema njihovim rečima, vratila poslednjih godina značajan deo kapitala iz inostranstva, za zapadne preduzetnike postale su veoma privlačne investicije u našu zemlju, a državni dug Rusije iznosi samo 15% BDP-a, što u poređenju sa francuskim (120% BDP-a) deluje čisto simbolički. Direktor Instituta za međunarodne i strateške odnose (IRIS) Paskal Bonifacije potvrdio je da Rusija nema ni trgovinski ni budžetski deficit, te da pri formiranju budžeta naša zemlja polazi od 40 dolara za barel nafte, a sada je cena veća od 100 dolara.

Sankcije nam nisu strane. Još je Barak Obama nazivao Rusiju benzinskom pumpom i pretio je da će raskomadati našu ekonomiju. Ali ruska ekonomija se održala i do danas uspešno izdržava pritisak Zapada. Sve više ljudi na Zapadu počinje da shvata da je Evropa u igri sankcijama isti potrošni materijal, kao Rusija i Kina, a da SAD po običaju preuzima ulogu regulatora svetske ekonomije i investicione politike. Sada Vašington preti da će nas naučiti ekonomsku lekciju, a EU preti Rusiji totalnim ekonomskim i finansijskim ratom, sličnim onom koji se već niz godina vodi protiv Irana, Severne Koreje, Venecuele i Kube.

Naši neprijatelji prvo nastoje da odseku našu zemlju od svetskog finansijskog sistema. Zabrana operacija na sekundarnom tržištu državnih obveznica, ograničavanje pristupa ruskih banaka međunarodnim platnim sistemima, svet smatra smrtonosnim udarom na našu ekonomiju. Pritom, inostrane strategije radije ne govore o tome šta će to značiti za njih.

A isključenje iz sistema SWIFT neće toliko uticati na našu ekonomiju (mi već imamo rezervne platne sisteme), već zapadnu. Blokiranje međunarodnog platnog sistema isprovociraće deficit robe (sve do osnovnih prehrambenih proizvoda) i energenata, kako u Evropi tako i u celom svetu.

Mi se možemo snaći i bez SWIFT-a, prelaskom na plaćanje u rubljama sa zemljama koje su nametnule Rusiji finansijsko-ekonomsku blokadu. U eksterno plaćanje mogu takođe biti uključene banke koje nisu potpale pod sankcije (Rajfajzen banka, na primer, već je saopštila da se ne sprema na odlazak iz Rusije). Ništa ne ometa naše proizvođače da pređu na korišćenje alternativnih sistema, od ruskog i kineskog modela međubankarskih transfera do otvaranja novih tzv. dopisnih računa. Pritom, kašnjenje u prijemu deviznih novčanih sredstava sa računa na račun trajaće od jednog do tri dana. Kada je reč o domaćim plaćanjima u rubljama, na prenos sa jednog tekucieg računa na drugi ili sa kartice na karticu, delimično gašenje SWIFT-a neće uopšte uticati. Naši sugrađani već su se uverili u to. Kako uverava Centralna banka, iznos gotovine je značajno opao, ljudi počinju da se smiruju. Tako da ni o kakvom kolapsu bankarskog sistema ne može biti ni govora.

Bez obzira na sankcije koje su rasle svih ovih godina, prošle godine je ruski izvoz nafte dostigao 239 miliona tona (20% svetskog tržišta). Ruski izvoz gasa zadovoljava četvrtinu potrošnje Azije i Evrope. Rusija je lider na svetskom tržištu nikla, kao i u izvozu đubriva, uključujući azotna.

Po ukupnim rezervama nafte i gasa našoj zemlji nema ravne u svetu. Po rezervama uglja i urana, Rusija zauzima jedno od vodećih mesta na svetu. Ne treba zaboraviti da se naša zemlja ističe u proizvodnji i prodaji nuklearnih materijala i niza visokotehnoloških proizvoda za sektor nuklearne energije.

Mi smo sposobni da oborimo svetsku auto-industriju. Više od 40% ukupnog paladijuma potrebnog za proizvodnju automobila (i hemijsku industriju generalno), dolazi upravo iz Rusije. Budžetu Nemačke, koji se uglavnom zasniva na auto-industriji, potrebno je još malo da počne da pada i „zemlje-autrsajderi" iz EU izgubiće subvencije.

Glavnim adutom na Zapadu smatraju zamrzavanje međunarodnih rezrvi Centralne banke (prema poslednjim podacima Banka Rusije prikupila je podosta novca, 645 milijardi dolara). Otprilike polovina njih su u hartijama od vrednosti stranih emitenata. Ali ne nalaze se svi oni u zoni koju „pokriva" zapadna jurisdikcija. Pregrejani EU, prema ocenama ekonomista, u najboljem slučaju može da računa samo na polovinu sume koja se čuva u inostranstvu.

Istovremeno, svojina koja pripada strancima u Rusiji, deset puta je veća od novca koji može da zadrži Zapad. Trilioni rubalja pod polulegalnim šemama odlazi iz Rusije u inostranstvo u vidu dividendi. Od toga se bogate, na nas dobro naviknuti, Majkrosoft, Procter & Gamble, Koka-kola, Mekdonalds, Nestle, Rojal Dač Šel, Danone, PepsiCo, Bajer, MARS i druge kompanije. Sada, na osnovu ukaza predsednika RF, obustavlja se izvoz kapitala u inostranstvo.

Država, iskoristivši trenutak, može da vrati akcije stranaca u našim strateškim preduzeciima, što ona i radi. Ovih dana, kada su akcije ruskih kompanija, koje su svojevremeno jeftino kupili zapadni spekulanti, počele brzo da padaju na berzama, vlada RF je donela odluku o izdvajanju trilion rubalja za kupovinu imovine koja se odlila u inostranstvo.

Nestašica hrane i sa njom povezana hiperinflacija, takođe nam ne prete. Da, tokom vremena sa polica može nestati pre svega uvezena roba, ali se ona može dopuniti. Naše poljoprivredne kompanije su saopštile da su spremne da povećaju proizvodnju i preusmere prodaju iz inostranstva u svoju zemlju. Uz to, Belorusija i druge zemlje Evroazijske ekonomske zajednice ne odbijaju da nas snabdevaju svojom robom.

Što se tiče suspenzije sertifikacije „Severnog toka 2", ona se od evropske poluge pritiska na Rusiju okreće u rusku polugu uticaja na Nemačku.

Predsednik komiteta nemačkog Bundestaga za klimu i energetiku Klaus Ernst nazvao je aktivnosti vlasti prema Rusiji licemerjem, na fonu povećanog snabdevanja SAD naftom iz Rusije.

Nemački investitori su već izjavili da imaju nameru da zajedno sa „Gaspromom" podnesu tužbe protiv nemačke vlade. Proces može trajati više od godinu dana. Ali, što više vremena bude prošlo, to će biti veći iznos kazne koji treba platiti. Cene gasa mogu porasti do 2000 evra za 1000 kubika. U takvoj situaciji „Gaspromu" se isplati da poveća pumpanje gasa u Evropu.

Moguće je zaustaviti vrele glave na Zapadu uz ekonomsku podršku Kine. Uz njenu pomoć mogli bismo lako da kompenzujemo gubitak evropskih tržišta. Kada Evropa počne da kupuje ruski gas kao Ukrajina, na revers, ali samo preko Kine, evropska proizvodnja će postati toliko skupa da nikome neće biti potreban uvoz automobila, mašina, opreme iz Evrope, a evropske fabrike neće uspeti da modernizuju proizvodne linije i da se razvijaju.

Kao odgovor na sankcije, mogli bismo otići još dalje i prekinuti snabdevanje naftom, metalima, drvetom, žitom, retkim metalima i elementima, lišavajući Evropu komponenata za proizvodnju čipova, koja se ne zasniva samo na ruskim pronalascima, već i na komponentama od retkih metala i elemenata kojima ih snabdeva naša zemlja.

Generalno govoreći, bez ruskih sirovina, programera i tehnologije, proizvodnja u Evropi, kako pišu zapadni analitičari, rizikuje da se pretvori u beskorisnu gomilu gvožđa.

Tako odlučan korak doveo bi do veoma brzih rezultata. Ali Rusija za sada ne koristi tu polugu, ostavljajući mogućnost za dijalog. Kako je primetila predstavnica ministartva spoljnih poslova Marija Zaharova, zemlje Zapada same su započele proces uništenja sopstvenih ekonomija, u trenutku dok Rusija još nije uzvratila na zapadne sankcije. Nije teško zamisliti šta će se dogoditi kada Zapad dobije uzvratni udarac na koji sam naleće.

Kako pokušavaju da „ponište" našu veliku kulturu

Dalje ruke od Dostojevskog!

Buru ogorčenja izazvala je u Italiji odluka milanskog univerziteta Bikoka da, u vezi sa događajima u Ukrajini, otkaže kurs predavanja o Dostojevskom.Na svom Instagramu, poznati pisac Paolo Nori je sa suzama o očima rekao da mu je univerzitet poslao imejl sa saopštenjem o otkazivanju njegovih predavanja, ne objašnjavajući razloge. „Sada je zabranjeno čak i biti Rus, osuđen na smrt, kao što je bio Dostojevski. Plače mi se", podelio je, vidno pogođen pisac, sa listom „Republika".

Piše: Vladimir Mališev

„Ono što se danas događa u Italiji, to je - smešno, cenzura kursa - to je smešno", nastavio je Nori. „Danas u Italiji nije samo greh biti živ Rus, nego i mrtav Rus, koji je za života, 1849. bio osuđen na smrtnu kaznu zato što je čitao ono što je bilo zabranjeno. Ne moru da verujem da italijanski univerzitet zabranjuje kurs o takvom piscu kao što je Dostojevski."

Prema rečima Paola Norija, trebalo je da održi ciklus od četiri predavanja o ruskom klasiku, a na osnovu svoje poslednje knjige „Neverovatni život Fjodora Dostojevskog".

Predavanje iz ciklusa „Vodič i priča" sa temom „Pomeranje velike Rusije. Sentimentalno putovanje po zemlji careva, sovjeta, novih bogataša i najbolje književosti na svetu", trebalo je da se održi 20. marta.

„Zabrana Dostojevskog", odmah je u Italiji izazvala buru ogorčenja. Kako prenosi „Korijere dela sera", Nori je već bio obasut pozivima iz drugih italijanskih univerziteta, od Pavije do Sijene, za predavanja o Dostojevskom. Studenti, kojima Nori predaju rusku književnost, napisali su: „Dostojevskog, stub svetske književnosti, ne možete iznenada odbaciti samo zato što je Rus... U ovom strašnom trenutku za čovečanstvo, smatramo da je ruska književnost lek, a ne otrov." I još: „Uzdržavamo se od svake cenzure. Dalje ruke od ruske književnosti, dalje ruke od Dostojevskog", citira njihovu izjavu „Korijere dela sera".

Norija su podržale i njegove kolege - naučnici. Tako je Tomazo Montanari, rektor Sijenskog univerziteta za strance izjavio: „Zabraniti sada odnose sa ruskim naučnicima ili čak sa ruskom kulturom, znači ne znati više šta je univerzitet." U odbranu Dostojevskog ustali su i istaknuti italijanski političari i političke partije.

„To je čisto bezumlje", izjavio je senator Rikardo Nenčini. „Milanski univerzitet Bikoka ukida predavanja Paola Norija o Dostojevskom. Čak i ruski pisci koji su umrli pre mnogo decenija, plaše. Bedni univerzitet i bedni mi! Ja, koji sam više puta pročitao „Braću Karamazove" i „Zločin i kazna", predložio bih rektoru tog univerziteta da ponovo pročita „Idiota"", napisao je senator na društvenim mrežama.

„Apsurdnim" je zabranu Dostojevskog nazvala poslanica partije „Braća Italije" Augusta Montaruli iz Torina, izjavivši da „rat ne može da bude izgovor za progon i diskriminaciju Rusa koji nemaju nikakve veze s njim, ruske kulture, posebno proučavanje takvog pisca kao što je Dostojevski".

„Zabranja proučavanja Dostojevskog u znak protesta protiv Putina - znači poludeti. U ovom trenutku potrebno nam je da učimo više, a ne manje: na univerzitetu su nam potrebni profesori, a ne osrednje birokrate", istakao je bivši premijer Italije, lider partije „Italija viva" Mateo Renci, koji je najavio uvođenje parlamentarne istrage o ovom pitanju.

A predstavnici „Pokreta pet zvezda", kako prenosi „Korijere dela sera", izjavili su da je „ono što se dešava u Ukrajini neopravdano, tragično i strašno, ali da se protiv toga ne može boriti cenzurisanjem ruske kulture i jednog od najvećih pisaca i mislilaca svih vremena - Dostojevskog".

Ogorčenom horu protesta priključili su se i italijanski izdavači. Najveći izdavač u zemlji „Mondadori" izjavio je: „Mi nikada nećemo prestati da čitamo i proučavamo rusku književnost."

Pod pritiskom ovih protesta univerzitet Bikoka je odustao i obnovio svoj poziv Noriju da održi predavanja o Dostojevskom, ipak uz predlog da istovremeno govori „nešto o nekom" ukrajinskom autotu. Ali profesor je to kategorički odbio. „Ne slažem se s tim da ako govorite o ruskom autoru, morate da govorite i o ukrajinskom." Dodao je i: „Oslobađam ih obaveza koje su preuzeli na sebe, a predavanja koja je trebalo da održim na Bikoki održaću na drugim mestima."

Ipak, danas su na Zapadu zahvaćenom rusofobijom „poludeli", ne samo zato što zabranjuju Dostojevskog, već i pokušavajući da „ponište" celokupnu rusku kulturu. Italijanski mediji ogorčeno pišu o otkazivanju nastupa ruskih pevača i muzičara. Tako je njujorški Karnegi hol, piše „Republika", otkazao Valeriju Gergijevu nastup na koncertima, na kojima je trebalo da diriguje Bečkoj filharmoniji. Ime pijaniste Denisa Macujeva su takođe izbacili iz programa. Razlog nije naveden, ali su mediji, a među njima i „Njujork tajms", izrazili zabrinutost rukovodstva čuvene koncertne dvorane, kao i upravnog odbora Karnegi hola da bi „učestvovanje maestra Gergijeva na koncertima u ovoj situaciji moglo da bude pogrešno protumačeno i da bi se javnosti mogao poslati pogrešan signal".

Navodno, od svetski poznatog dirigenta tražili su da javno objasni svoju poziciju u svetlu poslednjih događaja u vezi sa rusko-ukrajinskom krizom.

Može se pretpostaviti, pišu italijanski mediji, da je upravo to bilo predloženo i čuvenom pijanisti Macujevu. Sudeći po reakcijama i po tome kako je brzo bila pronađena zamena maestru Gergijevu, u njegov i odgovor Macujeva niko u Njujorku nije sumnjao.

Za svojim starijim antiruskim koalicionim partnerom ne zaostaje ni Evropa. Gradonačelnici dva grada, italijanskog Milana i bavarskog Minhena, izneli su pred dirigenta Gergijeva slične zahteve i na sličan način su tražili odricanje (nazovimo stvari svojim imenom, došlo je vreme za to) od Rusije. Da, nešto je tamo, piše „Republika", ispušteno u „formulaciji o tome kako se danas maestro odnosi prema Putinu i da li odobrava njegova rešenja", ali naivno politikanstvo ne treba nikoga da dovodi u zabludu: da bi sačuvao angažmane koji znače mogućnost rada u Evropi i SAD, od znamenitog muzičara traži se da se javno odrekne domovine.

Sama je odbila da nastupa u legendarnoj milanskoj „Skali" Ana Netrebko, čuveni ruski sopran. Kako pišu italijanski mediji, nju toliko vole u ovoj operskoj kući da je poslednje četiri godine nastupala na otvaranju sezone u „La Skali", koje se tradicionalno održava na dan pokrovitelja Milana, Svetog Amvrosija.

Nedavno je Netrebko takođe objasnila da ona „nije političar". Prema rečima operske pevačice, „tražiti od umetnika i bilo kojih drugih javnih ličnosti da javno iznose svoje političke stavove i osuđuju svoju domovinu je - neprihvatljivo".

U Italiji su se pojavile glasine o tome da je čuvena pevačica navodno obrazložila svoje odustajanje od nastupa zbog zdravstvenih problema. Ali Netrebko je besno odgovorila na svom Instagramu, prilažući članak iz italijanske „Republike": „To nije istina. Ja sam zdrava, ali u Milano ipak neću doći."

„Rizik je, međutim, u tome", piše u vezi s tim milanski „Đornale", „da ćemo od „Skale" stići do teniserki i modela, pa sve do vozača kamiona ili negtovatelja, pokrenuvši lov na veštice, u kojem će svaki Rus postati potencijalni neprijatelj sveta u celom svetu, kao i svaki Japanac u SAD posle Perl Harbora. Kao rezultat toga, tretman hiljada ljudi kao prestupnika, čije moguće glasanje za Putina može da bude razlog za neodobravanje, može da dovede do toga da se cela zajednica oseća napadnutom."

„Zapravo", ogorčeno zaključuju u „Republici", „prisustvujemo civilizacijskom kolapsu planetarnih i neviđenih razmera: danas, da bi nastupao, dirigovao, izvodio (sutra - da bi izašao na scenu, slikao, učestvovao na izložbama), traži se javno, da svi čuju, pre svega odricanje od svoje zemlje i drugo, zaklinjanje na vernost atlantskim elitama - takođe javno i da vas svi čuju. U celom svetu."

Histerična rusofobija na Zapadu jača, međutim ogorčenje koje se rasplamsalo u Italiji zbog zabrane Dostojevskog pokazalo je da „poništavanje" velike ruske kulture u okvirima sveobuhvatne ofanzive na svim frontovima, koju su nametnule SAD, globalistima ipak ne uspeva.

2

U Ukrajini, protiv Rusije ratuju neonacisti iz Evrope

Kao u vreme Drugog svetskog rata...

Nemački neonacisti žure da pomognu nacistima u Ukrajini. Vesti o tome potvrdio je predstavnik ministarstva unutrašnjih poslova Nemačke na brifingu u Berlinu. Prema njegovim rečima, u odgovarajućim nemačkim institucijama postoji informacija o izvesnom broju desnih ekstremista koji su otišli u Ukrajinu radi učestvovanja u borbenim dejstvima.

Piše: Igor Veremejev

„Potrebno je razdvojiti dva pitanja - jedno se odnosi na to da se ukrajinski građani ili ukrajinski Nemci vraćaju u Ukrajinu, njihovu domovinu, da bi, možda, učestvovali u odbrani svoje zemlje. Prema nemačkom zakonodavstvu, to se ne može zabraniti. To je moguće... Drugo pitanje je to što nemački desni ekstremisti verovatno žele da učestvuju tamo u borbenim dejstvima", rekao je predstavnik ministarstva unutrašnjih poslova Nemačke koji, očigledno, smatra da u tome nema ničeg za osudu.

Nedavno je nemačko internet izdanje „ZEIT Online" sprovelo novinarsko istraživanje informacije o tome da nemački desni radikali odlaze u Ukrajinu da bi učestvovali u borbenim dejstvima. Članak na tu temu objavljen je pod naslovom „Kako vrbuju neonaciste za rat u Ukrajini". „ZEIT Online" tvrdi da neonacisti iz Nemačke odavno održavaju tesne veze sa ukrajinskim desnim ekstremistima. Od samog početka borbenih dejstava vodi se aktivno vrbovanje nemačkih neonacista, kao dobrovoljaca za borbu protiv Rusije, objavilo je ovo izdanje.

Nemačke vlasti nisu protiv

Najneverovatnije u ovoj priči je to što nemačke vlasti principijelno ne žele da sprečavaju odlazak svojih građana na borbena dejstva u Ukrajini, i oni neće biti procesuirani. Kako su objavile novine „Tagesšpigel", to se tiče potencijalnih misija kako za ukrajinsku tako i za rusku stranu i proizilazi iz odgovora ministarstva unutrašnjih poslova i pravde. Ukrajinci, pišu ove novine, takođe vrbuju onlajn strane borce u Berlinu. Na primer, ultranacionalistički puk „Azov" traži dobrovoljce na društvenim mrežama. Prema ovim novinama, borci neonacističke Nacionaldemokratske partije Nemačke (NDP) već su se povezali sa „Azovom", koji je formalno potčinjen Ministarstvu unutrašnjih poslova u Kijevu.

Odavno je poznato da postoje tesne veze neonacista Nemačke i Ukrajine. Na deputatsko pitanje predstavnika Leve partije u Bundestagu prošle godine, nemačka vlada je prosledila informaciju o vezama nemačkih neonacista i desnim radikalnim ukrajinskim grupama.

Kako je preneo „Dojče vele", u ovom izveštaju vlade o vezama nemačkih i ultradesničara iz Ukrajine, piše da su nemački građani prošli vojnu obuku na teritoriji Ukrajine. Slični kursevi se navode kao primeri mesta na kojima se grade međunarodne veze među neonacistima - npr. istovremeno takmičenje u borbi prsa u prsa i muzički festival Asgardsrej koji se opisuje kao „nacionalsocijalistički blek metal".

Davnašnje veze

Vlada je saopštila da su slične veze uspostavljene između desnih radikala u Nemačkoj i ukrajinske nacionalsocijalističke političke partije „Nacionalni korpus". Ova partija osnovana je 2016. godine kao političko krilo ogranizacije „Građanski korpus Azov". Predvodi je bivši komandir puka „Azov", Andrej Bilecki. Kao konkretan primer te saradnje u izveštaju se pominje projekat Kraftquell u gradu Pirna, koji se nalazi jugoistočno od Drezdena. Zvanični cilj projekta koji je počeo 2017. godine je traženje stanova u Nemačkoj i Norveškoj za borce puka „Azov" za vreme njihovog odmora u Evropi.

Kancelarija projekta registrovana je u zdanju koje pripada poznatom desnom ekstremisti iz Norveške; na toj adresi se nalazi i lokalna podružnica ultradesničarske Nacionaldemokratske partije Nemačke (NDPG).

U ulozi koordinatora međunarodnih projekata puka „Azov", u izveštaju nemačke vlade navodi se ukrajinska građanka Olena Semenjaka.

Prema podacima nemačke vlade, u decembru 2019. federalna policija Nemačke presekla je pokušaj članova desničarske radikalne partije Treći put da odu u Ukrajinu; u trenutkku zadržavanja, kod njih su pronađene uniforme i „predmeti" koji „jasno ukazuju da pripadaju desnim ekstremističkim krugovima". Ali danas, kao što se može videti, nemačke vlasti su već počele da se odnose prema neonacistima drugačije i više ih ne sprečavaju da putuju u Ukrajinu da ratuju protiv Rusije.

„Stingeri" za neonaciste

Uzgred, nemačke vlasti su već počele aktivno da pomažu neonacistima u Ukrajini, snabdevajući ih savremenim oružjem. Kako je objavio „Bild", iz Nemačke je u Ukrajinu stiglo 500 raketa „Stinger" i 1000 protivtenkovskih granata. Nedavno je nemački ministar privrede Robert Habek govorio da u njegovom ministarstvu proučavaju spisak ukrajinske strane o željenim isporukama oružja. A nemački kancelar Olaf Šolc je izjavio da smatra slanje oružja u Ukrajinu „ispravnim".

Odgovarajući na ovo, zvanična predstavnica ruskog ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova je ukazala da će slanje oružja Kijevu iz Evrope dovesti do još većih gubitaka Ukrajine, kao i do širenja tog oružja u zemljama Evrope. I to je zaista veoma opasno. Uzimajući u obzir nasumičnu raspodelu bojevog oružja ljudima u Kijevu, protivvazdušni raketni kompleksi mogu dospeti u ruke kriminalnih grupa i terorista.

Protivvazdušni raketni kompleks (PVRK) „Stinger" stvoren je za gađanje niskoletećih vazdušnih ciljeva. Ali se on može uspešno iskoristiti i za gađanje meta na zemlji. Raketa sa bojevom glavom teškom 3 kg može da se primeni na daljini od 200 do 4500 metara i na maksimalnoj visini od 3800 metara. Sredinom 1980-ih ove raketne komplekse su Amerikanci u velikom broju slali borcima u Avganistan, što je dovelo do vidljivih gubitaka sovjetske avijacije. Ali, ako je vojska dovoljno brzo našla način da se suprotstavi „Stingerima", građanska avijacija je pred njima do danas bespomoćna.

„Stingeri" iz Nemačke daju neonacistima u Ukrajini mogućnost da naprave mnogo nevolja. Ranije je Nemačka bila vatreni zagovornik pažljive kontrole širenja PVRK, ali sada je Olaf Šolc odlučio da postupi drugačije.

Ali u svemu ovome nešto drugo je ključno. Prvi put posle Drugog svetskog rata, danas u Ukrajini, ruska vojska će se na bojnom polju sresti sa Nemcima. Biće potrebno ponovo oslobađati ovu zemlju, ne samo od ukrajinskih, već i od nemačkih neonacista.

Razne terorističke grupe

Međutim, na teritoriju Ukrajine ne dolaze samo neonacisti iz Nemačke. Kako je nedavno objavila Spoljna obaveštajna služba RF, NATO prebacuje u Ukrajinu borce-teroriste iz drugih zemalja. Tako su krajem 2021. Amerikanci oslobodili iz zatvora kurdskog krila nezakonite oružane formacije Demokratske snage Sirije nekoliko desetina terorista „Islamske države" (u Rusiji zabranjene) iz redova državljana Rusije i Zajednice nezavisnih država. Pomenuta lica su prebačena u bazu pod kontrolom SAD Al Tanf, gde su prošli specijalnu obuku za vođenje diverzantsko-terorističke borbe, sa ciljevima u regionu Donbasa.

„Obučili su ih da koriste protivtenkovske i prenosne protivvazdušne raketne komplekse, reaktivne višenamenske sisteme, udarne bespilotne letelice i druge vidove savremenog naoružanja. Zatim su predstavnike „Islamske države" iz vojne baze SAD na severu Iraka prebacili na ukrajinsku teritoriju", izjavili su u Spoljnoj obaveštajnoj službi.

Spoljna obaveštajna služba je primetila da je veliki deo ovih boraca-terorista već uništen tokom ruske specijalne operacije. „Ipak, CIA i Komanda specijalnih operacija Oružanih snaga SAD nastavljaju da na Bliskom istoku i u afričkim zemljama formiraju nove „ešalone „Islamske države"". Planirano je da se njihovo prebacivanje u Ukrajinu, radi učestvovanja u diverzantsko-terorističkoj aktivnosti, ostvari preko teritorije Poljske", saopštili su iz Spoljne obaveštajne službe.

Specijalna služba informiše da „zajedno sa Amerikancima, funkcionisanje poljskog „logističkog čvorišta" takođe obezbeđuju pripadnici obaveštajnih službi Velike Britanije, Kanade i niza drugih zemalja NATO".

„Oni podržavaju direktne kontakte sa predstavnicima Službe bezbednosti Ukrajine i Glavne obaveštajne uprave Ministarstva odbrane, snabdevajući ih, između ostalog, obaveštajnim informacijama o planovima i kretanju vojnih snaga RF", istaknuto je u Spoljnoj obaveštajnoj službi.

Na taj način, na teritoriji Ukrajine protiv Rusije ne ratuju samo neonacisti-banderovci i ostaci pristalica Hitlera iz Nemačke, već i prava „internacionala" NATO najamnika.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane