Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Na nišanu

Vučić pred dilemom: Andrej ili sankcije

Ustanak ili nestanak

Aleksandar Vučić će uvesti sankcije Rusiji. Mora. Amerika mu je postavila ultimatum: ili će se Srbija okrenuti protiv Rusije, ili će Andrej Vučić završiti na "crnoj listi", a potom i u Gvantanamu. Da bi spasao brata, a i sebe, vođa naprednjačkog kartela raskinuće vekovno prijateljstvo srpskog i ruskog naroda i izazvati privrednu katastrofu Srbije. Vučićevim svrstavanjem na stranu NATO-a Srbija će postati neprijatelj Rusije, poremetiće odnose s Kinom, a neće moći da sačuva ekonomsku stabilnost i spreči rast inflacije i cena nafte, hrane i svega ostalog. U najtežem trenutku, dok preti totalna propast države i naroda, odluke donosi kriminogena bratija iz vlasti, sve uz otvorenu ili prikrivenu podršku opozicionih lidera, intelektualaca, SANU i SPC-a. Prepušten sam sebi, narod se nalazi pred teškim, ali jednostavnim izborom - ustanak ili nestanak!

Predrag Popović

Srbija uvodi sankcije Rusiji! Političari iz vlasti i opozicije, uz prateće medije, stvaraju atmosferu koja bi trebalo da amortizuje nezadovoljstvo rusofila i ostalih građana, koji smatraju da se ne treba svrstavati uz bilo koju zaraćenu stranu. Već doneta odluka o uvođenju sankcija, o kojoj su obavešteni predstavnici zapadnih zemalja, biće objavljena posle izbora.

Odluku je doneo Aleksandar Vučić istog trena kad mu je Gabrijel Eskobar, specijalni izaslanik američkog predsednika za Zapadni Balkan, postavio ultimatum - ili će se Srbija priključiti sanckijama protiv Rusije, ili će Stejt department objaviti da se na "crnoj listi" nalazi i Andrej Vučić. Zaplena imovine braće Vučić i sve ostale mere koje američka administracija preduzima protiv pojedinaca i firmi koje se nađu na "crnoj listi", najavile bi kraj njihove vladavine. Da bi to odložio, Aleksandar Vučić je odmah obećao da će izvršiti svaki zadatak koji dobije.

Što se tiče Vučića, on bi odmah, prvog dana ruske specijalne vojne operacije u Ukrajini, optužio Vladimira Putina za invaziju i ratne zločine, a Rusiji uveo sankcije. Nije to uradio jer se na njegovim računima u moskovskim bankama nalazi više od 2,5 milijarde evra, koje je izneo iz Srbije i oprao uz pomoć svojih ruskih političkih i poslovnih partnera.

Kratkovidi diletant nije ni naslutio da će doći do rata u Ukrajini, pa nije na vreme skinuo te pare i prebacio ih na sigurnu. U strahu da mu Rusi ne zaplene "ušteđevinu", koju je stekao kriminalom i korupcijom, Vučić je mesec dana zamajavao birokrate iz Evropske unije pričom o tradicionalnom bratstvu srpskog i ruskog naroda, zbog čega ne sme da baš pred izbore uvodi sankcije.

Kao argumente nudio je rezultate istraživanja, koji pokazuju da 45 odsto građana Srbije ne podržava nijednu stranu u ukrajinskom ratu, a 40 odsto podržava Rusiju. U takvim okolnostima, Vučić je od svojih zapadnih gospodara tražio samo strpljenje do izbora.

Kad dobije novi predsednički mandat, a njegov kartel ostvari pobedu na parlamentarnim i beogradskim izborima, objaviće da Srbija mora da uskladi stavove sa spoljnom politikom Evropske unije, pa i po pitanju sankcija prema Rusiji. Vučić je to obećao i nemačkoj ministarki inostranih poslova Analeni Berbok i ambasadorima Kvinte.

Gotovo svi mediji pripremaju javnost za Vučićevo "njet" Putinu. Režimski elektronski i štampani bilteni plasiraju umerenije poruke, kojima se diskretno, ali uporno distanciraju od Rusije. Sve ređe se pominje da samo Rusija može sprečiti ulazak albanske lažne države Kosovo u Ujedinjene nacije. Umesto "spasiba na družbi", na naslovnim stranama Vučićevih novina objavljuju se vesti o tome da Putin nosi jaknu od 12.000 evra. U emisijama na RTS-u i Pinku gostuju režimski analitičari koji Putina nazivaju "zlim patuljkom", a Rusiju izopštenom i zaostalom carevinom, osuđenom na propast. Samo televizija Hepi otvara prostor za tvrde srpske patriote, koji podržavaju Rusiju i žestoko kritikuju Zapad, kako se ne bi pre vremena uznemirio korpus glasača sa izraženijim nacionalističkim stavovima.

U iste diple duvaju i mediji Dragana Šolaka, ali sa značajno glasnijim antiruskim porukama. Urednici, novinari i sagovornici televizija N1, Nova S i Newsmax Adria, kao i listova Danas i Nove novine, pozivaju Vučića da skupi hrabrost i "postane pravi lider i dokaže da shvata globalne političke procese, pa da, kao što je Tito odbacio Staljina, on raskine saradnju s Putinom i prevede Srbiju na stranu demokratskog, civilizovanog sveta".

Slične poruke plasiraju politikanti svih vrsta, jednako oni iz vlasti kao i iz opozicije. Kad god Vučić zakmeči kako je izložen pritiscima iz Brisela, u pomoć mu priskoče opozicionari, koji to potvrđuju, pa čak i zahtevaju da konačno popusti i okrene se protiv Rusije.

Dok se Vučić bavi patetikom, pa cvili jer noćima ne spava, opozicionari iznose konkretnije dokaze, kojima podržavaju njegovu odluku da uvede sankcije Rusiji. Lideri opozicionih stranaka iz demokratskog, proevropskog bloka upozoravaju da Srbija mora da ostane na putu ka Evropskoj uniji i po cenu raskida odnosa s Rusijom. Mora, jer ne može da se odupre pritiscima, niti da odbije ponude iz Brisela.

Evropska unija, kako tvrde pojedini opozicionari, preti povlačenjem stranih investitora i definitivnim oduzimanjem Kosova i Metohije. U praksi, to znači da bi raskrinkao sve Vučićeve ekonomske i političke prevare.

Bez stranih direktnih investicija ne bi bilo moguće veštački održavati stabilan devizni kurs. Vučić godinama insistira na jakom dinaru, jer mu to daje prostor za političke manipulacije. Stabilan kurs stvara utisak da rastu BDP, plate i penzije, i da nema inflacije. Takođe, to odgovara uvozničkom lobiju, koji kontrolišu braća Vučić i njihovi kumovi. Dok oni profitiraju, propada srpska privreda. Čak i strani investitori, koji se bave izvozom, napuštaju Srbiju, jer s ovako nerealnim kursom nisu konkurentni na stranom tržištu.

Realno stanje prikazuje deficit tekućeg dela platnog bilansa, koji je godinama visok. Vučić je makro-ekonomsku stabilnost održavao političkim diktatom, upumpavanjem novca iz stranih investicija i kredita. Samo u poslednje dve godine javni dug je porastao za šest milijardi evra, a u poslednja dva meseca ove godine - u januaru i februaru - Narodna banka Srbije je intervenisala s milijardu evra kako bi održala kurs dinara.

Drugim rečima, Vučić je građanima uzeo iz džepa milijardu evra kako bi održao fiksni kurs, koji koristi u predizbornoj kampanji. Novcem građana finansirao je iluziju, bez koje bi se videlo da inflacija raste, da rastu cene energenata i hrane. Inflacija je odavno uzela maha, to je jasno svakome ko se seća koliko je robe mogao da, za istu količinu dinara, kupi prošle, a koliko ove godine. Realno stanje će se tek videti kad pukne prevarni sistem, kad se inflacija otme kontroli. Bez stranih direktnih investicija i novog zaduženja počeće haos. Skok evra svešće plate i penzije na crkavicu, a najgore će proći građani koji imaju kredite vezane za stranu valutu.

Što je najgore, taj scenario ne može da se izbegne bez obzira na stav Evropske unije prema Srbiji. Uzalud briselski mešetari prete sprečavanjem investitora da dolaze u Srbiju, kad se i zapadni privredni sistem nalazi u recesiji usled rata u Ukrajini. Kompanije iz EU ne mogu da rade ni u svojim državama, pa, logično, neće moći ni da investiraju kapital u Srbiju. S obzirom na to, EU uzalud preti, ni sama ne može da se odbrani od privrednog kolapsa, koji je već počeo da rastura njihov ekonomski sistem.

Vučić to zna, ali ne mari. Važno mu je samo da prevaru izgura do 3. aprila, do noći u kojoj će proglasiti izbornu pobedu i produžetak boravka na vlasti. Zato svi državni i stranački funkcioneri ulažu dodatne napore u laganju građana. To radi i Jorgovanka Tabaković, guvernerka Narodne banke Srbije.

- Ako je išta u Srbiji stabilno, onda je to dinar, onda je to devizni kurs. To znači da je Srbija stabilna. Srbija je krizu u Ukrajini dočekala spremno. Čak više neću ni da pominjem reč "panika". Kad treba neko da se smiri zato što ima početak srčanog napada, prvo mu treba reći da diše mirno, da nema paniku, zato što panika stvara bumerang efekat i na zdravlje, ali i na cenu tog evra, koji treba da kupite, jer ćete nestašicom neke robe vi u neko dogledno vreme zaista stvoriti povećanu cenu. A, ja to neću da pominjem, jer mesta za paniku, po pitanju finansijske stabilnosti, nema - rekla je Tabaković 7. marta na "Biznis forumu" na Kopaoniku, gde su se okupili svi naprednjački tajkuni i ostali pripadnici zajedničkog zločinačkog pljačkaškog poduhvata.

U stilu svog šefa, Tabaković je, pokušavajući da dokaže da je kurs dinara stabilan, stvorila sve uslove za širenje panike. Osim poređenja Srbije sa osobom u predinfarktnom stanju, posle tirade o čvrstom deviznom kursu održala je tiradu o načinima na koje građani mogu da se prehrane kad dođu posledice naprednjačkih političkih i poslovnih avantura.

- Svi znate šta su novopazarske mantije. Pošto sam ja iz Prištine, meni je Novi Pazar vrlo blizak. Ja sam te mantije pravila s mlevenim čvarcima, crnim lukom i puno bibera. Ne bih rekla da se toga rado sećam, ali, prosto, u životu naiđu takve okolnosti kojih svi moramo da budemo svesni. Ne može sve da funkcioniše uzlaznom linijom i uvek da nam bude dobro - kaže guvernerka.

Kad je Zapad uveo sankcije Jugoslaviji, pre trideset godina, tadašnji v.d. predsednik Predsedništva raspadajuće SFRJ Branko Kostić širio je optimizam tvrdnjom da "nećemo umreti od gladi, ješćemo korenje". Jorgovanka Tabaković sad, umesto korenja, predlaže novopazarske mantije. No, zahvaljujući desetogodišnjoj uzlaznoj liniji kartela čiji je ona član, guvernerka neće morati da jede ni korenje, ni mantije. Ako uspe da skine onih 297 miliona evra, koliko ima na računima u ruskim bankama, koje su nedavno otkrili hakeri, Tabaković će moći da jede kavijar, ili šta već vole politički paraziti.

Osim blokadom stranih investicija, Evropska unija preti Vučiću po pitanju Kosova. Navodno, zemlje EU će prekinuti posredovanje u pregovorima Kosova i Srbije, podržaće ulazak Kosova u NATO i sve međunarodne institucije, uključujući i Ujedinjene nacije. Vučić je prvi najavio mogućnost da, posle promene Povelje UN, Rusija bude izbačena iz te organizacije, a onda niko neće moći da spreči učlanjenje Kosova, čime bi bila zaokružena državnost albanske republike. Vučić još ne sme javno, ali već širi glasine da ni Kina neće staviti veto na učlanjenje Kosova u UN. Prema njegovim tvrdnjama, Amerika je spremna da učini ustupke Kini oko Tajvana kako bi je privolela da se odrekne podrške Rusiji. U istom paketu, Kina bi bila uzdržana prilikom glasanja o članstvu Kosova u UN. Tako priča Vučić, istina je sasvim drugačija.

Što god da se desi, biće loše po Srbiju i dobro po Vučića. Realizacijom najgoreg scenarija Srbija će trajno ostati bez Kosova i Metohije, a Vučić će dobiti alibi za izdaju - eto, nije on kriv, nego splet geostrateških okolnosti na globalnom nivou.

Podjednako kao pretnje, Vučiću na ruku idu i ponude iz EU. Kad Srbija uvede sankcije Rusiji, EU će joj pomoći da ubrza proces pridruživanja i omogućiće uzimanje povoljnih kredita. Kao i pretnje, tako je i mito besmislen. Usled rata u Ukrajini priča o proširenju EU nije realna, a Srbija kredite bez problema dobija od Kine. Iako sve to ne bi trebalo da utiče na odluku Srbije kojem carstvu da se privoli, Vučić je već doneo odluku.

Dok je zamajavao briselske tehnokrate, Vučiću je stigao ultimatum iz Vašingtona. Majstori iz Stejte departmenta nisu gubili vreme na političke kombinacije, udarili su tamo gde boli. Po bati Andreju. Andrej Vučić se nalazi u vrhu američke "crne liste" nepodobnih osoba, osumnjičenih za kriminal i korupciju.

Od decembra prošle godine, kad je zvanično objavljeno da se na tom spisku nalaze braća Zvonko i Žarko Veselinović, Milan Radoičić i još dvadesetak pripadnika te kosovske grupe, kao i firme povezane s njima, najavljivano je da će se u tom društvu naći Andrej Vučić, Nikola Petrović, Nenad Kovač, Slaviša Kokeza i još neki sporni likovi iz vrha naprednjačkog kartela. Amerikanci su, očigledno, tri meseca potrošili na trgovinu s Aleksandrom Vučićem. Nije im bilo teško, njihove službe raspolažu s brojnim dokazima kriminalnih i korupcionaških afera u kojima braća Vučić imaju glavnu ulogu.

Objavljivanje informacija o stavljanju Andreja Vučića na "crnu listu" i o razlozima koji su ga doveli tamo označilo bi kraj vladavine Aleksandra Vučića. To ne može da se izbegne, ali može da se odloži. Amerikancima je, zasad, potreban Vučić, i to baš ovakav kakav je - ucenjen i uplašen. Manipulatori iz Vašingtona i Lenglija potrošili su tri godine na kompromitaciju Vučića. Otvarali su afere poput "Krušika", "Jovanjice" i sprege s klanom Veljka Belivuka. Nisu postigli očekivani rezultat, pa su morali da se bave i političkim inženjeringom. Pre svega, morali su da nateraju "pravu opoziciju", predvođenu Draganom Đilasom i Vukom Jeremićem, da učestvuju na izborima. Amerikancima je bitnije nego Vučiću da on dobije novi legalan i legitiman mandat da vrši vlast.

Oni ne žele da obaveze nametnu nekom malom i beznačajnom lokalnom diktatoru, nego demokratski izabranoj legitimnoj vlasti jedne nezavisne države. Samo pod tim uslovom obaveze, koje Vučić preuzme, moraće da ispunjavaju i njegovi naslednici na vlasti.

Za slabljenje Vučića na političkoj i medijskoj sceni zaduženi su Đilas i Jeremić, plus Šolakova medijska imperija. U interesu istih vašingtonskih mentora, oni vrše pritisak i usmeravaju Vučića ka Zapadu, nasuprot Rusiji.

Osim obećanja da će uskladiti stavove sa spoljnom politikom Evropske unije, a i Sjedinjenih Država, Vučić je preduzeo i konkretne korake. Još u novembru prošle godine AIK banka je preuzela rusku Sberbanke Srbija. Ugovor, vredan 500 miliona evra, kojim je AIK banka preuzela 162 filijale i 600.000 klijenata u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Mađarskoj i Sloveniji, potvrđen je u februaru ove godine, nekoliko dana posle početka rata u Ukrajini. Ruski vlasnici Sberbanke Evropa, u okviru priprema za rat, na vreme su "smanjili prisustvo u centralnoj i istočnoj Evropi", kako im ne bi bila oduzeta imovina.

Vučić je iskoristio uticaj da pomogne svojim ruskim partnerima, preko kojih je godinama prao novac stečen u Srbiji.

U značajno drugačijim okolnostima Vučić sada namerava da od Rusa uzme Naftnu industriju Srbije. To mora da uradi na način koji primenjuju članice Evropske unije. Sankcijama, koje je EU uvela neposredno po izbijanju rata u Ukrajini, predviđena je zaplena imovine ruskih kompanija, kao i zajedničkih kompanija u kojima rusko vlasništvo prelazi udeo od 50 procenata.

Po tom modelu, Vučić priprema rešenja kojim će ruskom Gaspromu oduzeti vlasnički deo, nacionalizovati NIS i prodati ga nekoj zapadnoj kompaniji. Kao potencijalni kupac, prema saznanjima Magazina Tabloid, već se preporučuje britanska kompanija Šel.

U pregovorima, koji se upravo privode kraju, Vučić gleda samo svoj interes, kako da se ugradi što više. Ne zanimaju ga posledice koje će odlazak Gasproma izazvati na srpskom tržištu energenata. Štetu će platiti građani. Tako je pokrivena šteta od 1,2 milijarde evra, koja je napravljena u Elektroprivredi Srbije, pa može i ceh, koji će nastati zaplenom ruske kompanije.

- Videćemo šta možemo da uradimo da vam što više uzmemo. Jer naš cilj je da od vas uzmemo što više da bismo mi imali što više - javno je poručio Vučić stranim investitorima.

Poslujući po tim principima postao je najbogatiji vladar najsiromašnijeg naroda u Evropi. Kako sam priča, za deset godina je zgrnuo više od 25 milijardi evra. I to mu je malo. Hoće još. Kao što je, početkom devedesetih, profitirao na ratu i sankcijama u Jugoslaviji, tako sada namerava da iskoristi tragediju ukrajinskog i ruskog naroda, pa i privredni kolaps u evropskim državama.

Vučić i njegovi poslovni partneri iz naprednjačkog kartela otvorili su firme u Azerbejdžanu, Kazahstanu, Kirgistanu i drugim bivšim sovjetskim republikama, preko kojih će izgraditi mrežu za šverc robe u Rusiju i iz nje. Ista grupa štetočina namerava da još više zaradi na nesreći koja preti Srbiji.

U vreme sankcija devedesetih, Slobodan Milošević je stvorio tajkunsku kastu, a narod je opljačkan i osiromašen. Po istom receptu sad se Vučićevi tajkuni pripremaju da opelješe sve što stignu, sve što je preostalo. Samo oni imaju dozvolu da uvoze energente, hranu i ostalu neophodnu robu. Kad se posledice rata u Ukrajini preliju u Srbiju, počeće pljačka poslednje imovine građana. Naprednjački razbojnici već su prigrabili javne resurse, rasprodali su oranice, rudnike, šume i reke, a uskoro će krenuti u džeparenje, u otimačinu tuđe ušteđevine.

Dok oni budu zarađivali na švercu robe i šticovanom deviznom kursu, narod će biti prinuđen da rasprodaje sve što ima kako bi se prehranio. Građani će opet morati da prodaju stanove, kuće, automobile, porodični nakit, sve što imaju da bi po podivljalim cenama kupovali hleb i mleko, a možda čak i korenje ili novopazarske mantije. Taj horor će početi posle izbora, kad Vučić osvoji novi mandat i krene sa ispunjavanjem obećanja, koja je dao zapadnim gazdama.

- Narod će glasati za Srpsku naprednu stranku zbog mira i stabilnosti, zbog izgrađenih puteva, otvorenih fabrika, a i zbog neprospavanih noći našeg predsednika Aleksandra Vučića - kaže Ana Brnabić.

Naopako, građani zbog Vučića deset godina nemaju miran san, nemaju mir i stabilnost. Za razliku od normalnih ljudi, koji su zabrinuti za golu egzistenciju koju ugrožava kartel na vlasti, Vučićeve neprospavane noći su izazvane strahom od kazne za zločine koje je izvršio. Posrnuli diktator se plaši svih i svega. Plaši se naroda, koji je opljačkao. Zna da mu niko ne veruje, pa ni oni koje autobusima vozi s mitinga na miting. Ucenjeni i podmićeni nesrećnici moraju da mu aplaudiraju, ali znaju s kim imaju posla. Kad on kaže da narod ne mora da brine, da u robnim rezervama ima svega - pšenice, pasulja, sardina... - građani odjure u prodavnice da kupe sve što mogu, kako bi napravili što veće zalihe. Ipak, ni svest o tome kakav prevarant se nalazi na vlasti neće biti dovoljna da na izborima dođe do promene. Zločinačka mašinerija SNS-a neće dozvoliti da se nezadovoljstvo naroda iskaže na glasačkim listićima.

Građani su prepušteni naprednjačkom kartelu na milost i nemilost. Opozicioni lideri učestvuju na izborima kako bi za pedesetak svojih saradnika obezbedili poslaničke mandate, a svoje stranke ubacili u budžet. Svi znaju da od verbalne kritike i zgražavanja nad zlodelima vlasti narod nema nikakvu korist, ali niko ne mari.

Opoziciji, u ovom trenutku, nije stalo do borbe za vlast. Prepuštajući Vučiću i SNS-u da se sudari s posledicama svojih kriminalnih radnji i političkih avantura, lideri opozicionih stranaka izbegavaju mogućnost da preuzmu odgovornost. Lagodnije im je u opoziciji, a narod nek se snalazi, nek trpi.

Tako se ponašaju i predstavnici intelektualne elite, akademici i univerzitetski profesori, umetnici i ostale istaknute javne ličnosti. Neki od njih kritikuju vlast, razbacuju se žestokim izjavama, ali sve ostaje na nivou medijskog egzibicionizma. Rekli su i spasili dušu svoju. A, svoja tela štite time što ne preduzimaju ništa konkretno, što bi moglo da zaista ugrozi naprednjački kartel i pomogne u oslobađanju Srbije od diktature. Svi čekaju da se Vučićeva piramida zla uruši sama od sebe. To će se zaista dogoditi. Urušavanje je već počelo, ali nije moguće proceniti koliko vremena je potrebno da se okonča. Na to više niko ne može da utiče, ni normalni građani, ni naprednjaci, pa čak ni Vučić.

- Svaki dan će nam biti sve teže, a kraj se ne vidi, to ne zavisi od nas, mi nemamo veze s ratom u Ukrajini - kaže Vučić, pokušavajući da unapred pripremi alibi za katastrofu koja preti Srbiji.

Vučić svojim saradnicima plasira predikciju po kojoj je Zapad spreman na kompromis s Rusijom. Mirovnim sporazumom, na kome se već radi, Ukrajina bi ostala bez dve otcepljene republike i obavezala bi se da neće ni aplicirati za članstvo u NATO, kao i da UN oformi organe, koji će kontrolisati demilitarizaciju. Na taj način, Putin će dobiti mogućnost da proglasi pobedu i potpuno ispunjenje ciljeva specijalne vojne intervencije. Sjedinjene Američke Države i Evropska unija bi pristale na takav sporazum pod uslovom da Putin, neposredno po okončanju rata, podnese ostavku na mesto predsednika Rusije i napusti političku scenu. Zapadni političari bi to predstavili kao pobedu nad Putinom, što bi iskoristili za postepeno popuštanje i potpuno ukidanje sanckija Rusiji. Normalizacija odnosa bi spasila globalni privredni sistem. Vučićeva bolesna mašta može svašta.

Ako i bude tako, Srbija će pretrpeti ogromnu štetu. Iz haosa će izaći s uništenom privredom, opljačkanim narodom i rasturenih institucija. Da zlo bude veće, s Vučićem na vlasti. Aleksandar Vučić svesno uvodi državu i narod u rizik, koji može da bude fatalan, a sve samo da bi zaštitio svog brata Andreja i sebe. Da či će biti tako?

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane