Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

KiM

Kako su Srbi sa Kosmeta ispunili svoju “građansku dužnost”

Pod kolonijalnom vlašću

Za nama su još jedni izbori na kojima Srbija pod neokolonijalističkom vlašću, nije mogla da prođe gore. Da jeste, ne bi strani vlastodavci u Srbiji Vučiću ponovo dodelili vlast već nekome drugom. A bilo je među kandidatima i onih koji su tuđe ciljeve branili i zastupali agresivnije od Vučića što i jeste njihov osnovni problem. Kad naiđe poplava, ljudi branu brzo podignu ali tiha voda breg roni i retko se ko pokrene da tu nešto učini. To i jeste glavni razlog Vučićevog ostanka na vlasti i jedan od razloga zašto je Srbija tako umrtvljena. Zato nam je sam Vučić saopštio svoju pobedu jer šta tu ima da traži RIK koji se pita samo u slučjevima kada demokratije ima? U svetu bi ipak proces objavljivanja rezultata morao da bude saopšten ali u Srbiji ništa ne mora, osim kako se inače i kaže "mora samo da se umre". I to je postalo jedna od tri izvesnih stvari u ovoj državi.

Ivan Maksimović (dopisnik iz Kosovske Mitrovice)

Prva je da Vučić pobeđuje na izborima. Pobeđuje narodnu volju, demokratske procese, slobode i prava jer je tako u mogućnosti. Uz to Zapad je nametnuo, a što je Vođa već u prvom obraćanju istakao, kao definitivnu stvar javni "pro-ruski" kurs koji je "Srbija zauzela" na izborima na kojima niko njen glas i ne želi da čuje. Da, svi znamo da bi većina Srba izabrala i našla se radije na strani Rusije nego agresora sa Zapada na koje još uvek gaji sveže sećanje na njihove zločine ali nije to odlučilo jer im nije ni dato pravo da se izjasne već samo da odigraju kao da jesu. Odlučili su oni koji kontrolišu sva politička dešavanja u Srbiji jer znaju da je takav javni kurs ujedno i najubedljivije opravdanje za uvlačenje Srbije u novi rat ili barem nemire. Zato je to jedna od stvari koje je Vučić izneo u prvom obraćanju za koje se zna da će biti jedno od medijski najpraćenijih. Još jednom je potvrđeno da je Srbiji namenjena sudbina zatiranja, novo razaranje. Sledeći put, nadaju se, konačno. No, nisu prvi koji su se tome nadali.

Druga izvesna stvar je da vlasti bez Dačića neće biti ma u kojoj god formi ali učestvovaće u njoj. Dolaskom Vučića na vlast sa Zapada su stizali glasovi da niko tako ubedljivo ne može da izda kao bivše patriote. Niko ne može da nanese toliko poniženja i da ta izdaja tako zaboli kao kada to oni učine. Valjda zato ova dvojica i moraju još uvek da čine vlast u Srbiji jer ipak nije baš sve gotovo. Na izborima koji se održavaju u aprilu, neposredno pred devetu godišnjicu parafiranja Briselskog sporazuma, Dačić bi da se nametne kao Premijer, to jest da se vrati na mesto zločina. Podsećanja radi, upravo on je kao tadašnji premijer, uz potpis Hašima Tačija, ratnog zločinca sa zakasnelim pozivom na Sud pa makar i Haški, stavio svoj potpis na dokument i tako parafirao sporazum, to jest izdaju, kojom je razorio Kosovo i Metohiju.

Na opštu žalost, tu se po Srbe ništa neće tu završiti. Ko je hteo da vidi mogao je, svaka teška i nezakonita odluka kada se usvoji i sprovede na KiM a otvoreno je suprotna nacionalnim interesima, pravu i pravdi, to se kao bumerang vraća ostatku zemlje. Mahom kroz prodaju i pljačkanje njenih resursa, posledično kroz srozavanje ekonomskog statusa građana i gubitka opšteg suvereniteta. Nije tu reč o nama apstraktnoj kosmičkoj i božanskoj pravdi već o prosto praktičnom sledu događaja jer to jesu nagrade za izdaju vitalnih interesa. Zašto bi Zapad sprovođenje svojih ciljeva na tlu Srbije plaćao sopstvenim, kada to može novcem srpskog naroda i države i to prostim nereagovanjem na sve one pljačke i kriminal koje za svoju korist obavlja režim Aleksandra Vučića? Sve što treba da urade jeste da puste vlast da ih odrade. Time "isplate" svoje poslušnike a istovremeno dobiju snažan povod i razlog kojim ih ucenjuju dok sav prljavi posao, čijem se ovako laganom obavljanju nisu mogli nadati ni u svojim najslobodnijim snovima, za njih odradi Aleksandar Vučić. A on svu krivicu za to prebaci na koga drugog do - na narod.

Doduše, na onaj deo naroda koji je svojim prirodnim položajem, nalazeći se na radnom mestu, jednostavno najpogodniji da bude ucenjen gubitkom tog radnog mesta, a time i da ugrozi sopstvenu egzistenciju. Ne treba tu puno. Njima se samo saopšti da će ih autobusi čekati na određenom mestu i u određeno vreme. Sve ostalo odavno je već svima poznato. A kada najuticajniji čovek u državi, kao što je to Aleksandar Vučić, svoju dužnu brigu o Srbima sa Kosova i Metohije pokaže tako što na sednici za nacionalnu bezbednost prvog do sebe posadi Milana Radoičića za koga, jednostavno, baš svi na Kosovu i Metohiji znaju da je vođa organizovanog kriminala sa neograničenom moći, nije više potrebno dodati baš ni jednu reč.

Tako je u nedelju 3. aprila više hiljada Srba sa severa KiM, pošlo iz svojih mesta u neki od najbližih gradova uže (bolje reći sužene) Srbije da glasa i "ispuni svoju građansku dužnost". Jedino su još oni nekome nešto dužni u ovoj zemlji, kako se čini. Oni bi rekli "i dužni i tužni" jer naravno da su svesni svog položaja odnosno svoje nemoći.

Od svojih domova do biračkih mesta na kojima će po nalogu dati glas svom istorijskom Uništitelju Srbije, morali su da pređu između 50 i 150 kilometara. Na tom putu, u oba pravca, sačekala ih je obavezna kontrola na administrativnim prelazima, inače među najčvršćim prelazima između dve teritorije u Evropi. Tek da ih podseti da glas daju upravo onome ko je za njih i zaslužan i da nemaju nikakav drugi izbor, a da ne ugroze sopstvene živote.

Oni koji nisu želeli da ih baš sve podseti na svoju nesreću, poniženost i jad tog dana vozeći se autobusima kojima upravljaju najčešće Albanci, krenuli su svojim vozilima. Njih je sačekala gužva na prelazima a na Jarinju i čekanje u oba pravca od oko tri sata! Nedelja je, neradni dan, ima se vremena. Tačno je da postoji jedan broj onih koji Vučiću prosto veruju. Međutim, kada se oduzmu oni koji su podlegli njegovoj neprestanoj žestokoj i nemilosrdnoj kampanji samo proteklih deset godina, koliko efektivno kontroliše sve medije, ili ga ne razotkrivaju i oni na zapadnjačkim jaslama koji su navodno protiv njega, ali ne i protiv njegovih najvećih zločina poput izdaje Kosova i Metohije, teško da bi takav Vučić uopšte prešao cenzus. Zato se u tom pritisku ništa i neće promeniti a dolaskom bilo koga novog na vlast kontrola nad medijima bi bila znatno ublažena što bi već moglo da stvori određene probleme i uspori ispunjavanje agende stranim vlastodavcima u Srbiji.

Samo iz Kosovske Mitrovice su tog jutra krenula čak 24 autobusa put Raške i Tutina gde se obavljalo glasanje, a u popodnevnim časovima još nekoliko. Mnogi su se zapitali hoće li biti obezbeđeno toliko autobusa da ih sve preveze onog dana kada konačnom izdajom Aleksandra Vučića njihov opstanak u pokrajini bude okončan nekim novim pogromom. Ako se taj dan ne poklopi sa datumom sledećih izbora, onda sigurno da neće. No, sve se to dešava, kako režimski mediji javljaju "u skladu sa okolnostima". O divnog li, gotovo poetičnog izraza, za najopsežniju i najstrašniju izdaju koju Srbija pamti u svojoj istoriji! Medijski poslenici je, čini se, ne smatraju tako već dodaju da je "glasanje proteklo u najboljem redu" i da "nisu uočene veće nepravilnosti"!

U neko ne tako davno vreme ovakvo premeštanje stanovništva smatralo bi se genocidom. Vremena se menjaju, uticaj interesnih strana takođe, pa i tumačenja definicija prava. To se u današnjoj Srbiji pod neokolonijalnom vlašću sa Vučićem na čelu, naziva "praznikom demokratije". Oni koji su tu i takvu demokratiju "praznovali", polazeći da Vučiću "vrate dug" dajući mu glas, u međusobnom razgovoru otkrili su mnogo toga. Jadajući se svojoj prijateljici što druga ne razgovara sa njom, Srpkinja u srednjim godinama prepričava kako je savetovala - "dok smo tu, tu smo. Svaki dan mogu da nas proteraju odavde i zbog tih gluposti nećeš da pričaš sa mnom?".

Ovo objašnjava celokupan položaj i osećanje koje vlada među Srbima na Kosovu i Metohiji zbog čega i jesu tako pasivni. Godinama unazad zahvaljujući uvećanim primanjima koja su trebala da ih motivišu da tu ostanu, uspeli su da sebi kupe kakvu nekretninu u centralnoj Srbiji, kako se to kaže "za svaki slučaj". Taj se slučaj dogodio dolaskom Aleksandra Vučića na vlast ali i odsustvom pružene ruke pomoći od ostatka svoje države čime im je jasno stavljeno do znanja da su pušteni niz vodu. Takva, i sve dublja pasivnost javnosti tokom narednih godina do danas, samo je sve čvršće ubeđivala Srbe da im je zacrtana sudbina pod albanskom vlašću, a time i tihi ili otvoreni nestanak, te da se to nikako ne može promeniti. Jedino što mogu jeste da ćute, da "ne talasaju", da izvršavanjem svakog naloga izbegnu bilo kakav dodatni problem i da tako zadrže posao i ostvare što bolje uslove za penziju koju najverovatnije neće provesti ovde. To je jedini "cilj" najvećeg broja Srba na Kosovu i Metohiji. Na neki čudan način, sve što im se dešava shvatili su kao igru u kojoj ako igraju po zadatim pravilima dolaze do svog cilja. Tako čak sa šeretskim osmehom ispunjavaju sve što od njih traži u "ime države" odnosno Vođe, i igrajući po tempu koji im je nametnut, osećaju se kao da su oni ti koji pobeđuju jer bez većih poteškoća ostvaruju ono što su zamislili...

Nakon što je Vučić umesto RIK-a, institucije čije postojanje više nema nikakvog smisla, proglasio svoju pobedu, po ustaljenom receptu kao posle svakog poraza srpskog naroda na Kosovu i Metohiji pod Vučićem - njegove "pristalice", preciznije saučesnici u kriminalu i zločinu veleizdaje, formirali su kolonu automobila i sa upaljenim bakljama defilovali kroz namučeni srpski deo grada slaveći što im je za još neko vreme produžena mogućnost daljeg bogaćenja i bahaćenja. Simbolično, režimski mediji prenose da su se nakon toga "mirno razišli". Sve što je ostalo posle njih, bilo je ojađeno i umrtvljeno. Tako će biti i posle odlaska Vučića sa vlasti ma kad god da to bude i na koji god način. Sa jednom razlikom - neće se mirno razići. To im tada sigurno nećemo dozvoliti. Zadužili su nas.

Glosa

Na poternici

Dopisnik Magazina Tabloid Ivan Maksimović, saznali smo slučajno, već tri godine se nalazi na poternici Interpola, koju je za njim raspisalo Tužilaštvo za visokotehološki kriminal Višeg tužilaštva u Beogradu, zbog ''uvrede koju je uputio preko društvenih mreža predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću.''

U započetoj akciji privođenja pravdi članova njegovog kartela, počeće da iz ormana ispadaju leševi, da se javljaju sužnjevi koji čame u zatvoru zbog uvrede ovog opakog ludaka.

podeli ovaj članak:

Natrag