Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Nestajanje

Knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spasavanje sela i države'' (79)

PLANETI PRETI NAJVEĆA GLAD IKADA

Branislav Gulan, je član Naučnog društva ekonomista Srbije, Nacionalnog tima za preporod sela Srbije, KONVENTA EU - Mreže za ruralni razvoj EU u Srbiji, analitičar, novinar, publicista i književnik, koji se više od pola veka bavi selom i seljacima, odnosno čekanjem boljeg života na selu. Ekonomista po obrazovanju, pohađao je i završio u šestoj generaciji 1980/81. godine, najvišu političku školu u SFRJ ,,Josip Broz Tito'' u Kumrovcu. Evo i njegovih najnovijih istraživanja oblasti kojima se bavi u poslednjih pola veka rada. Autor je i trostruki dobitnik nagrada za životno delo. Dve međunarodne i jedne domaće - Društva novinara Vojvodine u 2019.godini. U izdanju novosadskog ,,Prometeja'', nedavno je objavljena i nova knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spasavanje sela i države''. Knjiga je proglašena i nagrađena za najbolje autorsko delo i projekat u 2019.godini VELIKOM I MALOM DARODAVNICOM od strane ,,Svetionika'' iz Kragujevca. U 2020. godini autoru je za projekat istraživanja, nestajanja i obnove sela Srbije dodeljena i uručena MEDALJA ČASTI Novog Sada. Uz dozvolu autora objavljujemo najinteresantnije delove ovog istraživanja čije se i novo izdanje upravo priprema.

Branislav GULAN

Rat u Ukrajini preti da izazove globalnu krizu gladi, upozorio je danas generalni sekretar Ujedinjenih Nacija Antonio Gutereš i ocenio da je vreme da se okonča taj "apsurdni rat". Dodao je da se konflikt brzo razvija i da nikuda ne ide, a da građani Ukrajine "žive u paklu", prenosi Rojters. Rekao je da je nastavak rata u Ukrajini "moralno neprihvatljiv, politički neodbranjiv i vojno besmislen". Zbog rata u Ukrajini dosad nezabeležen rast cena hrane u svetu. Rast cena hrane u svetu u martu dostigao je do sada nezabeležen nivo zbog rata u Ukrajini koji je „izazvao šok" na tržištu žitarica i biljnih ulja, saopštila je Organizacija UN za hranu i poljoprivredu (FAO).

FAO indikator za cene hrane koji prati mesečne promene međunarodnih cena korpe osnovnih prehrambenih proizvoda već je u februaru beležio rekord od kada je počelo praćenje 1990. godine, a u martu je zabeležio novi rast od 12,6 odsto, navela je ta organizacija. Ovaj porast cena najvećim delom dolazi, prema pokazateljima FAO, zbog poskupljenja žitarica. On iznosi 17,1 odsto u odnosu na februar zbog snažnog rasta cene žita i svih sekundarnih žitarica, uglavnom zbog rata u Ukrajini. Na porast cena hrane takođe utiče poskupljenje biljnih ulja, koje je prema FAO indikatoru 23,2 odsto, što je podstaknuto cenom suncokretovog ulja, čiji je Ukrajina najveći svetski izvoznik.

Svetska banka, Međunarodni monetarni fond, Svetski program za hranu Ujedinjenih nacija i Svetska trgovinska organizacija pozvali su na pokretanje hitne, koordinisane globalne akcije za rešavanje pitanja bezbednosti hrane uz apel da se izbegavaju zabrane izvoza hrane ili đubriva. U zajedničkom saopštenju čelnika četiri organizacije upozorava se da rat u Ukrajini dodatno jača pritisak na milione ljudi širom sveta koji su već ugroženi pandemijom kovida-19, klimatskim promenama i drugim ratnim sukobima. Značajna poskupljenja osnovnih životnih namirnica i nestašice dodatno pritiskaju domaćinstva, navodi se u saopštenju i naglašava da su najsiromašnije zemlje izložene najvećim pretnjama iako i srednje razvijene zemlje ubrzano i same postaju ranjive.

Promašena agrarna politika

Dobar deo ekonomskih odluka u Srbiji donosi se u korist sopstvene štete. Najbolji primer je od nedavno o uništavanju domaće mlinske industrije. Namerno ili ne? I u proteklih dve decenije imali smo pljačkašku privatizaciju u Srbiji koja je obavljena uz pomoć države. I sve sad što se radi, više loše nego dobro, pomaže država!

,,Napominjemo da je industrijsko mlinarstvo jedna od retkih grana gde se ostvaruje gotovo stopostotni neto devizni efekat (u obavljenom spoljnotrgovinskom prometu, izvoz čini oko 97 odsto), kao i da već decenijama suvereno vlada na regionalnom tržištu. Izvoz brašna je vrlo važna stavka u poslovanju mlinske industrije jer, kod svih većih mlinskih firmi, sa oko 20 odsto doprinosi stepenu korišćenja kapaciteta, ostvarivanju prihoda i uposlenosti radnika. Zabrana izvoza brašna ima višestruke posledice za poslovanje domaće privrede i otvara brojna pitanja, navešćemo samo neka najvažnija: Uvesti zabranu izvoza u situaciji nikad veće konjukture na regionalnom tržištu brašna, nikad većih cena i stopostotnog avansnog plaćanja, nameće pitanje kome je u interesu da uništi domaću mlinsku industriju, da nas "izbriše" sa tržišta na kome decenijama suvereno vladamo i da to tržište "galantno" prepusti trgovcima iz okolnih država (Hrvatska, Mađarska, Bugarska, Grčka, Turska, čak i BiH). U poslednjih mesec dana, Srbija je već propustila izvoz brašna u količini od najmanje 20.000 tona'', navodi Zdravko Šajatović, direktor ,,Žitounije''.

Nepotrebne zalihe brašna

Poštovani,

U prilogu vam dostavljamo slikovni prikaz (iz tri velika srpska mlina) rezultata promašene agrarne politike u vidu zabrane izvoza brašna. U celom svetu se roba proizvodi za tržište, a naročito izvoz gde trenutno vlada izuzetna konjuktura, samo se kod nas brašno proizvodi za prepune magacine. Slike govore više od reči. Kome je sve ovo trebalo. Zanima nas kakvo objašnjenje imaju odgovorni za našu agrarnu politiku i uopšte za uslove poslovanja domaće privrede. Zbog loše agroekonmske politike mlinari su onemogućeni da izvezu brašna u vrednosti od 8,5 miliona evra. Zato će oni od države tražiti odštetu od 160 miliona dinara.

Zdravko Šajatović, direktor ,,Žitounije'', Novi Sad

Treba da se izvezu viškovi!

U korist sopstvene štete

Započela je već peta nedelja kako je Vlada Srbije zabranila izvoz brašna. Svi napori, argumentacija i konkretni predlozi industrijskog mlinarstva Srbije da se ova ekonomski neopravdana i štetna mera ukine, ostali su bez odgovora, a Vlada bez ikakvog dodatnog obrazloženja ostaje istrajna u nameri da navedena mera zabrane i dalje ostane na snazi. Da je izvezeno brašno, država i proizvođači bi prihodovali 8,5 miliona evra. Ovako proizvodnja će ostati u Srbiji, a kada stigne nova pšenica neće biti mesta za lagerovanje. Zar državi i proizvođačima hrane treba takva agrarna poltika, koja im posle prolivanja znoja donosi gubitke? U takvoj politici se i nalaze razlozi zašto su paori siromašni, nemaju novca da obnove mehanizaciju koja je u proseku stara više od tri decenije. Samo mali broj ima novca da kupi nove traktore i kombajne.

,,Napominjemo da je industrijsko mlinarstvo jedna od retkih grana gde se ostvaruje gotovo stopostotni neto devizni efekat (u obavljenom spoljnotrgovinskom prometu, izvoz čini oko 97 odsto), kao i da već decenijama suvereno vlada na regionalnom tržištu. Izvoz brašna je vrlo važna stavka u poslovanju mlinske industrije jer, kod svih većih mlinskih firmi, sa oko 20 odsto doprinosi stepenu korišćenja kapaciteta, ostvarivanju prihoda i uposlenosti radnika. Zabrana izvoza brašna ima višestruke posledice za poslovanje domaće privrede i otvara brojna pitanja, navešćemo samo neka najvažnija: Uvesti zabranu izvoza u situaciji nikad veće konjukture na regionalnom tržištu brašna, nikad većih cena i stopostotnog avansnog plaćanja, nameće pitanje kome je u interesu da uništi domaću mlinsku industriju, da nas "izbriše" sa tržišta na kome decenijama suvereno vladamo i da to tržište "galantno" prepusti trgovcima iz okolnih država (Hrvatska, Mađarska, Bugarska, Grčka, Turska, čak i BiH). U poslednjih mesec dana, Srbija je već propustila izvoz brašna u količini od najmanje 20.000 tona'', navodi Zdravko Šajatović, direktor ,,Žitounije''. Istovremeno cena palminog, sojinog ulja i ulja uljane repice takođe rastu, „pod uticajem svetske tražnje za uvoz zbog prekida u snabdevanju suncokretovog ulja".

Predsednica Vlade Srbije Ana Brnabić razgovarala je sa predstavnicima Udruženja žita Srbije, a jedna od tema bila je i odluka Vlade o privremenoj zabrani izvoza pšenice, kukuruza i suncokretovog ulja. Ona je tada rekla odluke će se donositi zajedno sa proizvođačima žita. To je ostalo samo na rečima i obećanjima, a poljoprivrednicima na čekanju. Vlada sama zaseda i donosi odluke, prema sopstvenom mišljenju, a ne znajući kakvo je stanje na terenu ni u privredi sveta. Jer, kako i da znaju kada oni žive u svom svetu vlasti.

Pre deceniju i po autoru ovih redova pok. direktor Novosadske banke u glavnom gradu Vojvodine, prof dr Vojin Bjelica je govorio da je vlast uvek poslednje što čovek ispušta. Posle nje ispušta dušu!

Premijerka je predložila da se nastavi analiza trenutne situacije na domaćem tržištu, kada su u pitanju ovi poljoprivredno-prehrambeni proizvodi, nakon čega bi se održao novi sastanak sa predstavnicima Udruženja žita Srbije, saopštila je vladina Kancelarija za saradnju sa medijima.

Brnabić je na sastanku kome su prisustvovali i predstavnici Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede istakla da je važno da je dijalog sa proizvođačima žita uspostavljen i da će sve buduće odluke donositi zajedno.

Proizvođače obradovala, a prerađivače zabrinula cena suncokreta!

Dobra cena suncokreta prošlogodišnjeg roda iz 2021. godine obradovala je proizvođače, ali je zabrinula prerađivače i kupce. Zbog česte promene cene ulja na domaćem tržištu i zabrane izvoza, prerađivači je ne komentarišu, ali ističu da ulja ima dovoljno i da ne vide razlog za dalje restrikcije u prodaji tržišnih viškova izvan zemlje.

U fabrici ulja „Banat" u Novoj Crnji radi se u tri smene. U toku je prerada suncokreta prošlogodišnjeg roda, kao i ugovaranje za ovu godinu, piše RTS. Plan je da celokupnu količinu zrna suncokreta prošlogodišnjeg roda preradimo do polovine maja 2021. godine kada bismo ušli u proces realizacije remontnih aktivnosti i spremno dočekali početak nove sezone prerade. Plan je da preradimo više od 80.000 tona uljarica i da proizvedemo više od 30.000 tona ulja i sačme različitog kvaliteta, čime ćemo omogućiti punu uposlenost proizvodnih kapaciteta i doprineti realizaciji svojih poslovnih ciljeva, izjavio je direktor fabrike ulja „Banat", Marko Todić.

U zemljoradničkoj zadruzi „Plast" u Srpskoj Crnji sve je spremno za početak setve. U ovoj 2022. godini smo ugovorili oko 400 hektara što je na nivou prošle godine, odnosno na nivou višegodišnjeg proseka. Obezbedili smo sav repromaterijal, neznatno je poskupelo seme, hemija, veštačko đubrivo je višestruko otišlo u odnosu na prethodnu godinu. Međutim, ono što je interesantno reći, bar što se naše zadruge tiče, nije došlo do smanjenja ugovaranja i primene veštačkog đubriva, taj nivo se nešto malo i povećao, a razlog je svakako prošlogodišnja cena suncokreta koja je zaista korektna, istakao je Zoran Zečević iz zadruge „Plast".

I individualni poljoprivredni proizvođači spremno dočekuju setvu. Tako, Petar Stojanović iz Srpske Crnje kaže da je repromaterijal obezbeđen. Što se tiče strukture setve na mom imanju, iznosiće oko deset hektara, jer imam tropolje, i ne odustajem od toga bez obzira i na najave cene, jer računam da će i cena poljoprivrednih proizvoda kao što su pšenica i kukuruz biti istovremeno visoka i da će to opravdati ovu skuplju setvu koja će definitivno biti znatno skuplja. Očekujemo da će i cena biti povoljnija, tako da će sve biti urađeno u optimalnom roku, navodi Stojanović.

Prema najnovijim istraživanjima ,,Žita Srbije'' kukuruz će biti posejan na oko 950.000 hektara. Očekivani prinos po jednom hektaru je oko 7,5 tona. Srbiji je zbog devastiranog stočnog fonda potrebno do četiri miliona tona kukuruza. U 2021. godini kukuruz je bio posejan na nešto više od milion hektara. Očekivao se rod od oko osam miliona tona. Međutim, suša je ,,obrala'' dva miliona tona pa je ubrano oko šest miliona tona. Posle podmirenja sopstvenih potreba, i pored manje proizvodnje za izvoz je ostalo oko dva miliona tona. Od izvoza kukuruza u 2021. godini prihodovano je 557 miliona dolara.

Planirano je da se u Srbiji suncokret seje na površini od 245.000 do 250.000 hektara i, ukoliko to dozvole vremenske prilike, setva bi trebalo da se završi do prvog maja. Očekuje se prinos da bude tri tone po hektaru ili ukupno 735.000 tona.

Soja treba da se poseje na oko 240.000 hektara. To znači da se može očekivati prinos po hektaru od 3,2 tone ili ukupan rod od 760.000 tona.

Poljoprivredna proizvodnja u Srbiji u 2021. godini bila je vredna oko 5,6 milijardi dolara. Već decenijama ona je po hektaru vredna 1.000 dolara. Zvanično u Srbiji postoji 5,1 miliona hektara poljoprivrednih povšrina, obradivo je 4,1 miliona hektara, dok se koristi 3.476.000 hektara.

Od izvoza 4,9 milijardi dolara

U 2021. godini od izvoza hrane (čitaj sirovina) iz Srbije je u svet izvezeno u vrednosti od 4,9 milijardi dolara. Izvoz kukuruza je doneo 557 miliona dolara, malina 426 miliona dolara, pšenice 255 miliona dolara, od izvoza hrane za pse i mačke prihodovano je 147 miliona dolara, izvoz ulja od suncokreta doneo je 86 miliona dolara, sirovo ulje je izvezeno u vrednosti od 98 miliona dolara, zamrznuto voće je donelo 94 miliona dolara. Od izvoza jabuka je prihodovano 127 miliona dolara, izvoz šećera je doneo 101 miliona dolara, od šećerne vode je prihodovano 102 miliona dolara, sladoleda je izvezeno u vrednosti od 80 miliona dolara, duvana za 196 miliona dolara i cigareta za 229 miliona dolara.

Hvalimo se da smo među 10 izvoznika kukuruza u svetu. To je dobro. Ali, kada se razmisli taj izvoz je za kritiku, a ne za pohvalu. Jer, kukuruz u ovom slučaju predstavlja samo sirovinu za hranu. Od njega može u višim fazama prerade da se dobije čak 10.000 različitih proizvoda. Da smo ga preradili i njih izvozili zarada bi bila veća za najmanje pet puta. Ovako se hvalimo sa gubicima u obavljenom poslu. Zato i izvoz hrane iz Srbije ne može da stigne željenih 10 milijardi dolara godišnje.

HLEB ĆE BITI LUKSUZNA HRANA, ALI NE I U SRBIJI: "U Hrvatskoj će hleb biti dva evra, negde i do deset". Rat u Ukrajini ne može dobiti. Izgubiće svi, bez obzira kakvi rezutlati budu! Generalni sekretar UN Gutereš tvrdi da, čak i ako Mariupolj padne, Ukrajina se ne može osvojiti po principu "grad po grad, ulica po ulica, kuća po kuća". "Pre ili kasnije, moraće sa bojnog polja da se premesti za pregovarački sto. Vreme je da se okonča ovaj apsurdni rat", ukazao je on. Generalni sekretar UN rekao je da je više 10 miliona Ukrajinaca pobeglo iz svojih kuća i upozorio da se posledice rata osećaju globalno, "gde ogroman rast cena hrane, energenata i đubriva preti da izazove globalnu krizu gladi". "Dovoljno toga je na pregovaračkom stolu da bi se prestalo sa neprijateljstvima i ozbiljno pregovaralo, sada, odmah", apelovao je Gutereš.

Istog meseca kada je rat bio na početku Dejvid Bisli, direktor WFP (Svetski program za hranu) kaže da u poslednjih dve godine gotovo svaki treći stanovnik planete nije imao siguran pristup hrani. Zatim je sarkastično primetio „ponosan sam što možemo, na primer, da lansiramo rakete sa svemirskim turistima na Mesec. Ali, u isto vreme, na zemlji se suočavamo sa istinskom krizom. Deca od gladi umiru svaki dan."

Sistematični istraživači dokazuju da pandemija Kovid 19 nije pogađala jednako bogate i siromašne. Uvek je prisutna mudrost da „svet može da propadne, ali ne i kapitalizam". Dok se pandemija širila oni sa vrha su pravili profit. Osam najvećih kompanija za proizvodnju hrane i pića isplatile su akcionarima više od 18 milijardi dolara, od januara do početka jula 2020; Coca-Cola (3,522 milijarde dolara), Danone 1,348 milijardi, General Mills 594 miliona dolara, Kellogg 391 milion, Mondelez 408 miliona, Nestle 8, 248 milijardi dolara, PepsiCo 2,749 milijardi i Unilever 1,180 milijardi dolara....

Suština kapitalizma, koji nikad nije bio humano lice, svodi se na poruku J.V. Staljina: "Kad budemo vešali kapitaliste, oni će nam prodati uže koje ćemo koristiti za vešanje"! Shodno ovom postulatu valja razumeti i izveštaj sa Vol Strita da je cena akcija sto firmi prijavljenih na berzama tokom pandemije dodalo više od tri biliona dolara svojoj tržišnoj vrednosti. Džef Bezos bi danas mogao da plati svakom od 876. 000 zaposlenih u Amazonu jednokratni bonus u iznosu od 105.000 američkih dolara i da i dalje bude bogat koliko je bio na početku pandemije...

Šta uzrokuje tako dramatičan rast gladnih u svetu? Pandemija je okrenula svet naglavačke, milioni ljudi su ostali bez posla i primanja, suša u 2021. godini pogodila je ceo svet, a naročito većinu afričkih u južnoazijskih zemalja. Tome valja dodati da i ostatku sveta, pa i u Evropi raste broj gladnih. Nedavno je nemačka humanitarna organizacija „Pomoć gladnima u svetu" u svom godišnjem izveštaju dramatično objavila da u svetu gladuje oko milijardu ljudi. Uzroci su pandemija, ratovi, klimatske promene. Dok OXFAM - međunarodna humanitarna organizacija nedavno upozorava da od gladi u svetu svakog minuta umre 11 ljudi. Od Kovida 19 svakog minuta umre sedam ljudi. Svaki deseti žitelj planete Zemlje gladuje, navodi se u ovom izveštaju.

Potrošnja domaćinstava u EU smanjena za osam odsto

Potrošnja domaćinstava u EU smanjena je za osam odsto 2020. godine u poređenju sa 2019. godinom, objavio je Eurostat. Najveće godišnje smanjenje od kada se meri posledica je, kako navode na ovom sajtu, efekata pandemije korona virusa. Najveći pad potrošnje domaćinstava zabeležen je kod restorana i hotela od čak 38 odsto u odnosu na godinu ranije. Pad u kategorijama odeće i obuće, saobraćaja, kao i rekreacije i kulture je bio 17 odsto. S druge strane, najveća povećanja su zabeležena u segmentu hrane i bezalkoholnih pića - tri odsto i komunikacije gde je rast potrošnje bio dva odsto. Domaćinstva u EU su 2021. godine najviše trošila, više od četvrtine budžeta na stanovanje, vodu, struju, gas i druga goriva, dok je 15 odsto odlazilo na hranu i piće, a 12 odsto budžeta na transport.

Kriza koja dolazi

Da li se iz svega navedenog nazire dubina krize koja dolazi? Za upućene svakako da, ali kakve će posledice ova pošast ostaviti, koliko će ljudi stradati što od gladi, što od novih bolesti koje jednako prate siromaštvo, to ni Svevišnji ne zna. Ono što je vidljivo apsolutno je uznemiravajuće za sve manje zemlje i njihove ekonomije. Naime „širom Evrope drastično su porasli računi za struju... najveći skok zabeležen je u septembru 2021. godine. Samo u tom mesecu veleprodajne cene električne enegrije u Nemačkoj porasle su skoro za pedeset odsto". Kako javljaju agencije iz EU, zalihe gasa, uglja i vode (za proizvodnju električne energije) u Evropi su najniže u poslednjih deset godina!

Na zemljinoj kugli će 2022. godine roditi oko 790 miliona tona pšenice. To je dovoljno za ishranu sveta, pa i za rezerve. Ako se gleda globalno, ali hrane će biti dovoljno za one koji imaju dovoljno novca da je plate. Ona više nikada neće biti jeftina. Rod pšenice je dovoljan ako bi se raspoređivalo po potrebama. Međutim, gladni će biti još više gladni, a hleba i hrane će imati oni koji budu imali dovoljno novca. To se od vajkada dešava, ali se ne ostvaruje plan koji se donosi u UN da se iskoreni glad. Na zemlji je svaki dan milijarda gladnih ljudi!

Evropa, ma šta to značilo, zavisi od ruskih energenata, a njihove cene skaču. Barel nafte ovih dana preti da prešao je i 100 dolara. Ali to nije jedini damaklov mač nad dobrim delom zemalja EU. Sasvim je neizvesno šta će biti sa dugovima Italije, Grčke, Španije, čiji iznos uveliko premašuje godišnji BDP tih zemalja. EU i SAD su poslednjih godinu i nešto „spas" našli u štampanju enormnih količina novca koje su ubrizgavali u sistem, „peglajući" privredne posledice kovid pandemije. U evropski i svetski ekonomski rečnik opet se vratila stara „dobra" inflacija, koja će ohladiti mnoge bahate i neuke glave. Eto, i u Srbiji je ona u martu u odnosu na mart 2021. godine imala rast od 9,1 odsto, saopštila je guverner Jorgovanka Tabaković. Nije najniža, ali ni najviša i Evropi.

Gde je Srbija u ovom globalnom ekonomskom strahu i najavljenom haosu? Na ovo pitanje teško je naći odgovor, jer privreda koja je počela da se uspravlja, logično je ranjiva i još nejaka za ozbiljna ekonomska krizna iskušenja. Dakle, analitičari procenjuju da će Srbija, kao i većina zajednica u svetu u postkovid krizi, biti izložena ozbiljnim iskušenjima.

Evrostat procenjuje da je Srbija u kategoriji država u kojima je svaki četvrti stanovnik u riziku od siromaštva. Svetska banka veruje da bi se „broj siromašnih u Srbiji mogao povećati za dodatnih 125.000 - 327.000 u zavisnosti koliko bude trajala kovid kriza." Od ranije je poznato da u Srbiji u ozbiljnom siromaštvu živi oko pola miliona stanovnika sa mesečnim primanjima do 12.286 dinara mesečno. Dr Ivan Nikolić iz Ekonomskog instituta podseća da je pomenuti prosek mesečnih zarada povećan Zakonom o minimalnoj ceni rada koja iznosi 35.000 dinara. On takođe veruje da će krize biti, ali da bi građane koji su u riziku od siromaštva, više trebalo da brine sasvim izvesna inflacija dinara i porast cena energije. Nešto zbog suše i dodatnih ekonomskih problema i u Srbiji su porasle cene osnovnih životnih namirnica za oko 18 odsto, što najavljuje dodatne teškoće.

Hrana oružje moćnih

Do kraja 2300. godine na Zemlji će živeti 9,2 milijardi stanovnika. Procena je zasnovana na porodici od dvoje dece. Statističko povećanje za samo "četvrtinu deteta'' po porodici mogli bi populaciju u 24 veku da podignu na čitavih 36,4 milijarde ljudi. Čovečanstvo nije bezbrižno kada je reč o njegovoj prehrambenoj sigurnosti i budućnosti zbog stalnog rasta broja stanovnika na planeti i ograničenosti prirodnih resursa i sve manje obradivog zemljišta.

Milijarda neuhranjenih i pola milijarde gladnih ljudi planete Zemlje dramatično ukazuju da je kriza proizvodnje hrane, bolje reći njene valjane podele dostigla neželjene razmere. Svakog dana u svetu umre od gladi 40.000 dece! Prema podacima FAO (Organizacije za poljoprivredu i hranu UN u Rimu) godišnje od gladi umre 30 miliona ljudi, od čega 18 miliona dece. Zato je i ishrana sve većeg broja stanovnika (broj gladnih godišnje se povećava za 80 miliona na zemljinoj kugli) bila i ostala problem prošlog, ali i ovog veka pa i milenijuma. Prošli vek je bio vek, nafte ovo je vek vode, ali i umiranja od gladi.

Ove nedaće s kojima se čovečanstvo mora najbezbolnije uhvatiti u koštac, više su posledica neravnomernosti razvoja, nego nemoći nauke i tehnologije da nahrani stanovništvo zemljine kugle. Pri sadašnjoj stopi priraštaja od 17 odsto, svetsko stanovništvo se povećava za 80 miliona ljudi godišnje. Prema podacima UN na početku ovog veka na Zemlji je bilo 6,2 milijarde ljudi. Sada i pored toga što se na zemljinoj kugli proizvede toliko hrane da se može ishraniti stanovništvo, zbog neravnomernosti i zbog toga što je hrana, uglavnom, vlasništvo bogatih, deo čovečanstva gladuje. Najbolji podatak je da jedan poljoprivrednik u Kanadi proizvede 100 puta više hrane nego njegov kolega u Egiptu, a čak 500 puta više od prosečnog etiopskog seljaka. Jedan seljak u Srbiji proizvede hrane za 15 osoba, dok u Nemačkoj za 150... Dok vlada glad i obilje, Međunarodni institut za istraživanje politike ishrane procenjuje da je svet savršeno sposoban da hrani 12 milijardi ljudi od sada pa 100 godina unapred!

I tako dok zemlje u razvoju sve snage usmeravaju da u skoroj budućnosti dostignu sposobnost samoprehrane, u razvijenim državama se smanjuju poljoprivredne površine. To je u nekim zemljama slučaj čak sa 15 odsto godišnje, a istovremeno se uništavaju (čitaj bacaju u more) ogromne količine hrane da bi se održala njihova tržišna cena. Tako su farmeri u SAD stimulisani da proizvode manje hrane. Hrana je postala i najmoćnije oružje bogatih. Ex američki ministar poljoprivrede Dan Glikman je komentarišući podatke o hrani koja se baci istakao da bi, ako se računa da prosečan čovek dnevno troši 1,35 kilograma hrane, i samo od izgubljenih 43,2 miliona tona hrane bilo dovoljno da se svakog dana prehrani četiri miliona ljudi. Ukoliko bi se spasilo od propadanja 10 ili 25 odsto bačene hrane, to bi bilo dovoljno za osam do 20 miliona gladnih!

Raste cena kukuruza: Sledi li nestašica?

Blokada luka u Crnom moru, nove sankcije Rusiji, koje će uticati na snabdevanje i cene energije, i suša u delovima sveta deluju na tržište, njegovu snabdevenost i cene.

Nestašica je samo uvod u još jedan rast cena žitarica. Uvoznici moraju da traže druge dobavljače da pokriju svoje uvozne potrebe.

Ukrajina bila glavni dobavljač za EU

Benu Fajod, tržišni analitičar u "Strategie Grains" navodi da jedna od posledica može biti vrlo teška globalna situacija sa snabdevanjem. Već je postojala mala ponuda u EU u marketinškoj godini 2020/21. godini, a za tekuću sezonu 2021/22. godinu analitičari su očekivali znatno bolju situaciju. Prema podacima EK, zemlje članice EU su do 3. aprila 2022. godine uvezle oko 12,2 miliona tona kukuruza. Glavni dobavljači su bili Ukrajina sa 6,7 miliona tona (55 odsto), Brazil sa 3,3 miliona tona (14 odsto), Kanada i Srbija, svaka sa preko 600.000 tona kao i Rusija sa 370.000 tona. Najveći kupci bili su Španija sa 4,9 miliona tona, Holandija 2,2 miliona tona, Portugal 1,2 miliona tona, Italija 1,1 miliona tona i Irska sa 690.000 tona.

Neravnomerno snabdevanje

Nemačka je kupila 40.000 tona od trećih zemalja i Ukrajine. Većina uvoza u toj zemlji dolazi iz Rumunije i Francuske. Od kraja februara 2022. godine transport ukrajinskih žitarica je gotovo potpuno blokiran, a napori da se deo toga izvuče putevima ili železnicom verovatno će biti vrlo neadekvatni. Fajod kaže da je ova situacija otkrila slabosti tržišta, deficit između domaće ponude i potražnje, koji je u proseku iznosio oko 13,5 miliona tona poslednjih godina.

Istovremeno su cene ukrajinskog kukuruza pale zbog velikih zaliha i nemogućnosti izvoza. Razlog je taj što se trenutno može izvoziti samo železnicom preko zapadne granice. Prema apk-informu, cene za isporuku od aprila do maja na poljskoj granici kretale su se od 230 do 240 dolara po toni, dok su na granici sa Slovačkom pale na 245-260 dolara po toni. Cena isporuke preko rumunske luke Konstanca kretala od 300 do 315 dolara po toni.

Zalihe ove žitarice u zemlji Ukrajini su krajem marta iznosile oko 13 miliona tona. Krajem druge sedmice u martu 2022. godine, kukuruz se isporučivao u izvozne luke u američkom zalivu po ceni od 360 dolara po toni. U Francuskoj su kupci morali da izdvoje 415 do 425 dolara po toni.

Čekanje boljeg života!

Pa i taj boljitak večnog čekanja boljeg života, ostaje na čekanju kao i ceo bolji život u svetu pa i zemlji Srbiji. A, šta on znači, najbolje je ukazivao pok Ivo Andrić. Čitajući ove njegove reči danas, dolazi se do zaključka da narodu u Srbiji (pa i mnogim drugima) prođe životni vek, čekajući bolji život. I da ga retko ko, osim vladajuće oligarhije, dočeka svdua u svetu pa i zemlji Srbiji! Evo razmišljanja i pisanja pok Ive Andrića koje su uvek pa i danas aktuelna posebno za narod Srbije!

Zaraziti nekog čekanjem, to je najsigurniji način vladanja njime, to znači učiniti ga nepokretnim i bezopasnim potpuno i zauvek, i ta obmana čekanja tvrđa je od svakog zatvora i jača od najjačih bukagija, jer se, sa mnogo sreće i veštine, iz zatvora može pobeći i okova se može čovek osloboditi, ali te obmane - nikad ni doveka.

I tako, prihvativši prećutno uslove života koje vam vaš (ne)prijatelj postavlja, živite kako on hoće; upravo, i ne živite nego strpljivo čekate, sve dok se sav vaš život, zajedno sa svim onim što ste očekivali, ne pretvori u strpljenje i beskrajno čekanje, što znači da ste prihvatili rajinski način života, a to je isto što i put dobrovoljne propasti za sebe i svoje potomstvo.

Da ne bi morali da vas sami ubijaju, zarazili su vas tim čekanjem koje vas održava u životu i polagano ubija. Uvenućete i nestati kao što su uvenuli i nestali toliki preci i narodi u Osmanskom Carstvu, pre vas na isti ili sličan način.

Nisu ni primetili da su sa puta istinskog života neosetno prebačeni na mrtvi kolosek čekanja bez kraja i cilja. Ne osećaju to svoje čekanje kao teret ni kao poniženje, jer su se i sami pretvorili u čekanje.

Sve što jeste i što znate, umete i možete, stavljeno je u službu toga čekanja bez kraja i bez ikakvog izgleda na ostvarenje. Jednima vek prođe u mučnom i uzaludnom čekanju, a drugi dobiju i bez najmanjeg čekanja sve što žele i čemu se nadaju. (Izvor: Dela Ive Andrića, Moja Hercegovina).

Život Srba u svetu

Na osnovu istraživanja od maja 2015. godine svaki dvadeseti stanovnik Srbije živi i radi u inostranstvu, a statistika svedoči da 313.411 stanovnika Srbije živi čak u 159 zemalja sveta.

Najveći broj emigranata iz Srbije - čak 70.488 osoba - živi i radi u Austriji. Nemačka je druga obećana zemlja za naše sunarodnike i u njoj živi 55.999 stanovnika Srbije, a za njom sledi Švajcarska u kojoj se naselilo 41.008 Srba, Italija u kojoj živi 23.340 osoba iz Srbije i Francuska u kojoj je nastanjen 20.231 naš bivši sugrađanin. Procena je da u svetu živi oko 4,5 miliona Srba i da oni poseduju bogatstvo od oko 80 milijardi dolara!

Iako podaci izvedeni iz poslednjeg popisa stanovništva Srbije 2011. godine govore da u inostranstvu živi 4,2 odsto ukupnog broja stanovnika, Vladimir Stanković, sociolog i autor studije "Srbija u procesu spoljnih migracija" kaže da je broj naših sugrađana koji žive "tamo daleko" verovatno veći jer se broj popisanih emigranata odnosi samo na one osobe koje su "prijavili" članovi porodice koji žive u našoj zemlji. Ako su u inostranstvo emigrirale cele porodice, njih jednostavno nije imao ko da prijavi i ove osobe su nevidljive za našu statistiku. Zbog toga i nemamo odgovor na pitanje - koliko je velika emigrantska zajednica u Čikagu, Beču i Torontu.

Nijedan popis stanovništva ne može da popiše celu našu dijasporu, ali preciznijih podataka od popisa, nažalost, nema, ističe Stanković. Podaci takođe govore da državljanstvo Srbije ima dve trećine popisanih iseljenika - trećina njih ima dvojno ili državljanstvo druge zemlje. Najveći broj emigranata - čak 215.000 njih - odlazi iz jugoistočne Srbije i Šumadije. Iz Malog Crnića, Žabara i Kučeva emigrirala je trećina stanovništva, a iz Velikog Gradišta i Petrovca na Mlavi u beli svet je otišla četvrtina stanovništva. U inostranstvu živi i svaki četvrti stanovnik Negotina, Kladova i Svilajnca. Iako iz Beograda, procentualno posmatrano, emigrira najmanji broj osoba, "odliv mozgova" je najintenzivniji upravo iz beogradskog regiona.

Naime, svaki drugi emigrant koji odlazi iz prestonice u beli svet ima fakultetsko obrazovanje, a od 12.000 studenata koji se nalaze na studijama u inostranstvu, trećina njih odlazi upravo iz regiona Beograda. Među migrantima sa nepotpunom osnovnom školom najviše ih je južne i istočne Srbije. Vladimir Stanković, koji pažljivo analizira migracione trendove, kaže da se u poslednjih 40 godina obrazovna struktura emigranata dosta promenila.

"Šezdesetih godina u inostranstvo su se iseljavali poljoprivrednici i industrijski radnici, motivisani idejom da sagrade veću kuću i kupe bolja kola, pa je popis stanovništva iz 1971. godine pokazao da je čak 53 odsto iseljenika bilo bez školske spreme, a svega dva odsto emigranata imalo je visoku i višu školsku spremu. Tih godina zemlje zapadne Evrope 'uvozile' su nekvalifikovanu radnu snagu iz mediteranskih zemalja, pa procene govore da je oko deset miliona radnika krenulo na Zapad trbuhom za kruhom. Sedamdesetih godina prošlog veka Nemačka, Švajcarska, Austrija i Francuska apsorbovale su čak 83 odsto emigranata iz Srbije, a u prvoj deceniji novog milenijuma u ove zemlje otišlo je 'svega' 60 odsto naših emigranata, jer su prekookeanske zemlje postale zanimljive intelektualnoj emigraciji", objašnjava Stanković.

Već od sredine osamdesetih godina počinje odliv mozgova, a kako se kriza pogoršavala tako su intelektualci sve više pakovali kofere - iz Srbije su odlazili inženjeri, magistri i doktori nauka. Popis stanovništva iz 2002. pokazao je da je iz zemlje emigriralo čak 415.000 građana Srbije - među njima se nalazio i veliki broj izbeglica i osoba koje su ilegalno izašle iz zemlje. To je, tumače demografi, najstrašnija ljudska "cena" devedesetih godina.

"Odlazak najobrazovanijih nastavlja se i u novom milenijumu. Između 2002. i 2012. godine SAD, Australija i Kanada izdali su preko 150.000 iseljeničkih viza za naše sugrađane. Poslednji popis stanovništva govori da najveći broj magistara nauka - 3.500 njih živi u SAD, Nemačkoj, Velikoj Britaniji i Kanadi, a najveći broj doktora nauka - 2.200 njih takođe radi u ovim zemljama", ističe Stanković, dodajući da prosečna starost migranata iznosi 34,7 godina.

Od 1991. godine do 2001. godine naglo je skočio broj migranata iz gradskih zona, a ovaj trend se nastavio i u prvoj deceniji novog milenijuma. "Poslednji popis stanovništva takođe je pokazao da Srbi žive u 159 zemalja sveta, a u 24 zemlje živi između 1.000 i 70.000 naših sunarodnika. Nove emigrantske zajednice stvaraju se u Kanadi, Australiji, Švedskoj, Americi i Rusiji", kaže Stanković, dodajući da svako deseto domaćinstvo u Srbiji ima barem jednog člana koji radi ili boravi u inostranstvu. Oni godišnje u Srbiju, rođacima i prijateljima, pošalju i oko 3,5 milijardi dolara godišnje.

Inače, prosečna dužina rada, odnosno boravka u inostranstvu jeste jedanaest godina. Podaci o nacionalnoj strukturi emigranata svedoče da su Vlasi najmobilnija nacija - svaki peti Vlah živi u inostranstvu, za njima slede Muslimani (svaki deseti je u emigraciji), Albanci i Romi. Najmanje se iseljavaju Bunjevci - tek svaki stoti pripadnik ovog naroda odlazi u emigraciju. Poslednji popis stanovništva takođe je pokazao da se 12.000 akademaca školuje izvan granica naše zemlje - najveći broj njih (16 odsto) fakultetsko obrazovanje stiče u Americi, a za njom slede Mađarska, Nemačka, Austrija i Italija. Najveći broj akademaca koji se nalaze na doktorskim studijama takođe se školuje u Americi, u kojoj studira svaki peti doktorand.

Zvanično - u Čikagu 20.000 Srba

Iako je zavod za statistiku evidentirao da nešto više od 300.000 ljudi živi izvan granica naše zemlje, procene govore da oko četiri do 4,5 miliona stanovnika Srbije živi van matice. Najviše ih ima u osam zemalja regiona - bivšim jugoslovenskim državama, Rumuniji i Mađarskoj u kojima, prema proceni, živi oko dva miliona Srba, kaže Aleksandar Čotrić, tadašnji republički poslanik i bivši član skupštinskog odbora za dijasporu.

On dodaje da niko nema tačan odgovor na pitanje koliko nas ima 'tamo daleko' jer diplomatsko konzularna predstavništva ne rade popis naših sunarodnika. Mnoge zemlje, kao što su Nemačka i Austrija, u kojima živi veliki broj Srba davanje državljanstva uslovljavaju - odricanjem od srpskog državljanstva. Osim toga, mnoge zemlje prilikom popisa stanovništva ne vode etničku i nacionalnu statistiku. Na kraju, ne treba zaboraviti da su mnogi stanovnici Srbije uzeli državljanstvo drugih zemalja. Iako vlada uverenje da je Čikago najveći srpski grad posle Beograda na poslednjem popisu stanovništva u SAD, svega 20.000 stanovnika Čikaga je reklo da su Srbi. Podaci PIO fonda govore da u svetu živi svega 50.000 penzionera iz Srbije kojima se isplaćuju penzije.

Kada je cilj o smanjenju smrtnosti dece ispod pet godina starosti, samo jedna četvrtina zemalja u razvoju je na dobrom putu da ga ostvari. Svake godine umre oko osam miliona dece mlađe od pet godina starosti, i uglavnom od uzroka koji su mogli da se spreče pravilnom ishranom i vakcinisanjem. UN navode da se u svetu beleži veliki broj žena koje umiru na porođaju, ali napredak u ostvarenju cilja bio je da se stopa smrtnosti porodilja smanji za tri četvrtine do 2015. godine ipak nije dovoljan. Napredak u ostvarenju cilja borbe protiv side, malarije i drugih bolesti je polovičan, navodi se u izveštaju UN. Cilj je da se zaustavi širenje i smanji broj zaraženih virusom HIV/AIDS i omogući univerzalan pristup lekovima za to i oboljenje, kao i da se zaustavi širenje i smanji broj obolelih od malarije i drugih bolesti. Procenjuje se da je na kraju 2008. godine u svetu bilo ukupno 33 miliona obolelih od HIV, zatim 2,7 miliona novih slučajeva zaraze i oko dva miliona smrtnih slučajeva izazvanih tim virusom. Pritom je Afrika najviše pogođena, budući da tu živi više od dve trećine ukupnog broja zaraženih HIV-om u svetu.

Cilj povećanja udela populacije sa pristupom pitkoj vodi je na dobrom putu da bude ostvaren, s obzirom da je između 1990. i 2008. godine više od 1,6 milijardi ljudi u zemljama u razvoju dobilo bolji pristup vodi, što je procenat stanovništva sa tim pristupom povećalo sa 84 sa 72 odsto. Poslednji milenijumski cilj UN se odnosi na unapređen je na davanju pomoći, trgovine, otpisivanju dugova i pristupa tehnologiji i neophodnim lekovima. Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, pomoć je od 2008. godine konstantna i iznosi oko 38 milijardi dolara godišnje, što je manje od obećanog iznosa. Doha runda globalnih trgovinskih pregovora nije okončana, ali je postignut napredak u otpisivanju dugova većine najsiromašnijih zemalja sveta.

Produžena kriza hrane

Prema najnovijim podacima produžena kriza hrane pogađa trenutno 22 zemlje sveta, sa 166 miliona stanovnika koji pate od svakodnevne hronične gladi ili teškoća da bar jednom dnevno pojedu parče hleba. Zemljom u kojoj postoji produžena kriza hrane smatra se ona koja osam uzastopnih godina prijavljuje probleme na tom sektoru i u kojoj humanitarna pomoć ima više od 30 odsto udela u ukupnom prilivu inostranih sredstava. Kao glavni razlozi neprekidne pothranjenosti u ovim zemljama, među kojima su i Avganistan, Haiti, Irak, Somalija i Sudan, navedeni su ratovi, prirodne katastrofe i slabe vladine institucije. U istoj grupi zemalja su i Angola, Burundi, Centralno afrička Republika, Čad, Kongo, Severna Koreja, Demokratska Republika Kongo, Eritreja, Etiopija, Gvineja, Obala Slonovače, Kenija, Liberija, Sijera Leone, Tadžikistan, Uganda i Zimbabve. U 22 zemlje u kojima se beleži produžena kriza hrane, procenat pohranjenog stanovništva je gotovo tri puta veći nego u ostalim zemljama u razvoju. Ove organizacije navode da se 1.800 kalorija dnevno u proseku smatra minimalnim potrebnim unosom energije. Onaj ko svakodnevno nema taj nivo kalorija može se smatrati pothranjenim ili hronično gladnim. Inače Ministarstvo poljoprivrede Sad prognoziralo je da će i u ovoj i narednoj godini cene hrane skočiti po 35 odsto!

Produžena kriza hrane predstavlja začarani krug iz kojeg vremenom će se sve teže izaći, a zemljama koje imaju taj problem treba pomoći biranim sredstvima - ne samo isporukama pomoći u hrani, već i mnogim drugim merama, kao što su na primer obezbeđivanje školskih obroka za decu ili uvođenje programa ,,rad za hranu''. Stimulisanje domaćeg tržišta na primer kupovanjem hrane za programe pomoći od lokalnih dobavljača, takođe predstavlja efikasnu dugoročnu meru. Trenutno se, međutim, većina pomoći najugroženijim zemljama sastoji u kriznim humanitarnim isporukama. U Somaliji, na primer, takva pomoć ima čak 64 odsto udela u ukupnoj međunarodnoj pomoći. S druge strane, krizna humanitarna pomoć u proseku ima samo 10 odsto udela u ukupnoj međunarodnoj pomoći zemljama u razvoju, dok ostatak otpada na sredstva namenjena unapređenju proizvodnih kapaciteta u glađu pogođenim zemljama.

,,Svaki šesti čovek na svetu danas je gladan, čime je broj gladnih u svetu veći od milijardu ljudi, dostigao i istorijski rekord sredinom 2009. godine. Uzrok tome bila je i svetska ekonomska kriza i visoke cene hrane. Tako se broj gladnih povećao za 100 miliona samo za godinu dana. Skoro svi gladni u svetu žive u zemljama u razvoju gde su se cene hrane sporije smanjivale nego u bogatim zemljama. Siromašnim zemljama potrebno je više pomoći i investicija u poljoprivredu. Dakle, tiha kriza gladi koja zahvata šestinu čitavog čovečanstva predstavlja ozbiljan rizik za mir i bezbednost u svetu'', navodi generalni direktor FAO Žak Diuf.

Glad u svetu povećala se 2009. godine uprkos dobrom rodu žitarica i malom smanjenju cena hrane u odnosu na rekorde sredinom 2008. godine. Međutim, u 2010. godini došlo je do manjeg roda žitarica u celom svetu, imaju ih samo bogati, pa je došlo do naglog rasta siromaštva. Svetska ekonomska kriza pogodila je ljude kojima su smanjene plate ili koji su izgubili posao. Pojedine zemlje su izgubile mogućnost uspešnog manipulisanja fluktuacijama cena, jer je kriza učinila manje delotvornim sredstva kao što je devalvacija valute. Najteže su pogođeni siromašni u gradovima, jer tu najviše opadaju i direktne strane investicije i potražnja za izvozom, milioni se vraćaju prinudno na život u sela, što već sad vrši pritisak na seoske zajednice i resurse. U svetu sad ima 1,021 miliona gladnih. Azija i pacifičke zemlje, najmnogoljudniji regioni u svetu, imaju najviše gladnih - 642 miliona. Slede podsaharska Afrika sa najvećim procentom gladnih ljudi i 265 miliona neuhranjenih, što predstavlja 32 odsto tamošnje populacije. Za smanjivanje gladi u svetu prema procenama FAO potrebno je godišnje ulaganje od najmanje 20 milijardi dolara.

Zato je i danas aktuelno novo - staro pitanje šta nas očekuje obilje ili glad na planeti. Pitanje je aktuelno koliko i čovečanstvo. Naučnici nude i odgovore, ističući da je iskorenjivanje gladi moguće jedino ako se iskoreni siromaštvo i nerazvijenost. Većina misli da glad nije uzrokovana malom proizvodnjom hrane, jer viškovi postoje na svetskom tržištu, već sa neravnomernom raspodelom. Zaključak je da čovečanstvo nije bezbrižno kada je reč o njegovoj prehrambenoj sigurnosti i budućnosti zbog stalnog rasta broja stanovnika na planeti i zbog ograničenosti prirodnih resursa i sve manje obradivog zemljišta.

Od 130,5 miliona kvadratnih kilometara ,,čvrste zemlje'' na planeti Zemlji, 49,6 miliona je posvećeno poljoprivredi. Od toga 34,6 miliona sa stalnim pašnjacima, a 15 miliona sa različitim tipovima kultura. Za taj delić zemljine kugle vode se oružani, ideološki i drugi ratovi, a istorija proizvodnje hrane je istorija genocida, mnogo većih od onih koji se obično uzimaju za istorijske primere. Inače, pomoć u hrani činila je 20 odsto globalnih tokova pomoći šezdesetih godina prošlog veka, a danas je manja od pet odsto. Započeta je pedesetih godina prošlog veka sa SAD, koja je sa Kanadom davala više od 90 odsto pomoći u hrani do sedamdesetih godina, kada je Svetski program hrane UN postao glavni igrač. Međunarodnu pomoć u hrani uglavnom vode donatori i međunarodne institucije. Siromašne porodice troše više od 70 odsto svojih prihoda na hranu, a prosečna američka porodica troši oko 10 odsto. Više od 100 miliona dece je sprečeno u rastu fizički i mentalno zbog neuhranjenosti i tako se upropašćuju njihove šanse za dobro obrazovanje i produktivnu budućnost.

(Nastaviće se)

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane