Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

KiM

Veleizdajnička politka Aleksandra Vučića prema Kosmetu

Menja muda za bubrege

Gotovo čitava politika Aleksandra Vučića prema Kosovu i Metohiji, mada se to što radi i ne može nazvati politikom već veleizdajom dakle zločinom, zasnovana je na volji i izmišljenoj moći lidera albanskih separatista. A ta "moć" im je data upravo od Vučića ne bi li imao argumente da opravda propast kakvu je izazvao a nije zapamćena u istoriji srpskog naroda, ako je igde uopšte i počinjena nacionalna katastrofa sličnih razmera.

Ivan Maksimović (dopisnik iz Kosovske Mitrovice)

Nedavna ponuda, zapravo svojeglava izjava kako će svom tobožnjem "neprijatelju broj 1" dati struju u zamenu za ugalj, predstavlja još jednu umerenu ali dozu sa snažnim kapacitetom za ponižavanja Srbije.

Naime, Vučić je u Ohridu, sa Soroševog projekta "Otvoreni Balkan", između ostalog najavio da će albanskim separatistima sa Kosova i Metohije biti ponuđeni struja ili novac u zamenu za ugalj koji srpskoj elektroprivredi nedostaje toliko da joj preti kolaps.

Dodatni problem je što rudnik "Kolubara" sada daje oko 62.000 tona uglja, a ranije je najavljeno da će se krajem leta kopati 80.000 tona, što stvara nedostatak od trećine manje nego što je neophodno za zimu. Zbog toga je vlada Srbije odobrila EPS-u uvoz te sirovine. Do kraja 2023. godine biće uvezeno četiri miliona tona uglja, kako bi se obezbedio nesmetan rad obrenovačkih termoelektrana koje pokrivaju polovinu potreba za strujom u zemlji. Za povratak na proizvodnju sigurne količine uglja potrebne su investicije pa i tada, u idealnim uslovima, moraju da prođu bar tri godine. Uglja za građane ove godine neće biti, kako je rečeno.

Ne časeći časa, kao da je jedva dočekao, Aljbin Kurti je nadmeno odgovorio da bi do predložene razmene došlo, Vučić "mora da prizna nezavisnost Kosova, mora da prihvati zločine koje je počinio Miloševićev režim na Kosovu i trebalo bi da se distancira od despotskog predsednika Putina i (bivšeg predsednika Slobodana) Milovešića čiji je ministar tada bio" i istakao da Vučić sada "umesto teritorije traži ugalj".

Ovo nije samo drsko već i preterano nadmeno držanje separatističkog predstavnika čija se zvanična politika ne odriče svoje fašističke (i to malo što ima) istorije, već i istupanje sa izraženim nedostatkom inteligencije. Vučić nikada nije tražio teritoriju "Kosova". Osim toga, niko iole normalan na mestu predstavnika albanskih separatista nije u poziciji da odbije bilo kakvu ponudu koja im nešto donosi jer najveću stopu siromaštva uspešno leče isključivo odlaskom stanovništva put zemalja EU i Zapada.

No, Kurti dugačije nije ni mogao s obzirom da je ugalj na Kosovu i Metohiji od prvih dana okupacije pokrajine 1999. godine, preoteo američki general i neosuđeni ratni zločinac Vesli Klark. O resursima energije do danas se brine i koordiniše njihovu upotrebu USAID, agencije za međunarodni razvoj pri američkoj vladi.

No, kako je uopšte došlo do toga da Vučić iznoseći potpuno neosnovani zahtev, pruži priliku albanskoj strani da jo jednom ponizi Srbiju?

Vlada Srbije je neprikosnoveni vlasnik ne samo čitave elektorenergestke infrastrukture već i svih energetskih resursa na Kosovu i Metohiji kojima su, do odlaska srpskih bezbednosnih snaga iz pokrajine a dolaskom međunarodnih "mirovnih" misija, upravljala srpska društvena i javna preduzeća.

Prema rezoluciji SB UN 1244/99, i privremenom ukidanju srpskog administrativnog aparata, imovina je uzurpirana ili preoteta. Do danas će se potvrditi da je finansiranje pokreta "Otpor" i "revolucije" koja je izvedena 5. oktobra 2000. godine, od strane SAD, za jedan od vitalnih interesa imalo upravo kompromitovanje vlasništva nad rudnim i prirodnim bogatstvima Kosova i Metohije kroz potpunu kontrolu vlasti koju je obezbedio upravo ovaj pokret ukidajući tako svaki otpor energetskom pljačkanju Srbije najavljujući to svojim nazivom na sarkastičan način.

Dodatno, proglašenjem ilegalne i lažne nezavisnosti kosovskih Albanaca sa KiM, opet u potpunoj režiji SAD, a nakon brutalne NATO agresije i ilegalnih, a nesankcionisanih poteza suprotnih svim međunarodnim propisima i zakonima, stručnjaci EPS-a objavili su niz istraživanja i ideja kako osigurati poljuljano vlasništvo nad državnom imovinom, a time i zaštiti opšte nacionalne interese Srbije uopšte na Kosovu i Metohiji.

U društvenim uslovima i pod punom kontrolom nad vlastima i medijima u Beogradu koje je Vašington ranije obezbedio, ovi predlozi ne nailaze na odjek u javnosti niti bilo kakvu reakciju uopšte.

Specijalizovani časopis "kWh", koji izdaje EPS, u broju 410, marta 2008. godine, "o tamošnjoj srpskoj imovini govori kao o zalogu srpske budućnosti u južnoj pokrajini".

Već na samom početku, u uvodnoj reči, tadašnja urednica ovog časopisa Anka Cvijanović, iznosi suštinski bitan stav: "Stvari bi mogle i ovako da se posmatraju: ništa nije oduzeto dok vlasnik ne pristane da mu se oduzme. Čoveku, bez njegovog pristanka, samo život može da se oduzme. Sve ostalo je pitanje aktuelnog odnosa snaga, privremenog stanja i nadgornjavanja - na kraći ili duži rok. Tako je i sa srpskom imovinom na Kosovu i Metohiji, koju su mnogi, ne samo u Prištini već i u Beogradu, videli kao oduzetu gotovo istoga dana kada je privremena kosovska skupština proglasila nezavisnu državu Kosovo".

Međutim, to je tako moralo da izgleda u javnosti kako se ne bi pružio otpor i ne bi došlo do pobune koja se činila sasvim realnom da su informacije bile lako dostupne javnosti jer podaci su frapantni! Na relativno malom prostoru, obim ovdašnjih energetskih resursa se nalazi u samom evropskom vrhu a u nekim oblastima i prednjači.

Na tlu Kosova i Metohije leži 76 odsto od ukupnih rezervi uglja u Republici Srbiji! Reč je o ukupno 14,7 milijardi tona geoloških rezervi, od kojih više od deset milijardi tona može efikasno površinski da se eksploatiše. U jugoistočnoj Evropi nalazišta lignita na Kosovu i Metohiji već su viđena kao glavni oslonac regionalnog elektroenergetskog razvoja.

Vrednost rezervi kosmetskog lignita može se proceniti na osnovu količine toplotne energije koju može da daje i cene električne energije koja se može proizvesti od tog uglja. Prema tada važećoj prosečnoj ceni kilovat-sata od pet evrocenti, a na osnovu udela uglja u njegovoj proizvodnji, možemo reći da se od njega može dobiti električna energija vredna čak hiljadu milijardi evra! Aktuelna cena kilovat-sata danas iznosi 6,6 evrocenti što bitno uvećava ukupnu vrednost!

Ako bi se izgradilo 10.000 megavata novih termokapaciteta, što je optimalno najviše moguće s obzirom na ograničenost vodnih resursa, uglja sa Kosova i Metohije bi bilo dovoljno za proizvodnju električne energije u sledećih 150 godina, dakle maksimalnim kapacitetom. Poređenja radi, do sada su lignit kao gorivo koristile dve termoelektrane, Kosovo A i Kosovo B, ukupne instalisane snage od oko 1.500 megavata. Tako je kosovski basen tek načet, a u metohijski se nije ni ušlo.

Eksploatisanje uglja kao i ukupnog energetskog sistema, uključujući i lignit, bilo je ograničeno jedinstvenošću elektroenergetskog sistema Republike Srbije, kao što su prenos električne energije, ili ispomoć u energiji u slučaju havarije na nekom od blokova obilićkih elektrana. Zbog toga se radilo na izdvajanju funkcionalnog dela energetskog potencijala sa KiM od ostatka Srbije. To je iziskivalo preokret do koga je došlo Briselskim sporazumom.

Zaobilazeći UN i njihovu, još uvek važeću Rezoluciju 1244, uz pristanak Saveta bezbednosti, 2011. godine započeti su pregovori u Briselu između srpske i, navodno, albanske strane. Septembra 2013. godine, Ivica Dačić i Hašim Tači potpisuju u Briselu „Aranžman u oblasti energetike". Ovde se bez ikakve dileme više nego jasno vidi pravni pristanak na odricanje od sopstvenih interesa i imovine ovakvim aranžmanom. Tačnije, kako se iz saopštenja o ovom delu sporazuma može videti na sajtu Kancelarije za KiM, srpska strana na prvom mestu pristaje na "osnivanje nove kompanije za trgovinu električnom energijom na Kosovu" pod "pravnim i regulatornim okvirom Kosova". Ovim potpisom EPS se obavezao da će pre kraja avgusta 2015. godine Agenciji za privredne registre Kosova predati dokumente radi podnošenja zahteva za potvrdu registracije sasvim nove kompanije u okviru sistema albanskih separatista!

Konkretno, sporazumom "o trgovini" koji obuhvata uvoz, izvoz i tranzit, i sve to po uslovima i sa licencom koju je trebalo da izda sistem albanskih separatista, EPS se po prvi put obavezuje da svojom imovinom upravlja kao drugo lice, odnosno kao korisnik pod nazivom "Elektrosever" a ne kao vlasnik! Ujedno, ovo je jedan od dokumenata na sajtu Kancelarije za KiM vlade Srbije koji bez obzira na raniji dogovor da će Albanci sa KiM biti zvanično predstavljeni kao "Kosovo*", pominje bez ikakvih navodnika da su strane u sporazumu Republika Kosovo i Republika Srbija.

Usledio je period tradicionalnog neispunjavanja obaveza koje su Albanci sa KiM preuzeli sve do 2020. godine i novog, ovaj put Vašingtonskog sporazuma. Potpisom u Beloj kući, 17. septembra 2020. godine, Aleksandar Vučić je predao kompletan elektroenergetski sistem na KiM koji je, kreditima koje još uvek otplaćuje Londonskom i Pariskom klubu, gradila Republika Srbija, nalazili su se u vlasništvu Srbije a što su potvrđivali svi međunarodni sporazumi i dokumenta koja regulišu ovu oblast, i odrekao se čak 76% ukupnog potencijala EPS-a u vrednosti od preko hiljadu milijardi i stvorio osnov da ga Aljbin Kurti ucenjuje i ponižava pred čitavim svetom.

Očigledno je da ovim veleizdajničkim sporazumom država Srbija nije dobila ništa već je izgubila energetsku a time i svaku drugu nezavisnost. Šta je sve Aleksandar Vučić dobio javnosti nije poznato, ono što se zna jeste da je Vučić tada na poklon dobio od Donalda Trampa hemijsku olovku, suvenir koji se na sajtu Bele kuće može kupiti za 19.95 dolara. Pa i tih dvadesetak dolara nije otišlo u budžet Republike Srbije već opet, Vučiću. Tako je i pravedno, sada može da je okači na zid i divi joj se isto onako kako je Brut nosio svoj bodež i divio mu se.

I još nešto, Aljbin Kurti nema takvu olovku, verovatno zbog toga toliko i zavidi Vučiću. Njemu je ostalo tek 76% energetskog potencijala EPS-a.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane