Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Povodom

Slučaj „korisnog idiota": samozvani vođa u ulozi izabranog kurira

PUNA KESA, DAR SA NEBESA

Kako je i koga odlazeći samodržac Aleksandar Vučić korumpirao u Evropskoj komisiji, a koga u Evropskom parlamentu, ko je iz Evropske unije njega potkupljivao i držao na taj način na vlasti i zašto. Koje evropske (i neke vanevropske) kompanije stoje iza toga i kako one danas upravljaju državnim resursima, državom Srbijom i njenim samozvanim vođom.

Nikola Vlahović

Pre tačno godinu dana, u julu mesecu 2021. godine, Evropski komesar za pravosuđe Didije Rejnders izjavio je da Srbija neće dalje dobijati novac iz fondova Evropske unije dok ne sprovede celovite reforme u pravosuđu i osigura sprovođenje istraga o sistemskoj korupciji i organizovanom kriminalu. Jednostavnije rečeno, gospodin Rejnders je tražio od režima i njegovog vođe u Beogradu nešto nemoguće, da uhapse sami sebe.

Istina, slično upozorenje, Rejnders je uputio i jednoj istočnoevropskoj članici EU, međutim, bilo je to sve što je ovaj uvaženi briselski komesar ovako javno rekao u vezi sa tim.

Tako je život korumpiranih klanova na razvalinama nedosanjane Evropske unije, mogao je da se nastavi, ali...

Početkom maja meseca ove 2022. godine, Evropski parlament je sa Savetom Evrope odlučio da pojača mandat Europola (evropske policije) u borbi protiv organizovanog kriminala i terorizma, sa akcentom na zemlje Zapadnog Balkana, posebno onih koje su kandidati za članstvo u EU. Poslanici Evropskog parlamenta i države članice donele su pravila koja široko ovlašćuju agenciju (Europol) a „ciljna grupa” ove evropske policije su najistaknutije političke ličnosti (u svim zemljama članicama i kandidatima za članstvo) koje su korumpirane, kao i vodeće ličnosti pravosuđa i tužilaštava za koje postoje osnovane sumnje i dokazi o sprezi sa organizovanim kriminalom.

Evropska javnost je dugo živela u zabludi da je neumereno političko i svako drugo lobiranje samo američki izum. Međutim, u posljednjih 15 godina, Brisel, kao sedište EU administracije, postao je drugi u svetu po ovakvoj polutajnoj praksi uticanja na javnost, značajne ličnosti i institucije. Berlin je odmah do njega. Kako tvrdi ugledni londonski magazin „Ekonomist” oba ova evropska grada preplavljena su pridošlicama iz celog sveta koje agresivno koriste sofisticirane tehnike lobiranja, dok su tradicionalna udruženja poput „Federacije nemačke industrije” ili „Biznis Jurop”, proglašena zastarelim i prevaziđenim. Jednom rečju, i ovde je pobedila „amerikanizacija”.

Službeni stavovi administracije Evropske unije i oni neslužbeni, uglavnom su isti ili slični. Ali samo na prvi pogled.

Tako je sredinom juna meseca ove 2022. godine, dok traje pritisak na Vučićev režim da uvede ekonomske i svake druge sankcije Ruskoj federaciji, predsednica Evropske komisije Ursula Fon der Lajen preko svojih „neformalnih kanala”, skrenula pažnju na činjenicu da su kompanije iz Evropske unije zaslužne za gotovo 70 odsto svih stranih direktnih investicija u Srbiji u poslednjoj deceniji, te da ukupan iznos tih investicija iznosi oko 18 milijardi evra.

Istina je da je Evropska unija jedan od najvažnjih ekonomskih partnera Srbije (osim Rusije i Kine) i da bi prestankom finansiranja iz evropskih fondova došlo do usporavanja ili potpune paralize velikog dela strateških projekata u državi.

Ali, iza ove bajke o bogatašu koji pomaže siromaha, stoji sasvim druga priča o predatoru i žrtvi, o animalnim apetitima Evropske unije, mafiji u sred administracije EU i razularenoj bandi na vlasti u Srbiji.

Korupcija uvek ide u dva pravca. Iz ruku onoga ko korumpira (potkupljuje) u ruke onoga ko prima „nagradu”. Retki su, pa čak i neprirodni slučajevi gde se te uloge zamene. Ali, u slučaju odnosa Evropske unije i srpskog diktatora Aleksandra Vučića, desila se i takva jedna perverzija.

Naime, ovaj samozvani vođa opijen predstavom o sopstvenoj važnosti, već duže vremena i na razne načine potkupljuje evropske komesare, a prema potrebama, srednje i niže službenike Evropske komisije, Evropskog parlamenta i drugih institucija EU...Uz pomoć njih i preko mehanizama evropskih investicionih institucija, u Srbiju ulaze problematične kompanije sa problematičnim kapitalom, uglavnom iz zapadnoevropskih zemalja.

Novcem iz budžeta Srbije i iz regularnih EU fondova, Vučićev režim plaća milionske sume lobistima u Briselu, Berlinu, Parizu i Rimu, kojima je zadatak da u Srbiju uvedu pomenute kompanije, uvek „gladne” ovako poludivljih ali za kriminal blagorodnih država i režima.

U konačnom bilansu ovakvih kriminalnih operacija, na gubitku su uvek građani, poreski obveznici, bilo u Srbiji ili Evropskoj uniji, a na dobitku korumpirane EU birokrate sa jedne strane i diktator i njegovo političko-kriminalno preduzeće, „tamo negde na Balkanu”...

U trenutku kad je sve neizvesno, pa i politička i ekonomska budućnost Evropske unije i čitavog kontinenta, Vučić pokušava nemoguće: da istovremeno sačuva svoje koruptivne veze u Briselu i iskoristi geostrateške interese Rusije i Kine na Balkanu.

Kako je ovaj nadobudni diktator upao u zamku koju je sam sebi napravio, „taleći se” sa elitnim odredima zelenaškog kapitala EU?

U martu mesecu ove 2022. godine, Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) održala je takozvani Investicioni samit Zapadnog Balkana, a na poziv predsednice ove bankarsko-političke korporacije, Odil Rene Baso, koja je u svom pristupnom govoru zaključila da je regionalna saradnja „od vitalnog značaja za ekonomske izglede i političku stabilnost Zapadnog Balkana”...

Skup je „uveličao” i komesar EU za susedstvo i proširenje Oliver Varhelji zajedno sa premijerima vlada Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova, Severne Makedonije i Srbije.

Ali, ono najvažnije, izgovorio je pomenuti EU komesar Varhelji, da Evropska unija planira da poveća ekonomsku podršku regionu na 30 milijardi evra u narednim godinama. I posebno naglasio da će to biti sprovedeno „u partnerstvu sa institucionalnim i privatnim investitorima”, te da se „Evropa ne završava u Zagrebu ili Budimpešti već joj takođe prirodno pripada i Zapadni Balkan”.

Bio je to peti takav samit. Prvi je održan u sedištu EBRD u Londonu, u februaru mesecu 2014. godine, gde je tek zahuktali autokrata Aleksandar Vučić, potpisao jedan od prvih velikih kreditnih aranžmana koji će Srbiju uvesti u dugoročno dužničko ropstvo (danas već preko 35 milijardi evra ukupno, a od toga dug samo za otplatu kredita EBRD, oko 7 milijardi evra).

Tim novcem i uz ozbiljnu podršku obaveštajne zajednice Velike Britanije, Vučić je, predvodeći grupu predstavnika „labilnih balkanskih režima”, ušao u akciju korumpiranja bitnog dela kadrova Evropske komisije i Evropskog parlamenta. Cilj britanske vlade bio je dalja devastacija Evropske unije, udaljavanje od nje i konačno izlazak iz nje (Brexit).

Pokazalo se da je od svih lokalnih satrapa na vlasti iz regiona takozvanog Zapadnog Balkana, Vučić bio „najproduktivniji” kad je u pitanju korumpiranje članova visoke administracije Evropske unije.

Jednog sasvim običnog petka posle 12 h, u aprilu mesecu prošle 2021. godine, iznenada, Aleksandar Vučić prima „u oproštajnu posetu”, regionalnu direktorku Evropske banke za obnovu i razvoj za Zapadni Balkan, Žužanu Hargitaj, sa kojom je zvanično razgovarao o rezultatima saradnje sa ovom uticajnom institucijom, kao i o portfoliju EBRD za privlačenje investicija sa posebnim akcentom na mala i srednja preduzeća.

Nezvanično, Evropska banka za obnovu i razvoj (koja više i nije bila „evropska”), ponudila je nova zaduženja i nove investicije u Srbiji, uz angažovanje kompromitovanih kompanija iz EU. Vučićev zadatak bio je lak: uzeti kredite, obezbediti otplatu iz fondova EU, ubrzati proces isticanjem najboljih uslova (najjeftinija i najškolovanija radna snaga, odlična infrastruktura, stimulacija države po svakom predviđenom ali ne i stvarnom radnom mestu, besplatna eksploatacija državnog zemljišta i slično).

Kako je Vučić postao „omiljeni idiot” evropskih komesara?

Treba znati da članove Evropske komisije kandiduju države članice EU, da predsednik Komisije na taj izbor nema nikakvog uticaja, da su kandidati vrlo često ljudi sa „posebnim zadatkom”, mnogo od njih zaduženi da rovare protiv ideje ujedinjene Evrope, i to ne iz „istočnih zemalja” kako tvrdi američka propaganda, nego obrnuto: svi ključni razbijači Evropske unije su direktni korisnici američkih budžeta namenjenog za rovarenje unutar EU institucija.

Ipak, postoji pravilo: pre nego što stupe na dužnost, budući EU komesari bivajusuočeni sa vrlo često neugodnim pitanjima zastupnika u nadležnim odborima Evropskog parlamenta.

Mnogi od njih u proteklih desetak godina, bili su korisnici “Vučićevih budžeta”, tačnije dela onog novca koji je Srbija povlačila u obliku kredita i donacija, što od fondova EU, što od ogromnih zaduženja u EBRD, MMF i Svetskoj banci.

Istražni organi EU, zajedno sa Evropskim tužilaštvom, imaju skoro sva imena kompromitovnih komesara koji su u dužem vremenskom periodu imali „nerealne prihode” tokom službovanja u Briselu, kao i imena i podatke o „darodavcima” milionskih suma kojima su podsticani da lobiraju za određene investitore i investicije u zemljama kandidatima za članstvo u EU. Među istaknutim „darodavcima” je i Aleksandar Vučić.

Sad je sasvim izvesno da se odlazeći predsednik Srbije nalazi na mnogim spiskovima raznih istražnih organa EU, jer je u deceniji naprednjačke kleptokratije, preko njega i uz njegovu pomoć, dosta tog novca investirano u nikad završene projekte mahom u Beogradu i Vojvodini, ali veći deo je završio na privatnim računima bivšim EU poslanika i komesara, a, naravno, i u džepovima i na računima Vučićevih najbližih ljudi.

Smatra se da Evropsko tužilaštvo za Balkan (za sada sa sedištem u Zagrebu) istražuje finansijske veze bivših EU zvaničnika sa Vučićem i njegovim sadašnjim i bivšim ministrima, prijateljima, kumovima, rodbinom... Pominju se imena Rumjane Šeleve (bivše poslanice EU parlamenta i bivše ministarke spoljnih poslova Bugarske), Žan Klod Junkera, bivšeg predsednika Evropske komisije, Pjera Moskovicija bivšeg komesara za ekonomska i monetarna pitanja (koji je svojom politikom doprineo rekordnom zaduženju Francuske), Džonatana Hila, britanskog konzervativca zaduženog za finansijsku stabilnost, finansijske usluge i uniju tržišta kapitala, inače sklonog finansijskom kriminalu, ali i ime bivše spoljnopolitičke predstavnice EU, Federike Mogerini (koja je primila veliki novac za svoje političke angažmane tokom i nakon vršenja jedne od najznačajnijih funkcija u EU).

Ipak, to je samo deo imena sa podugačkog spiska značajnih i manje značajnih ličnosti koje su, ili primile velike sume novca iz Srbije, u vidu donacija preko raznih inostranih fondacija i nevladinog sektora, ili, opet indirektno, za lobiranje preko nekoliko takozvanih geopolitičkih instituta ili lobističkih organizacija.

Vučić jeste bio „korisni idiot” i onda i danas, dok sa komesarom za „susedstvo i prošerenje” Oliverom Varheljijem smišlja nove načine kako da potroši novac namenjen građanima Srbije.

Varhelji trenutno igra najznačajniju ulogu u opstanku Vučića na vlasti.

Trenutno traje istraga Europola o investicijama u Srbiji koje ovaj evropski komesar snažno podržava, što je izazvalo sumnju na još jednu od Vučićevih korupcionaških akcij koje je u prošlosti sprovodio prema vrhu EU administracije.

Istovremeno, grupa od trideset poslanika iz grupa Socijaldemokrate, Zeleni/Evropska slobodna alijansa i Obnovimo Evropu u Evropskom parlamentu, tražili su nedavno od Evropske komisije odgovor na pitanje - kada će istražiti izveštaje i tvrdnje koje su iznijeli radnici komisije da je Oliver Varhelji ignorisao pitanja koja se odnose na vladavinu prava u Srbiji, a koje su mediji objavili još 5. oktobra.

Portal „Politiko” (izdanje za Evropu) objavio je 5. oktobra prošle godine tekst u kome optužuje Olivera Varheljija da forsira ulazak Srbije u EU bez ispunjavanja kriterijuma i na štetu drugih država kandidata za članstvo, čime navodno ne vodi politiku Evropske komisije.

Pozivajući se na izvore iz Evropske komisije, portal je naveo da su Varhelji i članovi njegovog kabineta pokušali da ,,izbrišu” ili ,,zamažu” jezik u zvaničnim i internim dokumentima o neuspesima Srbije u demokratiji, uprkos već objavljenim ,,upozoravajućim i dramatičnim procenama” o vladavini prava u Srbiji nevladinih organizacija i nezavisnih analitičara.

Za deset godina Vučićeve vladavine Srbijom, smatra se da je na račune brojnih evropskih plutokrata, iz budžeta Srbije, njenih kreditnih zaduženja i fondova EU namenjenih Srbiji, ovim i ovakvim grupama i pojedincima isplaćeno najmanje milijardu američkih dolara!

Na dan 7. juna 2022. godine, Evropske obaveštajne službe su objavile analizu stanja u Srbiji u kojoj se ocenjuje da „predsednik Aleksandar Vučić pokušava da preduzme korake na domaćoj i međunarodnoj sceni kako bi odložio svoj raskid sa Rusijom, a u međuvremenu nastavio da pridobije ustpuke Zapada”.

Ovaj dokument, zaveden u formi “Poverljivo”, dospeo je ipak delimično do javnosti pa se iz njega vidi da je pisan kao izveštaj od strane više evropskih obaveštajnih službi, za potrebe Evropske službe za spoljnu akciju (EEAS), na čijem je čelu šef evropske diplomatije Josep Borrell (Žozep Borelj).

Posebno važan deo u ovom izveštaju je onaj u kome piše: “...Kako bi ublažio snažan pritisak Zapada u vezi sa sankcijama, predsednik Vučić planira da preduzme različite poteze, na međunarodnom i unutrašnjem planu kako bi sprečio negativne implikacije po Srbiju, ali najviše da sačuva sopstvenu političku moć...”, te da je Dragan Đilas dugogodišnji Vučićev „Trojanski konj” koji je ubačen da rastura opoziciju u Srbiji i čuva tu njegovu „političku moć”.

Takođe, između ostalog, u pomenutom izveštaju piše da će uskoro „rasti tenzije unutar SNS” prilikom raspodele vlasti na lokalnom i državnom nivou, ali i zbog budućih odluka o spoljnoj politici, te da se očekuju sukobi koji će biti znatno širi od unutarstranačkih, da će Vučić odgovarati za to što je korumpiran od strane pojedinih EU zvaničnika i kompanija za koje oni lobiraju, ali i za „dokazive činjenice” o korumpiranju i pokušajima korumpiranja EU službenika od strane Vučića i njegovog režima.

Ovde treba podsetiti da je u jednom od poslednjih izveštaja EU istražitelja korupcije uoči izbora u Srbiji pomenuta činjenica da je samo na dva projekta pod Vučićevom kontrolom, doslovno opljačkano milijardu evra. Sasvim precizno na samo par primera: ugovorena cena izgradnje autoputa (takozvanog Moravskog koridora) 2014. godine bila je 480 miliona evra, a danas je taj posao dostigao cenu od skoro milijardu evra. Ili, na primer: iz Telekoma Srbije je ispumpano 500 miliona evra za kupovinu malih kablovskih operatora, a ministar finansija Siniša Mali za izradu problematičnog kompjuterskog programa „Iskra”, koji služi za obračun plata u javnom sektoru, potroši 60 miliona evra iz budžeta... I još najmanje dvadeset štampanih stranica ovakvih činjenica u pomenutom izveštaju, sve kratko, jasno i precizno, sa imenima i ciframa.

Mada je sve do ove 2022. godine Vučić i zaista bio „korisni idiot”, „donosilac darova”, snishodljivi i poslušni đak koji „uči od velikih igrača”, u međuvremenu se „osokolio” pa je počeo da sve dublje zavlači ruke gde mu nije mesto, otima, i deli pomalo i povremeno kao da je Sultan od Bruneja.

Zemlje članice Evropske unije izračunale su da ih korupcija košta košta 323 milijarde evra godišnje ili tri puta više nego što se ranije procenjivalo (o tome govori i jedan noviji izveštaj nemačke Bertlsman fondacije i berlinske Herti škole uprave).

Procenjena cena korupcije je na nivou gotovo trećine predloženog budžeta EU za 2014-2020. a istraživanjem se dovodi u pitanje i uverenje da članstvo u EU doprinosi smanjenju korupcije. Istraživanje je ukazalo i na vezu između korupcije i budžetskih deficita u EU.

Član budžetskog komiteta Evropskog parlamenta Jens Gajer (Geier) rekao je nedavno da kontrolni sistemi članica EU ne otkriju više od 60 odsto finansijskih prestupa, što ukazuje da članice moraju da preuzmu odgovornost za ispravno upravljanje budžetom EU ili izglasaju oštrije zakone za one koji ga pljačkaju.

Detaljna finansijska čerupanja Evropske unije vrše u najvećoj meri same njene članice (i zemlje kandidati) jer, prema propisima EU, Evropska komisija i Parlament ne mogu da se mešaju u to kako regioni i članice troše sredstva ali mogu da ih pozovu na odgovornost zbog mogućih malverzacija! To, dakle, znači da svaki prosečni „maestro” pljačke sa Balkana, može da napravi odličan posao sa bilo kojim članom državnih delegacija zemalja članica (i zemalja kandidata), stacioniranih u beskonačnim odajama sedišta EU u Briselu.

Prateći visinu korupcionških profita u najkrupnijim aferama koje će uskoro izaći na videlo a tiču se „podmazivanje” EU parlamentaraca i EU komesara i drugih činovnika u Briselu, može se reći da je mali balkanski samodržac velikih apetita, Aleksandar Vučić, od svih „korisnih idiota” u protekloj deceniji, često bio i „najkorisniji”. Štetu je trpela i tek će da je plaća, samo Srbija u koju se lažno zaklinje kad god treba da zavuče ruku u džepove građana. Epizoda njegovih „službenih” i neslužbenih otimačina završena je ali ne sasvim. Dugove koje je napravio u ime navodnog razvoja i prosperiteta države, pojeli su njegovi skakavci, a pomogla su im braća po otimačini iz svih evropskih institucija koje su u raspadu.

Holandski ministar spoljnih poslova Vopke Hukstra je zbog ovakvih koruptivnih mreža tražio formiranje međunarodnog antikorupcijskog suda čiji bi zadatak bila borba protiv teških oblika korupcije. Jedan od tih najtežih oblika, prema njegovom mišljenju je korumpiranje najviših EU funkcionera.

Hukstra i njegove kolege iz zemalja Evropske unije sastali su se početkom juna 2022. u Luksemburgu sa glavnim tužiocem Međunarodnog krivičnog suda Karimom Kanom. I tom prilikom je ponovio: “Podmićivanje nosilaca funkcija nije samo finansijski problem, već je ta korupcija štetna i za demokratiju i vladavinu prava u nekoj zemlji. Ona povećava nejednakost u stanovništvu. I naprosto je kriminal... Ali posledice ne trpi samo ta zemlja, već korupcija šteti i interesima drugih država. Formiranjem antikorupcijskog suda Holandija bi želela da osnaži međunarodni pravni poredak. Za to nam je potrebna podrška mnogih zemalja”

Njegovi istomišljenici smatraju da bi takav sud mogao relativno brzo da počne sa radom, pa nije teško pretpostaviti da bi među prvim optuženicima bio neko sa takozvanog Zapadnog Balkana, možda baš odlazeći srpski samodržac.

Holandija je, ipak, prema njegovim rečima, spremna da počne sa izradom nacrta ipozdravlja sve zemlje istomišljenice koje u tome žele da pomognu. Znači li to otvaranje nekog novog „Haškog (finansijskog) tribunala”, saznaće se uskoro...

A 1.

Korumpirana EU, protiv korupcije na Balkanu

Ironija, gorka šala ili sarkazam

Korupciju i organizovani kriminal parlamentarci EU smatraju "rak ranom" u zemljama Zapadnog Balkana i zato se traži od zemalja ovog regiona da ojača napore u suzbijanju tih pojava.

To stoji u izveštaju o napretku država ovog dela Evrope u pregovorima sa Evropskom unijom, koji je Evropska komisija (EK) predstavila u Briselu, a u koji je prethodno Radio Slobodna Evropa (RSE) imao uvid.

Radi se o dubinskoj analizi evropskih institucija o stanju u onim državama koje nastoje da se pridruže evropskom bloku. Na ovom dokumentu EK radi godinu dana i u sačinjavanju analize doprinose zvanični izvori kako u vlastima respektivnih država, tako i iz opozicije i civilnog društva.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane