Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Nestajanje

Knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spasavanje sela i države'' (87)

Paorska računica

Branislav Gulan je član Naučnog društva ekonomista Srbije, Nacionalnog tima za preporod sela Srbije, KONVENTA EU - Mreže za ruralni razvoj EU u Srbiji, analitičar, publicista, književnik i novinar. On se više od pola veka bavi selom i seljacima, odnosno čekanjem boljeg života na selu. Ekonomista po obrazovanju, pohađao je i završio u šestoj generaciji 1980/81. godine, najvišu političku školu u SFRJ ,,Josip Broz Tito'' u Kumrovcu. Evo i njegovih najnovijih istraživanja oblasti kojima se bavi u poslednjih pola veka rada. Autor je i trostruki dobitnik nagrada za životno delo. Dve međunarodne i jedne domaće - Društva novinara Vojvodine u 2019.godini. U izdanju novosadskog ,,Prometeja'', nedavno je objavljena i nova knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spasavanje sela i države''. Knjiga je proglašena i nagrađena za najbolje autorsko delo i projekat u 2019. godini VELIKOM I MALOM DARODAVNICOM od strane ,,Svetionika'' iz Kragujevca. U 2020. godini autoru je za projekat istraživanja, nestajanja i obnove sela Srbije dodeljena i uručena MEDALJA ČASTI Novog Sada. Uz dozvolu autora objavljujemo najinteresantnije delove ovog istraživanja čije se i novo izdanje upravo priprema.

Branislav Gulan

Treba obnoviti poljoprivrednu mehanizaciju jer imamo više od 450.000 traktora i 25.000 kombajna koji su stariji od svojih korisnika. Treba otvarati mala i srednja preduzeća u selima, formirati razvojnu banku za agrar, više uključiti ljude iz dijaspore. Računa se da u svetu na svim meridijanima živi oko četiri miliona ljudi iz ovih krajeva koji raspolažu sa kapitalom od oko 80 milijardi dolara. Stimulisati rađanje dece, jer Srbija nestaje!

Samo u 2021. godini u Srbiji je više umrlo nego što se rodilo čak 75.000 stanovnika. Sličan trend nastavljen je i u 2022. godini pa je za prva četiri meseca više umrlo nego što se rodilo 24.000 žitelja Srbije. Dakle, samo za četiri meseca 2022. godine nestala je jedna varošica, manji gradić.

Potreban novi koncept

Za sve ovo potreban je novi koncept funkcionisanja poljoprivrede. Ako ne napravimo zaokret, ostaćemo bez sela i biti sirotinja. To se posebno odnosi na 2,6 miliona ljudi koji neposredno i posredno i žive od agrara. Novi koncept treba da podrazumeva odmicanje od primarne proizvodnje, odnosno zaokruživanje celog ciklusa od njive do trpeze, što podrazumeva prerađivačku industriju koju Srbija nema. Da ona bude u okviru zadruga i u vlasništvu neposrednih proizvođača hrane. Jer, ta prerađivačka industrija je uništena u pljačkaškoj privatizaciji u Srbiji koja je obavljena uz pomoć države. Tada je oko 400 firmi dobilo nove vlasnike. Bez posla je ostalo i oko 100.000 ljudi. U toj pljačkaškoj privatizaciji, seljaci, oni koji su gradili kombinate, nisu postali vlasnici te prerađivačke industrije. Pa nemaju ni uticaj na kreiranje politike u toj oblasti. A, decenijama su ulagali novac u nju. Da oni imaju uticaja, to bi donelo mnogo veći obrt kapitala i veću zaradu. Tada bi se poboljšala zainteresovanost ljudi za ostanak na selu, ali i drugih da se orijentišu na taj vid biznisa. Ciljna grupa tu mora biti i 2.500 srednjoškolaca iz 40 srednjih poljoprivrednih škola. Jer, potiču sa sela, roditelji im već imaju poljoprivredna imanja, pa će im biti lakši početak u bavljenju ovim poslom. Postojeće stanje je potrebno menjati jer sadašnji koncept nekorišćenja skupe nauke u poljoprivredi daje slabe rezultate. Treba nam sistem transfera nauke preko instituta čiji su vlasnici farmeri.

Ljudi od nauke će farmere ,,hraniti" pravovremenim i krajnje konkretnim znanjem koje će moći odmah da primene u proizvodnji. To je i put da se poveća proizvodnja količinski i novčano, pa i da se krene ka berićetu i boljoj budućnosti agrara u Srbiji. Taj bolji život u agrara koji se čeka već decenijama. Jer, hrana će biti sve skuplja, odnosno nikada više neće biti jeftina! A, Srbija ima mogućnosti da je proizvodi znatno više nego što je potrebno za ishranu sopstvenih stanovnika, kojih je na žalost sve manje. I ne samo za samodovljnost nego i da se izvoz za koju godinu već udvostruči, da bude veći od 10 milijardi dolara godišnje. To će se moći samo uz novi koncept agrarne politike. On treba da bude zasnovan na bržem obrtu kapitala. On je u agraru najsporiji na ovakav način koji se vodi u Srbiji agrarna politika. Ona treba da bude zasnovana na zadružnom udruživanju i povezivanju proizvođača i prerađivača, kao i većem i bržem obrtu kapitala.

Izvoz sirovina!

Izvoz agrara iz Srbije karakteriše prodaja sirovina za proizvodnju hrane. U 2021. godini taj izvoz je bio vredan 4,9 milijardi dolara. Najveću stavku u tome je činila prodaja više od tri miliona tona kukuruza koji je doneo 557 miliona dolara. Hvalimo se da smo bili među 10 izvoznika ove sirovine u svetu. Izvozili smo ga čak i u Makedoniju koja je sa njim hranila svinje pa ih prodavala Srbiji! To nije za pohvalu, jer, od kukuruza može da se proizvede čak 10.000 raznih finalnih proizvoda pa bi i vrednost izvoza bila toliko puta veća. Drugi izvoznik po visni donetog novca u Srbiju bile su maline u vrednosti od 426 miliona dolara, zatim sledi pšenica koja je izvezena u vrednosti od 255 miliona dolara, a svet je popušio cigareta iz Srbije u vrednosti od 229 miliona dolara. Iznenađuje visok izvoz hrane za pse i mačke koja je prodata svetu za 147 miliona dolara, cigarete za 229 miliona dolara, duvan je doneo 196 miliona dolara, jabuke za 127 miliona dolara, šećer je izvezen za 101 milion dolara, šećerna vodica za 102 miliona dolara, sladoled za 80 miliona dolara sirovo ulje za 98, a ulje od suncokreta za 86 miliona dolara, zamrznuto voće za 94 miliona dolara...

Na uvoznoj strani u 2021. godini, među agrarnim proizvodima dominiraju: ostali prehrambeni proizvodi u vrednosti od 155 miliona dolara, prerađeni duvan je kupljen za 82 miliona dolara, duvan ižiljeni je kupljen za 77 miliona dolara, za sveže banane je potrošeno 69 miliona dolara, za pekarske proizvode je plaćeno 63 miliona dolara, za sirovu kafu takođe 63 miliona dolara, za zamrznuto svinjsko meso 64 miliona dolara kupovali smo u svetu i hranu za pse i mačke pa za to potrošili 62 miliona dolara.

Vlada ispravlja svoje greške

Kada je izbila kriza i rat između Rusije i Ukrajine, kreatori agroekonomske politike pokazali su koliko malo znaju o poslu kojim se bave u svojoj zemlji. Iako je poljoprivreda po njihovim rečima strateška grana, ali se priznaje samo u kriznim situacijama. U trenutku kada je mogla nešto i da zaradi i da proda viškove, prvo joj je zabranjen, a potom ograničen izvoz. Zabrana i ograničenje su rezultat neznanja Vlade o tom poslu, šta nam i koliko treba. Pa kao da nisu živeli u nekadašnjoj SFRJ (po godinama su to morali da znaju) i da nisu znali da i u mirnodopsko vreme država mora da ima u robnim rezervama zalihe od 10 odsto nekoliko osnovnih strateških proizvoda. Te svoje greške su uvideli tek kada su im primarni proizvođači hrane ukazali na probleme šta sa viškovima jer, smo zemlja koja dvostruko više proizvodi nego što joj treba mnogih proizvoda! I tako kada su uvideli svoje greške, nisu ih javno priznali, ali su počeli da popuštaju, pa kada je krenuo izvoz, hvale se svojim uspesima! Apsurd i sram za one koji nas vode! i tako rade!

Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Branislav Nedimović rekao je za javnost da je iz Srbije ove 2022. godine u maju izvezeno tri puta više pšenice nego prošle, kada nije bilo zabrane i kvota. "Prošle godine u maju izvezeno je 61.000 tona pšenice, a ove godine 176.000, tri puta više, a kvota je iznosila 220.000 i ispunjena je 80 odsto", rekao je Nedimović.

Dodao je da je i u junu prošle 2021. godine izvezeno 36.000 tona pšenice kada nije bilo nikakvih mehanizama kontrole, a ove godine 88.000 tona, opet 2,5 puta više, a u julu je, dosad, kvota ispunjena 39 odsto. On je rekao da direktor pokreta "Kreni-Promeni" Savo Manojlović "širi netačne priče" da bi pšenica bila 50 dinara po kilogramu da nije zabranjen izvoz, a ne 35 dinara. Po rečima Nedimovića, da nije uvedena zabrana, a zatim kvote za kukuruz, stočari, posebno mlekari, ne bi imali čime da nahrane stoku ili bi bile "neverovatne" cene tog poljoprivrednog proizvoda.

Nedimović je rekao da poljoprivrednici sa prinosom pšenice od prosečno pet tona po hektaru mogu pristojno da zarade, 700 evra po hektaru, ako je cena 35 dinara? Prošle 2021. godine su, kako je rekao, bili zadovoljni sa zaradom od 300 do 400 evra po hektaru. Trenutno se stara pšenica iz zaliha iz Ukrajine, po njegovim rečima, prodaje po 160 evra po toni, a u Srbiji po 290 evra. "Naravno da će Nemačka, Poljska... kupovati ukrajinsku pšenicu, nekako će je dovući, vozovima i to uzrokuje manju cenu", kazao je Nedimović.

Dodao je da se pred žetvu u maju 2022. godine moglo trgovati pšenicom po 42-44 dinara po kilogramu, dok je u žetvi to bilo po 35 dinara. "Država je izašla sa otkupnom cenom od 40 dinara po kilogramu za otkup za robne rezerve, ali nije stiglo ni 60 odsto zahteva od 131.000 tona koliko je planirano da se otkupi", rekao je Nedimović. Istakao je da je "normalno da ljudi očekuju veću cenu, ali da li će biti opravdana očekivanja vreme će pokazati, a pšenica je skuplja u decembru".

Naveo je da je u toku žetve na zalihama bilo 357.000 tona pšenice i da ne treba obmanjivati javnost da ima 700.000 tona. Nedimović je rekao da je razgovarao sa skladištarima koji su saopštili da je popunjeno 60-70 odsto skladišta, a da je žetva u Vojvodini tada bila pri kraju. Istakao je da je setva jesenas bila skuplja 60 odsto, a da je pšenica koštala 20 dinara, a da je sada 35 dinara, što je 75 odsto više, pa je profit veći nego prošle godine.

Nedimović je rekao da se sa Svetskom bankom traži rešenje za dugove poljoprivrednika po osnovu neplaćenih doprinosa za penziono i socijalno osiguranje. "Pokušavamo da razrešimo taj problem, star 20-30 godina, kada su porezi i doprinosi bili isti za poljoprivrednika koji ima hektar ili 100 hektara zemlje što nije normalno, a ustanovljeno je 1986. godine. Opšti dug prema PIO fondu sada iznosi dve milijarde dolara. Očekujem da novo ministarstvo finansija izađe sa rešenjem, imamo kroki, ali to je radna verzija", rekao je Nedimović.

On je još rekao da što se tiče kontrole cena, Vlada Srbije"posmatra tržište". Rekao je i da se radi na obezbeđenju što jeftinijeg đubriva, urea i NPK, koje bi se uvezlo iz Irana i Rusije i obećao da će ga biti dovoljno. Država, kako je rekao, traži i nova tržišta za vunu jer su dosadašnja smanjila tražnju. "Trudimo se da nađemo nova tržišta za vunu, što nije posao države kao i za jabuke za koje je obezbeđeno tržište u Egiptu koji je peti najveći kupac u svetu jabuka koje Srbija ima", kazao je Nedimović. Naveo je da je skočila cena tovljenika na 260 dinara i da je zarada po tovljeniku 6.000-7.000 dinara. Po njegovim rečima, cena malina kreće se od 530 dinara u Ivanjici do 600 u Kosjeriću i očekuje da se izjednači, a da je proizvođačka cena 250 dinara. Stočari, kako je rekao, mogu da se jave robnim rezervama za isporuku pet kilograma kukuruza po kravi i da je do sada isporučeno 94-95 odsto zahteva, a da će preostalih pet-šest odsto neisplaćene kovid pomoći za bikove biti isplaćeno za mesec-dva. Na pitanje da li očekuje da bude reizabran Nedimović je rekao da to zavisi od "selektora", a da je "nevažno šta bi voleo jer je tu da uradi posao koji je dobio"

Na koga najviše utiče ograničenje cena?

Vlada Srbije je ponovo promenila uredbu kojom se regulišu i ograničavaju cene pojedinih osnovnih prehrambenih namirnica, što je donelo malo olakšanje potrošačima ali i dodatnu brigu proizvođačima. Zabrinuti su vlasnici farmi svinja, pogotovo onih malih, a probleme bi mogli da u poljoprivredi imaju i oni koji su želeli da prodaju svoje žitarice. "Država u krizi ograničava pojedine cene i to je sasvim razumljivo. Mislim da tu nije čak ni cilj zaštita životnog standarda potrošača, već više upravljanje inflacijom da se ne otme kontroli. Za to ne postoji model koji bi primenili iz sveta, mora da se pokuša šta god može lokalno. Sad, pitanje je ko će u dugom lancu od njive do trpeze da izvuče deblji kraj", kaže Milan Prostran, agroekonomski stručnjak.

Prostran dodaje da se potrošač uvek ponaša ekonomski racionalno, po principu "koliko para toliko muzike", tako da visoke cene sa druge strane dugoročno ni ne idu u korist primarnim proizvođačima. "Takva je stvar i sada kod svinjskog mesa, kupićete dve krmenadle umesto kilograma, ili preći na jeftinije kategorije mesa, na piletinu... Ako bi cena ostala visoka na duži rok, pala bi značajno potrošnja. Iako formalno ovde nisu ugroženi jer im nije ograničena proizvodna cena, farmer su u najgorem položaju. Njih direktno pritiskaju povećani troškovi proizvodnje,a sada bi mogle i klanice koje će verovatno dati manje otkupne cene kako bi zadržale zaradu. A, ako ne bude otkupa, klanice i trgovci uvek mogu da uvezu meso iz inostranstva", napominje Prostran. Ministar poljoprivrede Branislav Nedimović kaže da će ovoga puta trošak državnog administriranja podneti trgovci, kojima je maloprodajna marža ograničena na 10 odsto za svinjetinu ali i za piletinu.

Paorska računica

Međutim, da će deblji kraj sa cenama ponovo izvući oni koji hrane ovu državu smatra Petar Radić, savetnik za poljoprivrednu proizvodnju u Zadružnom savezu Vojvodine. "Cena inputa stočne hrane, energenata i hemije divljaju i ograničavati cene po kojima se svinjsko meso ili bilo koje drugo može prodavati, samo će dovesti do propasti farmera. Uzgoj svinja je kod nas ionako u veoma lošem stanju i sa novim pomorom stoke i smanjenjem stočnog fonda preti da se ugasi na malim farmama. A, onda ćemo jesti samo meso iz uvoza koje jeste jeftinije ali i mnogo slabijeg kvaliteta", upozorava Radić.

Savetnik u Zadružnom savezu Vojvodine, u čijem sastavu je oko 440 zadruga, analizirao je proizvodnju pšenice u Vojvodini, po troškovnim principu, proizvedenu roda i u 2022. godini. Srbija je u toj godini proizvela oko 3.184,000 tona prema podacima Republičkog zavoda za statistiku.

Na osnovu zasejanih površina, a to je polovina od ukupnih površina u zemlji i na osnovu prinosa od 4,25 tona po jednom hektaru, on je došao do toga da je proizvodnja ,,lebnog zrna'' seljaka u Vojvodini od setve pa do žetve po hektar koštala 163.738,74 dinara. Ili za proizvodnju jednog kilograma pšenice seljak je morao da utroši 38,53 dinara.

Seljak, Svetozar Murgaški sa Čeneja kod Novog Sada, žetvu je obavio na oko 13 hektara imao je i nešto veći prinos od prosečnog, ali nije zadovoljan sa cenom. On ističe da onaj ko seje pšenicu mora na njoj nešto i da zaradi. Ali, to se ne dešava. To znači, u ovom trenutku, sve ispod 45 dinara ko dobije prodavao je sad ili će većina to činiti kasnije, on je radio za gubitak! Ni robne rezerve o tome nisu vodile računa kada su raspisale konkurs za kupovinu 131.000 tona pšenice za zalihe.

Oni su ponudili cenu od 40 dinara pa im se javilo veoma malo seljaka.. Većina proizvođača ostavlja pšenicu u skladišta (u zemlji imamo 88 privatnih i tri državna), i nadaju se višoj ceni. Trenutno je prodaju samo oni koji moraju, da vrate dugove i ako nemaju novca za predstojeću setvu koja će početi u septembru. Po rečima ovog proizvođača troškovi proizvodnje pšenice u jesenjoj setvi 2021. godine, pa do obavljanja žetve, bili su veći čak za 60 odsto veći nego prethodne ekonomske godine.

Sve je loše počelo jesenas kada nije bilo dovoljno đubriva ni u ponudi, pa kada je poskupelo sa 330 evra po jednoj toni na blizu 1.000 evra. Što se tiče godine, ona je bila prosčeno roda, manja nego lane, ali je kvalitet zrna bio bolji. On kaže da će pšenice biti dovolijnio za ishranu, jer Srbiji treba mesečno za ovo malo naroda (oko 6,5 milioan žitelja po 100.000 tona), a pored toga oni koji vode zemlju morali bi da znaju da u svako doba, pre svega, mirnodobsko, moraju da imaju u robnim rezervama po 10 odsto zaliha - rezervi osnovnih artikala.

U svakom trenutku moraju tačno znati čime raspolažu, kako bi mogli da odobre seljacima izvoz viškova, pšenie, kukuruiza, ulja i ostalih potrepštiina. Jer, nama je za ekonomsku godinu od žetve do naredne žetve potrebno oko 1,55 miliona tona pšenice (ishrana, rezerve i setva), zatim četiri miliona tona kukuruza (očekuje se rod od oko 7,5 miliona tona, oko 84.000 tona jestivog ulja (proizvešće se više od 250.000 tona)...To znači da nema potrebe da se strahuje od gladi u zemlji gde postoje viškovi hrane. Žetvu je ove godine obavljalo oko 450.000 traktora i oko 25.000 kombajna,.

Većina mašina je starija od tri decenije. To znači da je jedan deo njih stariji od svojih vlasnika. Ipak, paori su i od tri traktora sklapali jedan kako bi ušli u polja i uspešno za desetak dana obavili posao godine i sakupili svako zrno pšenice.

Primera radi nekada su u SFRJ, koja je imala 22 miliona stanovnika, proizvodilo se oko šest miliona tona pšenice, pa je bilo dosta i za izvoz. Sada se u Srbiji sa 6,5 miliona stanovnika, proizvodi više od 3,18 miliona tona pšenice, ali se građanima, ipak prezentuje strah od mogućih nestašica. Uz građane koji kupuju sve skuplju hranu, najdeblji kraj će izvući paori, na čiji račun država pokušava da održi privid stabilnosti, sa rečima mi vas spašavamo, da nije nas na vlasti vi bi propali, bili bi gladni! To slušaju i proteklih decenija od svih vladajućih garnitura pa i ovih sad. I sve je to prolazilo, vladari su se smenjivali, ali je Srbija i njeni seljaci su opstajali i ostajali.

Kasne isplate odgajivačima autohtonih rasa

Odgajivači autohtonih rasa životinja sa jugoistoka Srbije, zbog neisplaćenih subvencija, smatraju da su diskriminisani u odnosu na odgajivače iz drugih delova Srbije. Na području Dimitrovgrada i Pirota se čuvaju, gotovo, sve autohtone rase. Iz Ministarstva poljoprivrede, za sada nema odgovora. Balkanski magarci, krave buše i brdski konji su domaćini na staroplaninskim pašnjacima u selima kod Dimitrovgrada. Nekoliko entuzijasta, već dvadesetak godina, pokušava da sačuva genetski potencijal za budućnost. Međutim, kako kažu, nisu dobili potrebnu podršku države. "Država, jednostavno nije isplanirala dovoljno sredstava za držaoce genetičkih resursa i za očuvanje autohtonih rasa. Naime, za 2020.godinu, država je bila izdvojila skoro 300 miliona dinara, a za 2021. godinu to je daleko manja suma. Niko ne spominje konkurs za ovu godinu. A, te životinje su, jednostavno genetski resurs i blago ove države, ako to neko ume da shvati i da prepozna", ističe Sergej Ivanov, farmer iz Dimitrovgrada.

U pirotskom okrugu, dvadeset odgajivača autohtonih rasa čeka isplatu podsticajnih sredstava za 2021.godinu. Kažu da iz uprave za agrarna plaćanja nisu dobili nikakav odgovor. "Administracija može da čeka, ali priroda, ciklus kome diktira priroda, ne može da čeka i on se odvija, sa ili bez pomoći. Tako da je to jedan, naš, veliki problem. Proizvodi se na njivama, mnoge porodice nalaze svoju egzistenciju, proizvodi se neko mleko, neko meso. Šta god da se proizvodi od poljoprivrede, po meni, to je plus za državu", kaže Aleksandar Vasov, farmer iz sela Prtopopinci.

Martin Krstev, farmer iz sela Brebevnica navodi da je taj problem krenuo od pre dve godine: "Ja sam za pretprošlu godinu, uzeo tek prošle godine jula meseca. A, sad, za prošlu 2021.godinu još nisam uzeo. Na žalost se čeka, a naš kraj ovde je kao jedan rezervoar za očuvanje autohtonih rasa, jer mi imamo ovde na našem području oko Stare planine, bukvalno imamo sve autohtone rase". Krave buše i brdski konji su prava blagodet za ovu životnu sredinu. Napasajući se, na ovim livadama, oni praktično obnavljaju pašnjake. Takođe, pasu lekovito bilje, koga ovde ima u izobilju. I možda niste znali, ali mleko krava buša ne sadrži laktozu.

Odgajivači autohtonih rasa su sada jedini čuvari rubnih područja Srbije. Zato očekuju podršku države, kako bi opstao život i genetsko nasleđe za budućnost javio je RTS.

Nezadovljstvo sa cenama

Predsednik Sabora proizvođača agroprivrede Srbije (SPAS) Zoran Milićević navodi da su proizvođači ogorčeni zbog odluke Vlade Srbije da vrati cene nekih kategorija svinjskog mesa na niži nivo za 20-30 odsto. Oni će tražiti hitan sastanak sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem jer je odluka Vlade pritisak na klaničnu industriju koja neće više plaćati tovljenike ni po ceni od 270 dinara za kilogram. "Panika je među proizvođačima tovljenika, ono malo što ih je ostalo, jer nema zarade ni po ceni od 270 dinara po kilogramu, posle ovolikog poskupljenja stočne hrane", rekao je Milićević. Dodao je da se u centralnoj Srbiji skoro ne može naći proizvođač tovljenika jer se farme gase.

Situacija nikad lošija

Savez poljoprivrednih proizvođača Zapadne Srbije ocenio je da je situacija u poljoprivredi "nikad lošija" i da su kako se navodi, ugroženi malinari ali i mlekari, stočari i ratari. U dopisu upućenom premijerki Ani Brnabić navodi se da resorno ministarstvo uopšte ne zanima rad poštenog srpskog seljaka ili ih, kako se navodi, zanima kroz interes stvaranja monopola i podrške hladnjačarima, klaničarima i mlekarama. "Da li je normalno da proizvođač maline i kupine ima akontnu cenu za istu i do šest meseci, da ne zna po kojoj ceni prodaje svoj proizvod, a da isti ti hladnjačari imaju ugovore u kojima jasno stoji cena po kojoj oni prodaju robu krajnjem kupcu", upitali su poljoprivrednici u dopisu. (Beta)

Uspeli su glogonjski povrtari da između dve suše povade mlad krompir po kojem su najpoznatiji, beli i crni luk, skinu prvu boraniju i grašak. Oni vredniji zasadili su kupus, brokoli, karfiol, prokelj. Paprika je ovde mahom pod plastikom, ali svi zajedno, nikada više nisu zalivali. Bunari se prazne, a oprema - rasprskivači, creva, alat, ručne pumpe za navodnjavanje, svake večeri se moraju pakovati i nositi sa njive pa ponovo vraćati i montirati jer su na meti lopova. Tako se ovde, kažu, bore sa dve nepogode. "Ovaj posao radim skoro četrdeset godina i ne pamtim da smo morali toliko da zalivamo da bi biljke održali u životu i donele kakav takav rod, a to košta", kaže povrtar Dobrica Mitevski, u izjavi za javnost u listu Politika.

(Nastaviće se)

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane