Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Nestajanje

Protest poljoprivrednika u Srbiji (89)

Vlada vara seljake

Branislav Gulan je član Naučnog društva ekonomista Srbije, Nacionalnog tima za preporod sela Srbije, KONVENTA EU - Mreže za ruralni razvoj EU u Srbiji, analitičar, publicista, književnik i novinar. On se više od pola veka bavi selom i seljacima, odnosno čekanjem boljeg života na selu. Ekonomista po obrazovanju, pohađao je i završio u šestoj generaciji 1980/81. godine, najvišu političku školu u SFRJ ,,Josip Broz Tito'' u Kumrovcu. Evo i njegovih najnovijih istraživanja oblasti kojima se bavi u poslednjih pola veka rada. Autor je i trostruki dobitnik nagrada za životno delo. Dve međunarodne i jedne domaće - Društva novinara Vojvodine u 2019. godini. U izdanju novosadskog ,,Prometeja'', nedavno je objavljena i nova knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spasavanje sela i države''. Knjiga je proglašena i nagrađena za najbolje autorsko delo i projekat u 2019. godini VELIKOM I MALOM DARODAVNICOM od strane ,,Svetionika'' iz Kragujevca. U 2020. godini autoru je za projekat istraživanja, nestajanja i obnove sela Srbije dodeljena i uručena MEDALJA ČASTI Novog Sada. Uz dozvolu autora objavljujemo najinteresantnije delove ovog istraživanja čije se i novo izdanje upravo priprema.

Branislav Gulan

Od izvoza sirovina za proizvodnju hrane u 2021. godini u Srbiju je stiglo, kako vlasti kažu, rekordnih, 4,9 milijardi dolara! Od kukuruza 557 miliona dolara, pšenice 255, malina, 426 miliona, hrane za pse i mačke 147, ulja od suncokreta 86, zamrznuto voće je izvezeno za 94, sirovo ulje za 98, jabuke su donele 127 miliona dolara, šećer je prodat za 101 milion dolara, šećerna voda za 102, sladoled je iz sveta doneo 80, duvan 196, cigarete su izvezene za 229 miliona dolara. Tu treba napomenuti da je u prošloj godini pšenica bila zauzela rekordne površine od 630.000 hektara i dobijen je rod od samo 3.184.000 tona. Zadovoljni smo kvalitetom, ali ne i prinosom. Razlog se nalazi u tome što je skupo kvalitetno seme, pa je 60 odsto zasejanih površina, zauzelo nekvalitetno seme ,,tavanka" (sa tavana i skladišta proizvođača). Da je bilo kvalitetno srotno seme, rod bi bio još veći. U ovoj godini kada je suša obrala rod od najmanje dve milijarde dolara, svega će biti manje. Ali, opet dovoljno za prehrambenu sigurnost zemlje. Sad je potez na državi da li će priznati elementarnu nepogodu i sve to nadoknaditi ili samo saopštiti procenat o padu proizvodnje?! Sve što sad čini Vlada uglavnom vara seljake. Jer, traži puteve kako bi obezbedila što više novca za svoje vladanje. A, izvori im presušuju. Nije im objasnila gde se nalazi novac od oko 54 milijardi subvencija, a nije im objasnila kako i političke partije uzimaju recimo, od subvencija upućenih seljacima čak trećinu novca ili četiri milijarde dinara novca? To je dokazala državna revizija, ali i nekad uspešni savezni ministri poljoprivrede. Jer, oni ne traže milostinju i trenutno rešavanje problema. Hoće novi koncept agrarne politike, hoće oni da budu u vlasti i da se pitaju. Hoće sistemska dugoročna rešenja. Hoće nove ljude koji neće zavlačiti ruku u njihov džep!

U toj godini rekordnog izvoza s kojim se vlasti hvale na uvoznoj strani među agrarnim proizvodima dominiraju: ostali prehrambeni proizvodi u vrednosti od 155 miliona dolara, prerađeni duvan u vrednosti od 82 miliona dolara, duvan ižiljeni za koji smo platili 77 miliona dolara, banane sveže za koje smo platili 69 miliona dolara, ostali pekarski proizvodi u vrednosti od 63 miliona dolara, za sirovu kafu je potrošeno 63 miliona dolara zamrznuto svinjsko meso je plaćeno 64 miliona dolara, a uvezena je i hrana za pse i mačke u vrednosti od 64 miliona dolara.

Imali suficit u trgovini sa svetom kada je agrar u pitanju! I to je dobro.

štetnim odlukama aktuelnih vlasti, koja se nanosi seljacima najbolje pokazuje sledeće analiza bivšeg saveznog ministra poljoprivrede Jugoslavije dr Koviljka Lovre, izneta na skupu poljoprivrednika, u organizaciji Zadružnog saveza Vojvodine, u kojoj se između ostalog kaže:

Agraru uzeto četiri milijarde evra!

,,Koncept neoliberalizma ostavio je loše i duboke tragove na poljoprivredu Srbije. Korporativni cilj je stvaranje i prisvajanje profita. Cilj kooperativa ili zadruga je služiti svojim članovima i zajednici! To znači da postoji politička renta u Srbiji. Istraživanje pokazuje da je u vremenu od 2008. do 2018. godine iz subvencija koje su namenjene poljoprivredi, a koje su iznosile devet milijardi evra, isceđeno čak četiri milijarde evra! To ukazuje da od dodeljenih subvencija 70 odsto pripada poljoprivredi, a 30 odsto ostalim učesnicima. Tu je i deo političke rente koja se uzima! I taj se novac se uzima od onih koji obrađuju njive, koji proizvode hranu za opstanak i ostanak zemlje. Niti se to priznalo da im se novac uzima, niti im se nekada kaže gde se taj ukradeni novac troši! Nikada im se za to niko nije izvinio, a svake godine im zavlače ruku u džep! Poljoprivredu u tom vremenu karakteriše nizak nivo investicija od samo 2,5 odsto od ukupnih bruto investicija''.

Kada je reč o stranim direktnim investicijama, tu nema velikog interesovanja jer je od ukupnih SDI u agrar godišnje ulagano od 0,6 do najviše 1,7 odsto. Tek kada su seljaci izašli na ulice da traže pravdu pred početak jesenje setve, vlada je počela da priznaje greške i svoje neznanje! I da popušta.

Ovome treba dodati i nalaz državnog revizora u kome na 85 strana piše da nema rezultata ali ni traga utrošenog novca od 28 milijardi dinara subvencija datih za stočarstvo poljoprivrede od 2016. do 2018. godine. Posle toga državni revizor je kontrolisao gde je utrošen novac namenjen za ruralni razvoj od 2018. do 2020. godine. I posle ove kontrole rezultat je isti, nema rezultata, ali ni novca. Samo u ova dva slučaja potrošeno je 54 milijarde dinara, a to je oko 457 miliona evra. Koliko je to ,,izgubljenog novca'' najbolji podatak je činjenica da je agrarni budžet u 2021. godini bio oko 400 miliona evra. Da je to stiglo do seljaka, a vlasti kažu da su im uputile taj novac, oni ne bi bili na ulicama. To bi se videlo i po punim stajama i oborima.

Nestao je novac, na putu do stočara i sela, a staje i obori prazni, nema stoke, nema ni mesa pa se mora uvoziti. Mesare su pune kada stigne meso iz uvoza i kada je pokolj stoke u Srbiji. Istovremeno sela se prazne i nestaju. Svi ovi sumnjivi poslovi i utrošeni novac, bez rezultata, obavljeni su preko Ministarstva poljoprivrede Vlade Srbije.

Svet napredovao, mi zaostajali

I dok su naše vlasti tako radile, svet u poljoprivredi je napredovao, naša zemlja nazaduje u agraru već decenijama. Jer, vrednost po hektaru agrarne proizvodnje je samo 1.000 evra. Istovremeno u Holandiji, koja ima površine kao i Vojvodina samo 1,7 miliona hektara otetih od mora, vrednost proizvodnje po hektaru je čak 24.000 dolara, Danskoj 17.000 dolara.

Posle donošenja naknadne odluke Vlade, dakle sa novim pametnijim mišljenjem, nakon izlaska seljaka na ulice, da se dozvoli slobodan izvoz sirovog i rafinisanog ulja, složila se i Privredna komora Srbije uz datu podršku, zakasnelu odluku vlasti. U njenom saopštenju stoji: prema procenama prinosa žetve suncokreta, koja je u toku, sa zasejanih površina od 250.000 hektara u naredne dve nedelje očekuje se oko 750.000 tona (?) suncokreta. Uzimajući u obzir i postojeće zalihe sirovog suncokretovog ulja, Grupacija proizvođača biljnih ulja u Udruženju za biljnu proizvodnju i prehrambenu industriju PKS, pokrenula je inicijativu da se dozvoli nesmetan izvoz i sirovog i rafinisanog suncorketovog ulja. Kasno je to! Međutim, zaboravili su da je rod suncokreta od tri tone po hektaru procenjivan kada je on posejan, a da ćemo sad biti zadovoljni ako to bude i po dve tone. A, to je tek oko 500.000 tona. Jer, je suša obrala oko trećine roda suncokreta. I to će obezbediti naše potrebe do 85.000 tona ulja i značajan izvoz, od najmanje 100.000 tona. Ali, to je sve zasluga seljaka i Boga koji još nije sve obrao.

U ovakvom ohrabrenju još se navodi da će sa ovim odobrenjem, obavljenim tek posle pritiska, zadržati dosašnja tržišta i dobiti šansu za osvajanje novih, da će se osloboditi zaliha za novi rod suncokreta. Seljaci su dobili i ohrabrenje da je svetsko tržište sirovog i rafinisanog ulja suncokreta, usled ukrajinske krize, potpuno destabilizovano rastom tražnje i cenom, pa je i to njihova šansa. Prema podacima PKS cena ulja je bila porasla sa 1.200 evra po toni na 2.000 evra po toni. Nakon skoro šest meseci, piše u ohrabrenju - saopštenju PKS, trenutna cena sirovog ulja je snižena i kreće se od 1.200 do 1.300 evra po toni. Takođe, varirala je i cena rafinisanog ulja na svetskom tržištu i iznosila je i do 3,5 evra po litru. Trenutno na navedenom tržištu cena je snižena i iznosi oko 2,2 evra po litru.

Cena jestivog ulja na domaćem tržištu, Uredbom Vlade RS je fiksna još od 15. novembra 2021. godine i novom izmenom Uredbe ta cena je ograničena do 31. avgusta (iznosi oko ,35 evra po litru). I samo ovo ohrabrenje sa Uredbama, koje su od postojanja služile samo za ,,gašenje požara", neće rešiti problem Jer, uredbe nijednoj vlasti do sada za poslednjih pola veka nisu donele ništa dugoročno dobro. Već su služile samo trenutno za ,,gašenje požara". To se može reći i za ove.

,,Sve se to mora rešiti sa novim konceptom agrarne politike u Srbiji. Nju moraju da stvore novi kreatori agroekonomske politike. U njoj se prerađivačka industrija mora vratiti u vlasništvo primarnih proizvođača. Tada će oni o svemu da odlučuju kroz zadružni sistem, horizontalno i vertikalno. Najveći problem agrara Srbije je i spor obrt kapitala. Po novom konceptu novac se mora obrtati najmanje 52 puta godišnje, odnosno na kraju svake nedelje. Tako rade uspešni. Imamo i u Srbiji. Dok god ne bude tako svake godine ćemo se sretati sa seljacima na protestima i tako trenutno, uredbama ili ,,gašenjem požara" samo trenutno rešavati probleme. To mora sistemski i dugoročno da se reši", kaže profesor dr Vitomir Vidović iz Novog Sada, koji je vlasnik i reprocentra svinja u okolini Novog Sada.

Uljari strahuju da li će moći da vrate strane kupce. Seljaci ističu i da su uljari najveći problem jer drže monopol u zemlji i suprotno svim zakonima oni se o svemu dogovaraju. Dosadašnja zabrana izvoza bila je suvišna. Vlada Srbije donela je odluku o ukidanju zabrane izvoza svih vrsta ulja, sirovog i rafinisanog, posle kompletnog uvida u stanje zaliha, ali i rekordnih površina pod zasadom suncokreta. Nadležne institucije nastaviće da prate situaciju na tržištu i u skladu sa tim preduzimaće valjane mere. Prioritet će biti da se zadovolje sve potrebe stanovništva.

Sunčica Savović, direktorka Udruženja „Žita Srbije", za javnost ističe da je pređašnjim odlukama vlade na tu temu Srbija mnogo izgubila kod internacionalnih kupaca.

,,Sada je pitanje da li ćemo moći i u kojoj meri da vratimo te kupce. Odluka o ukidanju zabrane izvoza svih vrsta ulja je svakako dobra, jer će opet dopustiti trgovcima, izvoznicima i proizvođačima slobodu da mogu, onako kako se to inače i radi, da sklapaju poslove i imaju predvidivost u poslovanju, jer se sa takvom vrstom berzanske robe trguje unapred. Recimo, ulje se sada prodaje, za oktobar'', ističe Savovićeva i dodaje da je država mogla sve ranije to na mnogo bolji način da reguliše, boljim sistemom kvota. Nadamo se da se ovakve zabrane više neće ponoviti. Srbija nikada nije zavisila od bilo kod svetskog proizvođača ulja, mi smo uvek proizvodili više nego za domaće potrebe. Zato nije ni bilo razloga da se stavljaju zabrane na izvoz svih vrsta ulja, ta odluka je bila suvišna - smatra ona i podseća da su u uljarama i skladištima ulja dosad bili veliki problemi. Kapaciteti su bili 100 odsto puni, a nemaju sve naše uljare prostor da skladište ulje u hladnjačama. Naprosto, proizvođačima ulja pretila je opasnost, pored svih finansijskih problema koje imaju u poslu, da im ulje propadne jer ono takođe ima svoj rok trajanja, podvlači direktorka Udruženja „Žita Srbije".

Prema procenama prinosa u novoj žetvi suncokreta, koja je u toku, sa zasejanih 250.000 hektara očekivalo se oko 750.000 tona suncokreta. To je samo kada se rod očekivao od tri tone po hektaru. Imajući u vidu da je Bog uzeo svoje, a to znači da je suša obrala oko 30 odsto roda, onda će ga biti manje. Ali, dovoljno za domaće potrebe i izvoz. Uzimajući u obzir i postojeće zalihe sirovog suncokretovog ulja, Grupacija proizvođača biljnih ulja u Udruženju za biljnu proizvodnju i prehrambenu industriju PKS pokrenula je zakasnelu inicijativu da se dozvoli nesmetan izvoz i sirovog i rafinisanog suncokretovog ulja. Prema tvrdnjama proizvođača, slobodnim izvozom sirovog i jestivog ulja od suncokreta zadržala bi se dosadašnja tržišta i dobila šansa za osvajanje novih, oslobodile zalihe za novi rod suncokreta, sirovog i rafinisanog ulja, ostvarila znatna finansijska sredstva za promet u narednom periodu. Iz Udruženja za biljnu proizvodnju i prehrambenu industriju PKS-a podsećaju da je do sada bio dozvoljen izvoz rafinisanog suncokretovog ulja u pakovanjima za prodaju na malo u količini od 6.000.000 litara i u rinfuznom stanju u količini od 4.000 tona, dok je potpuno ograničenje izvoza za sirovo suncokretovo ulje važilo od marta.

Radi zaštite domaćeg tržišta sve vreme je bila na snazi zabrana izvoza sirovog suncokretovog ulja. Evropski trgovci nudili su visoke cene za sirovo ili ulje u boci, po dva-tri puta veće od aktuelnih, stvarajući pritisak na domaćem tržištu. Proizvođači u Srbiji imali su sirovine i jestivog ulja za domaće potrebe, s obzirom na činjenicu da godišnje proizvedemo do 200.000 tona ulja, a potrebe stanovništva, sa rezervama, su 90.000 tona, navode u PKS-u.

Destabilizovano svetsko tržište

Svetsko tržište sirovog i rafinisanog ulja suncokreta, usled ukrajinske krize, potpuno je destabilizovano porastom tražnje i cena i cena sirovog ulja porasla je sa 1.200 evra po toni na 2.000 evra po toni. Nakon skoro šest meseci, trenutna cena sirovog ulja je snižena i kreće se od 1.200 do 1.300 evra po toni. Takođe, varirala je i cena rafinisanog suncokretovog ulja na svetskom tržištu i iznosila je i do 3,5 evra po litru, a trenutno na tom tržištu cena je snižena i iznosi oko 2,2 evra po litru. Cena jestivog ulja na domaćem tržištu, Uredbom Vlade Srbije je fiksna još od 15. novembra 2021. i novom izmenom uredbe ograničena je do 31. avgusta i iznosi oko 1,35 evra po litru.

Ulje jeftinije od dizela!

Nelogično i kontraproduktivno je da litar ulja za jelo bude jeftinije od litra dizela! Jedino što inspekcija mnogo više kontroliše kvalitet dizela nego ulja iako bi trebalo da bude obrnuto jer u ulju ima svega i svačega (verovatno dozvoljenog) i direktno utiče na zdravlje! Žetva suncokreta tek kada listovi otpadnu.

Očekuje se da će žetva suncokreta, biti obavljena bar po ceni od 60 dinara za kilogram? Na to bi možda pristali seljaci koji su sejali ovu uljaricu. Jer, u vreme setve, u normalnoj godini očekivalo se oko tri tone po hektaru. Međutim, suša je uticala na smanjenje roda. Mada je suncokret dobro podneo sušu, Bog je ipak obrao oko 30 odsto prinosa. Dakle, neće biti 750.000 tona kako javnost deizinformišu kreatori ekonomske politike. Već znatno manje zbog suše. Ali, ipak svega dovoljno za domaće tržište i samo manji izvoz. Ali sigurno oko 100.000 tona!?

Vlada više nikada ne bi smela da zabranjuje izvoz, ali, naravno pre toga da obezbedi domaću samodovoljnost. Znači da se sve što posle toga ostane može prodati, posebno u situacijama kao što je trenutno bilo ove godine, pa da siromašni seljaci, koji državu uvek pomažu kada je njoj teško, mogu nešto i da zarade.

Novi koncept rešava problem

I to sve, nije ostvarivo, dok ne dobijemo novi koncept agrarne politike po kojoj će prerađivačka industrija biti u rukama seljaka pa da oni imaju odlučujuću ulogu u svemu, a ne oni koji samo skidaju kajmak. Jer, prerađivačka industrija je otuđena od primarnih proizvođača, u vremenu pljačkaške privatizacije, koja je u zemlji obavljena uz pomoć države koja je obavljena posle demokratskih promena od 2000. godine. Tu industriju treba vratiti onima koji su je stvarali, pa im je neopravdano oduzeta. To mora i može država da uradi, ako hoće i ako ne želi svake godine da seljaci izlaze na puteve i da traže pravdu. Međutim, u zemlji Srbiji, država po običaju reaguje tek kada se blokiraju ulice. I tada, umesto da idu kod seljaka, oni ih čekaju u svojim kabinetima u Beogradu, da bi im saopštili kako su oni sami krivi, ali nikako loša vlast. A trebala je vlast da ode do seljaka kada je čula za problem pa na licu mesta do da reši.

Visina i stabilnost prinosa semena pojedinih hibrida suncokreta su osobine od najvećeg značaja kako za oplemenjivače, tako i za proizvođače. Šta je cilj - gajenje hibrida visokog i stabilnog prinosa. U cilju postizanja maksimalnih prinosa semena i ulja suncokreta, neophodno je primeniti savremenu tehnologiju kada je u pitanju proizvodnja suncokreta. Proizvođači koji su suncokret zasejali na oko 250.000 hektara sad traže cenu od 700 evra po toni. Premijerka je u toku pregovora kada su im proizvođači išli na noge u Vladu Srbije, nudila 535 evra plus PDV. Znala je kakve su cene u okruženju pa je bila široke ruke. U saopštenjima PKS i Vlade objavljeno je da će rod suncokreta biti 750.000 tona. To nije bilo tačno. Jer, takav se rod očekivao kad je suncokret zasejan. Međutim, pošto je Bog već obrao trećinu roda najviše se može očekivati oko 550.000 tona suncokreta. I to će biti dovoljno da se obezbedi oko 84.000 tona jestivog ulja za domaće potrebe i još najmanje 100.000 tona za izvoz.

Agrotehničkim merama se utiče uglavnom na zemljište, a preko njega indirektno i na ostale vegetacione faktore. Dobrim i kvalitetnim agrotehničkim merama dobija se i kvalitetnija žetva. Žetva suncokreta se obavlja kada je u semenu, zrnu, završen proces sinteze ulja i kada se sadržaj vlage snizi na procenat koji dozvoljava sigurno uskladištenje uz eventualno dosušivanje tj. u tehnološkoj zrelosti. Žetva se izvodi u tehnološkoj zrelosti, kada listovi otpadnu sa stabljike. Žetva se može započeti tek kada je sadržaj vode u zrnu 14 odsto. Najbolje je pre žetve sa svakog useva uzeti prosečan uzorak i odrediti procenat vlage u semenu (u laboratoriji). Za čuvanje u skladištima vlaga treba biti manja od 10 odsto. Zato je neophodno, odmah nakon žetve, seme otpremiti na čišćenje, sušenje i uskladištenje.

Cena suncokreta i žetva

Za žetvu suncokreta koriste se žitni kombajni uz određena podešavanja i upotrebu adaptera za suncokret. Obično treba podesiti brzinu kretanja kombajna, broj okretaja bubnja, razmak podbubnja, vazdušnu struju i otvor sita-rešeta, zavisno od stanja useva u momentu žetve, odnosno uputstvima proizvođača za svaki tip kombajna. Podešenost kombajna je veoma bitna kako bi se seme što manje oštećivalo. Za uspeh žetve zaslužni su i sami hibridi. Za kvalitetno obavljanje žetve posebno su pogodni hibridi koji ujednačeno sazrevaju i imaju suvu stabljiku, kao i hibridi visoke otpornosti na poleganje i osipanje semena. Današnja tehnologija mehanizacije, kombajna, je izuzetno visoka i samim tim omogućava visoko kvalitetnu žetvu suncokreta uz male gubitke, navodi za javnost Miroljub Vitić, dipl. inž. polj. PSSS Smederevo.

Stočarstvo na klackalici

Ali, seljaci nisu na ulicama samo zbog trenutnih problema i cena. To se nagomilalo decenijama i sad kada su videli da su pušteni niz vodu, poslednje što im je preostalo, izašli su na ulice da ukažu da vlast sa lošim odlukama ruši Srbiju. Male farme se gase, velike rade nikad bolje: „Meso nam je sada možda najskuplje u regionu", kažu veliki farmeri. Nakon što je Vlada Srbije uredbom ograničila cenu svinjskog buta, plećke, svinjskog vrata i slabine sa kostima, reagovali su i proizvođači i prodavci mesa.

Dok stočari najavljuju da će traže sastanak sa predsednikom Srbije, jer se i po aktuelnoj ceni od 260 dinara po kilogramu žive mere, farme gase, pojedini veliki proizvođači, koji imaju zatvoren krug od njive do trpeze, ocenjuju da situacija u svinjarstvu nikad nije bila bolja, prenosi Euronews Srbija. A, nemamo ni tov, samo jedemo uvozno meso, na kojem profitiraju uvoznici klanice. Prema grubim procenama za poslednjih nekoliko godina ugasilo se oko 60.000 farmi. To je ostavilo mnoge ljude bez posla i egzistencije. Samo za poslednjih nekoliko meseci bez posla je ostalo oko 10.000 bivših zaposelnih radnika na imanjima. U toku pljačkaške privatizacije uz pomoć države posle 2000. godine bez posla je ostalo 100.000 radnika. Sad opstaju samo veliki koji se dogovaraju sa vlastima.

Profesor Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu i vlasnik ogledne farme svinja dr Vitomir Vidović kaže da su u najvećem problemu oni koji su gajili krmače, jer je cena svinja oscilirala i u Evropi. Prvo su, kako priča, Kinezi uveli blokadu uvoza iz Nemačke i pojavio se višak mesa u Evropi, zbog čega je cena pala. Ipak, ljudi u Evropi su, kako navodi, sačuvali i krmače i radna mesta, a domaći farmeri su poklali na desetine hiljada krmača.

„Ostali smo samo sa 160.000, što znači da nemamo ni 20 do 30 odsto mesa iz sopstvene proizvodnje. Ako se nastavi ovaj trend da uvozimo prasad iz Evrope i da čuvamo radna mesta španskim, poljskim, holandskim, nemačkim i belgijskim farmerima, naša će se radna mesta gasiti. Mislim da smo izgubili desetinu hiljada radnih mesta, ali se to ne vidi jer su ljudi na selu. Inače, jedemo uvozno meso. Jer, oni koji ga uvoze napišu da je sa domaćih farmi, a uglavnom to nije tačno, jer mi nemamo toliko domaćeg mesa, jer su nam obori prazni", smatra Vidović.

Dokaz takvog stanja je činjenica da je samo prošle, 2021. godine u dva navrata uvezeno oko 300.000 prasića i isto toliki broj živih svinja. Zvanično se ističe da je to plaćeno oko 64 miliona dolara. Tako da su nam mesare pune posle tog uvoza, a domaći stočari su u znak protesta klali stoku pa je i to meso stiglo u mesare. Obori su ostali prazni. A, pre samo tri decenije Srbija je imala oko 5,4 miliona svinja. Danas ih je manje od dva miliona. Ili još jedan primer. Daleke 1866. godine u Srbiji je na 1.000 stanovnika bilo 1.300 svinja. Istovremeno u SAD je na 1.000 stanovnika bilo samo 800 do 900 svinja! Dakle, bili smo razvijeniji od SAD.

Zbog neadekvatne agrarne politike, malo po malo od izvoznika smo postali uvoznici svinjskog mesa. Daleke 1990. godine kada se raspadala Jugoslavija iz Srbije smo u svet bili izvezli svinjskog mesa za 762 miliona dolara. Posle su stigle prvo sankcije, pa razne druge blokade i ratovi, i nakon toga ni gram svinjskog mesa iz Srbije nije otišao u EU.. Ne samo da nije izvezen u EU, nego ne može ni danas da se transportuje preko zemalja EU, osim ako nije prerađeno na najmanje 72 stepena. Poslednjih godina je razlog zbog vakcinacije protiv svinjske bolesti svinje pa afričke kuge.

Tako je 15. decembra 2019. godine prestala vakcinacija protiv bolesti kuge. Za vakcinu se decenijama trošilo godišnje po 25 miliona dolara. Od 13 ministara poljoprivrede posle demokratskih promena 2000. godine jedino je to imao hrabrosti da uradi sadašnji ministar koji je na toj vrućoj fotelji izdržao dva mandata. Posle ukidanja vakcinacije, trebalo je da prođe najmanje četiri pa do sedam godina, kako bi nestala i poslednja svinja u Srbiji iz tog vremena, da bi se moglo sveže meso izvoziti. Dakle, trebalo je da se obnovi stočni fond, kako bi mogli da izvozimo u EU. Međutim, ponovo se pojavljuje klasična i afrička kuga. Ukupno je poslednjih godina bila registrovana u oko 300 sela. I od izvoza nema ništa. Međutim, zbog neadekvatne agrarne politike, malo po malo Srbija je od izvoznika, postala uvoznik mesa!

U EU višak svinja!

Pitanje je da li bi se meso izvozilo da ga i imamo. Jer, u EU ovog trenutka postoji višak od 50 miliona svinja. U tom slučaju naši farmeri ne bi mogli da budu konkurentni. Dakle, od izvoza nema ništa i Srbija je od izvoznika postala siguran uvoznik svinjskog mesa. Samo u prošloj 2021. godini je uvezeno zamrznutog svinjskog mesa u vrednosti od 64 miliona dolara. Za prvih nekoliko meseci ove godine uvezeno je takođe 12.769 tona zamrznutog mesa za šta je potrošeno 27 miliona evra.

Po svemu, u ovom mnogi problemi su pristigli stočarstvo koje učestvuje u BDP-u samo sa 29 odsto. To je karakteristika nerazvijenih zemalja. Odnosno, sve ispod 60 odsto su nerazvijene zemlje. Inače, u Srbiji postoji 5,1 miliona hektara poljoprivrednog zemljišta. Obradivo je 4,1 miliona hektara, dok se koristi 3.476.000 hektara. Decenijama vrednost godišnje agrarne proizvodnje se kreće oko pet milijardi dolara godišnje. Vrednost proizvodnje po hektaru je oko 1.000 evra. U Holandiji je to 24.000 eva, a u Danskoj oko 17.000 evra. Ima nekoliko takvih u Srbiji. Kad bi svi bili kao što su ti, onda bi i Srbija bila u Evropi.

Ključ uspeha

Ključ se nalazi u novom konceptu organizovanja proizvodnje i obrtu kapitala od njive do trpeze. Oni koji obrću vrednost proizvodnje najmanje 50 puta godišnje, to znači bar jednom nedeljno, su uspešni. U Srbiji se to radi samo nekoliko puta godišnje. Kroz obrtanje novca i novo ulaganje povećava se vrednost zarada i profit. To mogu da rade i mali i veliki, ako imaju, sve u svojim rukama od njive, znači proizvodnje sirovina, tova prerade i - prodaje. Znači da imaju uticaj na sva kretanja. Da do njih dođe novac od proizvodnje, bez posrednika. Kod nas to nije slučaj.

Jer, u pljačkaškoj privatizaciji uz pomoć države, koja je obavljena posle demokratskih promena 2000. godine, primarni proizvođači, koji su gradili prerađivačku industriju, više nisu njeni vlasnici. U svemu tome se nalaze i uzroci teškog stanja stočarstva koje je na izdisaju. Ceh uvek plaćaju potrošači kroz skupu hranu koja u Srbiji odnosi više od polovine zarada. Ako se tako nastavi, naši seljaci će uskoro postati samo najamni radnici na ,,svojim njivama'' kod velikih farmera. Evo i priča farmera. Veliki će da opstanu, ali mali nestaju. Poslednjih godina ugašeno je oko 60.000 malih farmi jer nisu mogle da opstanu.

Cena svinja žive mere otišla je skoro duplo gore u odnosu na početak godine, bila je oko 135, a sada je i više od 260 dinara, ali su pojedini proizvođači i dalje su u teškoj poziciji.

„Oni koji su preživeli sad vraćaju gubitke, ali oni koji su imali krmače su gubili od 5.000 do 8.000 po jednom tovljeniku. Desiće se da će fabrike stočne hrane, da će klanice, morati da grade svoje farme ili će uvoziti prasad kao što je sadašnji trend, a u tom slučaju ćemo onda imati meso koje će imati evropsku cenu", kaže Vidović.

Male farme se gase, velike se šire

„Pošto je naša farma relativno nova, životinje su iz uvoza, visoko produktivne, visoki zdravstveni status, pa imamo male gubitke, a visoku proizvodnju, pa se tu negde snalazimo sa tom lošom cenom. Verujem da je na manje proizvođače koji ne mogu da izdrže te loše periode mnogo teže uticalo nego na nas", kaže za javnost Vladislav Višnjić, rukovodilac proizvodnje na farmi ,,Mistral komerc'' u Hrtkovcima. Ova farma, sa 750 krmača, odnosno deset hiljada životinja spada u srednje. Stanje na tržištu, koje je, pričaju, početkom godine bilo izuzetno teško, počelo je da se popravlja od uvođenja obaveznog obeležavanja domaćih proizvoda u radnjama. Vladina uredba o ograničenju cene svinjskog mesa na njih nije mnogo uticala, jer je prodajna cena, za razliku od pre pola godine, kažu, sada dobra. Ipak, mnoštvo malih farmi u međuvremenu je prestalo da postoji.

„To je možda nekih oko 30 odsto. U principu, oni koji nemaju sopstvenu proizvodnju prasadi, koji moraju da kupuju prasad iz uvoza i koji moraju da finansiraju svu tu proizvodnju direktno. Znači, da plate prase, da plate stočnu hranu koja je u poslednjih nekoliko meseci dostigla nivoe koji nisu zabeleženi, oni su u velikom problemu", napominje Višnjić.

Milenko Đurđević, vlasnik Industrije mesa Đurđević, kaže da farmeri u Srbiji treba da budu prezadovoljni ovom cenom. „Ako neko treba da se žali, to treba da se žale kupci, jer bukvalno meso nam je sada možda najskuplje u regionu", smatra Đurđević.

Tako situaciju u svinjarstvu u Srbiji vidi vlasnik jedne od velikih kompanija u mesnoj industriji. Oni imaju zatvoren krug - od proizvodnje žitarica, preko sopstvenih farmi, klanice i pakovanja mesa. Vladinom uredbom nisu bili zadovoljni, jer nije obuhvatala cenu pakovanja, pa su zajedno sa trgovinskim lancima pisali nadležnim ministarstvima i uredba je izmenjena, a maksimalna dozvoljena cena povećana. Tako dok je kompletno stočarstvo na klackalici, proizvodnja opada, sve manji broj je zadovoljnih, a to su veliki farmeri, a broj siromašnih stalno raste. Procene su da u Srbiji ima oko 500.000 gladnih stanovnika.

U višednevnim pregovorima vlasti poljoprivrednika, postignut je delimičan dogovor poljoprivrednika i Vlade, blokade se nastavljaju!

Posle skoro devet sati pregovora, 15. avgusta, u Vladi je završen jedan od sastanaka nezadovoljnih poljoprivrednika sa premijerkom Anom Brnabić. Konačnog dogovora nema, saopštili su poljoprivrednici posle sastanka u Vladi, ali su precizirali da je došlo do dogovora o premijama za mleko, da se plaća premija po litru od 15 dinara, i da su na dobrom putu da dođu do kompromisa i za otkupnu cenu suncokreta. Od blokada, kako su poručili, neće odustati, ali su spremni da omoguće prohodnost saobraćaja kao znak "dobre volje". Pregovori sa predstavnicima Vlade biće nastavljeni narednih dana.

„Nismo se našli oko cene suncokreta, ali smo, mi mislimo, jako blizu i nadamo se da će u narednom periodu da to sve bude rešeno", rekao je novinarima ispred Vlade predstavnik poljoprivrednika iz Pančeva. Vlada, premijerka, resorni ministar i pomoćnici ministra su tokom celog dana, prema njegovim rečima, bili konstruktivni. „Gledali su kako god mogu da nam izađu u susret. Mi se samo nadamo da će to u narednom, hajde da kažemo, kratkom periodu da se završi, da se nađemo možda ponovo, i da to bude gotovo", dodao je on. Blokada će, biti nastavljena, ali su poljoprivrednici spremni da pokažu „dobru volju" i omoguće prohodnost saobraćaja na određeno vreme. Poljoprivrednici su rekli i da problemi sa kojima se suočavaju nisu od juče, i stoga su apelovali na državu da im ovog puta izađe u susret kako bi se što pre vratili na posao na njivama. Dakle ovo je samo ,,gašenje požara''. Nama trebaju sistemska dugorčna rešenja. Ako se ovako bude radilo eto nas stalno na ulicama u traženju boljeg života i pravde, kaže Nenad Radin, stočar iz Stapra kod Odžaka.

Podsetimo, ratari traže 700 evra po toni suncokreta, dok je poslednja ponuda Vlade bila 533 evra po toni. Od države traže i da se ukinu akcize na gorivo za zemljoradnike na količinu do 100 litara po hektaru i da se ograniče marže na suncokretovo ulje. Vlada je prethodno ispunila njihov zahtev da se ukine zabrana izvoza jestivog ulja, kao i da ih policija ne tereti zbog prethodnih protesta i blokada saobraćaja.

Dok naši poljoprivrednici traže 700 evra po toni suncokreta, finalna otkupna cena prema proizvođačima za tonu u regionu kreće se od 520 do 540 evra.

Poljoprivrednici za tonu ovog proizvoda traže 700 evra, što je za gotovo 200 više nego u svim ostalim zemljama u regionu. Oni to obrazlažu sa činjenicom da su u Srbiji subvencije po hektaru sad posle povećanja 8.000 dinara. Ne mogu biti konkurenti sa EU, jer su tamo subvencije po hektaru od 480 pa do 900 evra! Oglasio se ministar Nedimović, otkrio detalje razgovora sa poljoprivrednicima. Tako je za RTS rekao da je sastanak trajao devet sati i da je prekinut kako bi poljoprivrednici obavestili svoje kolege o rezultatima razgovora. „U zgradi Vlade smo, kolege iz vlade i ja i predstavnici PKS-a bićemo i celu noć ovde i sutra, koliko god je potrebno za dogovor. Razgovori su bili teški, a budžet nije ćup iz kojeg se vadi koliko ko hoće, a ni vlada ne može da garantuje cene", rekao je Nedimović.

Primedba većine seljaka je bila zašto su oni u Beogradu? Oni ističu da su vlasti trebale da dođu kod njih u sela, da vide šta i kako rade, pa na licu mesta da se rešavaju problemi, a u kabinetima u Beogradu i na asfaltu!

Ističe da je postignut visok stepen saglasja oko premija za mleko, oko podrške poljoprivrednim proizvođačima vezanim za gorivo.

"Kada je reč o suncokretu došli smo do cene koja bi poljoprivrednom proizvođaču donela oko 70 dinara cenu, to je 11 posto više nego što dobijaju u Rumuniji, Hrvatskoj, Bugarskoj, Mađarskoj. Ovo je blizu 600 evra po toni, nadam se da će svi imati sluha, vlada čini nadljudske napore da reši ovu situaciju", naveo je Nedimović za RTS.

Kaže da su uvek spremni za kompromis, a da li će neko koristiti svoje pravo da protestuje - to ostaje na njima. "Kad god predstavnici poljoprivrednih proizvođača žele razgovore - mi smo tu, dovoljan je jedan telefonski poziv da nas obaveste o ishodu svojih razgovora", poručio je Nedimović. Ali, do sada su drugačije pričali i kod seljaka su odlazili samo u predizbornim kampanjama. Bili su gluvi na sve njihove vapaje.

Premijerka tehničke Vlade Srbije, u izjavi za javnost je dodala, "ako damo svima sve što traže, tu budžeta više nema, tu Srbije više nema", izjavila je posle razgovora se seljacima! "Vladi jeste u interesu da se nađe dogovor, a to znači kompromis - moramo negde da nađemo sredinu", naglasila je ona i navela da su zahtevi poljoprivrednika "izuzetno ambiciozni" kada traže 700 evra po toni za otkupnu cenu suncokreta, dok je ona, primera radi, u Hrvatskoj 520, a u Bugarskoj 535 evra po toni. "Mi smo ponudili cenu od 600 evra po toni. Jedna od organizacija koja protestuje Inicijativa za opstanak srpskog poljoprivrednika to nije prihvatila, tako su nam javili, 16. avgusta 2022. godine u jutarnjim satima", rekla je Brnabić za javnost. Ona je potom naglasila da Vlada ne može da garantuje otkupnu cenu ničega. "Mi ne smemo na to da utičemo, ne smemo da otvorimo Pandorinu kutiju, jer će onda svi tražiti isto, bez obzira na tržište, situaciju i njihovu ličnu konkurentnost. Time ne samo da razvaljujemo našu ekonomiju, već i konkurentnost naše poljoprivrede pada. To ne možemo, ali možemo da pomognemo", istakla je Brnabić.

Uz to je dodala da poljoprivrednici jesu u pravu kada je reč o nekim Vladinim intervencijama. "Jesmo intervenisali da bismo obezbedili da naši građani imaju dovoljno suncokretovog ulja i drugih životnih namirnica, i da su cene prema građanima na jednom kontrolisanom nivou, u teškim vremenima", rekla je Brnabić. "Ono što možemo da uradimo i pomognemo, to ćemo uraditi i daćemo sve od sebe - ali ne možemo da ispunimo zahteve koji su nerealni i stavljeni na papir samo da bi bili odbijeni, da bi neko na tome pravio svoju političku karijeru. To ne možemo i nećemo, jer moramo da čuvamo Srbiju, budžet i fiskalni prostor", naglasila je premijerka. "Ako damo svima sve što traže, tu budžeta više nema, tu Srbije više nema", zaključila je Brnabić.

Predsednik Udruženja poljoprivrednika iz Stiga Milan Marković kaže da ratari očekuju odgovor nadležnog ministarstva o ceni suncokreta. U Vladi Srbije, koji je trajao skoro devet sati, postignut je dogovor o premijama za mleko 15 dinara po litru, a prethodno je ispunjen zahtev da se ukine zabrana izvoza jestivog ulja, kao i da ih policija ne tereti zbog prethodnih protesta i blokada saobraćaja.

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane