Kucni lijekovi za astmu elicea 10 mg Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za upalu grla ivermectin gdje kupiti Lijekovi za žgaravicu
Lijekovi za valunge Lijekovi za lijecenje oteklina. lexilium cijena Lijekovi za tinitus
lijekovi protiv raka. Lijekovi za trovanje hranom lorsilan cijena prirodni lijekovi za prehladu
prirodne tablete za spavanje lunata bez recepta Proizvodi za njegu masne kože
organizirati modafinil hrvatska Lijek za morsku bolest
lijek za suha usta normabel bez recepta lijek za artritis
lijekovi za zatvor Lijek za akne rivotril cijena sredstvo za zadržavanje vode
Lijekovi za rast kose. Sredstva za suhi kašalj xanax cijena Lijekovi za bolesti zuba.
lijek koji spašava život Lijecenje akni kod kuce. zaldiar bez recepta pojedinacni cvjetovi

  https://www.youtube.com/channel/UCh1byVR71-7NppEvZETaXCw

Natrag

Nestajanje

Knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spasavanje sela i države'' (91)

ISTRAŽIVANJE: AGRAR I STOČARSTVO SRBIJE U KRIZI

Branislav Gulan, je član Naučnog društva ekonomista Srbije, Nacionalnog tima za preporod sela Srbije, KONVENTA EU - Mreže za ruralni razvoj EU u Srbiji, analitičar, novinar, publicista i književnik, koji se više od pola veka bavi selom i seljacima, odnosno čekanjem boljeg života na selu. Ekonomista po obrazovanju, pohađao je i završio u šestoj generaciji 1980/81. godine, najvišu političku školu u SFRJ ,,Josip Broz Tito'' u Kumrovcu. Evo i njegovih najnovijih istraživanja oblasti kojima se bavi u poslednjih pola veka rada. Autor je i trostruki dobitnik nagrada za životno delo. Dve međunarodne i jedne domaće - Društva novinara Vojvodine u 2019.godini. U izdanju novosadskog ,,Prometeja'', nedavno je objavljena i nova knjiga Branislava Gulana ,,Ruralne sredine u Srbiji - Spasavanje sela i države''. Knjiga je proglašena i nagrađena za najbolje autorsko delo i projekat u 2019. godini VELIKOM I MALOM DARODAVNICOM od strane ,,Svetionika'' iz Kragujevca. U 2020. godini autoru je za projekat istraživanja, nestajanja i obnove sela Srbije dodeljena i uručena MEDALJA ČASTI Novog Sada. Uz dozvolu autora objavljujemo najinteresantnije delove ovog istraživanja čije se i novo izdanje upravo priprema.

Piše: Branislav Gulan

Prazne, staje i obori, ali i stočarska i državna kasa

Stočarstvo u Srbiji je u dubokoj krizi, na nivou onog pred Prvi svetski rat. Ni ruralni razvoj nije mnogo bolji jer nam odlazi stanovništvo iz sela, a u Srbiji zbog zapuštenosti nestaje i svako četvrto selo. Prazne su staje i obori. Mesare su pune kada stigne meso iz uvoza i kada stočari u znak protesta pokolju stoku. Godišnje u zemlji proizvodimo oko 440.000 tona svih vrsta mesa i trošimo po stanovniku oko 40 kilograma. To je za 200.000 tona manja proizvodnja nego pre tri decenije u Srbiji, kada se raspadala Jugoslavija! I potrošnja po jednom stanovniku je manja za oko 20 kilograma. Proizvodimo manje od 1,5 milijardi litara mleka godišnje, a od toga u legalnim tokovima je oko 800 miliona litara. Potrošnja mleka po jednim stanovniku u Srbiji svedena je na oko 200 kilograma sa svim prerađevinama godišnje. U zemlji se godišnje proizvede i oko 60.000 tona svih vrsta (oko70) sireva. Izvozi se 15.000 tona za 55 miliona dolara, a uvozi oko 12.000 tona za 53 miliona dolara.

U posrnuli agrar (stočarstvo i ruralni razvoj) od 2016. do 2020. godine, preko Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede), Vlade Srbije, navodno je uloženo 54 milijardi dinara novca. Što pretvoreno u evre čini 457 miliona evra kojih nema, odnosno nisu donele očekivane rezultate, a izgubljen im je i trag. O kolikoj ,,izgubljenoj svoti novca'' se radi najbolji dokaz je činjenica da je u 2021. godini Agrarni budžet iznosio oko 400 miliona evra). Da je taj novac došao do stočara i onih za obnovu sela, danas bi bile pune staje u selima i ona bi bila privlačna za narod da dolazi umesto što odlazi iz njih! U oba dokumenta se radi o kontroli i nalazu DRI o podeli subvencija od 2016. do 2020. godine. Kada je reč o stočarstvu navodno je iz Ministarstva poljoprivrede ovoj grani koja je na izdisaju poslato 28 milijardi dinara (ili oko 237,29 miliona evra). Taj novac nije doneo nikakve očekivane rezultate pa se ne može utvrditi ni gde se nalaze pare.

Kada je reč o drugom dokumentu, odnosno merama ruralnog razvoja radi se novcu od 26 milijardi dinara (ili 220,03 miliona evra, sa gotovo istim zaključkom da nema mogućnosti da se utvrde rezultati gde i kako je utrošen novac, ali da nema traga ni novcu. Za obe stavke DRI je uputila rezime i preporuke šta treba da se radi i da se isprave greške. Jer, u oba slučaja se radi o novcu od 54 milijarde dinara (ili 457,6 miliona evra) za koje ne postoje rezultati o njihovom trošenju, od 2016. do 2020. godine. O kolikom novcu se radi, najbolji dokaz je činjenica da je taj novac veći od Agrarnog budžeta Srbije u 2021. godini koji je iznosio oko 53 milijarde dinara ili oko 400 miliona evra! Jer ukupna svota je 457,6 miliona eva (ako je vrednost jednog evra 118,00 dinara pretvoren sa 54 milijarde dinara).

Dakle, nema rezultata, ali ni traga novcu u vrednosti kao četiri prodata kombinata PKB!? Kažemo ne zna se (ne zna narod neko sigurno zna) gde je upućen novac posrnulom stočarstvu (koje u BDP agrara učestvuje samo sa 29 odsto) i za obnovu sela koja nestaju, a za koja se kunemo da će spasiti Srbiju! Običan narod, koji je samo glasačka mašina, ne zna gde su pare, ali politička oligarhija, odnosno državna vrhuška koja ih deli sigurno zna! Ali, ne i javnost koja se nije mnogo ni interesovala za ovaj problem! Da je taj novac uložen u posrnulo stočarstvo ono bi procvetalo, bile bi pune staje i obori, oni ne bi izlazili na ulice na traže pravdu. Takođe bi nam i sela drugačije izgledala, ne bi bila oronula kao što su sada i da nam svako četvrto nestaje u Srbiji. Da je taj novac otišao kod njih stvorili bi se uslovi da mladi žele da se vraćaju u sela, da stvaraju porodice i da žive u selima širom Srbije, a ne samo u tri najveća grada u Srbiji, Beogradu, Novom Sadu i Nišu!

Odgovornima to treba da bude naravoučenije za nove mandate i izbore koji se najavljuju već u 2024. godini, da se zapitaju da li će narod, ako sve ovo bude znao glasati opet za njih? Jer, ovo nije analiza političkih protivnika niti nekog analitičara, već Državne revizorske institucije Srbije. Očito da za sada nema odgovornosti odgovornih za takve rezultate!

Radi se o dva dokumenta:

IZVEŠTAJ O REVIZIJI SVRSISHODNOSTI POSLOVANJA ,,Efektivnost podsticaja u stočarstvu'', Broj:400-1115/2019-04/15, Beograd od 17. decembra 2019. godine, koji je potpisao Generalni državni revizor dr Dušan Pejović, Državna revizorska institucija (na 85 strana);

IZVEŠTAJ O REVIZIJI SVRSISHODNOSTI POSLOVANJA ,,Podsticaji merama ruralnog razvoja'', Breoj 4044-738/2020-04/38, Beograd, 14. decembar 2020. godine, koji je takođe potpisao Generalni državni revizor dr Dušan Pejović, Državna revizorska institucija (na oko 125 strana);

Međutim, Uprava za agrarna plaćanja jednim korisnicima podsticaja obradi zahteve u roku kraćem od 30 dana, a za druge je neophodno čak više od 500 dana, piše u izveštaju Državne revizorske institucije, koju je potpisao njen direktor.

Inače, ovogodišnji Agrarni budžet u Srbiji u 2022. godini iznosi oko 62 milijarde dinara ili 525 miliona evra, što je samo 70 miliona evra novca više nego onaj kom je izgubljen trag. Očekivalo se da će taj novac podstaći stočarstvo u zemlji da će biti više junica, više mlečnih krava, više mleka i sira. Domaćeg mesa za narod... Ali, to se nije dogodilo. Sad se vidi da se Srbija nalazi među najsiromašnijim zemljama jer stočarstvo u BDP agrara učestvuje samo sa 29 odsto. U svetu sve ispod 60 odsto je sirotinjska zemlja. To se potvrđuje u ovoj mlečnoj krizi koja je sad stigla i obnarodovana u Srbiji, u kojoj se po jednom stanovniku kroz mleko i mlečne prerađevine troši samo oko 200 kilograma mleka godišnje.

Istovremeno se i mleko izvozi, ali i uvozi mleko u prahu. Stočari mleko proizvode sa gubitkom, pa su smanjili broj krava mlekulja u stajama na minimum. Nema ih više od 180.000 u stajama (pre jednu deceniju ih je bilo više od 500.000), kažu stočari. Do poslednjeg prinudnog reagovanja vlade kada je cena mleka u maloprodaji povećana na 129 dinara po litru, stočari su po litru dobijali od 40 do 50 dinara, zajedno sa subvencijama. To je manje nego što se plaća za litar vode. Primera radi u Sloveniji dobijaju najmanje po 47 centi pa i više. Stočari kažu da su krave već poklane, jer su bile jeftinije od bikova u ponudi i da je stanje neizdrživo. Jer neće više da proizvode gubitke. Boljitka neće biti sve dok je litar mleka jeftiniji od litra vode. Oni ističu i da se najgore ponaša ,,Imlek''. Ovog velikog prerađivača mleka napuštaju proizvođači zbog bahatog i ucenjivačkog odnosa. Gase se male farme. Mesečni trošak za ishranu 100 muznih krava je oko tri miliona dinara, a za mleko se dobija dva miliona dinara. Stavlja se katanac na farme sa 340 grla od čega je 10 krava za mužu. Nestašice se najbolje vide po selima, jer je recimo, u Mošorinu sve do nedavno bilo više krava muzara nego stanovnika. Sad je rasprodat i poklan stočni fond pa više nije tako. U Slankamenu je nekada u svakoj od 900 kuća bilo po 20 grla goveda. Ni tu više nije tako. Tek poneka kuća ima po dva - tri grla stoke. Najveći broj krava je završio u klanicama širom Srbije. Zato su nam mesare, uz uvoz mesa i pokolj u znak protesta i - pune, pa sve izgleda da je OK!

Slično je i sa svinjarstvom. Imamo manje u oborima od dva miliona svinja. Poslednji put tako je bilo 1955. godine. Da nema uvoza ovog mesa - ne bi ga bilo na na trpezama. Poslednji put izvoz svinjskog mesa u vrednosti od 762 miliona dolara iz Srbije u EU i SAD, obavljen je 1990. godine. Posle toga smo postali stalni uvoznici ovog mesa. Samo prošle godine je uvezeno čak 300.000 prasića i još više svinja za klanje. Početak ove godine dočekali smo sa 160.000 priplodnih krmača. Sa njima nema obnove stočnog fonda. Samo pre jedne decenije u Srbiji je uvek bilo po 1,1 miliona priplodnih krmača o oborima. Vodili smo takvu ekonomiju da smo od izvoznika postali uvoznici. Jer, na uvozu oni koji to odlučuju više zarade, nego ako su nam pune staje i obori od domaće proizvodnje.

Nestašica mleka se tek zahuktava biće velika, naročito u oktobru i novembru ove i narednih godina jer potrošnja raste. To je samo posledica jer se nije čuo decenijski vapaj seljaka i stočara kod vlasti. Nismo više imali kuda pa smo pravdu počeli da tražimo na ulicama. Mleko sada nama treba da se plaća najmanje 120 dinara u otkupu, umesto 50 dinara. Dok smo kukali država je ćutala kaže stočar, Dejan Trajković u selu Skorenovac kod Pančeva. Sanja Bugarski, vlasnik farme kod Kule i predsednik udruženja stočara Vojvodine, dodaje da je težak položaj dokrajčila i suša. Jer, rast troškova najbolje ilustruje ,,sitnica'' da je kolut kanapa baliranje (vezivanje) stočne hrane lane koštao 1.200, a sad 2.000 dinara. Ugroženo je i oko 150.000 porodica koje su se bavile ovom proizvodnjom. To znači da je od ove proizvodnje živelo oko 500.000 ljudi u Srbiji. Mleko bi uskoro moglo da postane ,,deluks'' proizvod. Međutim, neće biti više ni namirnica koja je lako dostupna svima, a naročito ne najmlađima. Jer, problem u mlekarstvu nije sistemski rešen. Jer, država reaguje samo sa uredbama kada dođe do požara pa on samo ,,gasi''. Takvo rešavanje problema nikome nikada nije donelo dugoročno rešavanje problema.

Agrar Srbije između, strategija, želja, planova i ostvarenja

Stočarstvo u dubokoj krizi, subvencije potrošene bez rezultata!

Dakle, iako je u periodu 2016. do 2018. godine Republika Srbija iz budžeta izdvojila oko 28 milijardi dinara za podsticaje u stočarstvu, nije došlo do povećanja broja grla kod pojedinih vrsta životinja, proizvodnje mesa i povećanja izvoza, kvaliteta i kvantiteta u oblasti stočarstva... stočarska proizvodnja u Republici Srbiji suočava se sa brojnim problemima koji kao posledicu imaju smanjenje broja grla i pad proizvodnje pojedinih vrsta mesa.

Ministarstvo poljoprivrede upravljanjem nije obezbedilo stalnu i predvidivu politiku u sistemu podsticaja u stočarstvu. Prilikom planiranja nije se polazilo od potreba poljoprivrednika već se prilagođavalo dobijenim sredstvima kroz česte izmene Uredbe o raspodeli podsticaja u poljoprivredi i ruralnom razvoju i Pravilnika o uslovima i načinu ostvarivanja prava na podsticaje u stočarstvu. Takođe, Ministarstvo poljoprivrede je vršilo samo delimičan nadzor nad radom Uprave za agrarna plaćanja, između ostalog, piše u izveštaju Državne revizorske institucije.

Uprava za agrarna plaćanja ne uspeva da obradi sve zahteve korisnika za podsticaje u stočarstvu, pa iz godine u godini neizmirene obaveze iz prethodnih godina čin oko 35 odsto planiranih sredstava u tekućoj godini! Poljoprivredni proizvođači ne znaju kada će dobiti podsticajna sredstva, i kada podnesu uredne zahteve jer odlučivanje po zahtevima predugo traje. Neko dobije za 30 dana, a neko čeka i po 500 dana. Zahtevi se ne obrađuju po vremenu dospeća što stvara nesigurnost kod korisnika podsticaja da će im podsticajna sredstva biti na raspolaganju za novi proizvodni ciklus. Uprava nema interne procedure u postupku dodele podsticajnih sredstava pa postoji rizik da poslovni procesi, između ostalog, i zbog toga dugo traju.

I pored pogodnih prirodnih resursa za razvoj stočarstva, mere podsticaja u stočarstvu nisu dovele do značajnog napretka u izvozu i obimu proizvodnje posmatranih vrsta životinja. Ministarstvo poljoprivrede je kreator Strategije poljoprivrede i ruralnog razvoja kao i Nacionalnog programa za poljoprivredu, međutim, navedena dokumenta u sebi sadrže više opisne nego merljive ciljeve i smernice pa je nemoguće oceniti da li je stepen razvoja stočarstva u revidiranom periodu ostvario strateške ciljeve, piše između ostalog u izveštaju DRI.

Preporuke DRI:

Posle kontrole Državna revizorska institucija je dala sledeće preporuke:

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede treba da:

Da obezbedi planska dokumenta kojima će se na kratkoročnom nivou, po godinama, utvrditi ostvarenje ciljeva, očekivani rezultat, kao i oblik, vrsta, namena i obim podsticaja;

Treba da obezbedi neophodne uslove da se podsticajna sredstva realizuju u razumnim rokovima da bi se obezbedila sigurnost poljoprivrednim proizvođačima;

Mora da utvrdi razloge zašto mere podsticaja u stočarstvu nisu dovele do značajnog napretka u izvozu i obimu proizvodnje posmatranih vrsta životinja i predloži rešenja za dalji razvoj stočarske proizvodnje;

DRI preporučila je Upravi za agrarna plaćanja da:

Sačini pisane procedure kojima se definiše način na koji zaposleni u Upravi za agrarna plaćanja postupaju u svom radu i dokumentuju poslovne procese i obezbediti da naknadne kontrole sačinjenih akata obavljaju lica kojima to spada u opis poslova;

U skladu sa mogućnostima da organizuje edukaciju za novo zaposlene u cilju njihove potpune pripremljenosti za vrstu i obim poslova koje moraju da obave u procesu kontrole zahteva za podsticaje;

Sve ovo piše u nalazu Državne revizorske instititucije, ,,Izveštaj o reviziji svrsishodnosti poslovanja - efektivnost podsticaja u stočarstvu, Broj: 400 -1115/2019-04/1, Beograd, 17. decembar 2019. godine;

Sela su ostala bez para! Jer, da su dobili novac, koji je navodno upućen iz Ministarstva poljoprivrede, danas bi bili puni obori i staje, a sela bi drugačije izgledala u Srbiji. Po nalazima DRI nema rezultata, ali ni traga novcu. U tome treba i tražiti najveći deo uzroka zašto nema stoke, zašto smo od izvoznika hrane postali zavisni od uvoza, zašto nam agrar nije konkurentan... Jer, taj novac koji je nestao mogao je da izmeni i sliku sela, a i privlačnost života u njima. Ovako ona se prazne, a pune se samo tri grada u zemlji, Beograd, Niš i Novi Sad!

Ruralni razvoj iz ugla Državne revizorske instititucije: Nije moguće oceniti stepen ostvarenih ciljeva!

Državni revizor Republike Srbije kontrolisao je potrošnju i 26 milijardi dinara za ruralni razvoj od 2018. do 2020. godine. Evo šta je on pronašao i zapisao.

Sad se opet agraru obećava bolja budućnost, daju se pare. Odgovornosti (ne) odgovornih za već utrošeni novac, koji nije doneo rezultate, nema!

Iako je izdvojeno najmanje 26 milijardi dinara za podsticaje merama ruralnog razvoja, nije moguće oceniti stepen ostvarenja ciljeva politike ruralnog razvoja, zato što planska akta nisu blagovremeno doneta i ne sadrže očekivane rezultate pojedinih mera, ocenio je dr Dušan Pejović, predsednik Državne revizorske institucije, na konferenciji za novinare u PRESS centru UNS, prilikom predstavljanja ovog dokumenta;

Izveštaj o reviziji svrsishodnosti poslovanja „Podsticaji merama ruralnog razvoja": Ruralne oblasti u Republici Srbiji se susreće sa brojnim problemima, kao što su staračka gazdinstva, zastarela poljoprivredna mehanizacija i dr. Poslednjih godina usvojen je veliki broj dokumenata, strategija, zakona, kao i podzakonskih akata, koji regulišu oblast ruralnog razvoja, ipak stanje još uvek nije zadovoljavajuće. Primera radi prosečna starost vlasnika gazdinstva u to vreme bila je 61 godina, dok je starost poljoprivredne mehanizacije duža od dve decenije, piše između ostalog u izveštaju o kontroli.

Preporuke DRI:

Državna revizorska institucija je, između ostalog, preporučila i Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede da:

-Obezbedi planska dokumenta kojima će se po godinama utvrditi mere i druge aktivnosti, kao i očekivane rezultate, oblike i vrste namene i obim pojedinih mera podsticaja ruralnom razvoju;

-Prilikom planiranja sredstava da polazi od smernica predviđenih Strategijom poljoprivrede i ruralnog razvoja kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi politike ruralnog razvoja;

-Obezbedi javno dostupnu evidenciju o vrsti i visini ostvarenih podsticaja po korisniku podsticaja, što smanjuje rizik od netransparentnog trošenja finansijskih sredstava;

Nacionalni program ruralnog razvoja, kao jedan od ključnih dokumenta za realizaciju ciljeva politike ruralnog razvoja, nije blagovremeno donet i ne sadrži jasno definisane indikatore za merenje očekivanog rezultata. Iz navedenih razloga teško je utvrditi da li su programi podrške za sprovođenje poljoprivredne politike i politike ruralnog razvoja jedinica lokalne vlasti usklađeni sa nacionalnim programom. Preko 74 odsto jedinica lokalne samouprave, uključujući i opštinu Mali Zvornik, nije donelo strategiju ruralnog razvoja, utvrđeno je prilikom kontrole.

Preporučeno je Upravi za agrarna plaćanja da obezbedi funkcionalan sistem sprovođenja merama podsticaja ruralnog razvoja kroz objavljivanje javnih poziva i konkursa, obradu zahteva u razumnim rokovima i objavljivanje rang lista podnosioca zahteva za ostvarivanje prava na podsticaje. Ministarstvo poljoprivrede, prilikom planiranja sredstava za podsticaje, nije polazilo od smernica predviđenih Strategijom poljoprivrede i ruralnog razvoja već se prilagođavalo zahtevima za podsticaje kroz česte izmene Uredbi i prenosilo sredstva sa manje traženih podsticaja na one podsticaje koji su u određenoj godini pokazali trend rasta, kako bi zadovoljio sve pristigle zahteve, što je dovelo do otežanog sprovođenja politike ruralnog razvoja. Pravo na podsticajna sredstva, iz budžeta Republike Srbije, ostvare svi uredno podneti zahtevi (kao i neki neuredno podneti zahtevi) korisnika podsticaja bez obzira na visinu planiranih sredstava za datu vrstu podsticaja u određenoj godini.

Međutim, Uprava za agrarna plaćanja jednim korisnicima podsticaja obradi zahteve u roku kraćem od 30 dana, a za druge je neophodno čak više od 500 dana. (Izvor: RZS)

Ministarstvo poljoprivrede ne vodi Registar podsticaja u kome bi trebalo da budu javno dostupni podaci o vrsti i visini ostvarenih podsticaja po korisniku podsticaja. Ministarstvo poljoprivrede sprovodi kontrolu na licu mesta isključivo po nalozima Uprave za agrarna plaćanja, umesto na bazi procene rizika, preporučuje se u zaključcima DRI iznetim na PRESS konferenciji 2. februara 2021. godine.

Sve ovo, pored ostalog, piše u izveštaju DRI pod naslovom IZVEŠTAJ O REVIZIJI SVRSISHODNOSTI POSLOVANJA ,,Podsticaji merama ruralnhog razvoja", Broj: 400 - 738/2020-04/38, Beogradu, 14. deceembar 2020. godine.

Šta je urađeno na ispravkama ovih nepravilnosti u poslovanju, za šta su utrošene ogromne pare, za sada nema izveštaja od Ministarstva poljoprivrede Vlade Srbije. Inače, ukupan agrarni budžet Srbije u 2021. godini je iznosio 53 milijarde dinara. To je više od 400 miliona evra. Iznos para koji je potrošen od 2016. do 2020. godine, koje nisu doneli rezultate, za koje se ne zna gde su potrošene. Za ovakav rad, do sada nema odgovornosti, a nema ni odgovornosti odgovornih za takve rezultate? Sad stižu nova obećanja za budući Nacionalni progam od 2022 do 2024. godine! Za sada, na početku 2022. godine urađen je njegov nacrt i upućen je na javnu raspravu. Na osnovu onog što u njemu piše, analitičari kažu, da opet dolazi vreme za čekanje boljeg života u agraru, koji učestvuje u stvaranju BDP zemlje sad sa oko 7,5 odsto. Inače, i ovaj dokument je imao za cilj da svaki ministar poljoprivrede nekad u Jugoslaviji, a sad u Srbiji za vreme svoje vladavine, uradi sopstvenu strategiju urađenog ii da predstavi šta sve treba uraditi za blagodet naroda i agrara. Tako je i nadležni ministar u 2022. godini sa svojim saradnicima uradio nacrt strategije. Međutim, tek što se dokument pojavio u javnosti, odmah posle toga je i nestao. Nije stigao ni do Vlade niti da bude usvojen, zašto i kako - javnost se nije sa tim bavila.

Netačno i neostvarivo!

Treba ukazati da je Srbija 21. jula 2014. godine dobila Strategiju poljoprivrede i ruralnog razvoja agrara od 2014. go 2024. godine. Usvojila je i Vlada Srbije, a na usvajanje u Skupštinu Srbije nikada nije ni upućena. Evo šta je o njoj tada govorio i pisao nekadašnji savezni ministar poljoprivrede Jugoslavije prof. dr Koviljko Lovre:

Strategija razvoja poljoprivrede

KOMENTAR - RECENZIJA prof. dr Koviljka Lovre, Ekonomski fakultet Subotica

Obrazac za komentare na tekst Strategije poljoprivrede i ruralnog razvoja 2014-2024

Opšti komentari i sugestije na tekst Strategije poljoprivrede i ruralnog razvoja 2014-2024. godine:

Autori Strategije koriste netačne podatke, te otuda i projekcije i vizija razvoja poljoprivrede je potpuno nelogična i besmislena. Izvedene projekcije pokazuju da će se poljoprivreda razvijati sasvim suprotno od razvojnih zakonitosti. Ono što autori Strategije projektuju još ni jedna država nije uspela da ostvari. Šta više, bilo bi porazno za našu privredu da se ostvare.

Naime, autori projektuju da udeo poljoprivrede u BDP privrede treba da se poveća do kraja perioda na 15 do 20 odsto. U varijanti da udeo poljoprivrede poraste na 15 odsto znači da poljoprivreda do 2023. treba da se razvija po stopi od 6,1 odsto prosečno godišnje, a nepoljoprivredni deo privrede da u istom periodu opada po prosečnoj godišnjoj stopi od -0,76 odsto. U varijanti da bi poljoprivreda ostvarila rast udela u BDP od 20 odsto trebala bi da se razvija po stopi od 9,19 odsto prosečno godišnje, uz istovremeni pad nepoljoprivrednog sektora od -1,36 odsto prosečno godišnje. Kakve su implikacije i besmisao ovako projektovanih veličina ne treba ni naglašavati.

Takođe, autori projektuju rast bruto investicija u poljoprivredi od 10-15 odsto godišnje u nominalnom iznosu.

Nerealno ako se zna da poljoprivreda u Srbiji predstavlja neatraktivnu delatnost za strane investicije, jer one u strukturi ukupnih SDI u Srbiji od 2004. do 2015. godine učestvuju sa 0,7 do 1,6 odsto!

U realnom izrazu to je znatno manje. Ako se uzme prosek nominalnog rasta od 12,5 odsto znači da ta sredstva neće ni približno biti dovoljna da se ostvari projektovani rast navodnjavanih površina (za 210.000 hektara). A, šta je sa ostalim investicijama u poljoprivredu, uključiv i zamenu osnovnih sredstava. Šta više, autori ispuštaju iz vida vrlo bitan momenat udela poljoprivrede u bruto i novim investicijama. U 2012. godini udeo poljoprivrede u bruto investicijama je iznoso 3,34 odsto, dok je novih investicija bilo samo 2,75 odsto.

Takođe, projektovane veličine za razvoj trgovanja posredstvom Produktne berze je u potpuno nerealan. Naime, autori predviđaju rast trgovanja od prosečno godišnje od 11,4 odsto, što je precenjena veličina, ako se ima u vidu da Produktna berza u Novom Sadu još uvek i nije berza u pravom smislu te reči.

Nije jasno zašto su autori projektovali rast sertifikovanih savetodavaca da raste do pretposlednje godine projektovanog perioda sa 262 na 387, da bi u poslednjoj godini njihov broj bio ponovo „sveden" na 2014. godinu (262).

Ako se ove cifre stave u kontekst projektovanog rasta poljoprivrede lako je uočiti sve nelogičnosti i neosnovanosti Strategije.

Najžalosnije je što autori celokupnu Strategiju zasnivaju na spontanom, a ne potrebnom rastu poljoprivredne proizvodnje.

Vaš predlog za izmenu odeljka „Stanje u poljoprivredno-prehrambenom sektoru i ruralnim područjima'':

Autori Strategije svoju viziju razvoja poljoprivrede zasnivaju na pretpostavci da Srbija raspolaže sa obiljem agrarnih resursa. Inače, autori ove još uvek validne Strategije je 200 naših vrhunskih eksperata koji su je napisali na 145 strana. Nezvanična priča je da u za to ,,delo'' autori sebe nagradili sa 8,2 milion dolara honorara, odnosno novca za tu namenu, koji je bio u to vreme pristigao iz Francuske, primedba B.G.

Prva pretpostavka na kojoj se zasniva Strategija o obilju agrarnih resursa je potpuno neosnovana. Srbija raspolaže sa ispodprosečnim agrarnim resursima i kad se komparira sa prosekom za svet i prosekom za Evropu. Snabdevenost sveta u proseku za 2012. g. iznosi 0,704 ha, Evrope 0,635, a Srbije 0,514 hektara po stanovniku. Ukoliko se uporedi produktivnost rada i zemljišta, kao direktna posledica resursne snabdevenosti poljoprivrede, još su nepovoljniji odnosi za Srbiju. Očito je da autori nisu razumeli uticaj resursne strukture na razvoj poljoprivrede (Videti tekst i SWOT analizu).

Kada je u pitanju razvoj prerađivačke industrije autori Strategije ne razumeju distinkciju iz razvojnog puta industrije čiji je razvoj uslovljen gustinom stanovništva od industrije koja svoj razvoj zasniva na geografskim uslovima proizvodnje sirovina.

Na osnovu dela 2.4.5 autori kasnije zasnivaju viziju razvoju poljoprivrede na aktivnoj ulozi Direkcije za robne rezerve. Međutim, nedavno usvojeni Zakon o Direkciji za robne rezerve ih nesumnjivo demantuje. Kada su u pitanju poljoprivredno-prehrambeni proizvodi Direkcija će ostati potpuno sterilna institucija, a ne aktivan „igrač" na tržištu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Uostalom to su pokazale 2012. g. kada je došlo do eskalacije i 2013. g. kada je došlo do „sunovrata" cena poljopribredno-prehrambenih proizvoda. Sklop regulativno-interventnih mera ni približno nije usklađen sa CMO (Zajedničkom oraganizacijom tržišta EU), uprkos deklarativnom zalaganju, te su i intervencije Direkcije i Ministarstva trgovine bile „jalove". Uostalom sve što je radilo Ministarstvo trgovine je bilo „sterilno" i nije uticalo na stabilizaciju tržišta, pa tako i „novi" Zakon o Direkciji za robne rezerve. Žalosno je što Ministarstvo poljoprivrede nije uopšte reagovalo kada je usvajan Zakon o Direkciji za robne rezerve. Ne treba naglašavati u kojoj meri neaktivnost Direkcije za robne rezerve uslovljava tržišne poremećaje. Prema tome, stav autora (str. 43) da će Direkcija postati efikasna tržišna institucija je potpuno neutemeljen.

Deo 2. 7. (Podsticajna politika u poljoprivredi u prethodnom periodu) osim opisa daje niz netačnih podataka. Najeklatantiji primer je Tabela 14 na str. 66 u kojoj se predstavlja da je cenovna podrška (premija) za merkantilnu pšenicu iznosila od 89,57 do 96,46 evra po toni u 2004. godini. Iz zvaničnih podataka Ministarstva poljoprivrede i Republičkog zavoda za statistiku izlazi da je cenovna podrška za pšenicu bila veća od otkupne cene (prosečna otkupna cena je iznosila 66,96 dinara po toni). Ukoliko se primeni kurs dinara prema evru koji su autori koristili izlazi da je prosečna otkupna cena iznosila 61,52 evra po toni. Pitanje je kada se desilo u našoj istoriji da je premija za pšenicu iznosila za 50 odsto više od otkupne cene. Ovo samo ilustruje u kojoj meri su autori imali aljkav pristup izradi Strategije. U ovom delu Strategije se može navesti bezbroj sličnih nelogičnosti i nekonzistentnosti na kojima se zasniva Strategija, te su i projekcije, o kojima će u narednim delovima biti reči potpuno ekonomski nelogične i besmislene.

Vaš predlog za izmenu odeljka „Vizija razvoja i strateški ciljevi'':

Nema sumnje da je prvi strateški cilj adekvatno odabran (Rast proizvodnje i stabilnosti dohotka proizvođača). Međutim, iz daljeg teksta proizilazi da je to samo deklarativni cilj. Sklop mera i instrumenata koji se predlaže ne obezbeđuje rast proizvodnje, a već opisane aktivnosti Direkcije za robne rezerve ne obezbeđuju stabilnost tržišta. Šta više predloženi arsenal mera agrarne politike je „siromašniji" nego što je bio u prošlosti, te će i proizvodni i tržišni poremećaji biti izrazitiji u budućnosti. Naime, mehanizam direktnih plaćanja koji je u funkciji i koji se mora zadržati zbog politike EU, je potpuno neefikasan kao dohodovna podrška ako nije kombinovan sa politikom i instrumentima cena poljoprivrednih proizvoda. Uostalom, i u skorije vreme od kada se primenjuje ovaj mehanizam, zbog diskrepance između cenovne elastičnosti tražnje i cenovne elastičnosti ponude poljoprivredi je od direktnih plaćanja pripalo svega 69,6 osto, dok je ostatak pripao ostalim učesnicima u lancu, uključiv i krajnje potrošače. Nažalost, autori očito nisu analizirali efekte dohodovne podrške našoj poljoprivredi, te nisu ni mogli imati adekvatne osnove za „viziju" razvoja. Politika dohodovne podrške bez nekog oblika „propisivanja" cena je potpuno neefikasan mehanizam.

Ne treba navoditi da sve razvijene zemlje, uključiv i EU, i danas propisuju neki od oblika cena poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. U EU to je interventna cena, dok su npr. u SAD zajmovna i ciljna cena.

Takođe, spoljno-trgovinska zaštita poljoprivrede je potpuno zanemarena od autora Strategije. U ovoj fazi razvoja naše poljoprivrede (Liberalizacija i pregovori o pristupanju EU i STO) neosporno je da treba primeniti instrumente zaštite koji primenjuje i EU. Tarifne i vantarifne kvote (dozvoljene pravilima STO), kombinovane sa carinskom zaštitom, su vrlo efikasan sistem zaštite domaće proizvodnje od ekscesnog uvoza).

Vaš predlog za izmenu odeljka „Mere i aktivnosti za realizaciju strateških ciljeva'':

Iz svega, prethodno navedenog, očito je da ni ovaj deo Strategije nije mogao izbeći nelogičnosti i aljkavosti u pristupu. Npr. na str. 109-110. autori tvrde da je nivo podrške po hektaru i po stanovniku niži za oko 50 odsto u poređenju sa zemljma iz studije „Agriculture in the Western Balkan Countries". Međutim, ako se uporede podaci upravo iz navedene studije izlazi da je naš nivo podrške ispod 30 odsto proseka za analizirane države.

Konačno, iz strategije se ne naziru ni obrisi sklopa regulativno interventne politike koja bi obezbedila rast i razvoj poljoprivredno-prehrambenog sektora.

Politička renta: Agraru uzeto četiri milijarde evra!

Koncept neoiliberalizma ostavio je loše i duboke tragove na poljoprivredu Srbije. Korporativni cilj je stvaranje i prisvajanje profita. Cilj kooperativa ili zadruga je služiti svojim članovima i zajednici! To znači da postoji politička renta u Srbiji, kaže eks ministar poljoprivvrede u SFRJ dr Koviljko Lovre. ,,Istraživanje pokazuje da je u vremenu od 2008. do 2018. godine iz subvencija koje su namenjene poljoprivredi, a koje su iznosile devet milijardi evra, isceđeno čak četiri milijarde evra! To ukazuje da od dodeljenih subvencija 70 odsto pripada poljoprivredi, a 30 odsto ostalim učesnicima. Tu je i deo političke rente koja se uzima! I taj se novac uzima od onih koji obrađuju njive, koji proizvode hranu za opstanak i ostanak zemlje. Niti se to priznalo da im se novac uzima, niti im se nekada kaže gde taj ukradeni novac se troši! Nikada im se za to niko nije izvinio, a svake godine im zavlače ruku u džep! Poljoprivredu u tom vremenu karakteriše nizak nivo investicija od samo 2,5 odsto od ukupnih bruto investicija. Kada je reč o stranim direktnim investicijama, tu nema velikog interesovanja jer je od ukupnih SDI u agrar godišnje ulagano od 0,6 do najviše 1,7 odsto''.

Za sve to što se želi raditi, nije nam potrebna nova strategija razvoja poljoprivrede, ili Nacionalni program ruralnog razvoja od 2022. do 2024. godine, kako ga zovu. Osim ako i sadašnji ministar poljoprivrede ( 13 po redu od 2000. godine) kome je istekao i drugi mandat ne želi da i on ostavi svoju strategiju koja je usvojena u njegovo vreme. (Nacrt je početkom 2022. godine bio na javnoj raspravi, ali se ona nije završila, niti se zna sudbina tog dokumenta - primedba B.G.) To je činila većina dosadašnjih ministara još iz vremena Jugoslavije i pok. saveznog ministra agrara Ive Kuštraka, pa u Srbiji do danas. Svaki je iza sebe ostavljao samo strategije koje su bile plan neostvarenih želja.

Sad je potrebno da se se sačini novi koncept agrarne politike koji bi se odmah počeo ostvarivati u praksi i donositi rezultate. Jer, Srbija samo uz njega, novi ljude i brži obrt kapitala koji bi se obavljao godišnje najmanje 50 puta na početku svake nove radne nedelje, a u jednoj godini ih ima 52, može obezbediti prehrambenu sigurnost zemlje, dohodak po hektaru umesto današnjih 1.000 evra da bude najmanje 5.000 evra, a a izvoz umesto 4,9 milijardi dolara koliko je iznosio u 2021. godini da bude bar 10 milijardi dolara. To bi bio i boljitak za sve koji žive od poljoprivrede i narod u Srbiji. U bliskoj budućnsoti uz taj novi koncept koji će uskoro da se ponudi samo agrara može da donese veći prihod od mnogo promovisanog litijuma. To treba da bude više od ukupnog prihoda koji se očekuje u 2022. godini, a to je 54 milijarde dolara.

(Nastaviće se)

podeli ovaj članak:

Natrag
Na vrh strane